Svjetski i evropski prvak, trostruki All Star igrač, dvostruki pobjednik u šutiranju trojki i vjerovatno jedan od najboljih igrača i šutera koje je Evropa ikada dala...
Kada se pominju najbolji igrači svih vremena iz ex-Yu, njegovo ime se vrlo često zaboravi ili izostavi, a niko sa ovih prostora nije ostavio dublji trag u NBA od Predraga Stojakovića. U posljednjoj sezoni sa Dallasom je dohvatio ono što mu je izmaklo sa Sacramentom - titulu šampiona.
"Tata, ja ću nas jednog dana sve izdržavati i nećeš morati da se ustručavaš kada kupuješ bilo šta".
Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.
Stojaković je sa strane posmatrao svog oca kako pokušava da sinu, sportisti u razvoju, kupi veću količinu voća i povrća. Novca uglavnom nije bilo. Ono što su imali trebalo je pažljivo potrošiti, svaka para je bila važna, a Peđa je rastao i rastao...
Otkrio ga je Predrag Badnjarević na jednom turniru u Slavonskom Brodu, a već sa 14 godina bilo je jasno da je Stojaković ekstra talentovan i da ga čeka vjerovatno velika karijera. Ali, kako odabrati pravi put?
Crvena zvezda, gdje je dominirao u mlađim kategorijama i gdje je već sa nepunih 16 godina postao prvotimac, u tom trenutku nije imala mnogo šta da ponudi. Peđin stariji brat Nenad je imao teško oboljenje bubrega (posljedica infekcije u djetinjstvu) i samo lijekovi za njegov koliko-toliko normalan život su koštali 10 hiljada maraka mjesečno. Takav novac u Beogradu jednostavno nije mogao da nađe.
To je bio period kada su mladi igrači iz Srbije sreću tražili u Grčkoj uz dobijanje pasoša. Jarić, Gurović, Vukčević, Tarlać, Nesterović i Stojaković su bila najpoznatija imena koja su krenula tim putem. Stojakovića su tražili PAOK i Olympiacos. Oly je pritiskao do samog kraja, ali je presudila činjenica da je po plaćenoj odšteti tim iz Soluna nadmašio i moćnog Sokratisa Kokalisa (PAOK je izdvojio oko 800 hiljada dolara).
"Prosto je nevjerovatno koliko je Stojaković snažno trenirao. Svaki potez, svaka kretnja, sve je bilo odrađeno maksimalno. Od prvog dana je bilo jasno da je riješen da uspije. Šutirao je do iznemoglosti i koristio svaku priliku da igra jedan na jedan. To je bila njegova osnova, bio je vrlo težak za čuvanje jedan na jedan."
Tako ga i danas pamte u PAOK-u. Pamti se još jedna stvar... njegov čudni, izuzetno brzi izbačaj, kojim je pogađao u fantastičnom procentu. Stojaković je prilikom šuta pomjerao čitavo tijelo u lijevu stranu, a ruku kojom je pridržavao loptu je kasno sklanjao, tako da je rotacija umjesto standardne bila - bočna. Lopta je imala felš na putu do obruča, ali je preciznost bila zapanjujuća. Nešto poput ogromnog Reggie Millera, Peđa je loptu šutirao u penjanju, šut-skok, što odbrani uglavnom nije ostavljalo vremena za reakciju.
Sve to Stojaković je prve godine u Solunu demonstrirao uglavnom na treninzima i utakmicama juniora, čekajući papir grčke federacije koji će mu konačno odobriti igranje zvaničnih utakmica. Put od debija do startne petorke nije trajao dugo. PAOK je imao nukleus mladih igrača - Rentzias, Giannuolis i Stojaković. Ovim zadnjim su u Grčkoj bili oduševljeni od početka.
Oduševljen je bio i GM Sacramenta Geoff Petrie, koji je za Stojakovića čuo od tada najpoznatijeg košarkaškog menadžera u Evropi, Luciana Capicchionija. Petrie je prvi izbor Kingsa na draftu 1996. potrošio upravo na mladu zvijezdu PAOK-a.
Petriea je impresionirala još jedna činjenica: "Nevjerovatno koliko ljudi u Grčkoj puše u dvoranama... Išao sam da gledam Stojakovića u Solun i od duhanskog dima se nije vidjela suprotna tribina. To nigdje nisam doživio."
Prva profi sezona za Stojakovića je odmah donijela i probleme sa povredama. Stres fraktura potkoljenice koju je zaradio nije bila primjećena. Par sedmica pauze je popravilo stanje i u PAOK-u su bili nestrpljivi da se vrati na teren. Na jednom rolingu u narednom ligaškom meču doživio je otvoreni prelom ranije povrijeđene noge. Doktori su to objasnili primjerom luka i strijele...
"Kada je luk napuknut i pokušate sa njega da ispalite strijelu... od napinjanja luk pukne na pola, to se desilo i sa njegovom nogom. Kost je bila napuknuta, a mišići su proizveli pritisak koji je napregao kost do pucanja."
Metalnu šipku u nozi Stojaković je nosio do kraja karijere, nosi je i dan-danas.
Kao jedan od uzroka povrede, navedena je i činjenica da Peđa nije posvećivao puno pažnje istezanju prije i poslije treninga. Nakon kraćeg savjetovanja, istezanje više nije bilo problem, naprotiv.
Povratak je donio prosjek od 24 poena po utakmici u tradicionalno tvrdom i grubom grčkom prvenstvu, gdje su utakmice igrane uglavnom na 60 poena i gdje se kontranapad na svakoj tekmi smatrao incidentom. Stojaković je u sezoni prije odlaska u NBA postao autor jednog od najčuvenijih koševa u istoriji grčke košarke.
Olympiacos je 1997. godine počistio evropsku i grčku košarkašku scenu. Dušan Ivković ih je vodio do prve titule evropskog šampiona. Godinu dana kasnije su ostali bez ijednog trofeja. U odlučujućoj utakmici polufinala plej-ofa, Oly je imao dva poena prednosti u posljednjem minutu. Charles Shackleford je izjednačio, Karnišovas promašio na drugoj strani, a loptu odluke je uzeo Stojaković.
Od početka karijere Stojaković je obožavao prodor u lijevu stranu i šut iz lijevog driblinga. Svjesni su toga bili i u Olympiacosu, pa je Dušan Vukčević tokom čitavog napada PAOK-a usmjeravao Stojakovića u desnu stranu. Nije pomoglo. Trojka preko ruke sa zvukom sirene, koja je zaledila prepunu dvoranu Mira i prijateljstva. Veliki igrači jednostavno rade takve stvari...
Malo je nedostajalo da Stojaković obuče dres grčke reprezentacije. Malo više birokratije u amabasadi SRJ u Solunu i otezanje oko izdavanja potrebnih dokumenata su gotovo doveli do takvog razvoja situacije, ali istovremeno su svoj glas protiv digli grčki igrači, na čelu sa Fasulasom i zaprijetili bojkotom, te tako sami sebi uskratili barem još jednu titulu evropskog šampiona.
Put Stojakovića u NBA je sličan onome koji su prošli brojni Evropljani i debitanti, samo sa mnooogo boljim završetkom... "Ne znam da li mogu da igram u NBA ali postoji samo jedan način da to saznam. To je da odem i pokušam..."
Većina evropskih "rukija" u NBA mora da prođe sličan put, pod uslovom da imaju realni kvalitet. Prvo se treba pomjeriti sa klupe i dobiti šansu. Zatim treba pridobiti poštovanje na terenu, sudija prije svega, koje vam vrlo često na prodoru - kao nepoznatom igraču - neće svirati ništa.
Iako je u PAOK-u igrao vrlo raznovrsno, Stojaković je brzo shvatio da tako neće ići u NBA. Prvo što ti NBA odbrane dopuste kao novajliji je šut sa distance. Svojevrsni test šta možeš. Na prodor pod koš, ako te slučajno ne zovu Manu, možeš da zaboraviš. Brzina igre je izuzetna, snaga i skočnost nestvarna. Stojaković je odmah postao svjestan da je potrebno dodatno ojačati. Zbog toga je sa kondicionim trenerom Batom Zimonjićem počeo proces jačanja nogu, bez obzira na nisko težište. Iako imaš 206 cm, izuzetno brz i precizan šut, opet treba imati snagu nogu da šutiraš u padu sa osam metara, preko atletski superiornijeg igrača, dva minuta do kraja.
U tri sezone, Stojaković je kod čovjeka koji je Dražena Petrovića držao zakucanog za kraj klupe, došao do prosjeka od 20 poena po meču i uloge startera na mjestu niskog krila. Svoju do tada najbolju NBA sezonu 2000/01 zaključio je fantastičnim nastupom na EP u Turskoj, gdje je proglašen za najboljeg igrača, sa 23 poena po utakmici uz četiri skoka i 68 odsto šuta za dva, 51 odsto trojke. SR Jugoslavija je osvojila zlatnu medalju pobjeđujući prosječno sa 23 poena razlike!
U čuvenoj seriji protiv Lakersa, Kingsi nisu mogli da računaju na Stojakovića u punom obimu zbog povrede skočnog zgloba i to će ostati njegova i priča Kingsa tokom svakog narednog plej-ofa. Uvijek su neke povrede vukli ili Webber ili Stojaković. Rane zbog velikog promašaja u odlučujućoj utakmici protiv Lakersa, zaliječio je zlatnom medaljom na SP u Indianapolisu. Ponovo najbolji strijelac reprezentacije sa 19 poena po utakmici. Pobjeda nad američkom reprezentacijom u eliminacionoj tekmi, a 26 poena u finalu.
Reputaciju vanserijskog šutera potvrdio je sa dvije uzastopne pobjede na All Star takmičenju u šutiranju trojki. Jedini je neamerikanac sa dva trijumfa, iako je Barkley na drugom takmičenju uporno govorio da neće proći prvi krug.
Svoju najbolju sezonu u karijeri Peđa je odigrao u periodu 2003-04. Drugi strijelac lige, druga petorka lige! Četvrti u glasanju za MVP nagradu. Najveći prosjek poena jednog ex-YU igrača ikada (24,2), drugi po odigranim minutama, 240 pogođenih trojki, najbolji procenat sa linije penala (93 odsto).
Nakon ove sezone, povrede su gotovo uništile njegovu NBA karijeru. Zglob, koljeno, leđa, vrat. Uvijek je nešto tjeralo Stojakovića da propušta tekme. Tek četiri godine kasnije u New Orleansu je uspio da poveže 77 utakmica za Hornetse. Chris Paul ga je perfektno pronalazio van linije za tri poena, a Stojaković je odgovorio sa 230 pogođenih trojki uz najbolji procenat u karijeri.
Ponovo je bio i najbolji sa penala u NBA (93 odsto). On, Chris Paul i David West su odveli tim do sedme utakmice polufinala Zapada protiv Spursa, ali iako su imali prednost domaćeg terena, San Antonio im je zalupio vrata.
Nakon jedne zdrave sezone ponovo su krenule povrede u još većem obimu, ali je na kraju puta stiglo i ono što je čekao 10 godina - NBA titula. Ugovor sa Dallasom je bio pravi scenario za veterana na zalasku, koji je pio šaku tableta samo da bi ujutro ustao iz kreveta. Stojaković je bio daleko od igrača koji je mogao da nosi napad svoje ekipe, ali je i dalje bio vrhunski šuter koji je sa dovoljno prostora mogao da pogodi četiri-pet trojki u seriji...
"Kada sam vidio kako šutira na treningu znao sam da i dalje može i da će nam itekako korisiti.." rekao je Dirk Nowitzki po njegovom dolasku u Dallas.
Peđa je svoju seriju sačuvao za duel protiv nervoznih Lakersa, koji su pometeni uz šest njegovih trojki bez promašaja u četvrtoj utakmici. Protiv Miamija u finalu je igrao malo, ali je cilj ostvario.
Neki kažu da nije ostavio dovoljno dubok trag u Evropi, iako je to s obzirom na put njegove karijere bilo nemoguće, neki da nije bio previše pouzdan u važnim utakmicama, neki da je imao kratku reprezentativnu karijeru. Olako se zaboravljaju tri All Star nastupa, 14 hiljada NBA poena, 1.800 pogođenih trojki, 90 odsto sa penala u karijeri, evropsko i svjetsko zlato, NBA titula, te činjenica da je uz Dražena bio vjerovatno najbolji čisti strijelac kojeg su dali ovi prostori...
"To je jedini igrač kojeg znam, a koji je izgurao svoj stil igre od juniora do NBA petorke. Nikada ga promašaji nisu previše pogađali i uvijek je bio spreman da šutira bez obzira na okolnosti. Rođeni strijelac."
Ovako je Stojakovića opisao virtuoz sa loptom, otac Marka Jarića i čovjek uz kojeg je stasao Dražen Petrović, Srećko Jarić.
Dragan Šakota, koji je za 15 godina rada u Grčkoj vodio gotovo sve najbolje timove i igrače, svojevremeno je dao najefektniju izjavu...
"Kada su me pitali ko je bio najbolji igrač kojeg sam trenirao, rekao sam da ne znam, jer ih je stvarno bilo puno, ali da znam ko će biti najbolji - Predrag Stojaković."
Peđa Stojaković, jedan od najboljih...