Nakon što je ušla u koaliciju sa HDZ-om SDSS će zatražiti da se u hrvatske školske programe vrate “proterani“ srpski pisci, istorijske osobe i političari, a takodje će zahtevati i povratak ćirilice u izborne i fakultativne sadržaje, saznaje zagrebački Jutarnji list.
Ćirilica i srpski pisci izbačeni su iz hrvatskih udžbenika 1991. godine kada je donešen novi nacionalni program književnosti.
Pre dve godine postojala je inicijativa da se u lektiru vrati “Ježeva kućica“ Branka Ćopića, ali je ona ubrzo propala.
"Mi želimo integrisani koncept školstva u kojem će pripadnici i većinskog i manjinskog naroda deliti ono što je rezultat zajedničkih vrednosti i postignuća. Prerano je o tome govoriti, ali svakako i u književnosti, i u istoriji, i u umetnosti, i u politici postoji čitav niz dogadjaja, ljudi i vrednosti koje su zajedničke svima, pa nema opravdanja za to da ih Srbi uče samo u svojim manjinskim programima", kaže Milorad Pupovac, potpredsednik SDSS-a.
Čedomir Višnjić, predsednik Srpskog kulturnog društva Prosveta i pomoćnik hrvatskog ministra Bože Biškupića, kaže da ne zna ništa o ovom sporazumu, ali da smatra da se najpre treba dogovoriti da li se misli na pisce Srbe iz Hrvatske, ili Srbe iz BiH, ili Srbe iz Srbije koji su važni Srbima u Hrvatskoj.
Ante Bežen, jedan od autora hrvatskih čitanki za osnovnu školu, kaže da "u načelu nema ništa protiv, ali bi bilo dobro da ta rasprava ne ide preko politike, nego preko struke".
Ćirilica se u svim hrvatskim osnovnim školama do 3. razreda učila obavezno do 1991. godine, a u čitankama je trećina tekstova bila na ćirilici.
Za vreme mandata prvog hrvatskog ministra kulture Vlatka Pavletića ćirilica je postala nepodobna - prvo je premeštena u fakultativnu nastavu, da bi na kraju donešena odluku o njenom potpunom izbacivanju iz škola. (MONDO)
Ćirilica i srpski pisci izbačeni su iz hrvatskih udžbenika 1991. godine kada je donešen novi nacionalni program književnosti.
Pre dve godine postojala je inicijativa da se u lektiru vrati “Ježeva kućica“ Branka Ćopića, ali je ona ubrzo propala.
"Mi želimo integrisani koncept školstva u kojem će pripadnici i većinskog i manjinskog naroda deliti ono što je rezultat zajedničkih vrednosti i postignuća. Prerano je o tome govoriti, ali svakako i u književnosti, i u istoriji, i u umetnosti, i u politici postoji čitav niz dogadjaja, ljudi i vrednosti koje su zajedničke svima, pa nema opravdanja za to da ih Srbi uče samo u svojim manjinskim programima", kaže Milorad Pupovac, potpredsednik SDSS-a.
Čedomir Višnjić, predsednik Srpskog kulturnog društva Prosveta i pomoćnik hrvatskog ministra Bože Biškupića, kaže da ne zna ništa o ovom sporazumu, ali da smatra da se najpre treba dogovoriti da li se misli na pisce Srbe iz Hrvatske, ili Srbe iz BiH, ili Srbe iz Srbije koji su važni Srbima u Hrvatskoj.
Ante Bežen, jedan od autora hrvatskih čitanki za osnovnu školu, kaže da "u načelu nema ništa protiv, ali bi bilo dobro da ta rasprava ne ide preko politike, nego preko struke".
Ćirilica se u svim hrvatskim osnovnim školama do 3. razreda učila obavezno do 1991. godine, a u čitankama je trećina tekstova bila na ćirilici.
Za vreme mandata prvog hrvatskog ministra kulture Vlatka Pavletića ćirilica je postala nepodobna - prvo je premeštena u fakultativnu nastavu, da bi na kraju donešena odluku o njenom potpunom izbacivanju iz škola. (MONDO)
Pridruži se MONDO zajednici.
