Advokat SPC: Netačne tvrdnje Đukanovića, zakon suprotan Ustavu

"Sporne odredbe članova 62-64. govore da će imovina koja nema vlasnika, a koriste je crkve i verske zajednice postati državna svojina, odnosno da predstavljaju državnu svojinu. Takođe kažu da će za imovinu koja će biti podržavljena, naknadno biti utvrđeno ko će je dalje koristiti - da li će ostati u državnoj svojini ili će se otuđiti", ukazuje Nikolić.

Povodom navoda Đukanovića, da je do bespravnog otuđivanja imovine došlo u periodu između 1986. i 2000. godine, kada Crna Gora pokušavala da ustanovi svoj katastar i pozivala subjekte da registruju svojinska prava, advokat podseća da se i delegacija Crne Gore ranije pred Venecijanskom komisijom pozivala na iste argumente, ali ona njih nije uopšte htela da razmatra.

"Venecijanska komisija je rekla, a to bih i ja rekao, da tema ovog Zakona ne bi trebalo da bude taj aspekt. Postoje odredbe drugih propisa koji se bave pre svega upisom prava svojine - to je Zakon o državnom premeru i katastru nepokretnosti u Crnoj Gori, a postoje i drugi načini, kako se u svakom konkretnom slučaju može osporavati i pobijati nečiji upis prava svoje", navodi advokat.

On je mišljenja da se ne može jednim zakonom osporavati konkretan upis prava svojine, jer je to pre svega u suprotnosti sa zakonom koji uređuje tu materiju - Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti u Crnoj Gori.

"Takođe je u suprotnosti sa pravnim poretkom i nije propisano nikakvim međudržavnim ugovorom, niti Ustavom Crne Gone niti bilo kojim drugim propisom u toj državi", upozorio je Nikolić.

Smatra i da se bez odluke suda nikako ne može utvrditi čija je imovina i da li je stečena na zakonit način.

Za to je, kako je naveo, potreban odgovarajući postupak sa pravom učešća i jedne i druge strane, a Zakonom nije predviđeno učesće druge strane - Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Nikolić je kritikovao Crnu Goru što nije propisala odgovarajući postupak kojim bi se utvrđivalo da li je imovina SPC u državnoj svojini ili ne, već je bez ikakvog ucešća crkava i verskih zajednica Zakonom propisala da se vrši podržavljanje imovine SPC - odnosno utvrđuje se da je državna svojina.

Smatra da država Crna Gora nije mogla biti, a nije ni sada vlasnik, crkvene imovine, jer je odredbama crnogorskog Ustava izričito propisano da su crkve i verske zajednice odvojene od države.

Zbog toga je sporno i kako je, predlagač ovog Zakona zamišljao da treba uspostaviti takvu situaciju - koja nije u skladu sa Ustavom Crne Gore.

Osvrćući se na navode da je cilj donošenja donošenje ovog Zakona - da se državi vrati imovina koja joj je uzurpirana, advokat napominje da nije istoričar, ali i da se ne slaže sa Djukanovićevim tumačenjem Ustava Knjaženive Crne Gore.

"Nisam primetio da u Ustavu Knjaževine Crne Gore bilo bilo gde stoji odredba prema kojoj je državna imovina - imovina koju korisiti SPC", naveo je Nikolić.

On je napomenuo da u tom Ustavu stoje samo odredbe prema kojima je religija državna, a s obzirom da nema izričitih odredbi o tome, znači da nije u pitanju imovina u državnoj svojini", ukazao je advokat.

Pored toga, kako je naveo, čak i da je to tačno, važno je na koji način je ta imovina ušla u imovinski korupus prava SPC - da li je odlukom držnih organa ili crkvenih vlasti.

Smatra da se radi o odlukama crkvenih vlasti i podseća da je odlukom regenta Aleksandra to samo potvrđeno - ujedinjenje u jedinstvenu autokefalnu SPC.

Te odluke je, kako je naveo, trebalo istorijski dobro odmeriti, ali je problem nastupio još pre usvajanja Zakona.

"Sve informacije i činjenice trebalo dati u raspravu između crkava i verskih zajednica. To, eksplicitno, uopšte nije bilo predmet rasprave, jer je ona izostala, posebno u odnosu na SPC", naveo je advokat.