Izlažući argumente u prilog tužbe protiv Srbije za genocid, zastupnici Hrvatske danas su u Hagu, tvrdili da su vlast Slobodana Miloševića, JNA i paravojske sprovele "genocidnu kampanju" nad nesrbima tokom rata 1991-95.
Zastupnici Hrvatske su na početku rasprave tvrdili da će dokazati da je njihova tužba osnovana i da su vlasti u Beogradu odgovorne za genocid nad nesrbima u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.
Glavna zastupnica Hrvatske Vesna Crnić-Grotić rekla je da je SRJ, pod vođstvom Slobodana Miloševića organizovala, podstakla i počinila "genocindu kampanju" u Hrvatskoj, u nameri da "delimično ili potpuno uništi" tamošnje nesrpsko stanovništvo.
Miloševića je označila kao kreatora te "kampanje". Ideja Velike Srbije, kazala je Crnić-Grotić, pokrenuta je 1986, a od 1990. je Milošević, zajedno sa svojim saradnicima, uključujući Vojislava Šešelja i Željka Ražnatovića-Arkana, pokrenuo je "genocidnu kampanju" u Hrvatskoj. Počela je "govorom mržnje protiv Hrvata" koja je "otvorila vrata genocidnim aktima".
Kao ilustraciju tih akata, hrvatska delegacija prikazala je sudijama snimak uništenog Vukovara.
Posle pada Miloševića, uprkos pregovorima o "pravičnom rešenju" sa novim vlastima u Beogradu, "mnogi politički lideri u Srbiji...ostali su uporni do današnjih dana u negiranju" zločina u Hrvatskoj, tvrdila je hrvatska zastupnica, precizirajući da hrvatske vlasti još tragaju za 864 nestale osobe, kao i za mnogim kulturnim dobrima.
"Pokušali smo više puta, ali nove vlade u Srbiji ostale su nevoljne da se suoče sa istinom", naglasila je Crnić-Grotić.
Navela je primer predsednika Srbije Tomislava Nikolića, koji "odbija" da prizna da je u Srebrenici u julu 1995. počinjen genocid, "uprkos presudi ovog suda". Crnić-Grotić je primetila i da se Nikolić nije odrekao svoje povezanosti sa Vojislavom Šešeljem.
Zastupnica Hrvatske tvrdila je i da Srbija "traži utočište" u činjenici da niko nije bio optužen, ni osuđen za genocid u Hrvatskoj pred Haškim tribunalom. "To ne znači da genocida nije bilo, niti propusta da se on spreči".
Prihvatajući da je Srbija pokazala spremnost da krivično goni neke od počinilaca zločina u Hrvatskoj, Crnić-Grotić je ukazala na "uznemiravajuće" nedavno poništavanje prvostepenih presuda počinicima zločina u Lovasu i Vukovaru, pred višim i ustavnim sudom.
To, po Hrvatskoj, "baca dugačku senku na posvećenost Srbije vladavini prava i pravdi".
Crnić-Grotić potvrdila je da će Hrvatska kao veštaka za političku i istorijsku pozadinu "genocidne kampanje" vlasti SRJ pred sud izvesti Sonju Biserko, predsednicu Helsinškog odbora u Srbiji, koju je nazvala osobom besprekorne reputacije.
Kozastupnica Hrvatske Andreja Metelko-Zgombić rekla je da je Miloševićeva vlast početkom 1991. bila "posvećena nasilnom stvaranju Velike Srbije" što je podrazumevalo uklanjanje hrvatskog stanovništva sa jedne trećine teritorije Hrvatske, odnosno "delimično uništavanje" tog stanovništva.
Premijer Hrvatske Zoran Milanović izjavio je danas, povodom početka rasprave u Hagu, da je očekivao više razumevanja i kooperativnosti zvaničnog Beograda. "Očekivao sam malo više i razumevanja, i kooperativnosti s druge strane, u Beogradu, a toga nije bilo. Hrvatska je podnela tužbu i guraće do kraja", rekao je Milanović novinarima tokom posete nekadašnjem vojno-hotelskom kompleksu "Kupari", kod Dubrovnika.
Hrvatska se pozvala i na presudu bivšem lideru Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću pred haškim Tribunalom, po kojoj je Milošević predvodio udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hhrvata sa velikog dela teritorije Hrvatske koji bi potom bio uključen u jedinstvenu srpsku državu.
Hrvatska predstavnica Helen Lo rekla je da su vlasti u Beogradu preko ekstremnih nacionalista, poput lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, "govorom mržnje" "demonizovale" hrvatski narod, izjednačujući ga sa ustašama i nazivajući predsednika Hrvatske Franju Tuđman novim Antom Pavelićem. Samo postojanje Hrvata na određenoj teritoriji, stoga, predstavljano je kao pretnja srpskom narodu što je bilo "osnova za genocidnu nameru" za njihovo uništavanje.
Svrha te propagande bila je, po rečima Lo, da "pripremi genocid" nad hrvatskim narodom. Kao primer, navela je izjavu Milana Paroškog u banijskom selu Jagodnjak, maja 1991, da je to "srpska zemlja" i da je svako ko tvrdi drugačije "uzurpator" i "da imate pravo da ga ubijete kao psa".
U antihrvatskoj propagandnoj kampanji učestvovao je i Šeselj čiju je ekstremnu retoriku Miloševićević koristio i širio preko medija u Srbiji, kazala je Lo, navodeći kao primer i prikazujući u sudnici Šešeljevu izjavu da su zapadne granice Srbije na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.
Hrvatska tvrdi i da je Milošević kasnije dao Šešeljevoj paravojsci "ključnu ulogu u sukobima i činjenju zločina u Hrvatskoj... genocidnih zločina".
Za Miloševića i Šešelja Lo je rekla da su počinili "amputaciju Hrvatske" koja je podrazumevala da "jedna trećina njene teritorije bude oduzeta i uključena u novu srpsku državu". U tu državu, trebalo je da uđu ne samo teritorije sa većinskim srpskim stanovništvom, već i "Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar i Osijek" u kojim je bilo malo Srba, rekla je hrvatska zastupnica.
Kao drugu paravojnu formaciju koja je činila zločine, Lo je označila Srpsku dobrovoljačku gardu Željka Ražnatovića-Arkana. Ta paravojska, o čijoj povezanosti s vlastima Srbije postoje dokazi, "odgovorna je za neke od najgorih akata genocida", na primer u Vukovaru, u jesen 1991.
Zastupnik Hrvatske Džejms Kroford ukazao je na "preovlađujuće" dokaze o umešanosti JNA u "genocidnu kampanju" u Hrvatskoj.
Nakon početnog perioda u kojoj je igrala neutralnu ulogu, JNA je, po Krofordu, ubrzo odbacila neutralnost i pretvorila se u armiju koja "ostvaruje srpske interese". Kao dokaz za to, naveo je izjavu tadašnjeg saveznog ministra odbrane, generala Veljka Kadijevića da će JNA "štititi interese Srba, bez obzira šta Ustav kaže".
Sprovodeći naređenja vođstva Srbije, JNA je učestvovala u agresiji na Hrvatsku čiji je cilj bilo zauzimanje trećine njene teritorije. Podržavajući pobunjene Srbe u Hrvatskoj i paravojne formacije, JNA je "omogućila akte genocida" koje su oni počinili, a i sama je bila umešana u zločin na Ovčari kod Vukovara, tvrdio je Kroford.
O TUŽBAMA
Hrvatska je 1999. tadašnju SR Jugoslaviju tužila za genocid nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom tokom rata na hrvatskoj teritoriji 1991-95, a Srbija je 2010. uzvratila kontratužbom da su vlasti u Zagrebu, operacijom Oluja u avgustu 1995, počinile genocid nad Srbima koji su živeli u Kninskoj krajini.
Za utorak i sredu, zakazani su iskazi svedoka, na čije je prenošenje sud izveštačima nametnuo zabranu do kraja rasprave, 1. aprila.
Kako saznaje Beta, strane su se dogovorile da iskazi svedoka u spis budu uvedeni u pisanom obliku, a da se u sudnici pojave samo oni koje suprotna strana želi da unakrsno ispita. Hrvatska nije zatražila da ispita nijednog od svedoka Srbije i oni se neće pojaviti pred sudom.
S druge strane, srpski zastupnici će, pred sudijama, unakrsno ispititivati šest svedoka Hrvatske.
Izlaganje argumenata u prilog svojoj tužbi, Hrvatska će nastaviti u četvrtak i petak.
Usmena rasprava, koja će trajati mesec dana, zaključno sa 1. aprilom, završnica je spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.
Srbija je kontratužbom odgovorila deset godina kasnije, krajem 2009.
Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi da bude javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine i biće obavezujuća za obe države.
O tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije odlučivaće ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hoc sudija iz Srbije i Hrvatske.
To su profesor pravnog fakulteta u Beogradu Milenko Kreća i profesor Pravnog falukteta u Zagrebu u penziji Budislav Lukas.
Raspravom će predsedavati predsednik MSP-a sudija iz Slovačke Petar Tomka.
Srpski pravni tim predvodi iskusni pravnik iz Ministarstva spoljnih poslova Saša Obradović, koji je već zastupao Srbiju u sporovima pred MSP.
U ime Srbije, na optužbe iz Hrvatske odgovaraće nih svetskih stručnjaka za pitanje genocida, kao što je kanadski profesor Vilijem Šabas.
U timu su još i profesori Andreas Cimerman, Kristijan Tams iz Nemačke koji će se baviti pitanjima nadležnosti suda, dok će se britanski advokat Vejn Džordaš i sprski advokat Novak Lukić posvetiti ispitivanju svedoka.
Republika Srbija iskoristiće svoje pojavljivanje pred Međunarodnim sudom pravde za dostojno prezentovanje svojih pažljivo pripremanih i temeljito dokumentovanih argumenata, poručio je Carić.
"Spremamo se za Hag u uverenju da je najviša sudska instanca UN najbolji, ako ne i jedini adekvatan međunarodni pravni forum za razmatranje međusobnih optužbi", dodao je on.
Pravni tim Hrvatske čine profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci Vesna Crnić Grotić, pomoćnica ministra spoljnih poslova Andreja Metelko Zgombić, načelnica u Ministarstvu pravosuđa Jana Špero i profesor medunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Davorin Lapaš.
Profesor Mirjan Damaška učestvuje u pravnom timu u svojstvu pravnog savetnika, kao i advokati iz Velike Britanije specijalizovani za pitanja međunarodnog prava Dzejms Kraford, Filip Sands i Kir Starmer.
Usmenoj raspravi, prethodila je dugogodišnja pisana rasprava koja se odvijala putem podnošenja pisanih podnesaka sudu, kao što su: tužba, odgovor na tužbu, konratužba, odgovor na nju, a sve uz obimnu dokumentaciju na više desetina hiljada stranica.
Svi ti podnesci javno će biti objavljeni na sajtu suda sutra, nakon početka usmene rasprave.
Rasprava počinje izlaganjem hrvatskog pravnog tima, dok će srpski pravni tim svoje stavove početi da izlaže nedelju dana kasnije, 10. marta.
Najpre će članovi hrvatskog pravnog tima izložiti svoju argumentaciju krećući se u okvirima koje su već predstavili u pisanim podnescima.
Prva četiri dana zasedanja suda Hrvatski tim će se osvrnuti na "najjače" dokaze, a predložene svedoke će unakrsno ispitivati sa predstavnicima sprskog pravnog tima.
Obe strane imaju po desetak svedoka, čija svedočenja po nalogu MSP-a neće moći da se objave do okončanja usmene rasprave 1. aprila.
Od 10. marta predstavnici srpskog pravnog tima predstaviće svoje najjače argumente u prilog genocida nad Srbima koje je izvršila Hrvatska država.
Deset dana kasnije, 20. marta startovaće druga runda usmene rasprave koja će se okončati 1. aprila.
Narednih meseci sudije će doneti presudu kojom će utvrditi da li su Hrvatska odnosno Srbija izvršile krivično delo genocida, podstrekavanje na genocid ili pomaganje u genocidu.
Republika Hrvatska 2. jula 1999. godine pokrenula je postupak pred MSP protiv tadasnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.
U njoj se tvrdi da je Beograd odgovoran za "etnicko čišćenje" hrvatskih građana kao "oblik genocida", zato što je "direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske".
Navodi se da su zločini počinjeni posebno u Vukovaru, regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije. Prema tvrdnji Hrvatske, u tom periodu ubijeno je oko 10.000 ljudi, dok je više od 7.000 bilo zatvoreno u logorima.
Tokom pisane rasprave, MSP je 2008. odbacio argumentaciju Srbije da nije nadležan da presuđuje, jer u vreme podnošenja tužbe Srbija, odnosno bivsa SRJ, nije bila članica Ujedinjenih nacija.
Potom je odredio rok 22. mart 2010. godine da Srbija, u skladu sa procedurom, odgovori na navode iz hrvatske tuzbe.
Srbija je odgovorila kontratužbom koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podneta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Osim opisanih zločina nad Srbima u periodu od 1991. do 1995. u Hrvatskoj, kontratužba predočava istorijski kontekst događaja posebno se osvrćući na period od 1941-1945. godine, radi lakšeg razumevanja događaja koji su usledili od 1991-1995.godine.
Pored utvrđivanja da li je počinjen genocid u Hrvatskoj od strane jedne ili druge države u sporu, jedno od pitanja koja će sud utvrđivati na zahtev Srbije, je pitanje vremenske nadležnosti za odlučivanje.
Naime, Srbija osporava nadležnost suda za odlučivanje o događajima koji su se desili od1991. do 27. aprila 1992. godine kada je formirana SRJ, a čiji je pravni sukcesor Srbija.
Kada je 2008. godine sud procenio da je naležan za odlučivanje u tom sporu on nije rešio pitanje vremenske nadležnosti, jer je ocenio da je to vezano za sadržinu spora.
