Slušaj vest

Mnoge građane u Srbiji pred sam odlazak u penziju sačeka izuzetno neprijatno iznenađenje kada, na samom kraju radnog veka, odluče da provere svoje podatke u matičnoj evidenciji Fonda PIO. Često se ispostavi da im nedostaju meseci, pa i godine staža, podaci o zaradi, a ponekad čak ne postoji ni ona osnovna prijava na osiguranje.

Za državu i PIO fond važi isključivo ono što zvanično postoji u sistemu, pa je najvažniji savet stručnjaka da status proverite na vremešto se problem ranije otkrije, veće su šanse da se podaci dopune i izbegne katastrofa.

Šta ako niste ni prijavljeni

Kada se utvrdi da staž nedostaje, prvo se gleda u čemu je tačno problem. Nedostatak podataka o zaradi se lakše rešava jer postoji trag o osiguranju, ali ako u evidenciji uopšte nema podatka da ste radili (nema prijave), situacija je drastično komplikovanija.

Za one koji su obavljali samostalnu delatnost, dokazivanje je uglavnom lakše. Podaci o preduzetnicima se najčešće nalaze u bazi Agencije za privredne registre (APR) ili u privatnim arhivama samih građana. Specifične profesije, poput advokata, taksista, sportista i muzičara, svoj staž dokazuju uverenjima iz matičnih udruženja i komora.

Sa druge strane, kod poljoprivrednika prijava na osiguranje veoma retko izostaje, a delatnost se lako dokazuje ispunjavanjem zakonskih uslova o površini poljoprivrednog zemljišta.

Najteži udarac za zaposlene

Zaposleni u kompanijama su u ubedljivo najtežoj poziciji jer nisu mogli sami sebe da prijave, već je to bila isključiva zakonska obaveza poslodavca. Dalji koraci zavise od toga da li firma i dalje radi:

Ako firma postoji (ili ima pravnog sledbenika): Radnik je u boljoj poziciji. PIO fond tada može službenim putem da zatraži dokumentaciju, u koju spadaju ugovor o radu, obračuni zarada, evidencija o prisustvu na poslu ili dokumenti o godišnjem odmoru.

Ako firma više ne postoji: Radnik je prepušten sam sebi i mora samostalno da pribavi materijalne dokaze. Zakon je ovde surov i striktan -- izjave svedoka se apsolutno ne priznaju! Zbog toga je radna knjižica ključni materijalni dokaz i treba je pažljivo čuvati iako više nije obavezna u tekućoj evidenciji.

Pazite se velike zablude

Česta je situacija da građani imaju nesumnjiv dokaz o zaposlenju, ali u sistemu nema dokaza da su doprinosi zaista i uplaćeni. Da bi se staž priznao, u sistemu moraju biti registrovane prijave o stažu i zaradi (u praksi poznate kao obrazac M-4). Do ovog problema dolazi ili zbog tehničke greške (npr. pogrešan JMBG) ili zato što poslodavac novac zaista nikada nije ni uplatio.

Pritom, u pogledu priznavanja staža, zakon pravi veliku razliku u zavisnosti od perioda u kom ste radili:

Pre 1994. godine: Dovoljno je da postoji uredna prijava na osiguranje i staž će u praksi najčešće biti bez problema priznat.

Nakon 1994. godine: Pravila su znatno oštrija. Za ove periode rada apsolutno je neophodno i obavezno dokazati da su pripadajući doprinosi zaista i uplaćeni u budžet.

BONUS VIDEO:

52:55
Keš ekspert: Milena Manojlović Kostenjak Izvor: MONDO

(Blic/MONDO)