Kada na Guglu ukucate "Rastavac", dobijete odgovor "Did you mean Krastavac?". Ne postoji slikovitiji prikaz stanja u kome se trenutno nalazi srpski fudbal.
Čak ni računar ne može da prepozna prezime trenera koji je obeležio prva dva prolećna kola, saplitanjem glavnih kandidata za titulu.
Nije mi jasno zašto se posle Zvezdinog remija u Nišu u većini medija potencirao kiks Lalatovićevog tima. Zar nije bilo prikladnije konstatovati da su crveno-beli pregrmeli Čair i osvojili važan bod u borbi za prvo mesto.
Slična zamena teza i posle "Run and Gun" izdanja Voždovca u Humskoj. Svuda je objavljeno da se lider sapleo već na startu proleća. Kao da gosti nisu bili na korak od pobede.
Krajnje je vreme da shvatimo da Zvezda i Partizan nisu više nedodirljivi i da svaki tim ima autonomno pravo da protiv "večitih" pokaže zube. U Humskoj, na "Rajku", u Nišu... Gde god.
I da to nije ništa loše. Naprotiv. Čuvena Gutovićeva "ne može da šteti, a čim ne šteti, znači da koristi" savršeno se uklapa u priču o zdravoj konkurenciji koja bi komšijama sa Autokomande bila od neprocenjive važnosti u evro izazovima.
Nisam još nigde video naslov "Čukarički sve bliži tituli". A ljudi su na samo dva boda od Zvezde i igraju najmoderniji fudbal u ligi.
Zaslepljeni doktrinom o večitoj trci u dvoje, ne obraćamo pažnju na stvarnost i a priori odbacujemo bilo kakvu pomisao na nekog trećeg u šampionskom zanosu.
Možda je to najbolji odgovor na pitanje zašto čelnici Partizana nisu bili za novi sistem takmičenja sa deljenjem bodova na pola uoči plej-ofa, dok su se ovi Zvezdini predomislili u poslednjem trenutku.
"Poljski model" Zorana Lakovića smanjuje prostor za mahinacije i trgovinu bodova sa klubovima koji su u sigurnoj zoni. Jednostavnije rečeno, ukida "tri za tri". Pazite sad paradoks: Partizan diže ruku protiv novih propozicija koje su direktan atak na "prijateljske" utakmice u Superligi Srbije, iste one na koje se njihov potpredsednik poziva samo dva dana pre glasanja. Pa gde je tu logika.
Don Kihot srpskog fudbala Mirko Poledica, koji je igrao u Poljskoj po ovoj formuli, kaže da bi promena sistema bez deljenja bodova bila ravna fudbalskom samoubistvu.
Do rešenja se došlo demokratskim putem, iako se često zapitam sa koliko ruku glasaju Zvezda i Partizan kada se donose najvažnije odluke po srpski fudbal. Možda je njima dozvoljeno sa obe?!
Elem, postoje dve osnovne suštine novog sistema takmičenja.
Prva – veća neizvesnost. To nije sporno.
Druga – veća regularnost. E, tu mi već ništa nije jasno.
Voleo bih da znam šta znači "veća" regularnost. Ili je regularno ili nije.
Regularnije? Pa, to je i dalje neregularno.
Može li uopšte sve da bude maksimalno regularno? Zaustavio me čovek posle prvog kola u Kosovskoj ulici. Prodaje knjige. Kaže "Nešo, ukinite i fudbal i emisiju i FSS i klubove i sve što ima veze sa tim sportom. Ceo grad je znao da će Zvezda odigrati nerešeno u Nišu, zato što je Partizan remizirao sa Voždovcem".
Čekao sam kraj utakmice u Jagodini i bio spreman da odem i skinem kapu pred čovekom, da ona Lazovićeva lopta nije završila u Perićevoj mreži.
Posle drugog kola opet ista priča. Kažu da u Subotici nisu bila čista posla i da je ona goleada kod Palme takođe bila vešto izrežirana predstava.
Još od Šajbera traje nepoverenje i sumnja u svaki rezultat i ishod svakog prvenstva. Pobednici slave i zaklinju se da je sve po propisima. Gubitnici upiru prstom u sve i svakoga, ne pomišljajući da krivce potraže u sopstvenim redovima.
Tako je bilo, jeste i biće. Verovatno dok se ne pojavi neki novi Šajber. Ili dok konačno ne progovori neko od tih boraca za pravdu koji tačno znaju imena mešetara i prevaranata.
Paušalnost i konspiracija koštali su naš fudbal srozavanja na najniži mogući nivo.
Traženje alibija za neuspehe i prebacivanje krivice u tuđe dvorište postali su toliko česta pojava da su samoodgovornost i samokritičnost praktično iščezli kao osobine i crte karaktera.
Daleko od toga da je u našem fudbalu sve idilično i pošteno. Ne budimo smešni. Postoje rezultati koji se znaju unapred, ali nedostaje samo jedna sitnica - dokaz.
Tu prestaje svaki pokušaj da se preduzmu konkretne mere protiv mita, korupcije i prevare. Ako se dva tima dogovore da bude nerešeno, biće nerešeno. Ako se dogovore da pobede po jednom u sezoni, pobediće. I ko tu može da im stane na put.
Kako razotkriti sporni pakt? Samo na jedan način: da nekome od neposrednih učesnika "tajne večere" proradi griža savesti i da izađe u javnost sa pričom o nameštanju. Ali bi u tom slučaju morao da barata činjenicama i argumentima. I da bude mnogo istrajniji od Bunjca i Dmitrovića.
Preciznije rečeno, morao bi da bude ozvučen u toku sastanka na kome se dva kluba dogovoraju o ishodu utakmice.
Kako se u našoj zemlji svaki dokaz brzo i lako ospori, tako bi verovatno i za taj snimak zaključili na sudu da je "nedovoljno autentičan" ili bi zahtevali da se kao takav izuzme iz procesa saslušanja.
U tom slučaju, opet se vraćamo na početnu poziciju "reč svedoka protiv reči optuženog", a tu se zna unapred ko izlazi kao pobednik.
U poslednje vreme, klubovi se žale na pojavu još jednog trenda na domaćoj sceni. Oni koji se osećaju bezbrižno, biraju mečeve u kojima će izvesti najbolji tim. Verovatno u zavisnosti od prirode odnosa prema direktno zainteresovanim stranama za rezultat njihove utakmice.
Ovaj aspekt neregularnosti još je misteriozniji od onog prethodnog. Kako dokazati da jedan trener nije izveo na teren postavu za koju smatra da je u tom trenutku najkvalitetnija? Uvek postoji objašnjenje. Ili će se neki bitni igrači naprasno povrediti na poslednjem treningu, ili će namerno isprovocirati isključujući karton da ne bi bili u kombinaciji za sledeću utakmicu.
U najboljem slučaju (ujedno i najpoštenija varijanta) trener će priznati da, u mečevima koji njegovom timu ništa ne znače na rezultatskom planu, ima pravo da konačno pruži šansu mladom igraču za koga se očekuje da bude nosilac igre u narednoj sezoni.
Dakle, ovde se ne radi o pojedincima. Problem je mnogo dublji jer je reč o mentalitetu. O načinu shvatanja fudbala koji nas je i doveo u situaciju da se svaki prolaz u evropskom pretkolu protiv anonimnih fudbalskih analfabeta slavi i veliča kao Zvezdin Bari ili Partizanov Brisel.
Novi sistem drastično smanjuje broj "bezbrižnih", ali ne gajim iluziju da će oni potpuno da iščeznu. Zato mi ostaje da maštam.
Da li volite da maštate? Ja da, povremeno. Otkriću vam o čemu sam maštao u maju prošle godine. Hajde da pokušamo zajedno, uzbudljivo je, verujte.
Bio je to ludi fudbalski vikend širom Evrope. Stavite se najpre u kožu nekog engleskog novinara, izveštača sa utakmice u kojoj Liverpul vodi protiv Kristal Palasa sa 3:0 i onda za devet minuta prima tri gola i na brutalan način prekida snove o povratku titule na Enfild. Kakav je osećaj dok tražite adekvatan naslov, iskreno?
Sada zamislite sebe sa šalom Atektiko Madrida na Visente Kalderonu kako drhtite dok slušate zvaničnog spikera koji euforično objavljuje informaciju da Barselona nije uspela da probije bunker Elčea i da vaši ljubimci mogu do titule kolo pre kraja ukoliko u poslednjih desetak minuta zatresu mrežu Malage.
Stop. Vratite se na trenutak u realnost. Kod nas se to neće dogoditi. Možda ni sa novim sistemom. Neizvesnost u poslednja tri kola je naučna fantastika. Čak i ako je bodovna razlika minimalna.
Šta? Još vam se mašta. Ok, nije problem. U danu kada je prštalo na terenima u Engleskoj i Španiji, kod nas se igralo 28. kolo Superlige Srbije. Nije bilo iznenađenja. Partizan je rutinski odradio posao sa Voždovcem, Zvezda tukla Slobodu, Vojvodina izgubila od Jagodine, OFK Beograd spasao status pobedom protiv Napretka...
Zamislite sad ovakav epilog. Otvarate sportsku štampu, a na naslovnoj strani kapiteni Večitih rivala sa rukama iznad glave i pogleda punih neverice. U naslovu piše: "TOTALNA LUDNICA".
U podnaslovu:
"Hrabrom i bespoštednom igrom Sloboda odolela Zvezdi u Užicu, ali Partizan nije iskoristio poklon jer je dozvolio sebi luksuz da prokocka tri gola prednosti protiv Voždovca na domaćem terenu!"
Krenete dalje sa listanjem:
"20.000 ljudi na Karaburmi sa suzama ispratilo OFK Beograd u Drugu ligu uz poruku 'Vratite se jači'".
Na susednoj strani:
"Vojvodina posle pobede u kupu, preslišala Jagodince i u prvenstvu i udaljila ih od Evrope".
Tek na poslednjoj strani:
"Selektor Srbije Ljubinko Drulović objavio širi spisak igrača za Svetsko prvenstvo u Brazilu, na kome će naša reprezentacija igrati u grupi sa..."
Stop. Dosta je. Buđenje.
Dobro došli nazad u surovu realnost. U regularniju realnost.