Deca sa disleksijom (nemogućnost čitanja i učenja) prvi put ove godine imaće pogodnost prilikom polaganja prijemnog ispita za srednje škole.

Ovu informaciju portalu MONDO saopštila je majka 14-godišnjeg deteta koji ima dijagnostikovanu diskleksiju i koji će ove godine polagati prijemne testove iz srpskog jezika i matematike za srednje škole.

Rukovodilac Republičke upisne komisije Bojan Ristić objasnio je proceduru za decu, odnosno roditelje dece koja imaju određene zdravstvene probleme, pre svega disleksiju.

"Deca koja imaju određene zdravstvene probleme treba da se jave okružnim upisnim komisijama na nivou Srbije, odnosno gradskoj upisnoj komisiji na nivou Beograda. Oni treba da se jave u Zahumsku ulicu broj 14 posle 9 časova i da odnesu deo lekarske dokumentacije, pa će na taj način biti zavedeni kao deca sa drugačijim tretmanom prilikom polaganja testova. Zatim će otići na specifičan lekarski pregled i obaviće se i jedna vrsta profesionalne orijentacije", rekao je Ristić.

On je dodao da će na decu sa disleksijom biti obraćena posebna pažnja, a na ispitu će biti prisutan i neko iz ispitne komisije ko će pomoći detetu da lakše izađe na kraj sa testom.

"Dete će biti u prostoriji sa ostalom decom, ali će moći da pita dežurnog da mu pomogne prilikom čtanja zadatka, odnosno dežurni da pročita zadatak umesto njega, a ako ima problema da upiše odgovor, dežurni će mu i tu pomoći tako što će upisati odgovor umesto deteta", objasnio je Ristić.

U zapadnim zemljama, za takve slučjeve, postoje testovi sa neograničnim vremenom trajanja.

Šta je disleksija?

U osnovi disleksije je perceptivni talenat koji može da stvori probleme u čitanju, pisanju, aritmetici, pažnji. Neke disleksične osobe su iskoristile svoj talenat i postigle izuzetne rezultate u svojim oblastima intelektualnog rada kao što su: Leonardo da Vinči, Albert Ajnštajn, Volt Dizni, Tomas Edison...

Njihov mozak radi drugačije i uobičajene "školske" metode - dril, intenzivno učenje - ne pomažu. Oni su pametni, inteligentni, kreativni, talentovani, radoznali, njihov mozak radi u više dimenzija...S obzirom na to da razmišljaju u slikama, a slovo se ne može vezati ni za kakvu sliku, tako slova, kod ljudi koji imaju disleksiju, ne znače ništa i ne mogu da ih shvate i vezu za neki slikoviti pojam.

Kada nauče da čitaju (što je jedan veoma dug i mukotrpan posao naročito u Srbiji) stvaraju se problemi sa rečima koje nemaju sliku... Tada dolazi do toga da proradi mašta i rečenica dobija potpuno novo i neočekivano značenje. Uz disleksiju idu još neke pojave, kao sto su npr. rasuta pažnja. Tako na primer, ako se na času radi test i nekome padne olovka, dete koje ima disleksiju će pogledati u tom pravcu i ostati tako dok ga neko ne opomene a vreme teče i teče...

(MONDO)