Ostali kolumnisti
31.05.2013.
KAMIKAZA
Samoubilački juriši na koš, čudnovata zakucavanja, pravolinijski pogotci sa poludistance, skokovi, asistencije i energija... Nuklearna energija!
Kažu da su japanske kamikaze tokom drugog svjetskog rata prije posljednjeg leta oblačile svečane uniforme, jeli svoja najdraža jela a zatim odlazili na put bez povratka.
Bez straha, bez predomišljanja.
Košarkaška kamikaza stanuje u Oklahomi, tamo je stigla iz Los Angelesa i u ovom trenutku ne postoji osoba koja igra sa manje straha za svoje zdravlje od Russella Westbrooka.
Pamtim scenu iz finala SP 2010 godine. Odbijena lopta na koju idu Ašik, Gonlum, Turkoglu i Chandler. Iz petog plana kao da skače u bazen sa potpuno ispravljenim nogama, kao da ima plašt na leđima, dolijeće Westbrook. Za lakat je viši od sviju u skoku. Grabi loptu. Doskače na parket. Osvrće se oko sebe, dok drži loptu u rukama kao bombu sa fitiljem koji odgorjeva.
Kreće u dribling. Zamalo pada u aut. Baca loptu nazad ka Igoudali. Trči u odbranu. Koči oko centra. Vraća se. Pokušava da zauzme svoje mjesto u napadu.
Samo smo se pogledali na tribinama bez riječi i počeli da se smijemo.
Russell Westbrook je sve to!
Hrabrost koja bez problema prelazi granicu ludila. Čovjek koji vas najviše puta natjera da kažete "Stani jebote!", "dodaj više" i "Haha, ovo je nemoguć potez" nakon što u punom sprintu kompletan uskoči u obruč iskaljujući bijes zakucavanjem od kojeg zanijemi kompletna dvorana. I to su uglavnom reakcije na neke od poteza Westbrooka. Bilo domaći ili gostujući teren navijači ostaju nijemi na njegov spektakularan prodor, kao da ni oni ne mogu da shvate šta su upravo vidjeli pa upere poglede ka velikom ekranu čekajući usporeni snimak i tek onda kreće oduševljenje...
Nije bio prihvaćen na početku. Ni sada nije potpuno prihvaćen. Iako se vodi kao plejmejker, on to nije. Nije ni bek šuter. Dok je igrao prvu godinu na UCLA-u ni treneru Benu Howlandu nije bilo jasno šta ima u rukama.
Russell je bio plejmejker bez pregleda igre i bek šuter bez šuta. Onda je stvorio sam sebe i poziciju na terenu. Samouk. Nije imao uticajnog trenera u svojoj okolini dok je odrastao.
Tata ga je konstantno tjerao da trenira ali vježbe koje je on sam izmislio i koje sa organizovanom košarkom nisu imale puno veze. Howland ga je koristio kao agresivnog defanzivca i igrača koji je uglavnom poentirao u kontranapadu. O NBA budućnosti nije bilo puno priče, barem ne njegove prve godine. Uostalom mnogi su bili skeptični kako će najveća zvijezda te generacije Kevin Love da izgleda u najjačoj ligi sa svojih 30-ak kilograma viška, sumnjivim šutem sa distance i nepostojećim odrazom. Westbrook je bio negdje na marginama.
Onda je krenulo na drugoj godini. Howland koji je tokom boravka na UCLA dao veliki broj NBA igrača je shvatio šta ima na raspolaganju. I dalje je povremeno kamera prikazivala sada već pokojnog Johna Woodena koji je u publici uzidsao i kolutao očima na Westbrookova dodavanja, ali svako malo bi Russ upalio raketni pogon i onda zakucavanjem natjerao sve da se uhvate za glavu.
Igrački ga ustrojiti nije mogao niko. Uzalud savjeti, usmjeravanja, kritike. Russell je igrao svoju igru i izgleda konačno odnio pobjedu. Sve više košarkaških puritanaca možda i skrušeno ali prihvata Westbrooka onakvog kakav jeste. Sve više ljudi shvata da bez obzira što je Durant bolji igrač i Russell sa svim svojim manama - izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima, viškom driblinga i svađama sa saigračima znači za ovu ekipu gotovo jednako kao Durant. Energiju koju Westbrook ima u ovom trenutku nema niko u ligi.
Do plejofa prije dvije godine nikada se nije povrijedio. Nikada. Srednja škola. Koledž. NBA. Igrao je sve utakmice što je s obzirom na njegov stil još jedna čudesna stvar. Ne postoji igrač koji ide kao Bolt u prvom i 45 minutu utakmice. Izuzev jednog. Koji uz to može da šutne i 40 puta na meču.
Westbrook ima malo Scottie Pippena u sebi. U smislu da je Pippen bio igrač koji se prilikom prodora nije izvijao u vazduhu da zakuca pored protivnika. Uvijek je išao direktno. Isto radi Westbrook. Krene pravo, skoči na glavu odbrambenog igrača pa šta bude - bude.
Svađao sam se sa Robom Hanniganom, tada desnom rukom Sema Prestija, sada generalnim menadžerom Orlanda. Govorio mu da ono što igra Oklahoma je ulična košarka. Da Scottie Brooks nema pojma i da stilom koji gaje mogu da osvoje adidas streetball ali NBA titulu nikako.
"Moraš da shvatiš. Brooks ima specijalnog igrača na mjestu organizatora igre. Ako ga budemo tjerali da igra kao svi ostali plejmejkeri izgubiće ono što ga čini posebnim..."
"Ubija sve saigrače u pojam. Nema osjećaj da razigra ostatak ekipe. Pošaljite ga negdje i dovedite nekog normalnog pleja", govorio sam ja.
Bio sam glup!
Na stranu što Brooks još uvijek ne može da nacrta kvalitetnu akciju u napadu. Na stranu što nije lako biti Russellov saigrač, on je poseban upravo kada igra ovako kako igra. Praviti od njega Johna Stocktona ili Jasona Kidda je nemoguće.
Kažu da se nakon prve operacije koljena Derrick Rose plašio da stane na traku za trčanje. Toliko mu je kidanje ligamenata razbilo samopouzdanje. Westbrook? Čovjek je uradio tri operacije koljena zaredom, nakon što ga je Patrick Beverly povrijedio, pa zatim operaciju prsta na ruci pa konačno fraktura očne duplje.
Strah? Ma kakav strah.
To je postalo čak fascinatno za gledanje. Westbrook se nakon svake povrede vraćao i igrao kao da je upravo izašao sa tajm-auta. Vjerovatno zbog toga i Kobe Bryant kaže da ga Russ najviše podsjeća na njegovu mladost. Slijepa vjera u sopstvene mogućnosti. Ali istinska. Kobe i Lebron imaju značajan broj svojih kritičara ali i planetarnu popularnost. Duranta uglavnom niko ne kritikuje.
Westbrook je do sada u karijeri istrpio više kritika nego bilo koji igrač. Seciralo se sve. Broj šuteva, stil odjevanja, njegovi odgovori, odnos sa saigračima. Čovjek je ostao isti. Koliko bi igrača palo pod tolikim brojem kritika ili barem pokušalo da igra drugačije. Da zadovolji javnost. Da sa sebe skine pritisak. Russell nije promjenio ništa. Baš ništa. Natjerao je druge da zavole njegov stil ili da barem drže jezik za zubima.
Uhvatio sam sebe kako na All Staru u New Yorku idem do Westbrookovog stola. Želio sam da čujem kako razmišlja čovjek koji je u svojoj kratkoj karijeri već prošao put od totalnog neprihvatanja do činjenice da je u ovom trenutku možda i najbolji igrač za gledanje u ligi. Najkvalitetniji definitivno nije, ali kada funkcioniše onaj njegov pravolinijski šut, kada može rukama da pokaže pištolje nakon pogođene trojke, Russell će da saspe 40 kao u SF filmu.
U Madisonu je jedini on podigao publiku na noge onom manijakalnom serijom šuteva i prodora. 41 poen za 24 minuta! Govorimo o igraču koji je na koledžu imao oko 50% sa linije slobodnih bacanja. Koji je maštao da pogodi bilo šta van reketa. Rad liječi sve.
U Kevina Duranta smo uvijek gledali opčinjeno. Svjesni da je njegova igra nešto posebno. Ne moraš biti neki poznavalac košarke da bi shvatio da je Kevin Durant igračina. Opet od prošlosezonskog plejofa ljudi drugačije gledaju igrača sa brojem 0. Kada je Durant bio pasivan, kada nije imao rješenje, Westbrook je uvijek bio tu. Da ukrade loptu, da skoči pored četvorice, da pogodi preko ruke, da završi akciju preko punog reketa igrača.
Jednu stvar smo naučili gledajući Russella Westbrooka. On se nikada ne krije. Bilo dobro ili loše, Russ je tu. Da bude dežurni krivac. Da ode kući i vrati se naredni put sa istim žarom. Da udari glavom u zid. Svaki put. Dok ga ne sruši. Russell ne zna da zaobiđe. Taj mentalitet mora da se cijeni.
Njemu zaista nije bitno. Trening u rodnom Long Beachu. Tekma protiv Philadelphije u decembru. NBA finale. All Star. Olimpijada. Svjetsko prvenstvo. 10 ili 40 minuta na terenu. Russ ulazi svaki put spreman da lomi i gazi, ne mareći za svoje zdravlje i posljedice. Juriš je sastavni dio njegove igre.
Oklahoma je sve do All stara, a nakon odlaska Hardena bila ekipa dva igrača. Ibaka je uglavnom šutirao sa distance ne hajući za igru leđima ili poene iz reketa. Reggie Jackson je bio kineski Westbrook, a samo jednog takvog u ekipi možeš da imaš. Ostali su bili bućkuriš bekova i krila bez šuta te neupotrebljivih centara. Durant se opet povrijedio.
Onda je Sem Presti uspio da dovede igrače koji mogu da postignu koš sa više od pola metra.
Westbrook je u februaru pao u trans. Trans koji obično traje dvije, možda tri tekme. Definitvno ne traje mjesec dana.
Prosek: 31,2 poena, 10,3 asistencije i 9 skokova po utakmici u 12 odigranih.
Prvi igrač nakon Oscara Robertsona koji je ostvario ove statistike u kalendarskom mjesecu. Westbrook je trenutno drugi strijelac lige sa 26,5 poena po meču. Na to ima osam asistencija, sedam skokova i dvije ukradene lopte po utakmici!
Durant se vraća nakon povrede. Vratiće se i Westbrook nakon ove najnovije. Tu su sada Kanter, Waiters, Augustine, Singler u odjednom napadački vrlo fleksibilnoj ekipi.
Oklahoma trenutno drži osmo mjesto na zapadu i ako zdrava uđe u plejof to će biti ekipa koju niko ne želi da sretne...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
Kažu da su japanske kamikaze tokom drugog svjetskog rata prije posljednjeg leta oblačile svečane uniforme, jeli svoja najdraža jela a zatim odlazili na put bez povratka.
Bez straha, bez predomišljanja.
Košarkaška kamikaza stanuje u Oklahomi, tamo je stigla iz Los Angelesa i u ovom trenutku ne postoji osoba koja igra sa manje straha za svoje zdravlje od Russella Westbrooka.
Pamtim scenu iz finala SP 2010 godine. Odbijena lopta na koju idu Ašik, Gonlum, Turkoglu i Chandler. Iz petog plana kao da skače u bazen sa potpuno ispravljenim nogama, kao da ima plašt na leđima, dolijeće Westbrook. Za lakat je viši od sviju u skoku. Grabi loptu. Doskače na parket. Osvrće se oko sebe, dok drži loptu u rukama kao bombu sa fitiljem koji odgorjeva.
Kreće u dribling. Zamalo pada u aut. Baca loptu nazad ka Igoudali. Trči u odbranu. Koči oko centra. Vraća se. Pokušava da zauzme svoje mjesto u napadu.
Samo smo se pogledali na tribinama bez riječi i počeli da se smijemo.
Russell Westbrook je sve to!
Hrabrost koja bez problema prelazi granicu ludila. Čovjek koji vas najviše puta natjera da kažete "Stani jebote!", "dodaj više" i "Haha, ovo je nemoguć potez" nakon što u punom sprintu kompletan uskoči u obruč iskaljujući bijes zakucavanjem od kojeg zanijemi kompletna dvorana. I to su uglavnom reakcije na neke od poteza Westbrooka. Bilo domaći ili gostujući teren navijači ostaju nijemi na njegov spektakularan prodor, kao da ni oni ne mogu da shvate šta su upravo vidjeli pa upere poglede ka velikom ekranu čekajući usporeni snimak i tek onda kreće oduševljenje...
Nije bio prihvaćen na početku. Ni sada nije potpuno prihvaćen. Iako se vodi kao plejmejker, on to nije. Nije ni bek šuter. Dok je igrao prvu godinu na UCLA-u ni treneru Benu Howlandu nije bilo jasno šta ima u rukama.
Russell je bio plejmejker bez pregleda igre i bek šuter bez šuta. Onda je stvorio sam sebe i poziciju na terenu. Samouk. Nije imao uticajnog trenera u svojoj okolini dok je odrastao.
Tata ga je konstantno tjerao da trenira ali vježbe koje je on sam izmislio i koje sa organizovanom košarkom nisu imale puno veze. Howland ga je koristio kao agresivnog defanzivca i igrača koji je uglavnom poentirao u kontranapadu. O NBA budućnosti nije bilo puno priče, barem ne njegove prve godine. Uostalom mnogi su bili skeptični kako će najveća zvijezda te generacije Kevin Love da izgleda u najjačoj ligi sa svojih 30-ak kilograma viška, sumnjivim šutem sa distance i nepostojećim odrazom. Westbrook je bio negdje na marginama.
Onda je krenulo na drugoj godini. Howland koji je tokom boravka na UCLA dao veliki broj NBA igrača je shvatio šta ima na raspolaganju. I dalje je povremeno kamera prikazivala sada već pokojnog Johna Woodena koji je u publici uzidsao i kolutao očima na Westbrookova dodavanja, ali svako malo bi Russ upalio raketni pogon i onda zakucavanjem natjerao sve da se uhvate za glavu.
Igrački ga ustrojiti nije mogao niko. Uzalud savjeti, usmjeravanja, kritike. Russell je igrao svoju igru i izgleda konačno odnio pobjedu. Sve više košarkaških puritanaca možda i skrušeno ali prihvata Westbrooka onakvog kakav jeste. Sve više ljudi shvata da bez obzira što je Durant bolji igrač i Russell sa svim svojim manama - izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima, viškom driblinga i svađama sa saigračima znači za ovu ekipu gotovo jednako kao Durant. Energiju koju Westbrook ima u ovom trenutku nema niko u ligi.
Do plejofa prije dvije godine nikada se nije povrijedio. Nikada. Srednja škola. Koledž. NBA. Igrao je sve utakmice što je s obzirom na njegov stil još jedna čudesna stvar. Ne postoji igrač koji ide kao Bolt u prvom i 45 minutu utakmice. Izuzev jednog. Koji uz to može da šutne i 40 puta na meču.
Westbrook ima malo Scottie Pippena u sebi. U smislu da je Pippen bio igrač koji se prilikom prodora nije izvijao u vazduhu da zakuca pored protivnika. Uvijek je išao direktno. Isto radi Westbrook. Krene pravo, skoči na glavu odbrambenog igrača pa šta bude - bude.
Svađao sam se sa Robom Hanniganom, tada desnom rukom Sema Prestija, sada generalnim menadžerom Orlanda. Govorio mu da ono što igra Oklahoma je ulična košarka. Da Scottie Brooks nema pojma i da stilom koji gaje mogu da osvoje adidas streetball ali NBA titulu nikako.
"Moraš da shvatiš. Brooks ima specijalnog igrača na mjestu organizatora igre. Ako ga budemo tjerali da igra kao svi ostali plejmejkeri izgubiće ono što ga čini posebnim..."
"Ubija sve saigrače u pojam. Nema osjećaj da razigra ostatak ekipe. Pošaljite ga negdje i dovedite nekog normalnog pleja", govorio sam ja.
Bio sam glup!
Na stranu što Brooks još uvijek ne može da nacrta kvalitetnu akciju u napadu. Na stranu što nije lako biti Russellov saigrač, on je poseban upravo kada igra ovako kako igra. Praviti od njega Johna Stocktona ili Jasona Kidda je nemoguće.
Kažu da se nakon prve operacije koljena Derrick Rose plašio da stane na traku za trčanje. Toliko mu je kidanje ligamenata razbilo samopouzdanje. Westbrook? Čovjek je uradio tri operacije koljena zaredom, nakon što ga je Patrick Beverly povrijedio, pa zatim operaciju prsta na ruci pa konačno fraktura očne duplje.
Strah? Ma kakav strah.
To je postalo čak fascinatno za gledanje. Westbrook se nakon svake povrede vraćao i igrao kao da je upravo izašao sa tajm-auta. Vjerovatno zbog toga i Kobe Bryant kaže da ga Russ najviše podsjeća na njegovu mladost. Slijepa vjera u sopstvene mogućnosti. Ali istinska. Kobe i Lebron imaju značajan broj svojih kritičara ali i planetarnu popularnost. Duranta uglavnom niko ne kritikuje.
Westbrook je do sada u karijeri istrpio više kritika nego bilo koji igrač. Seciralo se sve. Broj šuteva, stil odjevanja, njegovi odgovori, odnos sa saigračima. Čovjek je ostao isti. Koliko bi igrača palo pod tolikim brojem kritika ili barem pokušalo da igra drugačije. Da zadovolji javnost. Da sa sebe skine pritisak. Russell nije promjenio ništa. Baš ništa. Natjerao je druge da zavole njegov stil ili da barem drže jezik za zubima.
Uhvatio sam sebe kako na All Staru u New Yorku idem do Westbrookovog stola. Želio sam da čujem kako razmišlja čovjek koji je u svojoj kratkoj karijeri već prošao put od totalnog neprihvatanja do činjenice da je u ovom trenutku možda i najbolji igrač za gledanje u ligi. Najkvalitetniji definitivno nije, ali kada funkcioniše onaj njegov pravolinijski šut, kada može rukama da pokaže pištolje nakon pogođene trojke, Russell će da saspe 40 kao u SF filmu.
U Madisonu je jedini on podigao publiku na noge onom manijakalnom serijom šuteva i prodora. 41 poen za 24 minuta! Govorimo o igraču koji je na koledžu imao oko 50% sa linije slobodnih bacanja. Koji je maštao da pogodi bilo šta van reketa. Rad liječi sve.
U Kevina Duranta smo uvijek gledali opčinjeno. Svjesni da je njegova igra nešto posebno. Ne moraš biti neki poznavalac košarke da bi shvatio da je Kevin Durant igračina. Opet od prošlosezonskog plejofa ljudi drugačije gledaju igrača sa brojem 0. Kada je Durant bio pasivan, kada nije imao rješenje, Westbrook je uvijek bio tu. Da ukrade loptu, da skoči pored četvorice, da pogodi preko ruke, da završi akciju preko punog reketa igrača.
Jednu stvar smo naučili gledajući Russella Westbrooka. On se nikada ne krije. Bilo dobro ili loše, Russ je tu. Da bude dežurni krivac. Da ode kući i vrati se naredni put sa istim žarom. Da udari glavom u zid. Svaki put. Dok ga ne sruši. Russell ne zna da zaobiđe. Taj mentalitet mora da se cijeni.
Njemu zaista nije bitno. Trening u rodnom Long Beachu. Tekma protiv Philadelphije u decembru. NBA finale. All Star. Olimpijada. Svjetsko prvenstvo. 10 ili 40 minuta na terenu. Russ ulazi svaki put spreman da lomi i gazi, ne mareći za svoje zdravlje i posljedice. Juriš je sastavni dio njegove igre.
Oklahoma je sve do All stara, a nakon odlaska Hardena bila ekipa dva igrača. Ibaka je uglavnom šutirao sa distance ne hajući za igru leđima ili poene iz reketa. Reggie Jackson je bio kineski Westbrook, a samo jednog takvog u ekipi možeš da imaš. Ostali su bili bućkuriš bekova i krila bez šuta te neupotrebljivih centara. Durant se opet povrijedio.
Onda je Sem Presti uspio da dovede igrače koji mogu da postignu koš sa više od pola metra.
Westbrook je u februaru pao u trans. Trans koji obično traje dvije, možda tri tekme. Definitvno ne traje mjesec dana.
Prosek: 31,2 poena, 10,3 asistencije i 9 skokova po utakmici u 12 odigranih.
Prvi igrač nakon Oscara Robertsona koji je ostvario ove statistike u kalendarskom mjesecu. Westbrook je trenutno drugi strijelac lige sa 26,5 poena po meču. Na to ima osam asistencija, sedam skokova i dvije ukradene lopte po utakmici!
Durant se vraća nakon povrede. Vratiće se i Westbrook nakon ove najnovije. Tu su sada Kanter, Waiters, Augustine, Singler u odjednom napadački vrlo fleksibilnoj ekipi.
Oklahoma trenutno drži osmo mjesto na zapadu i ako zdrava uđe u plejof to će biti ekipa koju niko ne želi da sretne...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
Kažu da su japanske kamikaze tokom drugog svjetskog rata prije posljednjeg leta oblačile svečane uniforme, jeli svoja najdraža jela a zatim odlazili na put bez povratka.
Bez straha, bez predomišljanja.
Košarkaška kamikaza stanuje u Oklahomi, tamo je stigla iz Los Angelesa i u ovom trenutku ne postoji osoba koja igra sa manje straha za svoje zdravlje od Russella Westbrooka.
Pamtim scenu iz finala SP 2010 godine. Odbijena lopta na koju idu Ašik, Gonlum, Turkoglu i Chandler. Iz petog plana kao da skače u bazen sa potpuno ispravljenim nogama, kao da ima plašt na leđima, dolijeće Westbrook. Za lakat je viši od sviju u skoku. Grabi loptu. Doskače na parket. Osvrće se oko sebe, dok drži loptu u rukama kao bombu sa fitiljem koji odgorjeva.
Kreće u dribling. Zamalo pada u aut. Baca loptu nazad ka Igoudali. Trči u odbranu. Koči oko centra. Vraća se. Pokušava da zauzme svoje mjesto u napadu.
Samo smo se pogledali na tribinama bez riječi i počeli da se smijemo.
Russell Westbrook je sve to!
Hrabrost koja bez problema prelazi granicu ludila. Čovjek koji vas najviše puta natjera da kažete "Stani jebote!", "dodaj više" i "Haha, ovo je nemoguć potez" nakon što u punom sprintu kompletan uskoči u obruč iskaljujući bijes zakucavanjem od kojeg zanijemi kompletna dvorana. I to su uglavnom reakcije na neke od poteza Westbrooka. Bilo domaći ili gostujući teren navijači ostaju nijemi na njegov spektakularan prodor, kao da ni oni ne mogu da shvate šta su upravo vidjeli pa upere poglede ka velikom ekranu čekajući usporeni snimak i tek onda kreće oduševljenje...
Nije bio prihvaćen na početku. Ni sada nije potpuno prihvaćen. Iako se vodi kao plejmejker, on to nije. Nije ni bek šuter. Dok je igrao prvu godinu na UCLA-u ni treneru Benu Howlandu nije bilo jasno šta ima u rukama.
Russell je bio plejmejker bez pregleda igre i bek šuter bez šuta. Onda je stvorio sam sebe i poziciju na terenu. Samouk. Nije imao uticajnog trenera u svojoj okolini dok je odrastao.
Tata ga je konstantno tjerao da trenira ali vježbe koje je on sam izmislio i koje sa organizovanom košarkom nisu imale puno veze. Howland ga je koristio kao agresivnog defanzivca i igrača koji je uglavnom poentirao u kontranapadu. O NBA budućnosti nije bilo puno priče, barem ne njegove prve godine. Uostalom mnogi su bili skeptični kako će najveća zvijezda te generacije Kevin Love da izgleda u najjačoj ligi sa svojih 30-ak kilograma viška, sumnjivim šutem sa distance i nepostojećim odrazom. Westbrook je bio negdje na marginama.
Onda je krenulo na drugoj godini. Howland koji je tokom boravka na UCLA dao veliki broj NBA igrača je shvatio šta ima na raspolaganju. I dalje je povremeno kamera prikazivala sada već pokojnog Johna Woodena koji je u publici uzidsao i kolutao očima na Westbrookova dodavanja, ali svako malo bi Russ upalio raketni pogon i onda zakucavanjem natjerao sve da se uhvate za glavu.
Igrački ga ustrojiti nije mogao niko. Uzalud savjeti, usmjeravanja, kritike. Russell je igrao svoju igru i izgleda konačno odnio pobjedu. Sve više košarkaških puritanaca možda i skrušeno ali prihvata Westbrooka onakvog kakav jeste. Sve više ljudi shvata da bez obzira što je Durant bolji igrač i Russell sa svim svojim manama - izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima, viškom driblinga i svađama sa saigračima znači za ovu ekipu gotovo jednako kao Durant. Energiju koju Westbrook ima u ovom trenutku nema niko u ligi.
Do plejofa prije dvije godine nikada se nije povrijedio. Nikada. Srednja škola. Koledž. NBA. Igrao je sve utakmice što je s obzirom na njegov stil još jedna čudesna stvar. Ne postoji igrač koji ide kao Bolt u prvom i 45 minutu utakmice. Izuzev jednog. Koji uz to može da šutne i 40 puta na meču.
Westbrook ima malo Scottie Pippena u sebi. U smislu da je Pippen bio igrač koji se prilikom prodora nije izvijao u vazduhu da zakuca pored protivnika. Uvijek je išao direktno. Isto radi Westbrook. Krene pravo, skoči na glavu odbrambenog igrača pa šta bude - bude.
Svađao sam se sa Robom Hanniganom, tada desnom rukom Sema Prestija, sada generalnim menadžerom Orlanda. Govorio mu da ono što igra Oklahoma je ulična košarka. Da Scottie Brooks nema pojma i da stilom koji gaje mogu da osvoje adidas streetball ali NBA titulu nikako.
"Moraš da shvatiš. Brooks ima specijalnog igrača na mjestu organizatora igre. Ako ga budemo tjerali da igra kao svi ostali plejmejkeri izgubiće ono što ga čini posebnim..."
"Ubija sve saigrače u pojam. Nema osjećaj da razigra ostatak ekipe. Pošaljite ga negdje i dovedite nekog normalnog pleja", govorio sam ja.
Bio sam glup!
Na stranu što Brooks još uvijek ne može da nacrta kvalitetnu akciju u napadu. Na stranu što nije lako biti Russellov saigrač, on je poseban upravo kada igra ovako kako igra. Praviti od njega Johna Stocktona ili Jasona Kidda je nemoguće.
Kažu da se nakon prve operacije koljena Derrick Rose plašio da stane na traku za trčanje. Toliko mu je kidanje ligamenata razbilo samopouzdanje. Westbrook? Čovjek je uradio tri operacije koljena zaredom, nakon što ga je Patrick Beverly povrijedio, pa zatim operaciju prsta na ruci pa konačno fraktura očne duplje.
Strah? Ma kakav strah.
To je postalo čak fascinatno za gledanje. Westbrook se nakon svake povrede vraćao i igrao kao da je upravo izašao sa tajm-auta. Vjerovatno zbog toga i Kobe Bryant kaže da ga Russ najviše podsjeća na njegovu mladost. Slijepa vjera u sopstvene mogućnosti. Ali istinska. Kobe i Lebron imaju značajan broj svojih kritičara ali i planetarnu popularnost. Duranta uglavnom niko ne kritikuje.
Westbrook je do sada u karijeri istrpio više kritika nego bilo koji igrač. Seciralo se sve. Broj šuteva, stil odjevanja, njegovi odgovori, odnos sa saigračima. Čovjek je ostao isti. Koliko bi igrača palo pod tolikim brojem kritika ili barem pokušalo da igra drugačije. Da zadovolji javnost. Da sa sebe skine pritisak. Russell nije promjenio ništa. Baš ništa. Natjerao je druge da zavole njegov stil ili da barem drže jezik za zubima.
Uhvatio sam sebe kako na All Staru u New Yorku idem do Westbrookovog stola. Želio sam da čujem kako razmišlja čovjek koji je u svojoj kratkoj karijeri već prošao put od totalnog neprihvatanja do činjenice da je u ovom trenutku možda i najbolji igrač za gledanje u ligi. Najkvalitetniji definitivno nije, ali kada funkcioniše onaj njegov pravolinijski šut, kada može rukama da pokaže pištolje nakon pogođene trojke, Russell će da saspe 40 kao u SF filmu.
U Madisonu je jedini on podigao publiku na noge onom manijakalnom serijom šuteva i prodora. 41 poen za 24 minuta! Govorimo o igraču koji je na koledžu imao oko 50% sa linije slobodnih bacanja. Koji je maštao da pogodi bilo šta van reketa. Rad liječi sve.
U Kevina Duranta smo uvijek gledali opčinjeno. Svjesni da je njegova igra nešto posebno. Ne moraš biti neki poznavalac košarke da bi shvatio da je Kevin Durant igračina. Opet od prošlosezonskog plejofa ljudi drugačije gledaju igrača sa brojem 0. Kada je Durant bio pasivan, kada nije imao rješenje, Westbrook je uvijek bio tu. Da ukrade loptu, da skoči pored četvorice, da pogodi preko ruke, da završi akciju preko punog reketa igrača.
Jednu stvar smo naučili gledajući Russella Westbrooka. On se nikada ne krije. Bilo dobro ili loše, Russ je tu. Da bude dežurni krivac. Da ode kući i vrati se naredni put sa istim žarom. Da udari glavom u zid. Svaki put. Dok ga ne sruši. Russell ne zna da zaobiđe. Taj mentalitet mora da se cijeni.
Njemu zaista nije bitno. Trening u rodnom Long Beachu. Tekma protiv Philadelphije u decembru. NBA finale. All Star. Olimpijada. Svjetsko prvenstvo. 10 ili 40 minuta na terenu. Russ ulazi svaki put spreman da lomi i gazi, ne mareći za svoje zdravlje i posljedice. Juriš je sastavni dio njegove igre.
Oklahoma je sve do All stara, a nakon odlaska Hardena bila ekipa dva igrača. Ibaka je uglavnom šutirao sa distance ne hajući za igru leđima ili poene iz reketa. Reggie Jackson je bio kineski Westbrook, a samo jednog takvog u ekipi možeš da imaš. Ostali su bili bućkuriš bekova i krila bez šuta te neupotrebljivih centara. Durant se opet povrijedio.
Onda je Sem Presti uspio da dovede igrače koji mogu da postignu koš sa više od pola metra.
Westbrook je u februaru pao u trans. Trans koji obično traje dvije, možda tri tekme. Definitvno ne traje mjesec dana.
Prosek: 31,2 poena, 10,3 asistencije i 9 skokova po utakmici u 12 odigranih.
Prvi igrač nakon Oscara Robertsona koji je ostvario ove statistike u kalendarskom mjesecu. Westbrook je trenutno drugi strijelac lige sa 26,5 poena po meču. Na to ima osam asistencija, sedam skokova i dvije ukradene lopte po utakmici!
Durant se vraća nakon povrede. Vratiće se i Westbrook nakon ove najnovije. Tu su sada Kanter, Waiters, Augustine, Singler u odjednom napadački vrlo fleksibilnoj ekipi.
Oklahoma trenutno drži osmo mjesto na zapadu i ako zdrava uđe u plejof to će biti ekipa koju niko ne želi da sretne...
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.
