U Sarajevu je i zvanično predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku koju je 30 stručnjaka iz različitih oblasti sastavilo tokom jednogodišnje konferencije "Jezici i nacionalizmi", održane u Beogradu, Splitu, Podgorici i Sarajevu.
Deklaracija o zajedničkom jeziku već je podigla veliku prašinu u državama regiona na koje se odnosi - BiH, Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku.
Ono što je zasmetalo mnogima u svim ex-JU državama je tvrdnja da SVI GOVORIMO JEDNIM JEZIKOM.
"Reč je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država sa prepoznatljivim varijantama - kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, odnos istog naspram različitog u jeziku i međusobna razumljivost", kaže se, između ostalog, u Deklaraciji, koja je danas i predstavljena u Sarajevu.
Vladimir Arsenijević iz Udruženja "Krokodil" je, predstavljajući Deklaraciju, izjavio da pažnja koju je izazvala govori zapravo o njenoj bitnosti.
"Želeli smo da pokušamo da rekonstruišemo neprirodno stanje koje živimo u regionu već nekoliko decenija", rekao je Arsenijević, koji je jedan od potpisnika Deklaracije.
Hrvatska književnica Ivana Bodrožić rekla je da je Deklaracija pogrešno interpretirana u medijima i dodala da iz onih koji su je potpisali ne stoji nijedna institucija, stranka ili bilo kakva finansijska podrška.
"Činjenica da govorimo jednim jezikom je i to što se ovde svi razumemo i ne treba nam prevodilac", rekla je Bodrožić i dodala da se u hrvatskim medijima o Deklaraciji govori kao da se sada stvara neki nepostojeći jezik, što nije tačno.
"Postoje četiri standardne varijante koje se u svakoj državi mogu imenovati onako kako to te države žele. Ako se u 75 odsto međusobno razumemo, znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj pre 50 godina", rekla je Bodrožić.
Ona objašnjava da potpisnici Deklaracije ne žele da ruše Ustav ili da nešto represivno uvode, niti traže zajedničko ime jeziku, već zagovaraju da svaki narod imenuje svoju varijantu jeziku onako kako želi.
"Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primer sa Nemačkom, Austrijom. U Austriji govore nemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao", kaže Bodrožić.
Direktorka beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević objasnila je kako je država jedno, a jezik drugo i kako umnožavanje nacionalizma pogoduje političkim elitama.
"Mislim da je identifikacija nacije i jezika proizvela nešto što mogu nazvati nacionalističkim kičem a to je kad izgubite moć svog jezika", istakla je Pavićević.
Ni srpski, ni hrvatski, nego NAŠ jezik
Profesor Enver Kazaz sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu istakao je da ova deklaracija dokazuje očigledno i ono što su znali, ne samo modernisti slovenskog prostora, već i da su deca u BiH danas izložena nacionalističkoj ideološkoj mržnji.
" Deca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode politički moćnici i nacionalisti koji školu vide kao mentalno obrezivanje ili lobotomiju u svrhu formiranja rigidnog koncepta nacionalnog identiteta iz kojeg izbija mržnja", naveo je Kazaz.
Pisac i novinar Balša Brković osvrnuo se na lažne doktorate, dodajući, uz smeh, da su jezički čisti.
"Čitav spektar reakcija pokazuje da su nacionalisti svih boja znatno iziritirani što je sjajno", rekao je.
Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od dve stotine lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.
Tekst deklaracije od danas je na veb stranici projekta www.jezicinacionalizmi.com,gde će svako ko je saglasan sa tekstom Deklaracije moći i da je potpiše.
