Mel Gibson je, dakle, glavni krivac zbog kojeg je holivudska verzija eksplozivno uzbudljivog originala toliko hladna i odbojna.
Režija: Martin Kembel
Uloge: Mel Gibson, Rej Vinston, Deni Hjuston
Distribucija: Sinears
Postoje filmovi koji se i u samoj najavi, čak i pre nego što stignu na repertoar, mogu učiniti apsolutno neodoljivim, kao da su baš krojeni za nekoga. Ne dešava se to preterano često, da se sve kockice poklope, ali u slučaju filma ''Na ivici tame'', imao sam utisak da se zaista skoro sve složilo. Ali, skoro ume da bude vrlo nezgodna reč. Ume čak i potpuno da pokvari doživljaj. No, da krenem od početka.
Još mi je pre mnogo godina moj prijatelj I, Škotlanđanin inače, u to vreme jedan od urednika na BBC-ju, savetovao da se pod obavezno pozabavim jednom njihovom starom mini-serijom pod imenom ''Edge of Darkness'', iz 1986. godine. Zaboravio sam čime mi je sve to I. začinio priču o ovom trileru, ali sam znao i to da je serija tada pokupila 6 BAFTA nagrada (britanski Oskar) i još nekoliko nominacija.
Naravno, i ostali kritičari su pisali hvalospeve o šestodelnom serijalu, ali ja svejedno nisam mogao da dođem do šanse da vidim taj produkt najbolje televizije na svetu. Sve se to dešavalo još 1996. godine i nakon propalog truda da nekako dođem do VHS-a koji bi potvrdio reči mog prijatelja (u čije se ocene i procene nije nikada ni sumnjalo), ja sam skroz zaboravio na ''Edge of Darkness''.
Sve do pre neki mesec kada sam video tu čuvenu najavu da se Holivud dokopao famoznog scenarija i napravio visokobudžetni film. No, zebnja koja se kod mene javila da tu ipak možda i neće biti sve u redu nije potekla ni od činjenice da je, eto, baš taj Holivud uspeo da upropasti milione sličnih projekata.
Tešilo me je to da se isti reditelj spremao da svoju seriju prebaci na veliko platno, a još više me je hrabrio podatak da se radi o Martinu Kembelu, režiseru možda i najboljeg Džejmsa Bonda ikada, filma ''Kazino Rojal'' od pre par godina. Dakle ništa od toga mi nije smetalo u novinskoj vesti; ime Mela Gibsona jeste, da budem iskren.
V. mi je čak i nabavio davno zaboravljeni BBC serijal, ali sam odlučio da nakon toliko godina ipak prvo moram da pogledam film - petnaest godina čekanja je moglo i da se produži za koji dan, a i M. se složila sa takvim planom. Na kraju, kada sam pogledao oba 'Edga', shvatio sam da Kembel praktično ništa nije ni menjao i da su oba filma, makar do određenog trenutka, mogla da se prepričaju istim rečima.
Detektiv Krejven (Mel Gibson i Bob Pek. Zanimljivo, u BBC verziji on se zove Ronald, dok mu je u holivudskoj iz nepoznatih razloga ime promenjeno u Tomas) je veteran bostonske policije i samohrani otac čija jedina ćerka, 25-ogodišnja Ema, biva ubijena na pragu sopstvenog doma u trenutku dok sa ocem izlazi iz kuće. Krejven, ali i svi ostali, ubeđeni su da je Ema kolateralna šteta i da je ubica u stvari imao njega na nišanu, ali okolnosti pod kojima je zločin počinjen uskoro počinju da ukazuju i na mogućnost da je Ema, inače zaposlena u jednoj prilično tajanstvenoj kompaniji, u stvari bila pravi cilj ubice sa sačmarom. Krejven pokreće sopstvenu istragu koja će ga uvesti u jezivi svet korporativnih zločina i ubistava i u kojem niko nije nevin i čist.
Mel Gibson godinama nije snimao filmove. Čak, filmografija ovog ultrakonzervativnog glumca i reditelja kaže kako je ''Na ivici tame'' prvi njegov film nakon sedmogodišnje pauze. Zanimljivo je da je upravo poslednji Gibsonov film iz 2003. takođe nastao prema jednoj legendarnoj BBC-jevoj seriji, ''Singing Detective''. Od onih sam koji misle da je britanski original jedan od najboljih produkata koji je bilo koja televizija IKADA stvorila, ali film u kojem, istina, Mel ne igra glavnu ulogu, jedan je od najgorih 'TV u film' transfera u istoriji.
Sve to, dakle, nije mirisalo na dobro. Nije me brinuo (a u ovom filmu ga nije ni bilo) ni Melov antisemitizam, niti njegova homofobija. Samo gluma.
Mel Gibson je, dakle, glavni krivac zbog kojeg je holivudska verzija eksplozivno uzbudljivog originala toliko hladna i odbojna. Istina, u transferu se mnogo toga izgubilo i pretopilo, pa je tako autentično hladna britanska špijunska atmosfera poznata iz romana Džona Le Karea ovde najobičnija i najjeftinija teorija zavere, preteća pojava Margaret Tačer u seriji ovde je zamenjena strereotipnim i korumpiranim američkim senatorom, ali bez obzira na sve to, nezainteresovana, hladna i emotivno sakata gluma glavne zvezde je ta koja na kraju publiku ostavlja ravnodušnom na ovaj, na papiru neizdrživo uzbudljivi triler.
Da sve bude potpuno jasno – i ova Kembelova verzija se gleda bez i trunke problema: 120' minuta zapetljane, ali razumljive drame, povremeno spektakularna, stara-dobra akcija bez CGI intervencija, ubedljiva gluma svih sporednih likova i još ponešto. Ali kada se svi ti sastojci pretvore u najobičniju konfekciju koja je u službi dezorijentisane zvezde, onda nema tog scenarija koji će da spasi dan. Osim ako vas, kao što sam ja to inteligentno smislio, kod kuće ne čeka original u 6X50', originalna BBC produkcija onakva kakvu je još moj prijatelj I. preporučio i onaj neugledni i nepoznati Bob Pek čiji Krejven bi ovog holivudskog pojeo za doručak.
I uzgred, gde nestade onaj reditelj ''Kazino Rojala''?
M: ***
Ja: **1/2