''Distrikt 9'' je prava bioskopska poslastica i svojevrsni filmski praznik baš za one koji filmove najviše vole da gledaju u bioskopima i to ne samo zato što se radi o jednom naučno-fantastičnom filmu koji košta preko 30 miliona dolara.
District 9 (2009)
Režija: Nil Blomkamp
Uloge: Šarlto Kopli, Dejvid Džejms
Distribucija: Megakom
''Distrikt 9'' je prava bioskopska poslastica i svojevrsni filmski praznik baš za one koji filmove najviše vole da gledaju u bioskopima i to ne samo zato što se radi o jednom naučno-fantastičnom filmu koji košta preko 30 miliona dolara. Dakle ne zato što imamo bog-zna-kakve specijalne efekte koji će se u svom punom sjaju prikazati samo i isključivo na bioskopskom platnu, već zato što je ''Distrikt 9'' od one vrste filmova zbog kojih se nekada hitalo u 20. oktobar ili slične dvorane. Zvuči pomalo paradoksalno, ali ovo je jedan autentični holivudski B-film, iako nema skoro nikakve veze sa Holivudom, pa čak ni kad se zna da pred sobom imamo jedan relativno skup film. Ali takva su ova nova vremena, pa i za ''jeftine'' filmove morate da potrošite silne pare. U ''Distriktu 9'' zaista su SVE pare otišle na spec. efekte – svi ostali, od glumaca do reditelja su potpuno anonimni, dok produkcija i sve lokacije pripadaju Južnoj Africi. Ah da, ima tu još jedno prepoznatljivo ime na uvodnoj špici, sakriveno iza titule producenta filma – Piter Džekson, autor ''Gospodara prstenova'' i još raznih drugih spektakularnih filmova. Ipak, za proceniti pravu ulogu ovog Novozelanđanina na Distrikt projektu, trebalo bi se podsetiti njegovih prvih filmova, ''Bad Taste'' i ''Braindead''. Eto, takav je ''Distrikt 9'', otprilike.
Znajući sve ovo i očekujući jedan mali, ali skupi treš, sa sobom sam poveo idealno društvo za ovakve priredbe; istina, ni N. ni G. nisam morao da nagovaram na ovako nešto, samo je bilo pitanje ko će prvi da pozove na projekciju. U svakom slučaju, postojao je pravi mali vremenski cajtnot u kojem smo morali da uglavimo projekciju između neodložnih poslova i sada već istorijske utakmice sa Rumunima. Na kraju, kasnili smo 17 minuta na utakmicu, ali ništa nismo propustili.
J. nisam poveo iako je pritisak bio ogroman; nije ni čudo – idite u bilo koji od multipleksa i videćete kampanju za film koja izgleda kao da se obraća baš deci. Kapija kroz koju ne mogu da prolaze neljudi, razni plakati sa duhovitim i slikovitim ograničenjima i zabranama za neljudski soj i slično. Srećom, ipak sam bio priseban i nisam podlegao moljakanju. K'o što rekoh, ovo je ''Bad Taste'' estetika, dakle mnogo krvi, ljudskih i neljudskih utroba i otkinutih organa, uopšte gadosti svih vrsta od kojih i najtvrđi stomaci trepere. No, uklonimo konfuziju, evo i sadržaja filma.
Vanzemaljci su konačno uspostavili prvi kontakt sa Zemljanima, ali se nisu, kao što je to možda bilo očekivano, pojavili iznad Njujorka ili Los Anđelesa, već su svoju ogromnu letelicu parkirali iznad Johanesburga. No, iako je ljudski rod od gostiju očekivao i recepte iz napredne tehnologije, svemirski brod je sa sobom nosio samo izbeglice koje su bile smeštene u trup broda. Preživeli su smešteni u improvizovano naselje (Distrikt 9), ali vrlo brzo dolazi do tenzija između lokalnog stanovništva i pridošlica. Vrhunac stiže u trenutku kada najviši operativac policijskih snaga Vilkus van der Merve biva zaražen nepoznatom tekućinom koja počinje da menja njegov genetski kod. Istog trenutka, Vilkus postaje najtraženiji čovek na planeti jer njegovo novo stanje može da predstavlja ključ za otvaranje svih tajni vanzemaljske tehnologije. Napušten od svih i progonjen, Vilkus odlazi na jedinu moguću lokaciju – Distrikt 9.
Prvih pola sata filma N, koja mi je bila najbliža, i ja smo samo s vremena na vreme komunicirali rečima kao što su – neverovatno, fenomenalno, genijalno i sl. I zaista, ideja da se baš u centar nekada aparthejdom zatrovanog Johanesburga smesti jedna ovakva priča bila je više nego sjajna. Vanzemaljci su, nikako slučajno, zaista grozni, ružni, prljavi (uglavnom kopaju po đubretu i naslađuju se konzervama sa mačjom hranom) i agresivni, dakle vrsta koju nije teško mrzeti. Uzgred, žive u slamovima i kartonskim, nehigijenskim naseljima (Beograd i njegova čuvena naselja ispod Gazele neće vam samo jednom pasti na pamet), pa ni asocijacije na Soveto ne mogu da se izbegnu. Ali pored ovih očiglednih, ali ne i banalnih metafora na rasizam i sam Aparthejd, film se pokazao mnogo kompleksnijim i dubljim nego što bi se moglo očekivati od jednog SF spektakla. Duhovitost, ali i humanost Distriktu daju i tu dimenziju koju skoro da i nismo mogli da sretnemo u bioskopima ove godine.
Sumanuto originalan, politički provokativan i ludo zabavan, ''Distrikt 9'' je dragulj koji ne bi smeo da propusti nijedan SF fan u gradu. Ali i više od toga, ovo je film koji se ne zaboravlja i koji možda postavlja i nove standarde. U ovom SF trileru nalazi se i jedna ozbiljna društvena satira, baš kao i jedna sjajna komedija. Dodajmo tome i alarmantno opominjujući ogled o ljudskoj vrsti – i eto nama u ovom dosadnom repertoaru filma koji svakako obeležava celu ovu jesenju sezonu. A ime Nil Blomkamp ćemo posebno zapamtiti.
N: ****
G: ****
Ja: ****1/2
Miško Bilbija
Režija: Nil Blomkamp
Uloge: Šarlto Kopli, Dejvid Džejms
Distribucija: Megakom
''Distrikt 9'' je prava bioskopska poslastica i svojevrsni filmski praznik baš za one koji filmove najviše vole da gledaju u bioskopima i to ne samo zato što se radi o jednom naučno-fantastičnom filmu koji košta preko 30 miliona dolara. Dakle ne zato što imamo bog-zna-kakve specijalne efekte koji će se u svom punom sjaju prikazati samo i isključivo na bioskopskom platnu, već zato što je ''Distrikt 9'' od one vrste filmova zbog kojih se nekada hitalo u 20. oktobar ili slične dvorane. Zvuči pomalo paradoksalno, ali ovo je jedan autentični holivudski B-film, iako nema skoro nikakve veze sa Holivudom, pa čak ni kad se zna da pred sobom imamo jedan relativno skup film. Ali takva su ova nova vremena, pa i za ''jeftine'' filmove morate da potrošite silne pare. U ''Distriktu 9'' zaista su SVE pare otišle na spec. efekte – svi ostali, od glumaca do reditelja su potpuno anonimni, dok produkcija i sve lokacije pripadaju Južnoj Africi. Ah da, ima tu još jedno prepoznatljivo ime na uvodnoj špici, sakriveno iza titule producenta filma – Piter Džekson, autor ''Gospodara prstenova'' i još raznih drugih spektakularnih filmova. Ipak, za proceniti pravu ulogu ovog Novozelanđanina na Distrikt projektu, trebalo bi se podsetiti njegovih prvih filmova, ''Bad Taste'' i ''Braindead''. Eto, takav je ''Distrikt 9'', otprilike.
Znajući sve ovo i očekujući jedan mali, ali skupi treš, sa sobom sam poveo idealno društvo za ovakve priredbe; istina, ni N. ni G. nisam morao da nagovaram na ovako nešto, samo je bilo pitanje ko će prvi da pozove na projekciju. U svakom slučaju, postojao je pravi mali vremenski cajtnot u kojem smo morali da uglavimo projekciju između neodložnih poslova i sada već istorijske utakmice sa Rumunima. Na kraju, kasnili smo 17 minuta na utakmicu, ali ništa nismo propustili.
J. nisam poveo iako je pritisak bio ogroman; nije ni čudo – idite u bilo koji od multipleksa i videćete kampanju za film koja izgleda kao da se obraća baš deci. Kapija kroz koju ne mogu da prolaze neljudi, razni plakati sa duhovitim i slikovitim ograničenjima i zabranama za neljudski soj i slično. Srećom, ipak sam bio priseban i nisam podlegao moljakanju. K'o što rekoh, ovo je ''Bad Taste'' estetika, dakle mnogo krvi, ljudskih i neljudskih utroba i otkinutih organa, uopšte gadosti svih vrsta od kojih i najtvrđi stomaci trepere. No, uklonimo konfuziju, evo i sadržaja filma.
Vanzemaljci su konačno uspostavili prvi kontakt sa Zemljanima, ali se nisu, kao što je to možda bilo očekivano, pojavili iznad Njujorka ili Los Anđelesa, već su svoju ogromnu letelicu parkirali iznad Johanesburga. No, iako je ljudski rod od gostiju očekivao i recepte iz napredne tehnologije, svemirski brod je sa sobom nosio samo izbeglice koje su bile smeštene u trup broda. Preživeli su smešteni u improvizovano naselje (Distrikt 9), ali vrlo brzo dolazi do tenzija između lokalnog stanovništva i pridošlica. Vrhunac stiže u trenutku kada najviši operativac policijskih snaga Vilkus van der Merve biva zaražen nepoznatom tekućinom koja počinje da menja njegov genetski kod. Istog trenutka, Vilkus postaje najtraženiji čovek na planeti jer njegovo novo stanje može da predstavlja ključ za otvaranje svih tajni vanzemaljske tehnologije. Napušten od svih i progonjen, Vilkus odlazi na jedinu moguću lokaciju – Distrikt 9.
Prvih pola sata filma N, koja mi je bila najbliža, i ja smo samo s vremena na vreme komunicirali rečima kao što su – neverovatno, fenomenalno, genijalno i sl. I zaista, ideja da se baš u centar nekada aparthejdom zatrovanog Johanesburga smesti jedna ovakva priča bila je više nego sjajna. Vanzemaljci su, nikako slučajno, zaista grozni, ružni, prljavi (uglavnom kopaju po đubretu i naslađuju se konzervama sa mačjom hranom) i agresivni, dakle vrsta koju nije teško mrzeti. Uzgred, žive u slamovima i kartonskim, nehigijenskim naseljima (Beograd i njegova čuvena naselja ispod Gazele neće vam samo jednom pasti na pamet), pa ni asocijacije na Soveto ne mogu da se izbegnu. Ali pored ovih očiglednih, ali ne i banalnih metafora na rasizam i sam Aparthejd, film se pokazao mnogo kompleksnijim i dubljim nego što bi se moglo očekivati od jednog SF spektakla. Duhovitost, ali i humanost Distriktu daju i tu dimenziju koju skoro da i nismo mogli da sretnemo u bioskopima ove godine.
Sumanuto originalan, politički provokativan i ludo zabavan, ''Distrikt 9'' je dragulj koji ne bi smeo da propusti nijedan SF fan u gradu. Ali i više od toga, ovo je film koji se ne zaboravlja i koji možda postavlja i nove standarde. U ovom SF trileru nalazi se i jedna ozbiljna društvena satira, baš kao i jedna sjajna komedija. Dodajmo tome i alarmantno opominjujući ogled o ljudskoj vrsti – i eto nama u ovom dosadnom repertoaru filma koji svakako obeležava celu ovu jesenju sezonu. A ime Nil Blomkamp ćemo posebno zapamtiti.
N: ****
G: ****
Ja: ****1/2
Miško Bilbija