SAKRAMENTO KINGSI - Zamalo kraljevi

Na vaš zahtev! Ovo je priča o timu zbog kojeg se nije spavalo godinama. Priča o tome kako je Geoff Petrie naglavačke okrenuo jednu od najlošijih NBA franšiza svih vremena.

Jedna od najlošijih ekipa u istoriji NBA lige su bez dileme Sacramento Kingsi. Imaju jednu titulu iz 1951. godine, kada košarka baš i nije bila ovo što danas gledamo i kada su bili smješteni u Rochesteru.

Godine prelazaka iz grada u grad nisu puno značile timu kojeg danas poznajemo kao Sacramento Kings. Bilo da su igrali u Cinncinatiju, Kansas Cityu ili Sacramentu, bili su uglavnom podrum lige.

Era nekoliko vanserijskih igrača je bilo. U NBA čistilištu svoju statistiku su nabijali Oscar Robertson, Nate "Tiny" Archibald i Mitch Richmond. Upravo ovaj posljednji je i doživio najveći šok, kada je u naponu snage i forme mijenjan iz jednog od najatraktivnijih timova lige Golden Statea u Sacramento za Billy Owensa, tokom evidentnog pomračenja uma Dona Nelsona.

Godinama smo tako i poznavali Sacramento. Tim u kojem razbija Mitch Richmond, po Jordanovom priznanju jedan od njegovih najtežih protivinika i tim koji uglavnom ne pobjeđuje nikoga. NBA action se gledao između ostalog i zbog rubrike "On fire", gdje je svako malo Richmond cijepao mrežice sa svih pozicija. Sve je naglavačke okrenuo jedan čovjek - Geoff Petrie.

Da li je Geoff bio pijani kockar kojeg je služila kuglica i karta u ludoj seriji, teško je i danas reći. Ali, kako god bilo, ovaj bivši student Princetona u periodu 1995-2004. gotovo da nije mogao promašiti ili povući loš potez.

Petrie je radio sve da učini Kingse relevantnima. To je uključivalo i obilaske evropskog tržišta,  gdje je našao tinejdžera od 206 cm sa nevjerovatnim skok šutem. On se zvao Predrag Stojaković i u tom trenutku bio je igrač Paoka. Petrie ga je kaparisao već 1996. godine (godinu ranije je draftovao Dejana Bodirogu, ali Deki nikada nije otišao u NBA).

Iste godine na klupu Sacramenta je sjeo u ulozi pomoćnika "košarkaški Yoda", bivši trener Princeton univerziteta i čovjek koji je u modernoj košarci proslavio "Princeton napad" - Pete Carril. Carril je bio jedini trener koji je ostvario preko 500 pobjeda u koledž košarci, a da nije mogao davati sportske stipendije (Princeton je škola iz Ivy lige, a tamo se isključivo gleda kakav si đak. Nečiji sportski talenat je apsolutno nebitan). Sa takvom kompozicijom igrača Carril je imao samo jednu negativnu sezonu u 29 godina, koliko je sjedio na klupi Princetona. Primoran da cijedi zlato iz kamena, Carril je razvio napadačke akcije u kojima je svih pet igrača imalo jednaku mogućnost da se proslavi, gdje je bilo potrebno da svi na terenu budu solidni šuteri i dodavači i da se, što je najvažnije, kreću bez lopte, a ne stoje u mjestu. Zaštitni znak Princetona kroz godine je postalo utrčavanje iza leđa odbrane, pas od parket i polaganje dok protivinik zbunjeno gleda.

Umoran od borbe sa vjetrenjačama i pronalaženja igrača koji su fenomenalni učenici, a istovremeno znaju da driblaju loptu, Carril je rekao 'zbogom' i odlučio da ostavi NCAA, ne želeći da na tom nivou radi igdje osim Princetona. Ubrzo je stigao poziv njegovog bivšeg igrača Geoffa Petriea i Carril se sa svojim akcijama zaputio u NBA, u namjeri da dokaže kako njegov stil košarke itekako može da funkcioniše i među superzvijezdama koje vole da dominiraju loptu (Spone koje se naprave na koledžu u vidu odnosa trener - igrač, cimeri ili drugovi, u Americi se uglavnom ne zaboravljaju. Nebrojeno puta su izuzetno plaćene ili uticajne funkcije ljudi dobijali samo zato što su sobu dijelili sa osobom X).

Carril je uticao vrlo malo na Garry St Jeana, mnogo više na njegovog nasljednika Eddie Jordana, ali Kingsi jednostavno nisu imali materijal na terenu koji bi garantovao neki bitan napredak. Onda se Petrie ponovo razmahao. Pred početak štrajkom skraćene sezone 1998/99 poptisan je Rick Adelman, koji je bio u svojevrsnoj krizi trenerske filozofije.

Petrie je radio u Portlandu gotovo čitavo vrijeme Adelmanovog mandata tamo. Rick je sjeo na mjesto glavnog trenera Blazersa sa etiketom privremeni, ali je uslijedila serija odličnih rezultata, koja je uključivala i dva plasmana u NBA finale. Nakon otkaza u Portlandu Rick je doživio mali fijasko u Golden State Warriorsima i počeo da sumnja u svoje metode, zbog čega je i uzeo godinu dana pauze. Petrie je spojio Adelmana sa Carrilom i usmjerio ga da više vjeruje evropskim igračima nego što je to bio slučaj u Portlandu. Adelman je bio sve samo ne budala koja neće prihvatiti dobar savjet.

Na draftu 1998. godine Petrie je birao virtuoza sa loptom Jasona Williamsa. Potpisan je stub Princeton napada, centar koji je dobar dodavač sa visokog posta, a malo ih je bilo boljih od Vlade Divca. Iz Grčke je došao Predrag Stojaković, a Petrie je poslao Mitcha Richmonda i Othis Thorpea u Washington za Chrisa Webbera, koj je u prvi mah odbio da igra za tim koji "nikada nikoga nije pobjedio".

Nakon što su uspjeli da ubijede Webbera u dolazak, Kingsi su u štrajkom skraćenoj sezoni tek treći put otkada igraju u Sacramentu uspjeli da uđu u playoff. Tamo ih je čekala Utah Jazz. Kingsi su imali vodstvo od 2:1 i četvrtu utakmicu u bučnoj Arco Areni za prolazak dalje. Ipak, u posljednjim sekundama meča John Stockton je utišao dvoranu šutem za pobjedu, a Jazz je u Salt Lake Cityju osigurao prolaz.

Najbolji strijelac Kingsa je bio Chris Webber sa 20 poena po tekmi uz 13 skokova u prosjeku, čime je prekinuo dominaciju Dennisa Rodmana na prvom mjestu najboljih skakača lige. Vlade Divac je također imao double-double u prosjeku (14 i 10), dok je rookie sa Floride Jason Williams ubavicao gotovo 13 poena po utakmici, uz nestvarna dodavanja laktom, grudima, zubima (šest asistencija po utakmici).

Naredne sezone tim je pojačan Nickom Andersonom i Tony Delkom. Više prostora u igri je dobio mladi centar Scott Pollard. Kingsi su u NBA sezoni normalnog trajanja bili najefikasnija ekipa u ligi sa 105 poena po tekmi i čitavom serijom maestralnih driblinga i dodavanja Jasona Williamsa, koji je broj asistencija podigao na preko sedam po utakmici. Chris Webber je odigrao monstruoznu sezonu sa 24,5 poena, 10,5 skokova, 4,6 asistencija, 1,7 blokada i 1,7 ukradenih lopti.

Minutaža Peđe Stojakovića se popravila za tri minuta u odnosu na debitantsku sezonu, a on je došao do 12 poena u prosjeku uz gotovo 40% šuta za tri poena i gotovo 90% realizacije slobodnih bacanja.

Ipak i pored sjajnih rješenja u napadu i odličnog protoka lopte, Kingsi su bili tanki kao papir u odbrani, što ih je ponovo koštalo u prvom krugu playoffa. Opet serija od pet utakmica i eliminacija. Protivnik je bio najveći rival iz tog perioda, Los Angeles Lakersi na putu ka prvoj od tri uzastopne titule prvaka. Shaq i Kobe su u pet utakmica kombinovano ubacivali 57 poena u prosjeku, s tim da je Dizel imao i 17 skokova i tri blokade. Iako je bilo maksimalnih pet mečeva, nijedan nije bio neizvjestan, a niko od nosilaca igre Kingsa nije šutirao blizu 50% iz igre.

Kingsi su u narednu sezonu ponovo ušli jači. Petrie nije mirovao. Problem odbrane na vanjskim pozicijama je riješen dovođenjem Douga Christiea i njegove često pomahnitale supruge Jackie, u zamjenu za Corlissa Williamsona. Draftovan je još jedan igrač iz Evrope, tačnije Efes Pilsena. Novi član Kingsa je postao najtalentovaniji turski igrač Hido Turkoglu. U startnu petorku na poziciju niskog krila Adelman je stavio Stojakovića, klupu je dodatno ojačao Bobby Jackson i šou je mogao da počne.

Uigranost nukleusa ekipe u napadu je bila fascinantna.

Mogli su da igraju zatvorenih očiju.

Utrčavanja iza leđa odbrane, pasovi bez gledanja, alley-oopovi, trojke iz kontre, lopta je letila s jedne na drugu stranu, ponekada i bez spuštanja. Divac je razigravao Stojakovića i Christiea sa visokog posta za lake poene, isto su radili Webber i Williams, koji je pravio spektakl često i na uštrb supstance tj. rezultata. Kingsi su ponovo bili najefikasnija ekipa u ligi, a odbrana se zahvaljujući Christijevoj solidnoj imitaciji Pippena popela među 10 najboljih. Sezonu su završili sa 55 pobjeda, najviše u istoriji tima u tom trenutku.

Chris Webber je odigrao sezonu za pamćenje... 27 poena, 11 skokova, četiri asistencije, dve blokade i jedna ukradena lopta u prosjeku. Predrag Stojaković je postao igrač za 20 poena po utakmici u NBA uz sjajne procente šuta. Sacramento je sa 3:1 protiv Phoenixa dobio svoju prvu playoff seriju nakon 20 godina ali... Opet su se pojavili Lakersi.

Jedna od najjačih ekipa u novijoj istoriji lige pomela je Kingse sa parketa sa 4:0. Lakersi su te godine ukupno izgubili jednu playoff utakmicu na putu do druge uzastopne titule. Dovoljno je reći da je Kobe u četiri utakmice protiv Sacramenta imao prosjek od 35 poena, dok je Shaq ubacivao 33 uz 60% posto šuta iz igre. Pomoći nije bilo.

Geoff Petrie je shvatio da sa Jasonom Williamsom neće moći do titule i da je potrebna stabilnost i pouzdan šut na toj poziciji. Atrakcije je bilo i dovoljno u ostatku ekipe. Opet, kako mijenjati najpopularnijeg igrača u timu, kojeg su imitirala djeca širom SAD i koji je dovodio navijače u dvoranu?

Rekao sam da je Petrie uvijek bio kockar u duši, zar ne?. U julu 2001. godine Williams je poslat u Vancouver za Mikea Bibbya. Webber je za svoje odlične partije dobio 127 miliona dolara na sedam godina i odmah odigrao samo 54 utakmice. Ljutnje je itekako bilo, ali je Petrie vjerovao u hladnokrvnost koju su Mike Bibby i njegova grickalica za nokte ispoljavali u bitnim trenucima utakmica.

Bibby je kao igrač prve godine vodio Arizonu do NCAA titule i bez obzira na mladost bio najbolji kada je to bilo najpotrebnije. Umjesto u Clippersima, kojima ga je nudio njegov agent, nekada supermoćni David Falk, Bibby je na draftu završio u timu koji je bio dobar za Eurokup, Vancouver Grizzliesima, što Falk Clipsima nikada nije oprostio (Vidjeti slučaj kada im je Brand zabio nož u leđa i potpisao za 76erse. To je bilo Falkovo djelo).

Navijači nisu bili presretni dolaskom Bibbya, ali su ih igre čitavog tima ubrzo natjerale da zaborave Bijelu Čokoladu. Nisu smetale ni povrede Chrisa Webbera. Sacramento je ostvario najviše pobjeda u svojoj istoriji, 61. Imali su drugi najbolji napad i čak šestu najbolju odbranu. Stojaković je prvi put izabran za All Star utakmicu sa 21 poenom u prosjeku te 42% šuta za tri poena. Na All Star je ponovo izabran i Chris Webber, koji je sa 25 poena u sezoni i dalje bio najbolji strijelac tima. Bibby se savršeno uklopio - 14 poena, pet asistencija, odlični procenti šuta i racionalne odluke na terenu. Uopšte, Kingsi su te sezone imali pomalo nevjerovatnih sedam(!) igrača koji su ubacivali 10 ili više poena po utakmici!

U playoffu Kingsi su u četiri neizvjesne utakmice prvo izbacili Utah sa 3:1, gdje su Webber i Stojaković vodili glavnu riječ. U pet utakmica Kingsi su savladali Dallas, ali su zbog povrede izgubili Stojakovića već u trećoj utakmici serije. Njegov izostanak je potpuno nadomjestio Mike Bibby, koji je tom playoffu igrao košarku života. U direktnom duelu nadigrao je Stevea Nasha te u seriji prosječno ubacivao 22 poena uz sedam asistencija i 55% šuta za tri poena. Sve je bilo spremo za konačni obračun sa najvećim rivalom, koji ih je peckao na svakom koraku - LA Lakersima. Ovaj put, Kingsi su imali prednost domaćeg terena.

Po mišljenju mnogih stručnjaka Lakersi i Kingsi su odigrali jednu od najboljih playoff serija u proteklih 30 godina.

Počelo je neočekivano lakom pobjedom Lakersa u prvom meču, gdje su Kobe, Shaq i Horry ubacili 74 od timskih 106 poena. Sacramento se vratio u drugoj utakmici pobjedom u kojoj su Bibby i Webber predvodili domaćina. Serija se preselila u Staples Centar, gdje je Sacramento uzvratio sigurnom pobjedom, u kojoj su vodili gotovo čitavim tokom meča. Šest dvocifrenih u Sacramentu je predvodio Webber. Navijači Lakersa su bili šokirani.

Četvrta utakmica je bila nešto posebno čak i po standardima ove serije. Rasterećeni Kingsi iako i dalje bez Stojakovića, izašli su riješeni da zadaju završni udarac. Vodili su 24 razilike u prvom dijelu, 14 na poluvremenu. Lakersi su teturali i trpili udarce, ali nokaut Kingsi nisu mogli da plasiraju. Posljednje sekunde te utakmice pamte svi. Kingsi su imali dva razilike. Nakon time outa Jacksona, prvo je promašio Kobe, pa zatim Shaq. Divac je odlučio da izbije loptu što dalje od obruča, ali je poslao pravo u ruke Roberta Horrya, koji je bacio Staples Centar u totalni delirijum trojkom sa zvukom sirene za pobjedu Lakersa. Nakon meča Horry je u silnom metežu kratko izjavio kako ima bolesno dijete u bolnici i kako razmišlja o bitnijim stvarima od košarke.

Bez obzira što je izgledalo da je Horry uzeo dušu Kingsima svojim potezom, Sacramento je uzvratio na isti način u petoj tekmi. Junak je bio Mike Bibby, koji je čitav playoff igrao hladan kao led. Skok šut sa poludistance za pobjedu 92:91 i vodstvo 3:2.

Šesta utakmica je ušla u istoriju kao jedna od tri najkontroverznijie od 1998. naovamo. Zanimljivo, u dva slučaja su Lakersi bili u pitanju. U četvrtu četvrtinu se išlo sa izjednačenim rezultatom, da bi Lakersi do kraja šutnuli 27 slobodnih bacanja i pobjedili sa 106:102. Vrhunac je bio kada je Kobe laktom raskrvario nos Mikea Bibbya, a beku Kingsa svirana lična greška. Lakersi su šutirali 18 slobodnih bacanja više u odnosu na Kingse u četvrtom periodu. Slična priča je viđena i sedmoj utakmici finala 2010. protiv Bostona, kada je omjer bacanja u četvrtoj četvrtini tog meča u jednom trenutku bio 21:6 u korist Lakersa.

U sedmoj utakmici Kingsi su se uplašili pobjede. Viđeno je 16 izjednačenja i 19 promjena vodstva, ali izuzev Mikea Bibbya niko od igrača Sacramenta nije imao hrabrosti da pogleda koš u završnici i produžetku. Kingsi su trojke šutirali 2-20 te promašili 14 slobodnih bacanja. Na drugoj strani, Lakersi su imali kompletnu petorku sa 10 ili više ubačenih poena, te veliko samopouzdanje Shaqa i Kobea koji su ukupno dali 65 poena.

Ovaj poraz je na neki način zatvrio prozor ka NBA finalu i eventalnoj tituli za Sacramento Kingse. Još jednom su igrali dobro i u sezoni 2002-03 ostvarili 59 pobjeda, uz novu odličnu sezonu Stojakovića. U playoffu su izbacili Utah, ali se u drugoj utakmici polufinala Zapada protiv Mavsa teško povrijedio Webber i Kingsi nisu imali odgovor za baražnu paljbu Nicka Van Exela.

Ta povreda koljena je potpuno uništila karijeru Webbera, koji se vratio za posljednjih 25 utakmica naredne sezone, ali je bio sjenka nekada atletski savršenog igrača. Nisu pomogle ni najbolje sezone u karijerama Peđe Stojakovića i Mikea Bibbya. Minnesota je zaustavila Kingse u sedam utakmica.

Ubrzo je Geoff Petrie počeo sa rastavljanjem tima koji je došao na jednu utakmicu od plasmana u NBA finale, vjerovatno i osvajanja NBA titule, jer su na drugoj strani čekali skromni Netsi. Divac je otišao u Lakerse da završi karijeru, Webber je mijenjan u 76erse, Turkoglu je još godinu ranije otišao u Spurse... To je označilo i kraj ere Sacramenta. Najduže se zadržao omiljeni Petriev igrač Peđa Stojaković koji je 2006. godine poslat u Indianu za Rona Artesta.

U periodu od 1995. do 2006, Petrievi Kingsi su igrali playoff devet puta, od čega osam puta zaredom od '98 do 2006. Nakon toga kockarska sreća je napustila Geoffa Petria. I dalje je pogađao na draftu - Demarcus Cousins, Kevin Martin, Isiah Thomas... I dalje je dovodio dobre igrače za gotovo ništa zauzvrat, ali njegovi timovi više nisu igrali playoff, dok trenera nije mogao da pogodi ni pod razno. Promjenio ih je pet u šest godina.

Nakon što je franšiza zamalo otišla put Seattlea i nakon što je samo velikim zalaganjem Kevina Johnsona tim ostao u glavnom gradu Californije, otišao je i posljednji symbol uspona Kingsa, njihov arhitekta Geoff Petrie.

Tako blizu, a tako daleko...