300 (2006)
Režija: Zek Snajder
Uloge: Džerard Batler, Lina Hedi, Dominik Vest
Distribucija: Tak
Pre neki dan smo J. (još malo, još sasvim malo pa će u ovoj zagradi stajati onaj broj koji dolazi posle 7) i ja listali stare Zabavnike i smejali se Garfildima i Hogarima. Jedan Hogar je bio specijalno smešan, urnebesan. Hogar sanja. Stoji on na bojnom polju, potpuno sam, samo sa mačem i štitom. Naspram njemu – nepregledna, milionska vojska ratnika naoružanih do zuba. Na njihovom čelu tri komandanta: Julije Cezar, Aleksandar Makedonski i Atila Bič Božji, ni manje ni više. Gledaju se u tišini, merkaju se. Odjednom, Cezar diže ruku i okreće se svoj toj silnoj vojsci uz reči: ‘’Ratnici, napadamo čim stigne pojačanje!’’
Fantastična epizoda, nema šta. Ali, pitam se ja, šta bi bilo da je naspram hrabrog vikinga stajao Kralj Leonida i njegovih 300 Spartanaca? Nije mi lako da priznam, ali ne bi se dobro proveo naš neustrašivi Hogar.
No, to je skroz okej kad smo u stripovima. Leonida dolazi iz nekog drugog stripa (i života), onog koji još uvek nije za J. U Hogarovom svetu čak i Cezar štiti svoju vojsku, kod Leonide život ima nisku cenu, krvi svaki vojnik ima na pretek. Kod Dika Brauna ideal je suvi kolač sa cimetom, kod Frenka Milera sloboda je smrt. Oba stripa su genijalna.
Novinarska projekcija filma 300 održana je u najvećoj dvorani u Takvudu. Stari, FEST-ovski partneri sa mnom, i G. i K, konkurencija iz drugih medija.
Da podsetim sve one koji su imali tu nesreću da nikad ne pročitaju ovaj strip i sve one koji su u školi propustili da se upoznaju sa grčkim mitovima: kralj Leonida i njegovih 300 Spartanaca jedini se, u celoj Grčkoj, suprotstavljaju milionskoj persijskoj vojsci. Ratnički i taktički besprekorno pripremljeni, oni uspevaju da desetkuju nadmoćnog protivnika, ali izdaja ih sprečava da sami odnesu veliku pobedu. Njihova žrtva, ipak, pokreće Grke u odbranu zemlje. Iako mrtvi, termopilski ratnici odnose još jednu pobedu. Onu koja im donosi besmrtnost.
I šta smo na kraju dobili od svog tog spektakularnog filmskog materijala? G. je bio skoro skroz u pravu kada je pre početka filma rekao kako ne možemo da očekujemo ništa osim lepih slika i prazne priče bez ritma i smisla. Malo je samo pogrešio u gradaciji: filmski prizori su senzacionalni, priča skoro da i ne postoji.
To jest, teško da smo mogli da dobijemo gluplji film. Na stranu ratni cirkus u kojem pirsovani Persijanci napadaju sa nindžama, dervišima, nosorozima, Hulkovima, Besmrtnim ratnicima, slonovima i sličnim spodobama, na stranu i parole o časti, višim ciljevima, obavezama i slobodi koji se kao u nekom košmaru ponavljaju svakih nekoliko minuta, na stranu i kapljičasta krv koja je sve nas u prvom redu okupala već u petom minutu filma, ali zašto je gluma toliko jadna i hladna, zašto su baš svi pozitivci beli, a svi zlikovci braon ili crni, zašto one budalaštine iz spartanskog senata i sa dvora kojih u stripu i nema, zašto, konačno i toliko sličnosti sa našom tužnom svakodnevnicom. (Možda, ipak, ne bi bilo na odmet zabraniti ovaj film u Srbiji, kad ovi naši ludaci krenu da povlače paralele, biće već kasno.)Na kraju, ipak, 300 je vizuelno jedan od najspektakularnijih filmova viđenih u poslednjih nekoliko godina. Ratne scene i koreografija su toliko fenomenalni da 2 sata praznog narativnog hoda proleti za tili čas. Krvoproliće je tako stripovski verno i privlačno, da imam neodoljivu želju da pogledam i IMAX verziju filma, negde u razvijenom svetu, svakako.
A nisu skroz bolesni ni ovi iz današnje Persije koji tvrde da je film samo huškačka mašinerija namenjena pripremi terena za novi obračun. Da sam ja iz Teherana, već bih bio u nekom bunkeru.
Konačno, koga uostalom više briga i za Spartu i za naše i svetske frustracije i probleme. Ja se sada ozbiljno brinem za Nadzirače (TheWatchers). Jer ako je Zek Snajder mogao ovako da banalizuje Frenka Milera (i to, paradoksalno, vernim prenošenjem stripa na platno), šta će nam tek ostati od Murovih superheroja? Nadziračima nije dovoljno da samo dobro izgledaju. Možda bi bilo bolje da je Zek pravio film o Amazonkama.
Uveče je bio Ž, a zatim i Kris i Karla. Pa naredno veče Ika i Ken Stringfelou. Rokenrol je opet razbio Holivud.
Ocene:
Ja **1/2
K. i G. pročitajte sami, negde drugde.
Miško
[email protected]
Režija: Zek Snajder
Uloge: Džerard Batler, Lina Hedi, Dominik Vest
Distribucija: Tak
Pre neki dan smo J. (još malo, još sasvim malo pa će u ovoj zagradi stajati onaj broj koji dolazi posle 7) i ja listali stare Zabavnike i smejali se Garfildima i Hogarima. Jedan Hogar je bio specijalno smešan, urnebesan. Hogar sanja. Stoji on na bojnom polju, potpuno sam, samo sa mačem i štitom. Naspram njemu – nepregledna, milionska vojska ratnika naoružanih do zuba. Na njihovom čelu tri komandanta: Julije Cezar, Aleksandar Makedonski i Atila Bič Božji, ni manje ni više. Gledaju se u tišini, merkaju se. Odjednom, Cezar diže ruku i okreće se svoj toj silnoj vojsci uz reči: ‘’Ratnici, napadamo čim stigne pojačanje!’’
Fantastična epizoda, nema šta. Ali, pitam se ja, šta bi bilo da je naspram hrabrog vikinga stajao Kralj Leonida i njegovih 300 Spartanaca? Nije mi lako da priznam, ali ne bi se dobro proveo naš neustrašivi Hogar.
No, to je skroz okej kad smo u stripovima. Leonida dolazi iz nekog drugog stripa (i života), onog koji još uvek nije za J. U Hogarovom svetu čak i Cezar štiti svoju vojsku, kod Leonide život ima nisku cenu, krvi svaki vojnik ima na pretek. Kod Dika Brauna ideal je suvi kolač sa cimetom, kod Frenka Milera sloboda je smrt. Oba stripa su genijalna.
Novinarska projekcija filma 300 održana je u najvećoj dvorani u Takvudu. Stari, FEST-ovski partneri sa mnom, i G. i K, konkurencija iz drugih medija.
Da podsetim sve one koji su imali tu nesreću da nikad ne pročitaju ovaj strip i sve one koji su u školi propustili da se upoznaju sa grčkim mitovima: kralj Leonida i njegovih 300 Spartanaca jedini se, u celoj Grčkoj, suprotstavljaju milionskoj persijskoj vojsci. Ratnički i taktički besprekorno pripremljeni, oni uspevaju da desetkuju nadmoćnog protivnika, ali izdaja ih sprečava da sami odnesu veliku pobedu. Njihova žrtva, ipak, pokreće Grke u odbranu zemlje. Iako mrtvi, termopilski ratnici odnose još jednu pobedu. Onu koja im donosi besmrtnost.
I šta smo na kraju dobili od svog tog spektakularnog filmskog materijala? G. je bio skoro skroz u pravu kada je pre početka filma rekao kako ne možemo da očekujemo ništa osim lepih slika i prazne priče bez ritma i smisla. Malo je samo pogrešio u gradaciji: filmski prizori su senzacionalni, priča skoro da i ne postoji.
To jest, teško da smo mogli da dobijemo gluplji film. Na stranu ratni cirkus u kojem pirsovani Persijanci napadaju sa nindžama, dervišima, nosorozima, Hulkovima, Besmrtnim ratnicima, slonovima i sličnim spodobama, na stranu i parole o časti, višim ciljevima, obavezama i slobodi koji se kao u nekom košmaru ponavljaju svakih nekoliko minuta, na stranu i kapljičasta krv koja je sve nas u prvom redu okupala već u petom minutu filma, ali zašto je gluma toliko jadna i hladna, zašto su baš svi pozitivci beli, a svi zlikovci braon ili crni, zašto one budalaštine iz spartanskog senata i sa dvora kojih u stripu i nema, zašto, konačno i toliko sličnosti sa našom tužnom svakodnevnicom. (Možda, ipak, ne bi bilo na odmet zabraniti ovaj film u Srbiji, kad ovi naši ludaci krenu da povlače paralele, biće već kasno.)Na kraju, ipak, 300 je vizuelno jedan od najspektakularnijih filmova viđenih u poslednjih nekoliko godina. Ratne scene i koreografija su toliko fenomenalni da 2 sata praznog narativnog hoda proleti za tili čas. Krvoproliće je tako stripovski verno i privlačno, da imam neodoljivu želju da pogledam i IMAX verziju filma, negde u razvijenom svetu, svakako.
A nisu skroz bolesni ni ovi iz današnje Persije koji tvrde da je film samo huškačka mašinerija namenjena pripremi terena za novi obračun. Da sam ja iz Teherana, već bih bio u nekom bunkeru.
Konačno, koga uostalom više briga i za Spartu i za naše i svetske frustracije i probleme. Ja se sada ozbiljno brinem za Nadzirače (TheWatchers). Jer ako je Zek Snajder mogao ovako da banalizuje Frenka Milera (i to, paradoksalno, vernim prenošenjem stripa na platno), šta će nam tek ostati od Murovih superheroja? Nadziračima nije dovoljno da samo dobro izgledaju. Možda bi bilo bolje da je Zek pravio film o Amazonkama.
Uveče je bio Ž, a zatim i Kris i Karla. Pa naredno veče Ika i Ken Stringfelou. Rokenrol je opet razbio Holivud.
Ocene:
Ja **1/2
K. i G. pročitajte sami, negde drugde.
Miško
[email protected]