You Don’t Mess With the Zohan (2008)
Režija: Denis Dugan
Uloge: Adam Sendler, Džon Turturo
Distribucija: Tak
Veliko je pitanje da li sam se ovog vikenda bolje proveo planirajući odlazak u bioskop ili gledajući film koji sam odabrao. Proces pripreme je bio dugotrajan i poprilično bolan. Pošto me je četvrtak, dan kada se u Beogradu menja repertoar, dočekao sa samo jednim novim i neatraktivnim filmom, dilema od prošle nedelje se, praktično, prenela i na ovu. Znam da će ovo da zvuči maksimalno nebulozno, ali ovog puta nije bilo Brendona Frejzera da spasi dan! Odmah sam eliminisao Abba mjuzikl, baš kao i novi domaći film za koji nikako nisam bio raspoložen, pa sam ostao kod dileme koja je, makar na prvi pogled, delovala nerazrešivo. Uhvati Smarta ili Ne kači se sa Zohanom? Smart ili Zohan? Stiv Karel ili Adam Sendler? Ponovo sam se zapiljio u repertoar i nakon bezuspešne potrage, skrušeno sam se vratio na prvobitnu ponudu koja je, nema dileme, stigla pravo iz pakla.
Otvorio sam nekoliko web stranica ne bih li što bolje prelomio i dugo poredio rediteljske biografije, glumačka imena, dužine trajanja, ocene na različitim sajtovima, diskusije na forumima, trejlere, baš sam sve lepo proučio. Oba su filma bila slična – nepristojne komedije sa akcionim zapletima, ali mi se nekako ipak činilo da bi Zohan sa svojim palestinsko-izraelskim sadržajem mogao baš na tom planu da ipak pruži nešto zanimljivo. Konačno, mešu scenaristima sam prepoznao i Džada Apatoua, novog gurua holivudske komedije, i tu je mojoj patnji bio kraj. Mislio sam ja.
I tako, ispostavilo se da je holivudska komedija kao košarkaški meč. Ako dobro i pažljivo proučiš statistiku, sve ti je jasno i rezultat možeš nepogrešivo da predvidiš. Tačno sam, dakle, znao šta će me nervirati, a šta nasmejati: Adam Sendler i seksualno nabijeni fazoni će biti zaduženi za prvo, političke nekorektnosti a-la-Borat za ovo drugo. Nisam mogao bolje da pogodim.Režija: Denis Dugan
Uloge: Adam Sendler, Džon Turturo
Distribucija: Tak
Veliko je pitanje da li sam se ovog vikenda bolje proveo planirajući odlazak u bioskop ili gledajući film koji sam odabrao. Proces pripreme je bio dugotrajan i poprilično bolan. Pošto me je četvrtak, dan kada se u Beogradu menja repertoar, dočekao sa samo jednim novim i neatraktivnim filmom, dilema od prošle nedelje se, praktično, prenela i na ovu. Znam da će ovo da zvuči maksimalno nebulozno, ali ovog puta nije bilo Brendona Frejzera da spasi dan! Odmah sam eliminisao Abba mjuzikl, baš kao i novi domaći film za koji nikako nisam bio raspoložen, pa sam ostao kod dileme koja je, makar na prvi pogled, delovala nerazrešivo. Uhvati Smarta ili Ne kači se sa Zohanom? Smart ili Zohan? Stiv Karel ili Adam Sendler? Ponovo sam se zapiljio u repertoar i nakon bezuspešne potrage, skrušeno sam se vratio na prvobitnu ponudu koja je, nema dileme, stigla pravo iz pakla.
Otvorio sam nekoliko web stranica ne bih li što bolje prelomio i dugo poredio rediteljske biografije, glumačka imena, dužine trajanja, ocene na različitim sajtovima, diskusije na forumima, trejlere, baš sam sve lepo proučio. Oba su filma bila slična – nepristojne komedije sa akcionim zapletima, ali mi se nekako ipak činilo da bi Zohan sa svojim palestinsko-izraelskim sadržajem mogao baš na tom planu da ipak pruži nešto zanimljivo. Konačno, mešu scenaristima sam prepoznao i Džada Apatoua, novog gurua holivudske komedije, i tu je mojoj patnji bio kraj. Mislio sam ja.
Ne samo film, i sve ostalo je bilo maksimalno neregularno. Opet sam zaboravio da je onaj prolaz ispod nadvožnjaka u pravcu blokova zatvoren, pa sam morao još sa stotinama drugih vozača da milim prema bioskopu. Naravno, kasnio sam, pa me je onda nervirala i usporavala i cura koja prodaje karte. Glupo sam se osećao čak i dok sam morao da izgovorim ovaj besmisleni filmski naslov, a kamoli dok sam morao da slušam njena upozorenja kako je film već počeo i slično. Na kraju sam se nekako ipak smestio u dvoranu u kojoj je već bilo 7 nesrećnika. Svi su buljili u platno na kojem je neustrašivi izraelski komandos Zohan demonstrirao superiornu vojničku i borilačku tehniku.
Sendler je taj komandos kome je, ispostaviće se, dosta više beskrajnog sukoba sa komšijama. Nema u tom njegovom nezadovoljstvu sopstvenim životom nikakve humane motivacije; ne, on jednostavno čezne za tim da ode u Njujork i tamo izgradi sopstvenu frizersku karijeru i da otvori svoj salon. Njegov ljuti protivnik Fantom, palestinski oslobodilački junak, ima slične ideje, ali pre nego što dođe i do njihovog konačnog susreta i obračuna, Zohan će proći kroz niz peripetija ne bi li se konačno skrasio u, zamislite, palestinskom frizerskom salonu. Na kraju, pravi protivnici ova dva nacionalna bliskoistočna junaka biće Amerikanci, korporacije, neonacisti i rasisti, ali udruženim snagama...bla bla bla, znate već i sami.
Ponavljam, nepogrešivo su se mogli predvideti svi kvaliteti ovog filma. Pomalo treši produciran, film je najzabavniji baš kada se poigrava stereotipnim slikanjem dve zaraćene nacije i njihovih običaja. Akcione bravure i slepstik takođe su na visokom nivou. Svi epizodisti su manje više fenomenalni, neke komične scene (pimplovanje mačkom, šamaranje nogama) urnebesne – i to je to. Sve ostalo je na najnižem mogućem nivou. U 20-om minutu filma, porodica sa dvoje dece je žurno napustila salu u trenutku kada je Zohan počeo da zavodi mušterije salona u kojem se zatekao. Ostalo je još samo nas četvoro da gledamo agoniju glumca koji je i dalje maksimalno nezainteresovan za sopstven glumački angažman (mada, u ovom filmu još i nekako pokušava da se unese u ulogu), i maloumnog zapleta u kojem glavni junak na najprizemniji način seksualno zavodi svoje klijentkinje. Ako tome dodam i tu sitnicu da se Zohan isključivo bavi ženskim gerijatrijskim delom Njujorka, nivo i priroda komičnih delova filma svima postaje, nadam se, potpuno jasan.
Da, možda bih se bolje proveo da sam ipak rešio da gledam Stiva Karela, ali čisto sumnjam. Nadam se samo da ovo neću morati da proveravam naredne nedelje.
Ocene:
Ja **