Krenimo od kraja: poslednji je kadar filma ''Agenti sudbine'' u jednoj od bioskopskih dvorana multipleksa Ušće, kreće odjavni rol, a M. se okreće prema meni, ozarenog lica i sa rečima – ''Ljubavi, pa ti si mene vodio na ljubić!''. A ja ćutim. Šta drugo?
Režija: Džordž Nolfi
Uloge: Met Dejmon, Emili Blant
Distributer: Taramaunt
A u stvari, nisam je vodio na ljubić, romkom, melodramu ili bilo šta slično, išli smo da gledamo novi naučno-fantastični film nastao po prozi Filipa K. Dika, istog onog prema čijim su romanima ili pričama nastala i neka remek-dela ovog žanra (Screamers, Total Recall, Blade Runner...). Ali moj odnos sa Dikom je vrlo kompleksan – ja, da se ne lažemo, teško da imam omiljenijeg pisca od ovog maestra. Imam skoro sve njegove knjige (40-ak romana), kao i sve priče koje je napisao (stodvadesetak i kusur). Ostalo je, u stvari, još pet ili šest njegovih romana još uvek nisam pročitao i koje trošim na kašičicu – samo jedan godišnje. Prema mojim procenama, uz ovakav režim, potrajaće mi do 2016. godine. Žao mi je što nemam i njegove spiskove za pijacu, poreske prijave, pismene zadatke iz osnovne škole ili bilo kakve žvrljotine. Pročitao sam (do kraja) čak i ''Transmigraciju Timotija Arčera''! A sigurno ću (pokušati) da pročitam i čuveni Exegesis koji urednik ovog dolazećeg izdanja Džonatan Letem (!) najavljuje kao kapitalni dvotomni (oko hiljadu strana) izdavački poduhvat za naredne dve godine; on kaže da je u pitanju ''apsolutno zaglupljujuća, briljantna, repetitivna i kontradiktorna publikacija. Koja u sebi verovatno krije tajnu Univerzuma''.
Ljubić, dakle, nije Dikov žanr, ali dobro, ionako se u najavama i kaže da se ''film oslanja na motive iz priče ''Adjustmen Team'', pa onda i može da se dozvoli sloboda filmskog autorkog tima da se ubace melodramski elementi u filmski narativ. Ali onda svi moraju da budu spremni i na osvetu Dikovih fanova, pa otud i mail koji mi je G. poslao valjda kao alibi za to što se spremao da me odjavi za odlazak u bioskop – mail sa kratkom recenzijom filma iz pera još jednog sjajnog američkog pisca, Lucijusa Šeparda. Koji je surov, naravno, i u svom mini eseju konstatuje i kako se Dik sigurno u grobu okreće ne samo zbog ovog već i zbog mnogih drugih gnusnih filmskih adaptacija. Ali svejedno, kako sam ja pod bilo kakvim opravdanjem mogao da propustim ovaj film?
Ambiciozni političar Dejvid Noris je na domak osvajanja mesta u Senatu u trenutku kada sretne Eliz, misterioznu balerinu, ženu kakvu nikad do tada nije upoznao. Ali što se više Dejvid zaljubljuje u nju, sve su primetniji napori nekolicine takođe misterioznih ljudi sa šeširima da zaljubljeni par razdvoje. Ljubav je, naravno, jača od bilo čega.
Fantazija, akcija, saspens – sve je tu, ništa ne nedostaje. Momentalno smo bili uvučeni u priču i sve one Dikove ludosti na koje smo i navikli: teoriju haosa koja je kontrolisana od strane neke više sile, Boga i armije njegovih anđela maskiranih u ljude u odelima, zamrzavanje vremena, alternativne stvarnosti, sumanute gedžete, metafizičke, sociološke i političke začkoljice, paranoju i šizofreniju, ali onaj ključni element koji vozi celu priču je krajnje ne-dikovski sastojak – romansa. Uostalom, samo 19 strana ima originalna Dikova pripovetka koja je poslužila kao motiv za ovu filmsku priču, pa je i očekivano bilo da se Holivud posluži nekim dodatnim intervencijama.
Ne dajte, dakle, da vas zavede trejler za ''Agente sudbine'', jer ovo nije samo naučno-fantastični film. U stvari, koga uopšte briga to da li je ovaj film nastao prema nekoj Dikovoj priči i da li je ovaj genijalni autor ovde izneveren i komercijalizovan? Znam, malo je ljudi koji će uopšte odreagovati na tu činjenicu, pa ako je stvar već takva, onda ovo i nije tako loš film. Sasvim sigurno on nijednog trenutka nije ni dosadan ni previše zatupljujuć i glup, svi glumci su sjajni, uključujući i Terensa Stempa, dijalozi su dovoljno zabavni, a i nivo produkcije je idealan za sve ono što zahteva jedan pošten SF. Pa ako je romantična komedija dominantan žanr kod naše bioskopske publike i to već duže vreme, onda sve gore napisano slobodno možete da shvatite i kao srdačnu preporuku.
A za sve ostale Filip K. Dik manijake i fanove, ovaj film može da bude i zagrevanje za mnogo ambicioznije projekte koji se valjaju tamo negde na američkom medijskom nebu. Uskoro, kažu, iz BBC-ja stiže TV mini-serija ''Čovek u visokom dvorcu'' u produkciji Ridlija Skota, jedna druga kompanija je otkupila sva prava na ''Blade Runner''-a i najavljuje nastavke, prikvele i spin-ofove, Mišel Godri priprema ''Ubik'', kuva se i ''Radio Free Albemuth'', novi animirani ''King of Elves'' i još ponešto nepotvrđeno (''Tecite suze moje, reče policajac''). Uostalom, toliko još genijalnih romana i priča je ostalo da se prebaci na platno. Biće tu i novih remek-dela.
M: **1/2
Ja: **1/2