Profesor iz Srbije tvrdi da je ćirilica samo srpsko, dok hrvatski kolega tvrdi da je i hrvatsko pismo.
Bura koja se u Hrvatskoj digla zbog pitanja uvođenja ćirilice kao službenog jezika u Vukovaru, ponovo je otvorila polemiku da li je ćirilica srpsko ili hrvatsko pismo, a u izjavama Tanjugu tu dilemu pokušala su da reše dvojica profesora - iz glavnih gradova Srbije i Hrvatske.
Profesor iz Zagreba Dušan Marinković tvrdi da je ćirilica i hrvatsko pismo, dok beogradski profesor Milorad Dešić ističe da "nema spora da je ćirilica prevashodno srpsko pismo". Slažu se da je slučaj Vukovara pre svega političko, a ne kulturno pitanje.
Marinković, šef Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Odseka za južnoslovenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ističe da u prilog tvrdnji da je ćirilica i hrvatsko pismo ukazuje postojanje ćiriličnih zapisa u Istri i na severnom Jadranu u srednjem veku, u vreme kada tamo nije bilo Srba.
Penzionisani profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Dešić ukazuje da je polemika o tome da li je ćirilica i hrvatsko pismo "više političko nego jezičko pitanje". Kad je reč o srednjovekovnim ćiriličnim zapisima, na koje se poziva Marinković, Dešić kaže da su se "Hrvati u neko vreme i u nekim krajevima služili ćirilicom", ali da "naše pismo ima kontinuitet još od 12. veka, što nije slučaj u Hrvatskoj".
Hrvatska varijanta ćirilice na području od Splita do Dubrovnika, a radi se o vremenu od 12. do 18. veka, glavno je fonetsko pismo, navodi prof. Dešić izvode iz hrvatske literature.
Marinković kaže da u hrvatskom kulturnom pamćenju postoje tri pisma - ćirilica, glagoljica i latinica, kao što, kako kaže, i srpsko ima najmanje dva pisma. "Svi oni koji misle da je samo jedno pismo identifikacioni kulturni znak, oni su u manipulacionoj teskobi (anksioznosti). Isto tako mislim da je pojava kojoj svedočimo u Vukovaru ideološke i političke prirode i nema veze s kulturom", dodaje.
Po njemu, sve je to paradokasanlno jer je, kako kaže, s jedne strane u Hrvatskoj konačno sazrela pozicija razumevanja svoje kulture, ne više kao monolitne, već kao želja da se pokaže celina: "Ranije se htela ispisati monolitna nacionalna priča u koju se ćirilica nije uklapala jer je to tobože bilo znanje ili kulturni identitet nekog drugog. Sada kada je ta prepreka izbrisana, animoziteti se konačno smanjuju i jasno je da će se Hrvatska otvoriti svom tradicionalnom ćiriličkom iskustvu."
Povodom tvrdnje pojedinih naučnika u Srbiji da Hrvati "kradu" ćirilicu od Srba, Marinković kaže da o tome na razmišlja na taj način. "Ne razmišljam u kategorijama da neko krade nešto od nekoga, pa ni deo kulture. Umesto toga polazim od toga koja se građa može prepoznati kao svoje kulturno pamćenje. Da li ćemo, na primer, građu što ju je neko pisao na latinskom pripisivati jednima, drugima ili trećima, to su stvari kulturološke prirode", rekao je Marinković.
Profesor Dešić ukazuje da treba razlikovati istorijski apsekt razvoja i savremeno pismo i pominje hrvatsku literaturu koja različito govori o upotrebi ćirilice u Hrvatskoj.
Tako se u Pravopisu hrvatskoga jezika iz 2001. godine kaže: "Savremeni se hrvatski jezik služi latiničnim pismom." U publikaciji iz 2003. godine navodi se da se "u svojoj prošlosti hrvatski jezik služio i ćiriličnim pismom", a da se "hrvatski književni jezik danas služi latinicom". U izdanju hrvatske gramatike iz 1997. godine grupa autora piše: "Na području Republike Hrvatske u upotrebi je latinica i ćirilica, osnovna grafija Srba i Crnogoraca." Istorijski gledano, kako podseća Dešić, u Velikom rečniku hrvatskog jezika iz 2009. godine pored srpske ćirilice, bugarske, makedonske, pominje se i hrvatska ćirilica.
Nedavno, pravu buru izazvao je direktor Turističkog biroa Široki Brijeg Grgo Mikulić, pesnik, književnik, klesar, etnolog i ljubitelj starina, kada je isklesao u kamenu 12 ćiriličnih slova, a namerava da iskleše jos 15, a sva će biti osvetljena, vidljiva i čitljiva putnicima koji se kreću putem Mostar-Split i Mostar-Tomislavgrad-Livno.
Splitska "Slobodna Dalmacija" pisala je da su Srbi "u panici" zbog "spomenika" na Širokom Brijegu jer smatraju da im Hrvati otimaju ćirilicu. Slova su "nikla" na ogradi osnovne škole u Kočerinu, visoka su 1,4 metra, široka metar i debela 25 centimetara.
Prema hrvatskom zakonu i nakon objavljivanja zvaničnih rezultata popisa stanovništva, u svim opštinama gde ima više od jedne trećine Srba - što je slučaj Vukovara - država je dužna da uvede ćirilicu kao zvanično pismo.
(Tanjug)
Profesor iz Zagreba Dušan Marinković tvrdi da je ćirilica i hrvatsko pismo, dok beogradski profesor Milorad Dešić ističe da "nema spora da je ćirilica prevashodno srpsko pismo". Slažu se da je slučaj Vukovara pre svega političko, a ne kulturno pitanje.
Marinković, šef Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Odseka za južnoslovenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ističe da u prilog tvrdnji da je ćirilica i hrvatsko pismo ukazuje postojanje ćiriličnih zapisa u Istri i na severnom Jadranu u srednjem veku, u vreme kada tamo nije bilo Srba.
Penzionisani profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Dešić ukazuje da je polemika o tome da li je ćirilica i hrvatsko pismo "više političko nego jezičko pitanje". Kad je reč o srednjovekovnim ćiriličnim zapisima, na koje se poziva Marinković, Dešić kaže da su se "Hrvati u neko vreme i u nekim krajevima služili ćirilicom", ali da "naše pismo ima kontinuitet još od 12. veka, što nije slučaj u Hrvatskoj".
Hrvatska varijanta ćirilice na području od Splita do Dubrovnika, a radi se o vremenu od 12. do 18. veka, glavno je fonetsko pismo, navodi prof. Dešić izvode iz hrvatske literature.
Marinković kaže da u hrvatskom kulturnom pamćenju postoje tri pisma - ćirilica, glagoljica i latinica, kao što, kako kaže, i srpsko ima najmanje dva pisma. "Svi oni koji misle da je samo jedno pismo identifikacioni kulturni znak, oni su u manipulacionoj teskobi (anksioznosti). Isto tako mislim da je pojava kojoj svedočimo u Vukovaru ideološke i političke prirode i nema veze s kulturom", dodaje.
Po njemu, sve je to paradokasanlno jer je, kako kaže, s jedne strane u Hrvatskoj konačno sazrela pozicija razumevanja svoje kulture, ne više kao monolitne, već kao želja da se pokaže celina: "Ranije se htela ispisati monolitna nacionalna priča u koju se ćirilica nije uklapala jer je to tobože bilo znanje ili kulturni identitet nekog drugog. Sada kada je ta prepreka izbrisana, animoziteti se konačno smanjuju i jasno je da će se Hrvatska otvoriti svom tradicionalnom ćiriličkom iskustvu."
Povodom tvrdnje pojedinih naučnika u Srbiji da Hrvati "kradu" ćirilicu od Srba, Marinković kaže da o tome na razmišlja na taj način. "Ne razmišljam u kategorijama da neko krade nešto od nekoga, pa ni deo kulture. Umesto toga polazim od toga koja se građa može prepoznati kao svoje kulturno pamćenje. Da li ćemo, na primer, građu što ju je neko pisao na latinskom pripisivati jednima, drugima ili trećima, to su stvari kulturološke prirode", rekao je Marinković.
Profesor Dešić ukazuje da treba razlikovati istorijski apsekt razvoja i savremeno pismo i pominje hrvatsku literaturu koja različito govori o upotrebi ćirilice u Hrvatskoj.
Tako se u Pravopisu hrvatskoga jezika iz 2001. godine kaže: "Savremeni se hrvatski jezik služi latiničnim pismom." U publikaciji iz 2003. godine navodi se da se "u svojoj prošlosti hrvatski jezik služio i ćiriličnim pismom", a da se "hrvatski književni jezik danas služi latinicom". U izdanju hrvatske gramatike iz 1997. godine grupa autora piše: "Na području Republike Hrvatske u upotrebi je latinica i ćirilica, osnovna grafija Srba i Crnogoraca." Istorijski gledano, kako podseća Dešić, u Velikom rečniku hrvatskog jezika iz 2009. godine pored srpske ćirilice, bugarske, makedonske, pominje se i hrvatska ćirilica.
Nedavno, pravu buru izazvao je direktor Turističkog biroa Široki Brijeg Grgo Mikulić, pesnik, književnik, klesar, etnolog i ljubitelj starina, kada je isklesao u kamenu 12 ćiriličnih slova, a namerava da iskleše jos 15, a sva će biti osvetljena, vidljiva i čitljiva putnicima koji se kreću putem Mostar-Split i Mostar-Tomislavgrad-Livno.
Splitska "Slobodna Dalmacija" pisala je da su Srbi "u panici" zbog "spomenika" na Širokom Brijegu jer smatraju da im Hrvati otimaju ćirilicu. Slova su "nikla" na ogradi osnovne škole u Kočerinu, visoka su 1,4 metra, široka metar i debela 25 centimetara.
Prema hrvatskom zakonu i nakon objavljivanja zvaničnih rezultata popisa stanovništva, u svim opštinama gde ima više od jedne trećine Srba - što je slučaj Vukovara - država je dužna da uvede ćirilicu kao zvanično pismo.
(Tanjug)
