Životna priča Dragutina Todorčevića, beskućnika kojeg je u noći između ponedeljka i utorka na ulici zapalio dvanaestogodišnji dečak sa drugarima, bila je teška i tužna.
On je, prenose mediji, neko vreme je živeo u prihvatilištu za beskucnike u Futogu i vodio je aktivan život, ispunjen umetnošcu.
"Životni put me naveo kad je došlo bombardovanje ekonomski sam pukao, brak mi je pukao. Posle sam se odao alkoholu i tako sam bio po ulicama svakojakim, ostao sam na ulici. Ukrali su mi štake, zvao sam policiju. Policija je zvala crveni krst i doveli su me ovde", ispricao je Dragutin Todorcevic za program RT Vojvodina te 2014. godine.
On je dodao da je u prihvatnom centru završio nakon što su mu ukrali štake na ulici. "Jednom su mi ukrali štake, zvao sam policiju, a policija je onda zvala Crveni krst. I doveli su me ovde", ispricao je Dragutin. Pogledajte:
Dragutin je u Prihvatnom centru ucestvovao u izložbama, pesnickim vecerima, predstavama... Tako je bio ucesnik izložbe „Šire od svetlosti“, koju je otvorio recitovanjem svojih stihova.
Neverica i ocaj: Ovde je zapaljen beskucnik (FOTO)
Kao pesnik-amater ucestvovao je cak i u Evropskom Facebook pesnickom festivalu. Iako beskucnik, ucestvovao je cak i u dobrotvornim akcijama, prenosi "Kurir".
Decak koji je zapalio beskucnika: Došlo mi je tako
Dragutin i njegovi cimeri iz prihvatilišta pokazali su empatiju i veliko srce ucestvujuci u tradicionalnoj novogodišnjoj akciji kicenja jelki. Sav novac prikupljen prodajom ukrasa doniran je udruženju DEBRA, ciji su osnivaci roditelji dece-leptira - dece obolele od teške i neizlecive bolesti osetljive kože, bulozne epidermolize.
Andelka Barac, upravnica Prihvatilišta u Futogu, kaže da su joj poznata oba beskucnika.
"Dragutin Todorcevic je bio penzioner, radio je nekad kao stolar i stekao penziju od oko 30.000 dinara. Bio je dve godine kod nas i nakon toga je smešten u Dom za beskucnike u Futogu. U domu je upoznao jednu korisnicu, koja je bila alkoholicar kao i on, i oni su otišli", kaže Barac.
"Imao je problema sa alkoholom i u prihvatilište se vratio 2012. godine, gde je proveo godinu dana tokom kojih se znacajno oporavio, pa je prešao u dom za stare u Futogu, gde je dobio trajni smeštaj" rekla je Barac.
Medutim, po njenim recima, u domu se zadržao narednih skoro godinu dana, a onda je zajedno sa još jednom šticenicom doma napustio taj dom i otišli su da žive zajedno u Novom Sadu, sve dok njegova prijateljica nije preminula nakon cega nastavlja da živi po novosadskim ulicama.
"U nekoliko navrata pokušavali smo da ga ubedimo da se vrati u prihvatilište, ali je on to odbijao, a mi nismo imali nikakvu mogucnost da ga na to nateramo, jer se radilo o osobi koja je mentalno ocuvana i koja je sama donosila odluke", naglasila je Barac.
NAKON TRAGEDIJE UVEDEN NADZOR, OSTAJU PITANJA
Nakon tragicnog dogadaja u Novom Sadu kada su trojica maloletnika zapalila beskucnika, pokrenut je vanredan inspekcijski nadzor Doma za decu i omladinu u Sremskoj Kamenici i Centra za socijalni rad u Novom Sadu.
Šefica Odseka za prevenciju i suzbijanje maloletnicke delikvencije u Upravi kriminalisticke policije Olivera Zecevic kaže da prema Krivicnom zakonu Srbije osobe mlade od 14 godina nisu krivicno odgovorne, tako da protiv decaka koji je zapalio beskucnika u Novom Sadu nece biti pokrenut krivicni postupak.
"Postupak nece biti pokrenut iako je policija utvrdila ko je to uradio. Krivicne sankcije za osobe mlade od 14 godina se ne izricu. Izricu se mere socijalno- pravne zaštite", rekla je Zecevic za RTS.
Profesor krivicnog prava Branislav Ristivojevic kaže da to što nema krivicne odgovornosti za maloletnika ne znaci da se ne može primeniti citav niz mera socijalne politike iz sfere porodicnog prava koje ce biti analogne krivicnim sankcijama za maloletnike.
"Naravno da bi te mere trebalo da obuhvate one koji bi trebalo da odgovaraju za ponašanje tog deteta, a to su roditelji, staratelji ili sredina, okruženje u kojem odrasta", rekao je Ristivojevic za B92.
Psiholog Aleksandar Šibel kaže da dete sa 12 godina ima sposobnost da uoci kakve posledice vatra može naneti, te da je decak bio svestan ozbiljnosti postupka.
"Kada neko sa 12 godina ucini tako nešto možemo pretpostaviti da je u pitanju nedostatak empatije, odnosno da nešto cini, a da nema doživljaj da ce to naneti bol nekome", kaže Šibul.
On dodaje da ukoliko se radi o poremecaju u strukturi deteta, ako je dete zaista psihopata, ono nece moci da razvije odredenu vrstu empaticnosti i u buducem životu.
Predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Skupštine Srbije Meho Omerovic kaže da tragedija u Novom Sadu treba da bude poslednji znak upozorenja roditeljima i društvu.
On je izrazio nadu da ce nadležni organi, bez obzira na cinjenicu da je rec o licu koje ne podleže krivicnoj odgovornosti, naci nacina da ovaj dogadaj ne prode nekažnjeno.