Seme gorkog komorača se koristi u proizvodnji biljnih čajeva, eteričnih ulja, farmaceutskih preparata i različitih začina.
Dok se brojni poljoprivrednici suočavaju sa rastućim troškovima proizvodnje, sušama i sve neizvesnijim prinosima tradicionalnih kultura, u Slavoniji se razvija primer koji pokazuje da se pravilnim izborom kulture može ostvariti vrlo dobra zarada.
Sve veću pažnju privlači uzgoj gorkog komorača, biljke za kojom na evropskom tržištu raste potražnja.
Njegovo seme i eterična ulja imaju intenzivan, gorkast ukus i izuzetno su cenjeni u farmaceutskoj industriji, narodnoj medicini i organskoj poljoprivredi.
Gorki komorač (Foeniculum vulgare), u narodu poznat i kao divlji morač ili divlja mirođija, višegodišnja je biljka Mediterana, ali raste i u Srbiji, uglavnom kao samonikla, poludivlja ili naturalizovana biljka na toplijim i osunčanim staništima. Može se videti pored puteva, na zapuštenim njivama, kamenjarima, suvim livadama i osunčanim padinama, a kod nas se najviše gaji u Vojvodini, piše portal Travari Srbije.
U Hrvatskoj, jedan od pionira uzgoja gorkog komorača je Darijo Sajko, vlasnik porodičnog poljoprivrednog gazdinstva iz Čađavice, koji obrađuje oko 700 hektara poljoprivrednog zemljišta.
Ove godine čak 150 hektara zasejao je gorkim komoračem, a prvu ozbiljniju žetvu očekuje tokom leta. Kako navodi Slobodna Dalmacija, seme je nabavio u Bugarskoj, gde je uzgoj gorkog komorača već dobro razvijen. Za razliku od Egipta, gde se uglavnom gaji slatki komorač, u Bugarskoj i Hrvatskoj uzgaja se gorki komorač čije se seme koristi za proizvodnju biljnih čajeva, eteričnih ulja, farmaceutskih preparata i različitih začina.
Jedna od najvećih prednosti ove kulture jesu niski troškovi proizvodnje. Za jedan hektar potrebno je svega oko 12 kilograma semena, a ukupna ulaganja procenjuju se na približno 200 evra po hektaru.
Dodatni troškovi uglavnom se svode na malčiranje i košenje nakon žetve. Komorač ne zahteva navodnjavanje, a potrebe za đubrenjem i zaštitom znatno su manje nego kod većine ratarskih kultura. Ozbiljniji problemi sa štetočinama retko se javljaju, što dodatno smanjuje troškove proizvodnje.
Posebnu vrednost ovoj biljci daje činjenica da je višegodišnja kultura. Nakon žetve ne uklanja se iz zemljišta, već se usev malčira, a biljka ponovo izbija iz korena i nastavlja vegetaciju. Na taj način proizvođači iz godine u godinu ostvaruju dodatne uštede. Prednost je i to što za uzgoj nisu potrebna nova ulaganja u mehanizaciju, jer se komorač može žnjeti standardnim kombajnom za pšenicu.
Prema očekivanjima Darija Sajka, puni prinos mogao bi da dostigne oko dve tone semena po hektaru. Nakon dorade, seme će se izvoziti nemačkoj kompaniji po unapred ugovorenoj ceni od oko 2,50 evra po kilogramu.
To znači da bi bruto prihod mogao da iznosi oko 5.000 evra po hektaru, a kada se od toga odbiju relativno niski troškovi proizvodnje, jasno je zašto se gorki komorač sve češće pominje kao jedna od najperspektivnijih kultura u poljoprivredi.
BONUS VIDEO:
(Slobodna Dalmacija/MONDO)
