Tropic Thunder (2008)
Režija: Ben Stiler
Uloge: Ben Stiler, Džek Blek, Stiv Kugan, Nik Nolti, Robert Dauni Jr, Tom Kruz
Distribucija: Taramaunt
Da je neko kojim slučajem zalutao u bioskop ne znajući koji film je na repertoaru u drugoj sali Ster Cinema, da se lepo smestio u salu i počeo da prati dešavanja na platnu, verovatno bi na osnovu samog početka filma pomislio da je pred njim jedan od najspektakularnijih ratnih filmova u istoriji ovog žanra, naročito u podžanru filmova koji su opisivali događaje u Vijetnamu ili već nekoj bliskoj zemlji jugoistočne Azije.
Zaista, početak je više nego spektakularan. Uz uvodne zvuke i onaj potmuli bas kojim otpočinje ''Ball of Confusion (That's What the World is Today)'' sastava Temptations i scene helikoptera punog marinaca koji nadleće pirinčana polja Nang Koma ili već neke slične doline, sve je izgledalo kao Apokalipsa u najmanju ruku. Bio sam poprilično uzbuđen i iznenađen, ali iluzija je trajala kratko, negde oko 50 sekundi. Početak je desanta, kamera se spušta na zemlju, pratimo vojnike koji zauzimaju pozicije i u tom trenutku jednog marinca metak pogađa pravo u potiljak, kroz šlem. Jeziva scena koja je i bukvalno zaledila svu prisutnu publiku, nastavlja se – krv u debelom mlazu počinje da šiklja. Mučna scena traje. I traje i traje i traje. I traje.
Trejler
Priznajem, ne sećam se kada sam video efektniju tranziciju iz surove drame u ovakvu komediju/parodiju. Krv prska na sve strane, ali sada se već čuje uzdah olakšanja i prvi kikoti. Pa zatim i glasan smeh. U međuvremenu, sve je jasno. Drugi marinac dobija granatu u stomak i desetine metara creva počinje da ističe iz njega, ali sada je već sve drugačije i opuštenije. Uostalom, uskoro se pojavljuje i lice Bena Stilera.
I još malo o početku filma. Nakon krvavih scena, shvatamo da je ceo pokolj delo filmske iluzije, odnosno da se nalazimo na pravoj lokaciji, ali i na filmskom setu. Prebacujemo se na plan globalnog medijskog pokrivanja snimanja samog spektakla i tada ponovo prisustvujemo jednom možda i antologijskom segmentu u kojem gledamo kratke biografije glumaca i lažne trejlere iz filmova koji su ih proslavili. Pravo bioskopsko ushićenje, nema šta. Lično, već sam se pripremao i za komediju godine, ali i za gomilu zvezdica na kraju teksta. Naravno, pad je bio (donekle) bolan.
Ovo je prvi film Bena Stilera nakon Zoolandera koji potpisuje i kao reditelj. Očekivanja su, dakle, bila poprilična, barem kod mene. Podsećam, bila je to ona velika godina Bena Stilera kada je pored već pomenute režije, bio glavni junak u Royal Tenenbaums, ali i u Meet the Parents. Režija: Ben Stiler
Uloge: Ben Stiler, Džek Blek, Stiv Kugan, Nik Nolti, Robert Dauni Jr, Tom Kruz
Distribucija: Taramaunt
Da je neko kojim slučajem zalutao u bioskop ne znajući koji film je na repertoaru u drugoj sali Ster Cinema, da se lepo smestio u salu i počeo da prati dešavanja na platnu, verovatno bi na osnovu samog početka filma pomislio da je pred njim jedan od najspektakularnijih ratnih filmova u istoriji ovog žanra, naročito u podžanru filmova koji su opisivali događaje u Vijetnamu ili već nekoj bliskoj zemlji jugoistočne Azije.
Zaista, početak je više nego spektakularan. Uz uvodne zvuke i onaj potmuli bas kojim otpočinje ''Ball of Confusion (That's What the World is Today)'' sastava Temptations i scene helikoptera punog marinaca koji nadleće pirinčana polja Nang Koma ili već neke slične doline, sve je izgledalo kao Apokalipsa u najmanju ruku. Bio sam poprilično uzbuđen i iznenađen, ali iluzija je trajala kratko, negde oko 50 sekundi. Početak je desanta, kamera se spušta na zemlju, pratimo vojnike koji zauzimaju pozicije i u tom trenutku jednog marinca metak pogađa pravo u potiljak, kroz šlem. Jeziva scena koja je i bukvalno zaledila svu prisutnu publiku, nastavlja se – krv u debelom mlazu počinje da šiklja. Mučna scena traje. I traje i traje i traje. I traje.
Trejler
Priznajem, ne sećam se kada sam video efektniju tranziciju iz surove drame u ovakvu komediju/parodiju. Krv prska na sve strane, ali sada se već čuje uzdah olakšanja i prvi kikoti. Pa zatim i glasan smeh. U međuvremenu, sve je jasno. Drugi marinac dobija granatu u stomak i desetine metara creva počinje da ističe iz njega, ali sada je već sve drugačije i opuštenije. Uostalom, uskoro se pojavljuje i lice Bena Stilera.
I još malo o početku filma. Nakon krvavih scena, shvatamo da je ceo pokolj delo filmske iluzije, odnosno da se nalazimo na pravoj lokaciji, ali i na filmskom setu. Prebacujemo se na plan globalnog medijskog pokrivanja snimanja samog spektakla i tada ponovo prisustvujemo jednom možda i antologijskom segmentu u kojem gledamo kratke biografije glumaca i lažne trejlere iz filmova koji su ih proslavili. Pravo bioskopsko ushićenje, nema šta. Lično, već sam se pripremao i za komediju godine, ali i za gomilu zvezdica na kraju teksta. Naravno, pad je bio (donekle) bolan.
Kasnije, svi znamo u kom pravcu mu se kretala karijera. Ipak, dok sam išao ka bioskopu, moje nade da ću konačno odgledati jednu dobru komediju, podgrevala je epizoda sa Stilerom iz genijalnog BBC serijala Extras, u kojem je naš Ben reditelj baš jednog ratnog spektakla, ali iz perioda bosanskog rata. Pored toga, bio sam i više nego zaintrigiran ostatkom glumačkog sastava: Džek Blek kao marinac koji je i heroinski ovisnik, Robert Dauni Jr. koji glumi crnca, Brendon Džekson koji u se u filmu zove ni manje ni više nego Alfa Ćino. Pored njih, platnom će defilovati još pregršt holivudskih superstarova, nekih prerušenih, nekih koji igraju sebe, raznih uostalom. Prava zabava je pronalaziti ih u filmu i prepoznavati. No, ona najkrupnija zverka će se najbolje sakriti.
Anyway, ekipa marinaca se jednog trenutka nađe u džungli misleći da se ratni spektakl i dalje snima, ali skrivenim kamerama, ne shvatajući da su potpuno sami, u stvari okruženi lokalnim gerilcima koji čuvaju svoje plantaže heroina. Sukob je neminovan. Usput je i skoro neprepričljiv.
Ostatak filma protiče uz dosta padova i praznog hoda, ali i uz nekoliko antologijskih scena. Dijalog između Daunija i Stilera u vezi filmske Akademije i principa dodeljivanja Oskara glumcima koji glume retardirane osobe, apsolutno je genijalan i nezaboravan. Ali ukupan doživlja i nije tako slavan. Svi glumci su fantastični, priča sjajno zamišljena, političke nekorektnosti izbijaju iz svake izgovorene rečenice, ali nešto ipak fali. Zna se koja su dve stvari preduslov za uspešnu komediju – da bude zabavna i da bude smešna. Tropska oluja je superzabavna, nema šta, ali smeh se baš i nije često čuo tokom projekcije.
Svejedno, odsustvo nekih urnebesnih trenutaka i preveliko prisustvo infantilnog humora nikome, čini se, nije smetalo. Ne sećam se kada je publika ostala prikovana za platno do poslednjeg trenutka filma, ali i tokom odjavne špice koja je u stvari ona najavna, samo izostavljena na samom početku, manir koji je vrlo čest u Holivudu. I kao da su znali da će šokantno iznenađenje u vidu otkrivanja uloge Toma Kruza stići u trenutku kada se u sali više i ne očekuje brojna publika. Priznajem, ostao sam da vidim ko je to glumio holivudskog mogula Lesa Grosmana, tipa koji je, da je imao samo malo više vremena na platnu, mogao da počisti sve ostale likove u filmu. Idem sada da proverim celu filmografiju najpoznatijeg Sajentologa na svetu, ali već sada nemam dileme – ovo je Kruzova uloga života.
I još jednom: ni slučajno nemojte sebi da dozvolite kašnjenje ili odlazak iz dvorane pre završetka odjavne špice. Sve između možda i može da se propusti ili odrema, ali bez ovih scena, od filma ne ostaje ništa.
Ovakvim filmovima je najteže dati ocenu, ali sad kada sam i sam pročitao sve napisano, čini se da je ushićenja mnogo više od razočaranja. Stupidna holivudska komedija – Da, ali i uzalud protraćeno vreme – Ne, nikako ne.
Ocene:
Ja ***1/2
Miško Bilbija