• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Na današnji dan 1992. počeo rat u BiH

Izvor Beta

I posle 25 godina od međunarodnog priznanja i nezavisnosti, Bosna i Hercegovina je i dalje etnički duboko podeljena zemlja, u kojoj nema ni jedinstvenog stava tri konstitutivna naroda o tome kada je 1992. godine zvanično počeo rat u BiH.

  Na današnji dan, 6. aprila 1992. godine, nezavisnost Bosne i Hercegovine priznale su države tadašnje Evropske ekonomske zajednice, današnje Evropske unije, a dan kasnije i Sjedinjene Americke Države.

Bosna i Hercegovina je postala clanica Ujedinjenih nacija 22. maja 1992. godine.

Dan medunarodnog priznanja, 6. april, bošnjacka strana proglasila je zvanicnim datumom "pocetka agresije na BiH i Sarajevo", a današnji dan obeležava se i kao Dan grada Sarajeva.

Tri naroda u BiH razlicito kvalifikuju skoro cetvorogodišnji oružani sukob u toj zemlji, koji je okoncan potpsivanjem Dejtonskog sporazuma 21. novembra 1995. godine.

DEKLARACIJA koja je UZBUDILA EX-YU NACIONALISTE

Za Srbe je neposredan povod rata i prva ratna žrtva bio srpski svat Nikola Gardovic, kojeg je na Bašcaršiji 1. marta 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve ubio pripadnik "zelenih beretki" i predratni kriminalac Ramiz Delalic.

Tog dana u BiH je održan referendum o nezavisnosti, koji su Srbi uglavnom bojkotovali. Oni su prethodni održali plebiscit o ostanku u tadašnjoj SFRJ.

Srbisu posle ubistva Gardovica postavili barikade po Sarajevu, a gradani Sarajeva su ;5. aprila organizovali antiratne proteste, u kojima su ubijene Suada Dilberovic i Olga Sucic.

Bošnjaci i Hrvati smatraju da su one prve žrtve rata u BiH.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno je ili nestalo 97.207 ljudi, što je 2,22 odsto od ukupnog broja stanovnika BiH prema popisu iz 1991. godine, rezultati su istraživanja sarajevskog Istraživacko-dokumentacionog centra (IDC).

Direktor IDC-a Mirsad Tokaca ranije je saopštio da je najviše ubijeno i nestalo Bošnjaka, njih 64.036, potom Srba, 24.905, a da je bilo 7.788 žrtava hrvatske nacionalnosti.

Prema IDC-u, stradalo je 39.684 civila i 57.523 vojnika.

IDC je utvrdio da je najviše ljudi stradalo u podrucju Podrinja (29.752 žrtve), zatim u regionu Pounja - 14.461 stradalih, a da je u Sarajevu bilo 14.011 žrtava, ukljucujuci svih deset ;predratnih sarajevskih opština, koje su kasnije pripale RS ili Federaciji BiH.

I pored cinjenice da su UN proglasile Sarajevo zašticenom zonom, srpska opsada grada je trajala 1.475 dana, tokom koje je, prema pojedinim izvorima, ubijeno više 11.000 odraslih i više od 1.600 dece, a ispaljeno preko 480.000 projektila.

Bila je to najduža opsada jednog grada posle Drugog svetskog rata.

Komentari 30

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

BAĆKO

Bracu iz BiH sam sreo,upoznao i zavoleo '78 u JNA.Tad nas nije bila briga da li se neko(i ko!) krsti,kriza,klanja.Bili su DOBRI JARANI,99,9% njih!Suze mi tekle kad je puklo!

eskim

Jugoslavija je bila vestacka nacija koja nije mogla dugo opstati posebno posle Titove smrti. Nas problem je bio taj sto nismo hteli prihvatiti da ti ljudi zele svoju nacionalnost i suverenitet vec smo ratom zeleli na silu napraviti Veliku Srbiju . I dan danas 80% Srba nacionalista ne postuje druga porekla vec sve bivse jugoslovene naziva bivsim srbima . Zato nas komsije i ne vole. Republika Srpska se ne sme odvojiti od BiH jer je ona nastala na genocidu . U tom slucaju izgubili bismo Sandzak sa pravom. Bolje nek ostane kako jeste. Necemo vise nemire. Drugo imali bismo probleme. Kako da priznamo Republiku Srpsku kao drzavu ako trazimo od sveta da ne prizna Kosovo. Bili bismo dvolicni.

Turitopsis Dohrni

SA je bilo podeljeni grad linijom fronta po etničkoj većini u pojedinim delovima: Muslimana je bilo više u centru grada, a Srba na periferiji. Obe strane su imale izlaz i fizičku vezu sa ostatkom svoje teritorije, Muslimani tunelom ispod aerodromske piste na Igman. Razmena vatre je bila svakodnevna, obostrana, žrtava je bilo na obe strane, vojnih i civilnih. Brojnost i gusta naseljenost u centru grada u kotlini ispod srpskih položaja i tehnička inferiornost doveli su do srazmerno tome većeg stradanja Muslimana. Na kraju, stvarnost je kao hladan tuš za usijane glave, svi su gubitnici, nazadovanje u bedu, očaj i neizvesnu budućnost. Bog nam je dao sve za lep život, sem lepe pameti da to sačuvamo. Izvucimo konačno pouku: kao narodi nemojmo se više nikad ujedinjavati i lagati, nego se poštujmo razdvojeni i saradjujmo koliko je neophodno, ocene prošlosti prepustimo istoričarima. A uvek će biti pojedinaca koji će jedni drugima značiti više od toga i to je ljudski i tako treba. U pamet se, ljudi!

special image