Uzbudljiv i kvalitetan akcioni film je u principu retka zverka, naročito u našim bioskopima, pa je zato ulazak filma ''8 minuta'' na beogradski repertoar i za mene predstavljao signal da se što pre uputim ka najbližem bioskopu.
Režija: Dankan Džons
Uloge: Džejk Džilenhal, MIšel Monagan, Vera Farmiga
Distributer: Tak
Na žalost, ta odrednica najbliži i nije tako povoljna kada živite u Beogradu, jer svaki pokušaj da se ode u iole pristojnu bioskopsku dvoranu podrazumeva prelazak jednog od gradskih mostova što je uvek obeshrabrujuća i deprimirajuća stavka. Ali zato valjda i postoje praznici, da se saobraćaj malo rastereti i da se reke ljubitelja filmova upute u svoj omiljeni šoping mol na jednu malu porciju filmske umetnosti. Naravno, u ovom našem svetu postoji još stavki koje se moraju uzeti u obzir kada kalkulišete sa ovakvim stvarima, kao što je, recimo, cena bioskopske karte. Malo sam se iznenadio, šokirao čak, kada mi je blagajnica u petak u 1 popodne zatražila čak 720 dinara za dve karte, ali kad već pređete toliki put zbog jednog filma, šta vam drugo preostaje nego da zažmurite, zavučete ruku u novčanik i završite tu priču. Svejedno, nisam očekivao da ću za te novce imati kompletnu dvoranu samo za sebe i M! Privatna projekcija u velikom, dobrom bioskopu, vredi i više, što se mene tiče.
Veče pre toga, rešio sam da obavim jednu pravu, ozbiljnu novinarsku pripremu pred odlazak na zadatak, kada sam shvatio da je ''8 minuta'' drugi po redu film izvesnog Dankana Džonsa. Dve stvari su me iznenadile – činjenica da sam na nekom disku već imao debitantski film dotičnog reditelja, film ''Mesec'', ali još više i podatak da je Dankan u stvari niko drugi do čuveni Zouvi Bouvi, sin velikog Dejvida. Naravno, nakon tog otkrića ništa nije moglo da me spreči da odgledam ''Mesec'', film o jednom astronautu (Sem Rokvel) koji na Mesecu sam sedi već tri godine čekajući da mu stigne smena. Znam, ovo nije tekst o tom filmu, ali svejedno, meni je bio jako zanimljiv. Jedan glumac na pustoj i dosadnoj planeti – vrlo hrabar poduhvat za jedan debitantski film. Misija izvedena više nego uspešno. Za sledeći film, Dankane, i budžet će biti mnogo veći.
(To je u stvari, kao priča o Džonu Karpenteru čiji je prvi film (''Tamna zvezda'') takođe bio low, low budžet SF o posadi vasionske letilice koja ima problem sa svojim brodskim kompjuterom. Film snimljen praktično u jednoj sobi, ali i sjajna SF komedija koja je Karpenteru omogućila da za svoj sledeći film (''Napad na policijsku stanicu 13'') dobije čitavu jednu zgradu, pa zatim za treći (''Noć veštica'') i celu ulicu...sve ostalo je istorija.)
Odlikovani kapetan Kolter Stivens se budi u telu nepoznatog čoveka u vozu koji ulazi na Junion stanicu u Čikagu. U trenutku mimoilaženja sa teretnim vozom, dolazi do strašne eksplozije koja raznosi obe kompozicije, odnoseći sa sobom i sve putnike. Ali Stivens je i dalje budan, ovog puta u polumračnoj, neidentifikovanoj prostoriji. On ubrzo saznaje da je sve to deo tajnog vladinog programa pod imenom 'source code'. Mogućnost da se vreme vrati 8 minuta unazad, ne bi li se ispravile greške. Međutim, može li se nesreća sprečiti? Mogu li se već izgubljeni životi spasiti? Da li je source code vremenska mašina ili vodič kroz alternativne svetove? Ili nešto sasvim treće?
Nikako ne bi bilo dobro da vam bilo ko da odgovore na ova pitanja pre nego što i sami odete da pogledate ovaj odličan SF triler u bioskop po vašem izboru (uostalom, isto važi i u slučaju prvog Džonsovog filma, ''Mesec''). Ovo opet neodoljivo zvuči kao neki Filip K. Dik (po treći put uzastopno pomenut na ovim stranicama, to nije slučajno), kao neka njegova kratka priča, ali nije, radi se o originalnom scenariju Bena Riplija. Svejedno, zamislite takvu nekakvu Dikovu priču i situaciju iz filma ''Dan mrmota'' i niste daleko od ''8 minuta''. To je u ovom slučaju svakako dobitna kombinacija – triler od kojeg vam se diže kosa na glavi i zagonetka koju ćete do samog kraja pokušavati da odgonetnete.
Baš kao i ''Mesec'', tako je i ovaj Džonsov film intelektaulno stimulativno delo, koje kod gledalaca razvija diskusiju na teme koje nakon izvesnog vremena mogu da krenu da se sudaraju i klize u razne druge dimenzije. I u tom segmentu umetničkog delovanja, Dankan Džons možda i najviše liči na svog slavnog oca koji je u jednoj drugoj umetnosti, muzici, proizvodio slične efekte – ako ste zaboravili, samo poslušajte i ponovo proučite njegovu Low/Heroes/Lodger trilogiju.
Može Dankan Džons, dakle, da nastavi i Bouvijevim i Karpenterovim putem, ali slutim da će uskoro biti čak i neukusno porediti ga sa bilo kim drugim. U međuvremenu, ako ste željni napetof SF trilera sa jakom romantičnom hemijom izmdeđu glavnih junaka – pod hitno krenite u postupak prelaženja beogradskih mostova. Isplati se svaki maltretman.
M: ****1/2
Ja: ****