Ako ne uspevate da nađete porodično pakovanje sladoleda nigde u Beogradu, ja sam kriva.
Prvi dan
Moja je greška što znam kada bi trebalo da bude "Dan D", ali retko gledam u kalendar i još rede sa sigurnošcu znam koji je datum. Da sam lepo izracunala, znala bih zašto sam vec u jutarnjim casovima pocela da se osecam grozno.
Raspoloženje: Vozim se autobusom, i gledam dekicu koji sedi prekoputa. Ima ceger, spisak mu drhti u ruci, ne može da nade naocare, i broji izgužvane novcanice od po 20 i 50 dinara. Kroz glavu mi prolazi "pa kako nema nikog u kuci osim njega da se iscima do pijace, pa mora da živi sa potpunom stokom kada njega šalju u nabavku, pa ni ne vidi dobro, ima da ga prevare za paprike i onda ce se vracati kuci tužan da ga još zezaju gladni i bezobrazni unuci. Jaoooo, šta bih radila tim klincima koji stare ljude tretiraju kako sluge". Brzo se pretvara u "a možda živi potpuno sam, možda je imao i baku koja je umrla i sada svakog dana gleda njihove fotografije sa vencanja i kupice i cvece na pijaci jer ga je ona volela, ali nje više NEMA".
Da, ovako izgleda PMS. Možda ste gledali filmove ili serije koji vam sugerišu da se žene tokom predmenstrualnog sindroma pretvore u nadrndane veštice, ali to nije tacno. Budemo tužne, budemo gladne, budemo na rubu depresije, bezvoljne ili nekako potišteno nervozne.
Budemo u stanju da iskonstruišemo najdužu pricu prepunu detalja na osnovu samo jedne slike, i da pustimo da nas ta prica psihološki razori.
Malkice mi suze oci. Stavljam tamne naocare, gledam kroz prozor umesto u dekicu.
Koža: U odrazu vidim da mi je iskocilo nešto na bradi, cega nije bilo pre 15 minuta kada sam se gledala u ogledalu.
Telo: Gladna sam. Odjednom sam gladna toliko, da ne mogu ni o cemu drugom da razmišljam. Ako se ova vožnja ne završi u narednih pet minuta, mislim da cu progutati sirotog dekicu sa sve cegerom i naocarima.
Iz busa utrcavam u prvu pekaru, što inace ne radim, jedem neku lisnatu glupost diskutabilne svežine, gnev u želucu jenjava, ali se odjednom osecam kao da sam dobila ceo kilogram. Ma, šta mi je?!
Drugi dan
Obican dan na poslu, obican dan kod kuce, iznutra - tropska oluja emocija. Talasi tuge razbijaju se o hridi iscrpljenosti i apatije, povremeni naleti razdražljivosti.
Raspoloženje: Ne reagujem burno, jer sam to naucila da kontrolišem, ali mi neopisivo ide na živce kada nekome treba previše vremena da završi recenicu. Nervira me font kojim kucam. Od melodije mobilnog telefona mi se diže kosa na glavi, ko je izmisli, a i mene koja je još uvek nisam promenila, skoro godinu dana.
Odlucujem da se sa posla vratim pešaka, da bih malo izbistrila ove sulude misli, ali i naplatila sebi kalorije one lisnate katastrofe iz pekare. Usput svracam u radnju, momentalno zaboravljam bilo kakvu brigu o trenutnoj naduvenosti, kupujem najvece pakovanje sladoleda koje postoji. Ulazim u stan, i u trenutku kada vidim svog muža, postajem tužnjikava. Zar je moguce da cemo, od celog ovog dana, biti zajedno samo ovih par sati? Kako je život nepravedan. Veceram sladoled.
Koža: Na bradi imam citavo sazvežde nekakvih užasa. Iako ne diram ništa, izgleda sve gore.
Telo: Dva puta proveravam velicinu farmerki, izgleda mi neverovatno da uspevam da se uvucem u njih, osecam se kao balon.
Treci dan
Idemo na decji rodendan.
Raspoloženje: Sreca pa sam bila sama kod kuce kada sam doživela emotivni krah jer nisam uspela da spakujem poklon onako kako sam zamislila. Sedim u moru odbacenih komadica papira, selotejp je svuda oko mene, makaze više ne mogu ni da nadem, bezvredna sam šaka jada.
Telo: Još nema izmena, ali ima naznaka potpuno iracionalnog shvatanja sebe. Subjektivni osecaj je - ja nisam žensko, ja sam nekakva motka. Kako je ovo moguce, kad sam se juce osecala kao balon?
Koža: Šminkam se lopatom, ozbiljno razmišljam da više od pola lica prekrijem kosom, koja je tek posebna prica. Kao da je odlucila da mi naplati za sve eksperimente tokom tinejdžerskih dana.
"Mene si, ono beše, farbala u ljubicasto, pa u crveno, pa kad ti je to dosadilo, probala da predeš u plavo? E, da te vidim sada da me isfeniraš. Ili skupiš. Ili OPEREŠ tako da izgledam iole normalno. Hahaha, stavi slobodno svih 300ml tog seruma za ispravljanje, nema ti pomoci. Cupava nakazo".
Dobro je što i dalje ne znam gde su mi makaze, odletelo bi pola metra kose dok ste rekli "keks".
Cetvrti dan
Raspoloženje: Padala je kiša napolju, padala je kiša i u meni. Dobro je što sam imala puno posla, pa nisam stigla mnogo da razmišljam o bilo cemu. Nakon posla, skoro histerican napad želje za cišcenjem kuce od poda do plafona. Kada je sve zablistalo, i dalje šetkam kao lav po kavezu, odlucujem da pobacam gomilu stvari koje mi više ne trebaju, medu kojima su verovatno i najmanje tri za koje cu do kraja ove nedelje utvrditi da sam ih bacila greškom. Spavam kao beba, sanjam morbidarije. Sanjam kako novinama jurim komarca, on pada i pretvara se u karikaturu preslatkog deteta kovrdžave kose, koje još uvek maše odvratnim krilima džinovskog komarca, i glasom nalik zujanju optužuje me da sam mu tim novinama polomila ruku. Budim se okupana znojem u cetiri ujutru, i ne uspevam ponovo da zaspim.
Koža: Pa, zamislite na šta licim ako ustajem u cetiri ujutru. Vampirica-tinejdžerka.
Telo: Oticem. I dobro je što sam se tako rano probudila, pošto toliko zadržavam vodu da sam jedva skinula prsten sa prsta. Da sam spavala do zvona budilnika, verovatno bi mi prekinuo cirkulaciju.
Peti dan
Pogledala sam kalendar, sad vec znam šta se dešava. Dan kraceg poslovnog puta kolima, tokom celodnevne PMS mucnine sa glavoboljom.
Raspoloženje: U odlasku super, cak sam i razmenila par smislenih recenica sa kolegama, u povratku, samo jedna misao - "nemoj da se ispovracaš, nemoj da se ispovracaš". I nisam.
Po povratku, nalazim se sa mužem ispred radnje, idemo u nabavku hrane, bez reci sam otvara zamrzivac i vadi porodicno pakovanje sladoleda. Stavlja ga u kolica, ljubi me dok cekamo red na kasi. Posle vecere, primecuje da mi suze oci od glavobolje, gasi svetlo, ušuškava me i mazi po kosi da prode. Odlazi da igra igricu, uvidavno stavlja slušalice jer mi glava odzvanja od buke. Razmatram kracu seansu plakanja jer su me preplavile emocije, ipak odlucujem da se fokusiram na nešto lepo i uspevam da zaspim dok mu smišljam poklon za rodendan.
Koža: Kao da se malo popravlja? Opipavam cistim rukama, jer ionako ništa ne vidim pošto mi i dalje suze oci.
Telo: Dajte mi nešto široko i neugledno da obucem, osecam se kao da sam zbog tri dana sladoleda dobila 15 kilograma.
Šesti dan
Posle jucerašnje glavobolje koja je više licila na migrenu, danas "uživam" u necemu što podseca na stravican mamurluk.
Raspoloženje: Valjda nisam više tužna, zapravo me glava toliko boli da mi je teško da se koncentrišem na bilo šta.
Telo: Svaki pokret je napor, leda me bole kao da me je neko šutnuo iz sve snage u donji deo kicme. Glavobolju cu vam docarati jedino ako vas zamolim da zamislite da, umesto mozga, unutra imam bubnjeve i cinele od kojih su neke polomljene. Svaki put kada pomerim glavu, ti polupani instrumenti se kotrljaju po unutrašnjosti lobanje i sudaraju sa njenim zidom.
Koža: Pravim se da ne primecujem dva nova gosta na licu.
Danas je muž bio na putu, pa sam, da mu se odužim, za veceru pravila njegovu omiljenu hranu, pastu sa gorgonzolom. Preplavi me radost kada kaže "mmmmm" posle prvog zalogaja, i pravi se da ne vidi da ja jedem tri kašike, reda radi, da bih mogla posle toga da se bacim na onaj sladoled.
Sedmi dan
Želim da ga provedem u krevetu.
Raspoloženje: Sve može. Gazite me slobodno. Preumorna sam za bilo kakav vid borbe.
Telo: Toplo je, ali želim da sam pokrivena do grla. Pre svega, da ne bih morala da gledam stomak koji izgleda kao da me svega nekoliko meseci deli od porodaja. KAKO se u telo uvuce toliko vode, kako?!
Bonus: Preosetljivost na mirise, koja traje vec par dana.
Cini mi se da ne znam samo šta komšija, sa kojim delimo terasu, kuva za rucak, nego i kojim deterdžentom pere veš i koji dezodorans koristi njegova žena.
Koža: U ovom trenutku sam samo nemocni posmatrac koji gleda šta se odvija na njegovom licu, i bukvalno ne veruje.
Dan "D"
Ili, onaj dan kada ce vas boleti stomak kao da vas bodu noževima i to je bezveze, ali su svi gore navedeni simptomi odjednom nestali.
Raspoloženje: Besprekorno. Još mi je slobodan dan. Pa, ovo je strava!
Telo: Opet moje!
Koža: Ništa što malo šminke nece srediti.
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici -MONDOZabava,kao i na Twitteru@Mondo_zabava.