Srednjovekovna zadužbine Nemanjića, smeštena u dolini reke Bistrice iza sebe krije tešku istoriju. Manastir Visoki dečani na Kosovu i Metohiji predstavlja srpsko blago, podno Prokletija. Okružen kestenovim i borovim šumama, Dečani su smešteni na putu ka nekadašnjoj carskoj prestonici Prizrenu. Izgrađen u davnom 14. veku predstavlja zadužbinu kralja Stefana Uroša III Dečanskog, čije se mošti danas čuvaju upravo u ovoj svetinji.

Uobičajeni epitet "Visoki" Dečani su dobili kako zbog toga što njihova crkva predstavlja najveću i najvišu sačuvanu građevinu srednjevekovne Srbije, tako i zbog skupocenih građevinskih materijala od kojih su sazidani. Kao deo istorijskog, kulturnog i duhovnog nasleđa Srbije, manastir Visoki Dečani se od 2004. godine nalazi na Listi ugrožene svetske baštine UNESCO-a.

Pljačkan i uništavan više puta

Izgradnja masnastira započela je 1327. godine na inicijativu Stefana Dečanskog, a ime je dobio po istoimenom obližnjem predelu. Nadzor nad izgradnjom je preuzeo arhiepiskop Danilo II. Godine 1330. kralj izdaje povelju kojom bogato daruje svoju zadužbinu, sa željom da oni koji se odluče da u njoj u monaštvu provedu život budu materijalno obezbeđeni, kako bi se potpuno posvetili molitvi. Nakon smrti 1331. godine on je tu i sahranjen, a brigu o izgradnji preuzima car Dušan do okončanja svih radova 1335. godine, kada i potvrđuje Dečanima priloge iz očeve povelje.

Nakon Kosovske bitke manastir je dospeo u težak položaj, pa je kneginja Milica 1397. godine morala da izda povelju kojom je otete posede vratila bratstvu. Na igumanski presto je početkom 15. veka stupio Grigorije Camblak pisac žitija Svetog kralja Stefana Dečanskog. U vreme robovanja pod Turcima, iako je često bio u jako lošoj situaciji u mnogo čemu, monaški život se ne gasi. Tokom obnove Pećke patrijaršije, u 16. veku, manastirski život je ponovo oživeo, kada je u Dečanima osnovana resavska škola. Prepisivačka radionica je znatno obogatila manastirsku biblioteku. Za vreme Velike seobe 1690. godine manastir je opljačkan u više navrata, ali je uz pomoć priloga obnovljen.

Chris Huby / Le Pictorium / Zuma Press / Profimedia Visoki Dečani

Nakon ustanaka u Srbiji početkom 19. veka knez Miloš 1836. godine daje prilog kojim je podignut konak u manastiru. Nedugo zatim i knez Aleksandar Karađorđević 1849. godine daruje kivot u koji su položene mošti Svetog kralja Stefana Dečanskog.

Izgled manastira

Crkva je posvećena Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem, a građena je u duhu Raške škole. Ona je petobrodna i najveća je građevina podignuta u srednjevekovnoj srpskoj državi. Njen kamen predstavlja jedinstveno blago u kojoj je srednjevekovna srpska umetnost, kao retko gde, napravila tako veliki iskorak ka romaničkoj i gotičkoj umetnosti. Hram  je oslikan freskama u periodu između 1337 i 1348. godine. Čini ga preko 1.000 kompozicija u 20 ciklusa, tematski vrlo promišljeno izabranih. Radilo ga je više umetnika što je uticalo da se stvori stilska raznolikost. Ipak, gledano u celini, dečansko slikarstvo je puno raskoši.

Od veličanstvenog prvobitnog arhitektonsko-prostornog koncepta monaškog prostora osim crkve, preostale su dve srednjevekovne građevine - trpezarija i delimično očuvana ulazna kula, podignute u isto vreme kada i crkva, rukama istih majstora. Od višespratne odbrambene kule, sačuvano je samo prizemlje. Godine 1926. postavljeni su nova krovna konstrukcija, kao i nova gvozdena vrata, umesto stare drvene kapije. Pretpostavlja se da je ulazna kula, nad prizemljem visokim oko devet metara, imala još najmanje tri sprata i zvonik na vrhu i da je bila najdominantnija građevina u sklopu manastirskog utvrđenja.

Mošti Stefana Dečanskog

Pored sjajne arhitekture, neverovatne istorije ali i gostoljublja bratstva ovog manastira, Visoki Dečani su najčuveniji po čudotvornim moštima Svetog Kralja Stefana Dečanskog koje se i dalje čuvaju u ovoj svetinji. Mošti su netruležne, a pored kovčega u kojem se one čuvaju dešavala su se razna čuda i isceljenja. Tako su zahvaljujući ovim svetim moštima slepi progledali, nepokretni prohodali, a parovi dobili porod.

Screenshot 2024-05-10 140250.jpg
TV Hram/printscreen 

Kako se navodi u pojedinim manastirskim spisima, u Prvom svetskom ratu Bugari su opljačkali manastir i pokušali da odnesu i mošti Svetog kralja, ali su se kola s njegovim telom zaglavila na putu i ostala nepokretna. Mošti su vraćene, Bugari su otišli a među okupljenim narodom jedan stari Arnaut je rekao: "Vidite li, Sveti kralj neće da napusti Dečane. Srbi opet dolaze. Pazite šta radite"!

BONUS VIDEO:

Gnusne laži i manipulacije okupatora "Kosova": Visoki Dečani - albanski pravoslavni manastir!?  Kurir TV

(Mondo)