Milanović je rekao da hrvatski Ustav govori da su temelji hrvatske suverenosti u periodu Drugog svetskog rata izraženi nasuprot proglašenju NDH, odnosno da današnja Hrvatska nije naslednica NDH.

Suština politike je - progovoriti o svemu što se događalo u jasenovačkom logoru i na drugim mestima, o odnosima među ljudima, između ljudi i zajednica u društvu, između dobra i zla, rekao je premijer, a prenosi Hina.

On je pročitao uvod iz hrvatskog Ustava da bi, kako je rekao, neke stvari u najboljoj nameri pojasnio, a taj deo Ustava govori o tome da Hrvatska nije naslednica NDH proglašene 1941. godine.

"Ako ovo nije jasno svakom Hrvatu i građaninu Hrvatske, svakom političaru, onda neka se, molim lepo, demokratskim sredstvima izvoli zalagati za poricanje ovoga, za promenu hrvatskog Ustava i unošenje u hrvatski Ustav Nezavisne Države Hrvatske", poručio je Milanović.

On je, međutim, ocenio da "takvog junaka još nije čuo i da ga čeka izađe i kaže ako to zaista misli", a da će u međuvremenu ponoviti:

"Za mene je u Drugom svetskom ratu postojala samo jedna hrvatska vojska, to su bili hrvatski partizani i partizani Hrvatske".

Milanović je rekao da njegovi preci, kada su 1941. u Dalmaciji odlazili u partizane, nisu znali ko je na čelu tog pokreta, već su išli kao patriote i borci za slobodu, "protiv porobljenja svoje dalmatinske i hrvatske braće, za zaštitu Srba nad kojima je provođen
zulum".

"Imali su samo obične, najobičnije ljudske ideale. Hrvatska Lika, Banija, Kordun i narodi koji su tamo živeli, i hrvatski Srbi, narodi Primorja, Gorskog kotara, Istre, to je hrvatska vojska i na nju moramo i uvek ćemo biti ponosni i otvoreno govoriti o svemu onomne što nije dobro", rekao je hrvatski premijer.

"I kada političar, kada javno odgovorna osoba koju je birao hrvatski politički narod, kaže da je veličanstvena atmosfera na stadionu na kome se skandiralo, odnosno urlalo `Za dom spremni`, onda je bolje da to prećuti ili da hladno i dostojanstveno ode s tog stadiona. To nije veličanstvena atmosfera, to je tužna, turobna atmosfera", tvrdi hrvatski premijer.

On je naglasio da da voli Hrvatsku i "voli da pobedi 10:0, ali ne na takav način, ne po svaku cenu, ne država po svaku cenu".

"Ova država! Ova Hrvatska! Živeo hrvatski antifašizam, živela moderna i humana Hrvatska", poručio je Milanović danas u Jasenovcu.

ZAŠTO POZDRAV "ZA DOM SPREMNI" I ŠTA SE UČI U ŠKOLAMA

Predsednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Milorad Pupovac pozvao je hrvatsko društvo da ne dopusti da se zaborave strahote ustaškog zločina.

On je upozorio da neki predstavnici pravosuđa i političari danas ne vide ništa sporno u stadionskom skandiranju "Za dom spremni", te dodao da danas neki političari zločine NDH prebacuju "na sile osovine".

On je pozvao hrvatsko društvo da prepozna znakove i odupre se "atmosferi fašizacije i nacizacije", te očuva sjećanje na Jasenovac.

Pupovac je zapitao mogu li učenici u hrvatskim osnovnim školama znati da je u Jasenovcu postajao dečiji logor u kojem je usmrćeno 20.000 dece životne dobi do 14 godina.

"Znaju li za druge logore za decu poput onoga u Sisku, Jastrebarskom, Križevcima i Đakovu u koje su dovođena srpska i jevrejska deca, koja su izgladnjivana i usmrćivana samo zato što su im roditelji bili Jevreji ili Srbi. Znaju li da romska deca nisu imala ni tu logorsku privilegiju, nego su zajedno s roditeljima odmah vođena na stratište", rekao je Pupovac.

Komemoracija se održava u znak sećanja na 22. april 1945. godine, dan proboja zatvorenika iz jasenovačkog logora, najvećeg koncentracionog logora u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Od 1.073 logoraša, koliko ih je 22. aprila 1945. bilo u logoru, u proboj ih je krenulo 600, a preživelo samo stotinak.

Istoga dana 1945. počeo je i proboj zatvorenika Kožare, dela logora u mestu Jasenovcu, gde je od 67 zatvorenika, proboj preživelo njih 11. Koncentracioni logor Jasenovac od avgusta 1941. do 22. aprila 1945. bio je logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i deca zbog svoje verske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.

Do sada je, navodi Hina, utvrđeno da je na desetak lokaliteta tog logorskog kompleksa ubijeno više od 83.000 ljudi, od čega više od 20.000 žena i 20.101 dete do 14 godina.

Žrtve su bili Srbi, Romi, Jevreji, Hrvati i antifašisti.