Fijasko koji u ovoj godini neće imati nikakvu konkurenciju u borbi za najgluplji holivudski film nije lako secirati...
Režija: Luj Leterije
Uloge: Sem Vortington, Liam Nison, Ralf Fajns
Distribucija: Tak
Naravno da je to bila velika greška, otići na ''Borbu Titana'' prvog dana prikazivanja u bioskopima. Borba za karte nije postojala, jer smo M. i ja na poprište bitke stigli dovoljno rano da bismo to izbegli, ali to nije nimalo uticalo na probleme koji su nastali u samoj sali, pregrejanoj i prepunoj nervoznih i nestrpljivih tinejdžera. Usput, u meni je sve ključalo zbog blage pljačke kojoj smo bili izloženi - po 350 din. za kartu PLUS po 100 din. za naočare! Ovaj novi namet i naknadno otimanje para su ne samo mene iritirali - gunđali su i svi ostali, ali mene je posebno bolela ukupna cifra koja je bila ništa manja od cene za identičan provod u, recimo, Njujorku, na Tajms skveru. Oko 7 dolara, bez problema.
Povrh svega J. mi je lepo rekla, sat vremena pre početka filma, da nema potrebe da idem da gledam 3D projekciju (ona je sa drugarima već odgledala film to popodne), jer nema nikakve razlike između nje i one obične. Ali, dodala je, barem je film super, za svih pet zvezdica, obrati pažnju na Meduzu, najjača je. Na žalost, poverovao sam joj.
M. je prva primetila bizarnu sličnost ''Titana'' i ''Avatara'', barem na primeru Sema Vortingtona koji i ovde, kao i u ''Avataru'', glumi biće koji nije potpuno humano. Dok je tamo delom čovek, delom Navi, u ''Titanima'' on je Persej, polu-bog, ni manje ni više nego sin moćnog Zevsa. Persej je skroman mladić, sklon napornom fizičkom radu, ali sav taj težak, jednostavan i pošten život prestaje kada na Olimpu dođe do malog puča tokom kojeg Had, Zevsov brat, preuzme inicijativu i krene da se sveti smrtnicima. Za Perseja je to odlučujući trenutak, u kojem i sam odlučuje da otvoreno pokaže sav svoj prkos i prezir prema božanskom delu svoje familije i on ubrzo kreće u pohod protiv svog strica i ostalih demona podzemnog sveta. Persej zna da može da pobedi samo ako iskoristi svoje božanske moći, ali on svejedno odlučuje da sam skroji svoju sudbinu, po svaku cenu.
Prvo, J. je bila prokleto u pravu što se tiče 3D projekcije - ovo je sigurno najgora predstava u novoj tehnologiji kojoj sam prisustvovao. Nemam pojma kako sve to radi i na koji se način proizvodi, ali znam da sam od celog doživljaja imao senzaciju samo od neudobnih naočara. Malo neke dubine koja je simulirala treću dimenziju i ništa više. U stvari, siguran sam da bih bio manje zgađen filmom da sam ga gledao na starinski način. Drugo, film je bio skandalozan. Toliko se sada kajem što sam samo pre par nedelja bio onoliko nekorektan prema Persiju Džeksonu kada sam njegove avanture u kojima se pojavljuju praktično isti likovi nazvao površnim i banalnim. Šta tek sada reći o ovoj katastrofi i uvredi?
I bez naočara jasno je da su efekti u ovom filmu moćni, naročito kada Kraken izroni iz morskih dubina ili kada Pegaz razvije krila (ne i kada ih skupi i kada podseća na neku kvočku) ili, da, kada Meduza krene da ledi pogledom, ali iza svega toga - provalija je bez dna.
Fijasko koji u ovoj godini neće imati nikakvu konkurenciju u borbi za najgluplji holivudski film nije lako secirati - za svaki segment je potrebno naći kreativne pogrdne izraze - ali zašto bi se iko trudio oko toga? Ostaje samo žal za propuštenom prilikom da se grandioznost teme i raskoš produkcije upotrebe u pravcu koji je mogao i da sklizne u neki ironični, kič senzibilitet. Ništa od toga, ipak, ali hej, ima tu i dobrih vesti - ''Titani'' bar nisu predugački, a i ove naočare, iako pomalo žuljaju, nisu loše da se sakrije dremanje!
Konačno, možda ja tu i grešim nešto. Uostalom, deo tinejdžera je na kraju aplaudirao, M. nije izgledala kao neko ko bi se vratio na blagajnu da traži pare natrag, a J. je još ranije rekla svoje. Čikam vas sve koji ovo čitate da sami proverite o kakvoj se gluposti ovde radi!
M: ***
J: *****
Ja: **
SVET OKEANA 3D
Režija: Žan-Žak Mantelo
Uloge: Morska kornjača
Distribucija: Megakom
Morao sam nekako i sebe i dete da spasem od bogova i religije, pa makar i one mitološke i da se pročistim prirodom i davno zaboravljenim vrednostima kao što su evolucija, život, svest, inteligencija i slično. ''Svet okena'' je, slično ''Titanima'', jedna vrsta paradoksa koji je opet vezan za 3D tehniku. Ovaj dokumentarac, naime, nije ni približnog kvaliteta onim vrhunskim BBC/National Geography/Discovery prirodnjačkim emisijama koje možemo da gledamo na TV-u, ali u novom 3D odelu čak i tako prosečan film dobija spektakularnu dimeziju. Ovaj 3D nije zezanje, pa je J. kao nikada skupljala rukom planktone, dok sam ja skidao meduze s oka i morske zmije s nosa.
Priča je jednostavna – pratimo povodni svet iz vizure morske kornjače koja je krenula da položi jaja na istu onu plažu na kojoj se i sama rodila. Usput ona sreće delfine, ajkule, kitove, raže i, uopšte, sva moguća i nemoguća morska bića. Na TV-u biste, verovatno, preskočili kanal koji emituje ovaj naivan i ne preterano maštovit film, ali naočare ovog puta donose pravu magiju. Praktično ceo film bukvalno pratite kao da sami ronite sa maskom na licu, lagano njišući perajama, istražujući korale i akvarijumske ribice – toliko je moćan 3D efekat u bioskopu.
I na stranu to što smo oboje iz bioskopa izašli presrećni i super raspoloženi – čini se da nas je ovaj 3D double-bill naučio i nečem drugom: možda nije loše već na samom početku ove revolucije podvući neke crte i uvesti neka pravila. Da batalimo naočare ubuduće kada idemo da gledamo igrane filmove. Da se u 3D dvoranu vraćamo samo ako nam svi sednu na glavu da ''baš ovaj'' film mora da se vidi i na taj način. Da isto važi i za crtaće. Da prirodnjačke dokumentarce obavezno gledamo sa glupim i skupim naočarima. Case closed!
Svo troje smo aklamacijom podržali amandmane na cvikere.
J: *****
Ja: ****
Miško Bilbija