• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

DEO EVROPSKOG GRADA NOSI IME PO SRPSKOJ PRINCEZI! Sultani je cenili, pomagala hrišćanima, boravila na Svetoj Gori!

Autor Nevena Davidović

Za kratko vreme postala je centralna politička figura na Balkanu tog vremena.

 Hilandar Izvor: NonixPhoto/Shutterstock

Mara Branković bila je ćerka despota Đurđa Brankovića i jedna od sedam znanih princeza koje su ušle u harem turskog sultana Murata II. Rođena je oko 1412. godine, mada se tačan datum njenog rođenja ne može sa sigurnošću utvrditi.

Tokom 15. veka, kada su političke prilike bile vrlo nestabilne za Srbiju, trebalo je obezbediti mir i podršku velikih sila. U srednjem veku to se rešavalo pomoću političkih brakova, koji su bili uobičajena praksa. Nezavidna situacija i potreba da se obezbedi mir i dobri odnosi, i sa Turcima i sa Ugarima, naterali su despota Đurađa i njegovu ženu Irinu da ćerku Katarinu udaju za grofa Ulriha Celjskog, a ćerku Maru za osmanskog sultana Murata II.

Mara Branković je 4. septembra 1434. godine sa zvaničnom pratnjom, braćom Grgurom i Stefanom, iz Smedereva otišla u Jedrene, nekadašnju osmansku prestonicu. Marin brak sa sultanom bio je od ogromne diplomatske i političke važnosti za opstanak vazalne srpske države. Ona je u miraz odnela značajan deo Srbije (Dubočicu i Toplički okrug) i ogromne količine zlata i srebra. Đurađ je morao da sakupi veliki miraz od 600.000 dukata, što je bilo više od desetogodišnjeg danka koji je Srbija od 1428. godine plaćala Turcima.

Venčanje je obavljeno u Jedrenu, uz veliko slavlje, prema muslimanskim običajima. Mara je bila druga i poslednja venčana žena sultana Murata II. Sultan je bio stariji od Mare 13 do 16 godina. Kada su se venčali on je imao 32, a Mara između 16 i 19 godina. Mara je ostala dosledna u svojoj hrišćanskoj veri i brinula je o drugim hrišćanima u okolini. Nije imala dece sa sultanom. Ipak, bila je brižna majčinska figura Muratovom nasledniku Mehmedu II Osvajaču. Pretpostavlja se da je učestvovala u njegovom odgajanju, vaspitanju i obrazovanju i da ga je naučila srpski jezik. Mara se, u Bursi, zbližila sa njegovom majkom, robinjom Humom Hatun, koju je sultan odbacio. Huma je bila srpskog ili jevrejskog porekla. 

Bliskost između Mare i sultana Mehmeda II Osvajača doći će naročito do izražaja od njenog povratka u Srbiju 1451, pa sve do njene smrti 1487. godine. Nakon Muratove smrti 1451, novi sultan Mehmed II je dozvolio Mari da se vrati u Srbiju, darujući je njenim mirazom, oblastima Toplice i Dubočice. Mara je u hriščanskom svetu bila poznata kao sultanija ili emerisa i bila je veoma cenjena. Ubrzo je dobila bračnu ponudu od vizantijskog cara Konstantina XI Paleologa, ali odbija ponudu uz obrazloženje da se zaklela da se više neće udavati. 

Nakon pet godina umire i njen otac Đurađ, a Mara je za kratko vreme postala centralna politička figura na Balkanu tog vremena. Međutim, s bratom despotom Lazarom imala je loš odnos jer je bio prougarski nastrojen, pa se vratila kod Mehmeda II i dobila imanje u nekadašnjem Ježevu u blizini Sera.

Odabrala je ovo mesto jer je u blizini Sveta gora, pa je mogla da ugosti pobožne hrišćanske putnike i pomogne im. Do kraja života pomagala je bratu Grguru, ujaku Tomi Kantakuzinu i desporici Jeleni, a ovo je sve samo deo priče o Mari Branković, za koju neki izvori navode da je čak imala presudnu ulogu pri odabiru carigradskog patrijarha.

Mara je postala veliki zaštitnik i ktitor crkve, naročito manastira Hilandara, Svetog Pavla i Vatopeda. Mara je boravila na Svetoj Gori i pored opštepriznate zabrane, o čemu svedoči kapela podignuta na mestu susreta Mare i monaha. Ta kapela, čiji freskopis je prikazivao sam susret, postojala je sve do početka 20. veka, kada ju je razorila bujica obližnjeg planinskog potoka. Svetogorci su podigli novu kapelu 1928. godine koja i danas postoji. Mara je 1459. kupila manastir Svete Sofije u Solunu, a po njoj je poneo ime jedan od delova ovog grada - Kalamarija. Imala je veliki uticaj, kako u crkvi, tako i u turskim krugovima, što se vidi iz toga da je njena želja bila presudna prilikom izbora nekolicine carigradskih patrijarha. Tako je tu funkciju zauzelo nekoliko Srba.

Srpska princeza i sultanija Mara Branković umrla je 14. septembra 1487. godine i sahranjena je u manastiru Bogorodice Ikoifinise u Kosinici.

BONUS VIDEO:

Pogledajte

04:44
"STRIP O NEMANJIĆIMA POSTAO ZVANIČAN UDŽBENIK U OSNOVNIM ŠKOLAMA!" Tvorac dela: U ovoj knjizi učimo decu i o VAŽNOSTI KOSOVA
Izvor: Kurir televizija
Izvor: Kurir televizija

(MONDO/N.D.)

Možda će vas zanimati

Komentari 0

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

special image