Ostali kolumnisti
31.05.2013.
Coach K: Put do 1.000
Sin poljskih emigranata koji nikada nisu završili srednju školu, postao je jedan od najboljih trenera u istoriji košarke.
Mike Krzyzewski je prije par dana ostvario 1000. pobjedu u NCAA karijeri, apsolutni rekord ovog takmičenja. Selektor američke reprezentacije u svojoj biografiji samo u zadnjih šest godina ima dva olimpijska zlata, dvije titule svjetskog prvaka te jednu NCAA titulu. Priča o čovjeku koji je mimo svih očekivanja postao živa legenda...
"U trenerskom poslu je najvažnija stvar da imaš nekoga ko ti čuva stražnjicu. Znanje, motivacija, priprema, sve je to važno, ali ako nemaš nekoga iznad tebe ko ti vjeruje i ko je spreman da podmetne leđa kada stvari ne idu dobro, sve ostalo ne vrijedi..."
Butters je nakon dugo premišljanja i konsultacija ponudio posao trenera Dukea osobi čije prezime niko nije mogao da izgovori, nekome ko je do tada na preporuku Bobby Knighta vodio Army pet godina i tamo ostvario 73 pobjede (Mikea su doslovno vratili sa aerodroma da potpiše ugovor, Butters je poslao svog kolegu da zaustavi trenera prije nego se ukrca na avion za povratak kući u Chicago). Većina sponzora Dukea je bila u šoku, najveće rivale North Carolinu i North Carolinu State su vodili Dean Smith i Jimmy Valvano, dok se Butters opredijelio za anonimca sa Armya.
Prve tri godine su bile ples na rubu otkaza. Svi najveći konkurenti su redovno šamarali Duke. Nakon treće godine i poraza od Virginie sa 43 poena razlike (do danas je to najveći Mikeov poraz u karijeri), na Toma Buttersa su se obrušili svi najveći donatori i doslovno zahtjevali da otjera trenera. Po kampusu je kružila peticija koju je potpisala većina najvjernijih navijača. Butters je odgovorio tako što je treneru ponudio novi petogodišnji ugovor.
Godinama kasnije Tom Butters je izjavio: "Meni je to bila najlogičnija odluka na svijetu. Već tada je bilo jasno da je on fantastičan trener".
Jasno je bilo, ali samo Buttersu. Nekoliko godina kasnije svi ostali su postali svjesni koliko je Tom bio u pravu.
Mikeov otac, Bill je 25 godina upravljao liftom pod lažnim prezimenom jer poljsko prezime u tom vremenu je uglavnom značilo odbijenicu za posao. Legenda kaže da se gledajući tatu kako se muči Mike zarekao da svoje prezime nikada neće mijenjati...
Suprugu Mickie je upoznao dok je radila kao stjuardesa i fascinirao je svojom totalnom iskrenošću. Krzyzewski je svoju buduću ženu pozvao na utakmicu američkog fubala riječima: "Bila si mi treća opcija...."
Većina djevojka bi na takvo nešto spustila slušalicu ali Mickie bila zaintrigirana takvim nastupom: "Nije bio arogantan, ni bahat. Bio je potpuno iskren. Jedini muškarac kojeg sam upoznala, a koji je uvijek potpuno iskren".
Ta čvrstina i nepokolebljivost je stigla od majke. "Ona je razlog zašto se nikada nisam plašio neuspjeha. Kada vidim koliko je napravila za nas, a koliko malo je imala uvijek shvatim da ja nikada to ne bih mogao da napravim".
Najviše je trpila njegova najstarija kćerka koju su u srednjoj školi "častili" drugari i koja je često dolazila uplakana. Krzyzewski je ponavljao samo jednu stvar: "Budi ponosna na svoje prezime i na svoju porodicu".
Mnogo prije opštepoznatog nadimka Coach K, Mike Krzyzewski je bio poznat po pogrdnom nadimku "Pacov". I dan danas među navijačima svih ostalih univerziteta on je prvenstveno "Pacov".
Nakon već pomenutog poraza od 43 razlike, treneri su otišli na večeru mada nikome nije bilo do jela. U jednom trenutku su nazdravili, neko alkoholom, Krzyzewski vodom... Neko je rekao: "Da ovu tekmu što prije zaboravimo", a Mike kroz zube procijedio: "Da ovu tekmu nikada ne zaboravimo...."
On je definitivno nije zaboravio. Sve svoje pobjede i poraze Krzyzewski je nosio na licu, onom koje se blago zarumeni kada stvari ne idu onako kako je zamišljao. Svoju filozofiju igre je sprovodio do iznemoglosti, po svaku cijenu. Ako ne ide, korekcije su ili minimalne ili nepostojeće (mada je omekšao u zadnje vrijeme, pa čak koristi i zonsku odbranu, što je nekada bilo nezamislivo). Jednostavno, treba trenirati jače, uložiti više truda, ili u krajnjem slučaju pojačati tim boljim igračima.
Hroničari Dukea kažu da je kulturu pobjeđivanja na tom univerzitetu, koja traje do današnjih dana, pokrenuo Johnny Dawkins. Fin, pristojan, uvijek podšišan dečko, koji je bio prvi pravi, veliki talenat kojeg je doveo Mike Krzyzewski. Dawkins je bio munja sa loptom, pristojan strijelac, što je bilo najvažnije - tim mu je bio na prvom mjestu. Generacija Dawkins je dovela Krzyzewskog na njegov prvi F4, 1986. godine. Naredali su 37 pobjeda, a u finalu ih je zaustavio Louisville...
Duke je nezadrživo rastao u narednim godinama. Coach K je dovodio odlične igrače, koji su u većini završavali školu, ali i pobjeđivali. Konačna potvrda je stigla dolaskom Christiana Laettnera. Momak koji je sinonim za najveće pobjede i utakmice Dukea te istovremeno osoba koju van granica ovog koledža niko živ nije volio. Leattner je uvijek imao nadrkanu facu i uživao da se takmiči u svemu, te da nakon pobjeda kinji saigrače. Najtalentovaniji igrač te generacije je bio Grant Hill, bez dileme, ali je čovjek za najvažnije trenutke bio Laettner.
Duke je 1991. i 1992. vezao dvije titule. U konkurenciji koja je tih godina vladala u NCAA i gdje igrači nisu hvatali maglu nakon jedne godine, to je bio zaista vrhunski podvig. Krzyzewski je tim dao u ruke playmakeru Bobbyu Hurleyu. Sin najpoznatijeg srednjoškolskog trenera u Americi je u finalu 1990. protiv tada moćnog UNLV-a bio najgori igrač na terenu. Duke je zgažen sa 30 razlike, a Coach K je namjerno ostavio svog playa u igri do zadnje sekunde, da nikada ne zaboravi taj osjećaj. Uzalud je bilo objašnjavati da je Hurleya lomila gripa. Svog vjerovatno omiljenog igrača Krzyzewski je držao pod posebnim povećalom u svakoj utakmici. Vratilo se naredne godine kada je Bobby uz Laettnera bio najbolji igrač Blue Devilsa u polufinalnoj pobjedi nad do te utakmice neporaženim UNLV-om.
Sve ovo je Krzyzewskom bilo poznato tlo. Čitav život je išao naprijed iako su mu uglavnom najavljivali propast. Uspio je kao manjina u Americi, tako da je sistem "Ja protiv ostatka svijeta" prenio i na svoje igrače. U porodici je za to bila zadužena supruga. Nije bilo šanse da dečko neke od kćerki navija za bilo koji drugi univerzitet, barem ne javno, te su na gostovanjima svi morali da sjede zajedno iza Dukeove klupe. Najstarija kćerka i njen tadašnji dečko, navijač North Caroline su raskinuli jer je on zapljeskao na jedno zakucavanje svog tima...
Iako je mržnja prema Dukeu rasla, a posebno prema "Pacovu", svi koji dolazili u direktan kontakt sa njim su ostajali zatečeni ljudskošću i običnošću Krzyzewskog, koji je i nakon silnih uspjeha i miliona ostao bukvalno isti čovjek.
Nakon jedne od najboljih utakmica ikada odigranih, 1992. godine između Dukea i Kentuckya, koja je završena košem Laettnera u zadnjoj sekundi, na snimku se vidi Krzyzewski koji u svoj gunguli i metežu prilazi svim igračima Kentuckya i grli ih ponaosob...
Coach K se od stresa trenerskog posla oporavljao uređujući svoj vrt i tako svake godine ukrug. Kada se teško razbolio Jimmy Valvano, trener rivala NC Statea, Krzyzewski ga je posjećivao svaki dan, ali svaki dan. Isto je bilo i kada se razbolio legendarni Chuck Daly.
U međuvremenu je stigla i treća, pa i četvrta titula NCAA šampiona. Krzyzewski je osvajao titule 1991, 92, 2001. i 2010. godine, dakle u rasponu od tri dekade. NBA ponude je uredno odbijao i to ponude najvećih. Prvo Boston Celticsa, pa onda i finansijski gotovo nevjerovatan ugovor LA Lakersa, gdje je i najveća zvijezda Kobe Bryant žarko želio da ga trenira upravo on.
Doduše, popustio je pred nagovaranjem Jerry Colangela i prihvatio se zadatka da podigne reprezentaciju SAD-a nakon neuspjeha u Indianapolisu i Atini. Nakon što je u polufinalu SP u Japanu nijemo gledao kako mu Grci vrte pick and roll kliniku i odvajaju ga od zlatne medalje, Krzyzewski je i tu brzo naučio lekciju. Nikada nije bio slavljen kao briljatan taktičar, ali kao motivator...
Dovoljno je bilo vidjeti sa kakvom energijom američka reprezentacija nastupa na protekla četiri velika takmičenja i kako grizu u odbrani da shvatite kako je Mike Krzyzewski u stanju da zadobije poštovanje i najvećih NBA zvijezda i donese četiri zlatne medalje. Uostalom jedna od osoba sa kojom se Lebron James konsultovao prije povratka u Cleveland je bio upravo Coach K.
I danas su njegova vrata otvorena svim bivšim igračima Dukea. Kada im treba savjet, preporuka, posao, riječ podrške, neumorni "Pacov" je tu za svakoga. Tako su ga učili roditelji, tako ga je učio Bobby Knight.
Mike Krzyzewski će svoju karijeru okončati na Dukeu. NBA ne dolazi u obzir. Uostalom gdje bi se K osjećao tako komotno kao na Dukeu. Navijači mu ljube ruke, skandiraju njegovo ime. Kampuju ispred administrativne zgrade samo da ga vide. On im šalje pizze i piće dok čekaju u redu za karte, ili ćebad kada je hladno. Tom Butters je bio lojalan prema Krzyzewskom kada je to bilo najpotrebnije i on to nikada ne zaboravlja... Lojalnost je osobina koja se u nekim dijelovima svijeta još uvijek cijeni.
Mike Krzyzewski je na Dukeu nadmašio svog mentora Bobby Knighta kao trener sa najviše pobjeda u NCAA istoriji, zatim je prije dva dana postao i prvi trener u istoriji NCAA sa 1.000 pobjeda. Ostvariti to u takmičenju gdje se igra 30-ak utakmica po sezoni valjda dovoljno govori o njegovom kontinuitetu, volji i predanosti. Sa 67 godina Krzyzewski i dalje ne pokazuje znakove umora. Želi petu titulu šampiona već ove sezone...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
Mike Krzyzewski je prije par dana ostvario 1000. pobjedu u NCAA karijeri, apsolutni rekord ovog takmičenja. Selektor američke reprezentacije u svojoj biografiji samo u zadnjih šest godina ima dva olimpijska zlata, dvije titule svjetskog prvaka te jednu NCAA titulu. Priča o čovjeku koji je mimo svih očekivanja postao živa legenda...
"U trenerskom poslu je najvažnija stvar da imaš nekoga ko ti čuva stražnjicu. Znanje, motivacija, priprema, sve je to važno, ali ako nemaš nekoga iznad tebe ko ti vjeruje i ko je spreman da podmetne leđa kada stvari ne idu dobro, sve ostalo ne vrijedi..."
Butters je nakon dugo premišljanja i konsultacija ponudio posao trenera Dukea osobi čije prezime niko nije mogao da izgovori, nekome ko je do tada na preporuku Bobby Knighta vodio Army pet godina i tamo ostvario 73 pobjede (Mikea su doslovno vratili sa aerodroma da potpiše ugovor, Butters je poslao svog kolegu da zaustavi trenera prije nego se ukrca na avion za povratak kući u Chicago). Većina sponzora Dukea je bila u šoku, najveće rivale North Carolinu i North Carolinu State su vodili Dean Smith i Jimmy Valvano, dok se Butters opredijelio za anonimca sa Armya.
Prve tri godine su bile ples na rubu otkaza. Svi najveći konkurenti su redovno šamarali Duke. Nakon treće godine i poraza od Virginie sa 43 poena razlike (do danas je to najveći Mikeov poraz u karijeri), na Toma Buttersa su se obrušili svi najveći donatori i doslovno zahtjevali da otjera trenera. Po kampusu je kružila peticija koju je potpisala većina najvjernijih navijača. Butters je odgovorio tako što je treneru ponudio novi petogodišnji ugovor.
Godinama kasnije Tom Butters je izjavio: "Meni je to bila najlogičnija odluka na svijetu. Već tada je bilo jasno da je on fantastičan trener".
Jasno je bilo, ali samo Buttersu. Nekoliko godina kasnije svi ostali su postali svjesni koliko je Tom bio u pravu.
Mikeov otac, Bill je 25 godina upravljao liftom pod lažnim prezimenom jer poljsko prezime u tom vremenu je uglavnom značilo odbijenicu za posao. Legenda kaže da se gledajući tatu kako se muči Mike zarekao da svoje prezime nikada neće mijenjati...
Suprugu Mickie je upoznao dok je radila kao stjuardesa i fascinirao je svojom totalnom iskrenošću. Krzyzewski je svoju buduću ženu pozvao na utakmicu američkog fubala riječima: "Bila si mi treća opcija...."
Većina djevojka bi na takvo nešto spustila slušalicu ali Mickie bila zaintrigirana takvim nastupom: "Nije bio arogantan, ni bahat. Bio je potpuno iskren. Jedini muškarac kojeg sam upoznala, a koji je uvijek potpuno iskren".
Ta čvrstina i nepokolebljivost je stigla od majke. "Ona je razlog zašto se nikada nisam plašio neuspjeha. Kada vidim koliko je napravila za nas, a koliko malo je imala uvijek shvatim da ja nikada to ne bih mogao da napravim".
Najviše je trpila njegova najstarija kćerka koju su u srednjoj školi "častili" drugari i koja je često dolazila uplakana. Krzyzewski je ponavljao samo jednu stvar: "Budi ponosna na svoje prezime i na svoju porodicu".
Mnogo prije opštepoznatog nadimka Coach K, Mike Krzyzewski je bio poznat po pogrdnom nadimku "Pacov". I dan danas među navijačima svih ostalih univerziteta on je prvenstveno "Pacov".
Nakon već pomenutog poraza od 43 razlike, treneri su otišli na večeru mada nikome nije bilo do jela. U jednom trenutku su nazdravili, neko alkoholom, Krzyzewski vodom... Neko je rekao: "Da ovu tekmu što prije zaboravimo", a Mike kroz zube procijedio: "Da ovu tekmu nikada ne zaboravimo...."
On je definitivno nije zaboravio. Sve svoje pobjede i poraze Krzyzewski je nosio na licu, onom koje se blago zarumeni kada stvari ne idu onako kako je zamišljao. Svoju filozofiju igre je sprovodio do iznemoglosti, po svaku cijenu. Ako ne ide, korekcije su ili minimalne ili nepostojeće (mada je omekšao u zadnje vrijeme, pa čak koristi i zonsku odbranu, što je nekada bilo nezamislivo). Jednostavno, treba trenirati jače, uložiti više truda, ili u krajnjem slučaju pojačati tim boljim igračima.
Hroničari Dukea kažu da je kulturu pobjeđivanja na tom univerzitetu, koja traje do današnjih dana, pokrenuo Johnny Dawkins. Fin, pristojan, uvijek podšišan dečko, koji je bio prvi pravi, veliki talenat kojeg je doveo Mike Krzyzewski. Dawkins je bio munja sa loptom, pristojan strijelac, što je bilo najvažnije - tim mu je bio na prvom mjestu. Generacija Dawkins je dovela Krzyzewskog na njegov prvi F4, 1986. godine. Naredali su 37 pobjeda, a u finalu ih je zaustavio Louisville...
Duke je nezadrživo rastao u narednim godinama. Coach K je dovodio odlične igrače, koji su u većini završavali školu, ali i pobjeđivali. Konačna potvrda je stigla dolaskom Christiana Laettnera. Momak koji je sinonim za najveće pobjede i utakmice Dukea te istovremeno osoba koju van granica ovog koledža niko živ nije volio. Leattner je uvijek imao nadrkanu facu i uživao da se takmiči u svemu, te da nakon pobjeda kinji saigrače. Najtalentovaniji igrač te generacije je bio Grant Hill, bez dileme, ali je čovjek za najvažnije trenutke bio Laettner.
Duke je 1991. i 1992. vezao dvije titule. U konkurenciji koja je tih godina vladala u NCAA i gdje igrači nisu hvatali maglu nakon jedne godine, to je bio zaista vrhunski podvig. Krzyzewski je tim dao u ruke playmakeru Bobbyu Hurleyu. Sin najpoznatijeg srednjoškolskog trenera u Americi je u finalu 1990. protiv tada moćnog UNLV-a bio najgori igrač na terenu. Duke je zgažen sa 30 razlike, a Coach K je namjerno ostavio svog playa u igri do zadnje sekunde, da nikada ne zaboravi taj osjećaj. Uzalud je bilo objašnjavati da je Hurleya lomila gripa. Svog vjerovatno omiljenog igrača Krzyzewski je držao pod posebnim povećalom u svakoj utakmici. Vratilo se naredne godine kada je Bobby uz Laettnera bio najbolji igrač Blue Devilsa u polufinalnoj pobjedi nad do te utakmice neporaženim UNLV-om.
Sve ovo je Krzyzewskom bilo poznato tlo. Čitav život je išao naprijed iako su mu uglavnom najavljivali propast. Uspio je kao manjina u Americi, tako da je sistem "Ja protiv ostatka svijeta" prenio i na svoje igrače. U porodici je za to bila zadužena supruga. Nije bilo šanse da dečko neke od kćerki navija za bilo koji drugi univerzitet, barem ne javno, te su na gostovanjima svi morali da sjede zajedno iza Dukeove klupe. Najstarija kćerka i njen tadašnji dečko, navijač North Caroline su raskinuli jer je on zapljeskao na jedno zakucavanje svog tima...
Iako je mržnja prema Dukeu rasla, a posebno prema "Pacovu", svi koji dolazili u direktan kontakt sa njim su ostajali zatečeni ljudskošću i običnošću Krzyzewskog, koji je i nakon silnih uspjeha i miliona ostao bukvalno isti čovjek.
Nakon jedne od najboljih utakmica ikada odigranih, 1992. godine između Dukea i Kentuckya, koja je završena košem Laettnera u zadnjoj sekundi, na snimku se vidi Krzyzewski koji u svoj gunguli i metežu prilazi svim igračima Kentuckya i grli ih ponaosob...
Coach K se od stresa trenerskog posla oporavljao uređujući svoj vrt i tako svake godine ukrug. Kada se teško razbolio Jimmy Valvano, trener rivala NC Statea, Krzyzewski ga je posjećivao svaki dan, ali svaki dan. Isto je bilo i kada se razbolio legendarni Chuck Daly.
U međuvremenu je stigla i treća, pa i četvrta titula NCAA šampiona. Krzyzewski je osvajao titule 1991, 92, 2001. i 2010. godine, dakle u rasponu od tri dekade. NBA ponude je uredno odbijao i to ponude najvećih. Prvo Boston Celticsa, pa onda i finansijski gotovo nevjerovatan ugovor LA Lakersa, gdje je i najveća zvijezda Kobe Bryant žarko želio da ga trenira upravo on.
Doduše, popustio je pred nagovaranjem Jerry Colangela i prihvatio se zadatka da podigne reprezentaciju SAD-a nakon neuspjeha u Indianapolisu i Atini. Nakon što je u polufinalu SP u Japanu nijemo gledao kako mu Grci vrte pick and roll kliniku i odvajaju ga od zlatne medalje, Krzyzewski je i tu brzo naučio lekciju. Nikada nije bio slavljen kao briljatan taktičar, ali kao motivator...
Dovoljno je bilo vidjeti sa kakvom energijom američka reprezentacija nastupa na protekla četiri velika takmičenja i kako grizu u odbrani da shvatite kako je Mike Krzyzewski u stanju da zadobije poštovanje i najvećih NBA zvijezda i donese četiri zlatne medalje. Uostalom jedna od osoba sa kojom se Lebron James konsultovao prije povratka u Cleveland je bio upravo Coach K.
I danas su njegova vrata otvorena svim bivšim igračima Dukea. Kada im treba savjet, preporuka, posao, riječ podrške, neumorni "Pacov" je tu za svakoga. Tako su ga učili roditelji, tako ga je učio Bobby Knight.
Mike Krzyzewski će svoju karijeru okončati na Dukeu. NBA ne dolazi u obzir. Uostalom gdje bi se K osjećao tako komotno kao na Dukeu. Navijači mu ljube ruke, skandiraju njegovo ime. Kampuju ispred administrativne zgrade samo da ga vide. On im šalje pizze i piće dok čekaju u redu za karte, ili ćebad kada je hladno. Tom Butters je bio lojalan prema Krzyzewskom kada je to bilo najpotrebnije i on to nikada ne zaboravlja... Lojalnost je osobina koja se u nekim dijelovima svijeta još uvijek cijeni.
Mike Krzyzewski je na Dukeu nadmašio svog mentora Bobby Knighta kao trener sa najviše pobjeda u NCAA istoriji, zatim je prije dva dana postao i prvi trener u istoriji NCAA sa 1.000 pobjeda. Ostvariti to u takmičenju gdje se igra 30-ak utakmica po sezoni valjda dovoljno govori o njegovom kontinuitetu, volji i predanosti. Sa 67 godina Krzyzewski i dalje ne pokazuje znakove umora. Želi petu titulu šampiona već ove sezone...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
Mike Krzyzewski je prije par dana ostvario 1000. pobjedu u NCAA karijeri, apsolutni rekord ovog takmičenja. Selektor američke reprezentacije u svojoj biografiji samo u zadnjih šest godina ima dva olimpijska zlata, dvije titule svjetskog prvaka te jednu NCAA titulu. Priča o čovjeku koji je mimo svih očekivanja postao živa legenda...
"U trenerskom poslu je najvažnija stvar da imaš nekoga ko ti čuva stražnjicu. Znanje, motivacija, priprema, sve je to važno, ali ako nemaš nekoga iznad tebe ko ti vjeruje i ko je spreman da podmetne leđa kada stvari ne idu dobro, sve ostalo ne vrijedi..."
Butters je nakon dugo premišljanja i konsultacija ponudio posao trenera Dukea osobi čije prezime niko nije mogao da izgovori, nekome ko je do tada na preporuku Bobby Knighta vodio Army pet godina i tamo ostvario 73 pobjede (Mikea su doslovno vratili sa aerodroma da potpiše ugovor, Butters je poslao svog kolegu da zaustavi trenera prije nego se ukrca na avion za povratak kući u Chicago). Većina sponzora Dukea je bila u šoku, najveće rivale North Carolinu i North Carolinu State su vodili Dean Smith i Jimmy Valvano, dok se Butters opredijelio za anonimca sa Armya.
Prve tri godine su bile ples na rubu otkaza. Svi najveći konkurenti su redovno šamarali Duke. Nakon treće godine i poraza od Virginie sa 43 poena razlike (do danas je to najveći Mikeov poraz u karijeri), na Toma Buttersa su se obrušili svi najveći donatori i doslovno zahtjevali da otjera trenera. Po kampusu je kružila peticija koju je potpisala većina najvjernijih navijača. Butters je odgovorio tako što je treneru ponudio novi petogodišnji ugovor.
Godinama kasnije Tom Butters je izjavio: "Meni je to bila najlogičnija odluka na svijetu. Već tada je bilo jasno da je on fantastičan trener".
Jasno je bilo, ali samo Buttersu. Nekoliko godina kasnije svi ostali su postali svjesni koliko je Tom bio u pravu.
Mikeov otac, Bill je 25 godina upravljao liftom pod lažnim prezimenom jer poljsko prezime u tom vremenu je uglavnom značilo odbijenicu za posao. Legenda kaže da se gledajući tatu kako se muči Mike zarekao da svoje prezime nikada neće mijenjati...
Suprugu Mickie je upoznao dok je radila kao stjuardesa i fascinirao je svojom totalnom iskrenošću. Krzyzewski je svoju buduću ženu pozvao na utakmicu američkog fubala riječima: "Bila si mi treća opcija...."
Većina djevojka bi na takvo nešto spustila slušalicu ali Mickie bila zaintrigirana takvim nastupom: "Nije bio arogantan, ni bahat. Bio je potpuno iskren. Jedini muškarac kojeg sam upoznala, a koji je uvijek potpuno iskren".
Ta čvrstina i nepokolebljivost je stigla od majke. "Ona je razlog zašto se nikada nisam plašio neuspjeha. Kada vidim koliko je napravila za nas, a koliko malo je imala uvijek shvatim da ja nikada to ne bih mogao da napravim".
Najviše je trpila njegova najstarija kćerka koju su u srednjoj školi "častili" drugari i koja je često dolazila uplakana. Krzyzewski je ponavljao samo jednu stvar: "Budi ponosna na svoje prezime i na svoju porodicu".
Mnogo prije opštepoznatog nadimka Coach K, Mike Krzyzewski je bio poznat po pogrdnom nadimku "Pacov". I dan danas među navijačima svih ostalih univerziteta on je prvenstveno "Pacov".
Nakon već pomenutog poraza od 43 razlike, treneri su otišli na večeru mada nikome nije bilo do jela. U jednom trenutku su nazdravili, neko alkoholom, Krzyzewski vodom... Neko je rekao: "Da ovu tekmu što prije zaboravimo", a Mike kroz zube procijedio: "Da ovu tekmu nikada ne zaboravimo...."
On je definitivno nije zaboravio. Sve svoje pobjede i poraze Krzyzewski je nosio na licu, onom koje se blago zarumeni kada stvari ne idu onako kako je zamišljao. Svoju filozofiju igre je sprovodio do iznemoglosti, po svaku cijenu. Ako ne ide, korekcije su ili minimalne ili nepostojeće (mada je omekšao u zadnje vrijeme, pa čak koristi i zonsku odbranu, što je nekada bilo nezamislivo). Jednostavno, treba trenirati jače, uložiti više truda, ili u krajnjem slučaju pojačati tim boljim igračima.
Hroničari Dukea kažu da je kulturu pobjeđivanja na tom univerzitetu, koja traje do današnjih dana, pokrenuo Johnny Dawkins. Fin, pristojan, uvijek podšišan dečko, koji je bio prvi pravi, veliki talenat kojeg je doveo Mike Krzyzewski. Dawkins je bio munja sa loptom, pristojan strijelac, što je bilo najvažnije - tim mu je bio na prvom mjestu. Generacija Dawkins je dovela Krzyzewskog na njegov prvi F4, 1986. godine. Naredali su 37 pobjeda, a u finalu ih je zaustavio Louisville...
Duke je nezadrživo rastao u narednim godinama. Coach K je dovodio odlične igrače, koji su u većini završavali školu, ali i pobjeđivali. Konačna potvrda je stigla dolaskom Christiana Laettnera. Momak koji je sinonim za najveće pobjede i utakmice Dukea te istovremeno osoba koju van granica ovog koledža niko živ nije volio. Leattner je uvijek imao nadrkanu facu i uživao da se takmiči u svemu, te da nakon pobjeda kinji saigrače. Najtalentovaniji igrač te generacije je bio Grant Hill, bez dileme, ali je čovjek za najvažnije trenutke bio Laettner.
Duke je 1991. i 1992. vezao dvije titule. U konkurenciji koja je tih godina vladala u NCAA i gdje igrači nisu hvatali maglu nakon jedne godine, to je bio zaista vrhunski podvig. Krzyzewski je tim dao u ruke playmakeru Bobbyu Hurleyu. Sin najpoznatijeg srednjoškolskog trenera u Americi je u finalu 1990. protiv tada moćnog UNLV-a bio najgori igrač na terenu. Duke je zgažen sa 30 razlike, a Coach K je namjerno ostavio svog playa u igri do zadnje sekunde, da nikada ne zaboravi taj osjećaj. Uzalud je bilo objašnjavati da je Hurleya lomila gripa. Svog vjerovatno omiljenog igrača Krzyzewski je držao pod posebnim povećalom u svakoj utakmici. Vratilo se naredne godine kada je Bobby uz Laettnera bio najbolji igrač Blue Devilsa u polufinalnoj pobjedi nad do te utakmice neporaženim UNLV-om.
Sve ovo je Krzyzewskom bilo poznato tlo. Čitav život je išao naprijed iako su mu uglavnom najavljivali propast. Uspio je kao manjina u Americi, tako da je sistem "Ja protiv ostatka svijeta" prenio i na svoje igrače. U porodici je za to bila zadužena supruga. Nije bilo šanse da dečko neke od kćerki navija za bilo koji drugi univerzitet, barem ne javno, te su na gostovanjima svi morali da sjede zajedno iza Dukeove klupe. Najstarija kćerka i njen tadašnji dečko, navijač North Caroline su raskinuli jer je on zapljeskao na jedno zakucavanje svog tima...
Iako je mržnja prema Dukeu rasla, a posebno prema "Pacovu", svi koji dolazili u direktan kontakt sa njim su ostajali zatečeni ljudskošću i običnošću Krzyzewskog, koji je i nakon silnih uspjeha i miliona ostao bukvalno isti čovjek.
Nakon jedne od najboljih utakmica ikada odigranih, 1992. godine između Dukea i Kentuckya, koja je završena košem Laettnera u zadnjoj sekundi, na snimku se vidi Krzyzewski koji u svoj gunguli i metežu prilazi svim igračima Kentuckya i grli ih ponaosob...
Coach K se od stresa trenerskog posla oporavljao uređujući svoj vrt i tako svake godine ukrug. Kada se teško razbolio Jimmy Valvano, trener rivala NC Statea, Krzyzewski ga je posjećivao svaki dan, ali svaki dan. Isto je bilo i kada se razbolio legendarni Chuck Daly.
U međuvremenu je stigla i treća, pa i četvrta titula NCAA šampiona. Krzyzewski je osvajao titule 1991, 92, 2001. i 2010. godine, dakle u rasponu od tri dekade. NBA ponude je uredno odbijao i to ponude najvećih. Prvo Boston Celticsa, pa onda i finansijski gotovo nevjerovatan ugovor LA Lakersa, gdje je i najveća zvijezda Kobe Bryant žarko želio da ga trenira upravo on.
Doduše, popustio je pred nagovaranjem Jerry Colangela i prihvatio se zadatka da podigne reprezentaciju SAD-a nakon neuspjeha u Indianapolisu i Atini. Nakon što je u polufinalu SP u Japanu nijemo gledao kako mu Grci vrte pick and roll kliniku i odvajaju ga od zlatne medalje, Krzyzewski je i tu brzo naučio lekciju. Nikada nije bio slavljen kao briljatan taktičar, ali kao motivator...
Dovoljno je bilo vidjeti sa kakvom energijom američka reprezentacija nastupa na protekla četiri velika takmičenja i kako grizu u odbrani da shvatite kako je Mike Krzyzewski u stanju da zadobije poštovanje i najvećih NBA zvijezda i donese četiri zlatne medalje. Uostalom jedna od osoba sa kojom se Lebron James konsultovao prije povratka u Cleveland je bio upravo Coach K.
I danas su njegova vrata otvorena svim bivšim igračima Dukea. Kada im treba savjet, preporuka, posao, riječ podrške, neumorni "Pacov" je tu za svakoga. Tako su ga učili roditelji, tako ga je učio Bobby Knight.
Mike Krzyzewski će svoju karijeru okončati na Dukeu. NBA ne dolazi u obzir. Uostalom gdje bi se K osjećao tako komotno kao na Dukeu. Navijači mu ljube ruke, skandiraju njegovo ime. Kampuju ispred administrativne zgrade samo da ga vide. On im šalje pizze i piće dok čekaju u redu za karte, ili ćebad kada je hladno. Tom Butters je bio lojalan prema Krzyzewskom kada je to bilo najpotrebnije i on to nikada ne zaboravlja... Lojalnost je osobina koja se u nekim dijelovima svijeta još uvijek cijeni.
Mike Krzyzewski je na Dukeu nadmašio svog mentora Bobby Knighta kao trener sa najviše pobjeda u NCAA istoriji, zatim je prije dva dana postao i prvi trener u istoriji NCAA sa 1.000 pobjeda. Ostvariti to u takmičenju gdje se igra 30-ak utakmica po sezoni valjda dovoljno govori o njegovom kontinuitetu, volji i predanosti. Sa 67 godina Krzyzewski i dalje ne pokazuje znakove umora. Želi petu titulu šampiona već ove sezone...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
