Monstruozni plan ustaškog Tajnog odbora za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli da 6. januara 1942. godine, na Badnje veče, minira Sabornu crkvu u Tuzli i pobije okupljene vernike osujetio je tuzlanski muftija Šefket ef. Kurt. Kada je dobio ovu informaciju, muftija Šefket ef. Kurt je sa grupom uglednih Tuzlaka zatražio hitan prijem kod nemačkog komandanta grada, potpukovnika Vista, i od njega energično zatražio da se spreči ovaj zločin. Planirane su bile i likvidacije u Srpskoj varoši.
Muftija je potpukovniku Vistu rekao da će, ukoliko se to desi, muslimani masovno krenuti da se priključuju pokretima otpora. Uvidavši da bi to izazvalo pobunu muslimana u Tuzli, nemačka komanda je, zbog sopstvenih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da "niko ne sme nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati ljude koji slave". Zahvaljujući ovom angažovanju muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina.
Ovaj događaj je centralno istorijsko mesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regionu.
Za ovo je poslije 1945. godine u socijalističkoj Jugoslaviji, muftija Kurt odlikovan ”Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda“.
Između ostalog, o njemu je Meša Selimović rekao: "Kad je umro, na sahranu je došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle."
Potresan govor nad grobom održao je pravoslavni sveštenik Đorđe Jovanović, a Muhamed ef. Lugavić je poručio: "Mogu vas podsetiti da je prota Jovanović, kada je umro rahmetli muftija Kurt, molio da ga i on spusti u mezar. Mnogo je lepih primera iz naše zajedničke istorije, ali su danas negde u zapećku zbog raznih zločina. Ima li ko da želi da se posvetimo iznošenju dobrih primera zajedničkog suživota? Niko nam nije bliži od nas samih, ne zaboravimo to. Bog nas je jedne drugima dao, hvala mu."
BONUS VIDEO:
(BN/MONDO)
