Čomski, koji je jedan od najistaknutijih društveno angažovanih autora današnjice, na pitanje da li ima nešto što bi dodao Deklaraciji, odgovorio je da nema ništa interesantno što bi dodao onome što je već napisano.


U Deklaraciji se konstatuje da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.

"Takođe i da je jezička politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti", navodi se u saopštenju.

Ni srpski, ni hrvatski, nego NAŠ jezik


Potpisnici Deklaracije navode da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne. 

Deklaracija o ZAJEDNIČKOM JEZIKU ex-YU

Takođe, pozivaju na prestanak razdvajanja dece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom, a potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.

Deklaracija je, navodi se, srušila poslednji tabu i pružila javnosti lingvistički utemeljeno objašnjenje da se radi o zajedničkom jeziku.

Čomski je Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisao na poziv lingvistkinje Snježane Kordić, kojoj je istoga dana odgovorio da svojim potpisom podržava tekst Deklaracije.

Deklaraciju su između ostalih potpisali Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Filip David, Borka Pavićević, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina i Boris Buden.

Potpisnici su i Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Balša Brković i Snežana Kordić.