Da, znam, zvuči potpuno savršeno, na svim poljima. Od naslova i zapleta, koji zvuče kao neki super SF iz 50-ih, pa do kastinga u kojem zaista briljiraju skoro svi, a naročito Ris Viterspun kao Suzan, sve je obećavalo zabavu neviđenih razmera.
Monsters Vs. Aliens (2009)
Režija: Rob Leterman, Konrad Vernon
Glasovi: Ris Viterspun, Set Rogen, Hju Lori, Kifer Saterland
Distribucija: Taramaunt
Tek kada smo se vratili kući nakon nedeljne premijere novog Dreamworks-ovog crtaća pod imenom ''Čudovišta protiv monstruma'', shvatio sam čemu je to naša malobrojna četvoročlana družina upravo prisustvovala - svetskoj premijeri ovog 3D animiranog spektakla! Ne samo da na internetu još uvek niko ne tretira ovaj film kao nešto što već postoji u ponudi, već i na čuvenom i nezaobilaznom IMDB-u ne postoji više od 3 fanovska prikaza filma! Zatim sam se potrudio i shvatio da će u Americi ovaj film biti premijerno prikazan tek za nedelju dana! To mi je bilo dovoljno, nisam ni hteo dalje da istražujem situaciju u Evropi i na drugim mestima. Čak me i ne interesuje otkud ovakva čast i slično, to jest bez obzira na sve, imaću priliku da napravim jedan od prvih prikaza ovog filma na celoj ovoj planeti! Vau!
J. i nije bila bog zna kako impresionirana ovim podatkom. Nju je više bolelo što sam: a)
zadremao tokom filma i b) što sam na kraju dao ocenu kakvu sam dao. Već je u samom bioskopu (ako veliku salu Doma sindikata uopšte možemo nazvati bioskopom, tu smo se barem složili) na moju ocenu odreagovala vrlo ljutito, čak i osvetnički: ''Dobro, kako hoćeš, ali samo da znaš da je meni film FENOMENALAN i da očekujem da mi kupiš i DVD kada se pojavi u prodaji.'' Gulp. Krenimo, ipak, od početka.
M. me je sa predlogom da se u nedelju ode na film cimnuo još negde sredinom nedelje, tako da je plan o odlasku postojao već izvesno vreme. J. je bila zadovoljna što će joj baš M. iz III2 biti ovonedeljno bioskopsko drušvo, ja sam se radovao prisustvu M. seniora, i sa druge strane je sve bilo uzajamno - idealno dakle. U dogovoren čas, svi smo se nacrtali ispred sindikalnog zdanja, malo se mučili sa kokicama i pićima, ali se na kraju nekako ipak probili u salu na vreme.
Nisam siguran da je baš činjenica da se radi o svetskoj premijeri uticala na to da dvorana bude krcata, ali svejedno je tako bilo. ''Sve je nekako zbijeno i sedišta su mala, a vidim da nema mesta ni za ove vaše odrasle noge'', brbljala je i s pravom kenjkala J. dok je mrak projektovao prve trejlere. Klimnuo sam joj glavom i dodao kako mene najviše nervira prljavo platno, a zatim je odmah i usmerio u pravcu te štroke na kojoj je baš u tom trenutku igrao trejler za novi Piksarov film, ''Up''. To baš i nije bilo fer prema glavnoj predstavi dana, ali šta da se radi. Par minuta animirane poezije u pokretu i ja sam već bio potpuno svestan da sam upravo odgledao najbolji deo današnje posete bioskopu.
O da, umalo da zaboravim: bio sam ubeđen da dolazim da gledam nastavak filma ''Monsters Inc'', bio sam 100% siguran u to, čak sam pokušao da i decu ubedim da je plavo jednooko stvorenje sa plakata onaj originalni zeleni monstrum, ali deca su me ismejala, čak me ni M. senior nije podržao u lupetanju. (Mada, jeste kasnije pri ocenjivanju.) J. je pokušala i da se ovajdi pa je predložila opkladu, ali sam se ja ipak na vreme povukao. Gde još i pare da izgubim.
trejler
Kada se meteor iz svemira obruši na Zemlju, najgore u toj mini kataklizmi prolazi Suzan Marfi koja istog trenutka postaje džinovski primerak od nekoliko desetina metara i u isto vreme i monstrum kojeg vlada mora negde da izoluje. Suzan tako stiže u specijalno utočište za frikove gde upoznaje i ostale glavne junake filma: Boba, već pomenutog želatinoznog jednookog stvora, Doktora Bubašvabu, Insektosaurusa i Kariku koja nedostaje. Taman kada ova družina uspe da upozna nesrećnu Suzan sa činjenicom da će ostatak života provesti u ovom specijalnom zatvoru, Zemlja biva suočena sa invazijom vanzemaljaca koju predvodi opaki Galaksar. C.I.A, ili već neka srodna služba, odlučuje da je jedina nada naše planete grupa zatočenih monstruma. Okršaj je na pomolu.
Da, znam, zvuči potpuno savršeno, na svim poljima. Od naslova i zapleta, koji zvuče kao neki super SF iz 50-ih, pa do kastinga u kojem zaista briljiraju skoro svi, a naročito Ris Viterspun kao Suzan, sve je obećavalo zabavu neviđenih razmera. Pa još i kada na samom početku počnu da izbijaju i neke neočekivane stvari, kao što je na primer fantastični kameo Stiva Kolberta u ulozi predsednika Amerike (Boys, set the terror level at code brown, 'cause I need to change my pants), moja očekivanja su bila zakucana na maksimum. Nije im trebalo mnogo pa da padnu na mediokritetski nivo. Barem za odrasle posetioce.
Jednostavno, posle izvesnog vremena, sve je, baš kao i u igranom Holivudu, postalo dosadno i neduhovito. Iako sjajno zamišljeni, likovi brzo potroše svoj šarm (osim, možda, bubašvabe i same Suzan), a scenaristi bilo kakvu ideju. Predvidljivo, već viđeno, naivno...Čak sam se i ja potrošio u svom cinizmu. Zbog toga sam hitro počeo da uživam u dobrim stvarima, pre svega animaciji. Još od Šreka, teško da je 3D animacija imala ovako raskošan izgled, pa tako nisam imao problema da kompenzujem svoje blago razočaranje filmom. Do kraja sam uživao u vizuelnom holivudskom festivalu, a povremeno se i smejao gegovima i ponekada ipak uspelim fazonima.
Dobar provod na kraju. Deca bi rekla i mnogo više. Neka vam to bude vodilja kada ovih dana budete razmišljali o tome da li da svoje dete povedete u bioskop narednog vikenda.
Ocene:
J: *****
M: *****
M: ***
Ja: ***
Miško Bilbija
Režija: Rob Leterman, Konrad Vernon
Glasovi: Ris Viterspun, Set Rogen, Hju Lori, Kifer Saterland
Distribucija: Taramaunt
Tek kada smo se vratili kući nakon nedeljne premijere novog Dreamworks-ovog crtaća pod imenom ''Čudovišta protiv monstruma'', shvatio sam čemu je to naša malobrojna četvoročlana družina upravo prisustvovala - svetskoj premijeri ovog 3D animiranog spektakla! Ne samo da na internetu još uvek niko ne tretira ovaj film kao nešto što već postoji u ponudi, već i na čuvenom i nezaobilaznom IMDB-u ne postoji više od 3 fanovska prikaza filma! Zatim sam se potrudio i shvatio da će u Americi ovaj film biti premijerno prikazan tek za nedelju dana! To mi je bilo dovoljno, nisam ni hteo dalje da istražujem situaciju u Evropi i na drugim mestima. Čak me i ne interesuje otkud ovakva čast i slično, to jest bez obzira na sve, imaću priliku da napravim jedan od prvih prikaza ovog filma na celoj ovoj planeti! Vau!
J. i nije bila bog zna kako impresionirana ovim podatkom. Nju je više bolelo što sam: a)
zadremao tokom filma i b) što sam na kraju dao ocenu kakvu sam dao. Već je u samom bioskopu (ako veliku salu Doma sindikata uopšte možemo nazvati bioskopom, tu smo se barem složili) na moju ocenu odreagovala vrlo ljutito, čak i osvetnički: ''Dobro, kako hoćeš, ali samo da znaš da je meni film FENOMENALAN i da očekujem da mi kupiš i DVD kada se pojavi u prodaji.'' Gulp. Krenimo, ipak, od početka.
M. me je sa predlogom da se u nedelju ode na film cimnuo još negde sredinom nedelje, tako da je plan o odlasku postojao već izvesno vreme. J. je bila zadovoljna što će joj baš M. iz III2 biti ovonedeljno bioskopsko drušvo, ja sam se radovao prisustvu M. seniora, i sa druge strane je sve bilo uzajamno - idealno dakle. U dogovoren čas, svi smo se nacrtali ispred sindikalnog zdanja, malo se mučili sa kokicama i pićima, ali se na kraju nekako ipak probili u salu na vreme.
Nisam siguran da je baš činjenica da se radi o svetskoj premijeri uticala na to da dvorana bude krcata, ali svejedno je tako bilo. ''Sve je nekako zbijeno i sedišta su mala, a vidim da nema mesta ni za ove vaše odrasle noge'', brbljala je i s pravom kenjkala J. dok je mrak projektovao prve trejlere. Klimnuo sam joj glavom i dodao kako mene najviše nervira prljavo platno, a zatim je odmah i usmerio u pravcu te štroke na kojoj je baš u tom trenutku igrao trejler za novi Piksarov film, ''Up''. To baš i nije bilo fer prema glavnoj predstavi dana, ali šta da se radi. Par minuta animirane poezije u pokretu i ja sam već bio potpuno svestan da sam upravo odgledao najbolji deo današnje posete bioskopu.
O da, umalo da zaboravim: bio sam ubeđen da dolazim da gledam nastavak filma ''Monsters Inc'', bio sam 100% siguran u to, čak sam pokušao da i decu ubedim da je plavo jednooko stvorenje sa plakata onaj originalni zeleni monstrum, ali deca su me ismejala, čak me ni M. senior nije podržao u lupetanju. (Mada, jeste kasnije pri ocenjivanju.) J. je pokušala i da se ovajdi pa je predložila opkladu, ali sam se ja ipak na vreme povukao. Gde još i pare da izgubim.
trejler
Kada se meteor iz svemira obruši na Zemlju, najgore u toj mini kataklizmi prolazi Suzan Marfi koja istog trenutka postaje džinovski primerak od nekoliko desetina metara i u isto vreme i monstrum kojeg vlada mora negde da izoluje. Suzan tako stiže u specijalno utočište za frikove gde upoznaje i ostale glavne junake filma: Boba, već pomenutog želatinoznog jednookog stvora, Doktora Bubašvabu, Insektosaurusa i Kariku koja nedostaje. Taman kada ova družina uspe da upozna nesrećnu Suzan sa činjenicom da će ostatak života provesti u ovom specijalnom zatvoru, Zemlja biva suočena sa invazijom vanzemaljaca koju predvodi opaki Galaksar. C.I.A, ili već neka srodna služba, odlučuje da je jedina nada naše planete grupa zatočenih monstruma. Okršaj je na pomolu.
Da, znam, zvuči potpuno savršeno, na svim poljima. Od naslova i zapleta, koji zvuče kao neki super SF iz 50-ih, pa do kastinga u kojem zaista briljiraju skoro svi, a naročito Ris Viterspun kao Suzan, sve je obećavalo zabavu neviđenih razmera. Pa još i kada na samom početku počnu da izbijaju i neke neočekivane stvari, kao što je na primer fantastični kameo Stiva Kolberta u ulozi predsednika Amerike (Boys, set the terror level at code brown, 'cause I need to change my pants), moja očekivanja su bila zakucana na maksimum. Nije im trebalo mnogo pa da padnu na mediokritetski nivo. Barem za odrasle posetioce.
Jednostavno, posle izvesnog vremena, sve je, baš kao i u igranom Holivudu, postalo dosadno i neduhovito. Iako sjajno zamišljeni, likovi brzo potroše svoj šarm (osim, možda, bubašvabe i same Suzan), a scenaristi bilo kakvu ideju. Predvidljivo, već viđeno, naivno...Čak sam se i ja potrošio u svom cinizmu. Zbog toga sam hitro počeo da uživam u dobrim stvarima, pre svega animaciji. Još od Šreka, teško da je 3D animacija imala ovako raskošan izgled, pa tako nisam imao problema da kompenzujem svoje blago razočaranje filmom. Do kraja sam uživao u vizuelnom holivudskom festivalu, a povremeno se i smejao gegovima i ponekada ipak uspelim fazonima.
Dobar provod na kraju. Deca bi rekla i mnogo više. Neka vam to bude vodilja kada ovih dana budete razmišljali o tome da li da svoje dete povedete u bioskop narednog vikenda.
Ocene:
J: *****
M: *****
M: ***
Ja: ***
Miško Bilbija