Radomir Bosiljčić je pre 40 godina iz rodnog sela Gorjani kod Užica krenuo u američku neizvesnost. Postao je vlasnik 18 rudnika kamena i fabrike u Arizoni. Iako mu se ostvario američki san, rodne Gorjane ne zaboravlja. 

Na 10 hektara porodičnog imanja Bosiljčića zasadio je šljivike, kako kaže iz sentimentalnih razloga, jer se tu rakija pravi već dva stoleća, ali i praktičnih, naučenih u Americi.

"Proizvod koji može da čeka kupca, a drugo napravi se imanje koje je samoodrživo, jednostavno neće biti na mom teretu na tom finansijskom delu nego će finansirati samo sebe, a usput će da zaposli nekih desetak ljudi koji već rade i sezonski tu ima 20-30 ljudi", objašnjava Radomir Rej Bosiljčić.

Prvi paketi već su otišli za Australiju, u planu su obe Amerike i naravno domaće tržište. Nova poslovna šansa je, smatra, i za druge koji su naučili kako funkcioniše zapadni ekonomski sistem ulaganja u imanja.

"Zašto bi servirali viski u Srbiji, pa neka ga serviraju u Engleskoj, tamo gde pripada, a mi imamo našu rakiju koje su se verovatno ranije malo i stideli, ali sad se to menja", poručuje Radomir Rej Bosiljčić.

Iako ima razvijen biznis u Americi, Radomiru nije problem da leti dvadesetak sati od Arizone do Gorjana, više od 100 puta, iako je u dilemi gde pripada više.

"Meni je lepo i tamo i ovamo", ističe Radomir.

Već priprema zemljište za novi šljivik na pet hektara, komšijama će pokloniti sadnice uz stručnu pomoć i zagarantovan otkup kako bi u Gorjanima postao najveći srpski šljivik. Kako kaže i prijatelji iz Arizone dolaze da vide šta je Radoslav sagradio u rodnom mestu.

(MONDO/RTS)