Požuda, oprez

Se, Jie (2007)
Režija: Ang Li
Uloge: Toni Lung, Vei Tang, Džoan Čen
Distribucija: Sinears

Nije mi baš najjasnije šta se u poslednjih par nedelja desilo u politici formiranja repertoara beogradskih bioskopa, ukoliko tu uopšte postoji bilo kakva politika, ali svejedno, trenutno u gradu ima više novih naslova nego bioskopa. Pretpostavljam da to ima veze sa upravo završenim FEST-om, no niti je to previše bitno, niti ću ja da se bavim time. Samo skrećem pažnju – pažljivo čitajte novine, razni dragulji mogu da vam promaknu tek tako.

Baš to bi moglo da vam se desi sa poslednjim filmom tajvanskog reditelja Anga Lija koji sa svojom kontroverznom i provokativnom pričom gostuje samo u Dvorani kulturnog centra i nigde više. I to u samo dva večernja termina. Iako se radi o jednom od najboljih filmova sa ovogodišnjeg FEST-a, pa još i o erotskoj, neki bi rekli i pornografskoj ekstravaganci, ovom skoro 3 sata dugom filmu predviđam vrlo kratak boravak na repertoaru.

Slutio sam da ću se neprijatno osećati na projekciji jer je i ono malo ljudi u dvorani znalo šta ih čeka, pa su oko mene uglavnom bili parovi, istina stidljivi i tihi, ali takva je naša publika. Ja sam bio solo. Weirdo, 100% su mislili svi ostali, a ja sam da ne bih izneverio očekivanja seo najbliže moguće platnu i navukao kapuljaču na glavu. Sa publikom sam tako skroz raskrstio. Ostala je još samo ta patriotska dilema – da li je u redu da gledam film iz Tajvana koji je već priznao znate-već-šta? Požuda je ipak bila snažnija. Gazirana pića sa leve, grickalice s desne strane i film je mogao da počne.

Inače, veliki sam fan Anga Lija. Obožavam skoro sve njegove filmove i sve njegove žanrove. I onaj njegov kaubojac i superherojski izlet u stripove i kung fu i Džejn Ostin i sve ostalo. Možda baš naročito rane kineske filmove – ''Eat, Drink, Men, Women'' sam gledao bezbroj puta i isto toliko se puta ugojio i rasplakao samo piljeći u ekran! Zato me je povratak u Kinu naročito zanimao.

Kina 1938-1942. Šangaj. Gospođa Mak je u stvari Vong Ćia Ći, studentkinja i glumica koja zajedno sa svojim drugarima želi da uradi nešto više za okupiranu i napaćenu zemlju nego što je to moguće učiniti patriotski obojenim pozorišnim predstavama. Njihova meta je mister Ji, kolaboracionista i izdajnik, vrlo moćan političar koji se nikada ne odvaja od svog brojnog obezbeđenja. Instantni plan nije moguće sprovesti i pre nego što se osvesti, Ćia Ći je već u zagrljaju neprijatelja. Naravno, stvari baš i nisu tako jednostavne.

Nije baš najjednostavnije ni reći da li je film ''Požuda, oprez'' špijunski triler ili erotska priča. Svejedno, Ang Li magija radi od prvog sekunda. Već je sam način na koji je uslikana i predstavljena epoha (Šangaj, okupacija) toliko spektakularan da ga je skoro nemoguće rečima dočarati. Ali to je i najmanje što se moglo očekivati od Lija. Kina je tu negde, između Istoka i Zapada, u kandžama drevnog okupatora, sa dekadentnom aristokratijom i stotinama hiljada izbeglica. Tenzija se oseća u svakom kadru – u ženskoj ma džong partiji, u prvom pojavljivanju Tonija Lunga, na licu debitantkinje Tang Vei, u njihovom prvom međusobnom susretu. Ipak, da bi se došlo do prvog sudara moraće da prođe više od sat vremena. Film je do tada samo i isključivo špijunski triler, politička pozadina je potencirana, strast, a naročito ljubav, nisu još ni na pomolu. Uostalom, dilema o tome šta je jače i starije od ova dva trajaće do samog kraja filma. Pa i mnogo posle njega.

U poslednju trećinu ulazimo ubeđeni da nam je sve jasno. Znamo ko su pozitivci, a ko negativci, ali u isto vreme kada započne veza između sadističkog kvislinga i nežne revolucionarke, počinju da se ruše i ostali već utvrđeni odnosi. U studentsku buntovnu akciju se uključuju pravi partizani i ubrzo ostajemo sami u krevetu sa naših dvoje junaka. A oni se ne razdvajaju.

Okej, uspeo sam da do sada samo jednom pomenem reč ljubav. Strast, i to ona animalna, požuda i to višegodišnja, silovanje a ne vođenje ljubavi – možda. Ali ljubav se ne manifestuje ni na jedan jedini način sve do samog razrešenja, kada dve prošaputane reči samo u nekoliko sledećih minuta odvedu ovu priču do samog ponora u kojem i simbolično završavaju svi likovi ovog filma. Magija se, ipak, kao i kod svih velikih filmova, nastavlja i po završetku filma.

Kao što sam i predvideo, parovi su se odmah razbežali, jedino sam ja ostao da piljim u kineska slova koja su promicala platnom. Čak su me i tetkice gledale podozrivo dok sam izlazio. Nisam obraćao pažnju, Tang Vei mi je i dalje bila u glavi. Šta sam ja to gledao, Kazablanku ili Otpisane? Nije mi puno vremena trebalo da štrikljiram ono prvo.

Ah da, umalo da zaboravim. Seks u filmu je senzacionalan. Extremely HOT! Na trenutke hardcore. I pravi je, 100 %. Nema dileme.


Pogledajte trejler







Ocene:
Ja: ****1/2

Miško Bilbija

Se, Jie (2007)
Režija: Ang Li
Uloge: Toni Lung, Vei Tang, Džoan Čen
Distribucija: Sinears

Nije mi baš najjasnije šta se u poslednjih par nedelja desilo u politici formiranja repertoara beogradskih bioskopa, ukoliko tu uopšte postoji bilo kakva politika, ali svejedno, trenutno u gradu ima više novih naslova nego bioskopa. Pretpostavljam da to ima veze sa upravo završenim FEST-om, no niti je to previše bitno, niti ću ja da se bavim time. Samo skrećem pažnju – pažljivo čitajte novine, razni dragulji mogu da vam promaknu tek tako.

Baš to bi moglo da vam se desi sa poslednjim filmom tajvanskog reditelja Anga Lija koji sa svojom kontroverznom i provokativnom pričom gostuje samo u Dvorani kulturnog centra i nigde više. I to u samo dva večernja termina. Iako se radi o jednom od najboljih filmova sa ovogodišnjeg FEST-a, pa još i o erotskoj, neki bi rekli i pornografskoj ekstravaganci, ovom skoro 3 sata dugom filmu predviđam vrlo kratak boravak na repertoaru.

Slutio sam da ću se neprijatno osećati na projekciji jer je i ono malo ljudi u dvorani znalo šta ih čeka, pa su oko mene uglavnom bili parovi, istina stidljivi i tihi, ali takva je naša publika. Ja sam bio solo. Weirdo, 100% su mislili svi ostali, a ja sam da ne bih izneverio očekivanja seo najbliže moguće platnu i navukao kapuljaču na glavu. Sa publikom sam tako skroz raskrstio. Ostala je još samo ta patriotska dilema – da li je u redu da gledam film iz Tajvana koji je već priznao znate-već-šta? Požuda je ipak bila snažnija. Gazirana pića sa leve, grickalice s desne strane i film je mogao da počne.

Inače, veliki sam fan Anga Lija. Obožavam skoro sve njegove filmove i sve njegove žanrove. I onaj njegov kaubojac i superherojski izlet u stripove i kung fu i Džejn Ostin i sve ostalo. Možda baš naročito rane kineske filmove – ''Eat, Drink, Men, Women'' sam gledao bezbroj puta i isto toliko se puta ugojio i rasplakao samo piljeći u ekran! Zato me je povratak u Kinu naročito zanimao.

Kina 1938-1942. Šangaj. Gospođa Mak je u stvari Vong Ćia Ći, studentkinja i glumica koja zajedno sa svojim drugarima želi da uradi nešto više za okupiranu i napaćenu zemlju nego što je to moguće učiniti patriotski obojenim pozorišnim predstavama. Njihova meta je mister Ji, kolaboracionista i izdajnik, vrlo moćan političar koji se nikada ne odvaja od svog brojnog obezbeđenja. Instantni plan nije moguće sprovesti i pre nego što se osvesti, Ćia Ći je već u zagrljaju neprijatelja. Naravno, stvari baš i nisu tako jednostavne.

Nije baš najjednostavnije ni reći da li je film ''Požuda, oprez'' špijunski triler ili erotska priča. Svejedno, Ang Li magija radi od prvog sekunda. Već je sam način na koji je uslikana i predstavljena epoha (Šangaj, okupacija) toliko spektakularan da ga je skoro nemoguće rečima dočarati. Ali to je i najmanje što se moglo očekivati od Lija. Kina je tu negde, između Istoka i Zapada, u kandžama drevnog okupatora, sa dekadentnom aristokratijom i stotinama hiljada izbeglica. Tenzija se oseća u svakom kadru – u ženskoj ma džong partiji, u prvom pojavljivanju Tonija Lunga, na licu debitantkinje Tang Vei, u njihovom prvom međusobnom susretu. Ipak, da bi se došlo do prvog sudara moraće da prođe više od sat vremena. Film je do tada samo i isključivo špijunski triler, politička pozadina je potencirana, strast, a naročito ljubav, nisu još ni na pomolu. Uostalom, dilema o tome šta je jače i starije od ova dva trajaće do samog kraja filma. Pa i mnogo posle njega.

U poslednju trećinu ulazimo ubeđeni da nam je sve jasno. Znamo ko su pozitivci, a ko negativci, ali u isto vreme kada započne veza između sadističkog kvislinga i nežne revolucionarke, počinju da se ruše i ostali već utvrđeni odnosi. U studentsku buntovnu akciju se uključuju pravi partizani i ubrzo ostajemo sami u krevetu sa naših dvoje junaka. A oni se ne razdvajaju.

Okej, uspeo sam da do sada samo jednom pomenem reč ljubav. Strast, i to ona animalna, požuda i to višegodišnja, silovanje a ne vođenje ljubavi – možda. Ali ljubav se ne manifestuje ni na jedan jedini način sve do samog razrešenja, kada dve prošaputane reči samo u nekoliko sledećih minuta odvedu ovu priču do samog ponora u kojem i simbolično završavaju svi likovi ovog filma. Magija se, ipak, kao i kod svih velikih filmova, nastavlja i po završetku filma.

Kao što sam i predvideo, parovi su se odmah razbežali, jedino sam ja ostao da piljim u kineska slova koja su promicala platnom. Čak su me i tetkice gledale podozrivo dok sam izlazio. Nisam obraćao pažnju, Tang Vei mi je i dalje bila u glavi. Šta sam ja to gledao, Kazablanku ili Otpisane? Nije mi puno vremena trebalo da štrikljiram ono prvo.

Ah da, umalo da zaboravim. Seks u filmu je senzacionalan. Extremely HOT! Na trenutke hardcore. I pravi je, 100 %. Nema dileme.


Pogledajte trejler







Ocene:
Ja: ****1/2

Miško Bilbija

Se, Jie (2007)
Režija: Ang Li
Uloge: Toni Lung, Vei Tang, Džoan Čen
Distribucija: Sinears

Nije mi baš najjasnije šta se u poslednjih par nedelja desilo u politici formiranja repertoara beogradskih bioskopa, ukoliko tu uopšte postoji bilo kakva politika, ali svejedno, trenutno u gradu ima više novih naslova nego bioskopa. Pretpostavljam da to ima veze sa upravo završenim FEST-om, no niti je to previše bitno, niti ću ja da se bavim time. Samo skrećem pažnju – pažljivo čitajte novine, razni dragulji mogu da vam promaknu tek tako.

Baš to bi moglo da vam se desi sa poslednjim filmom tajvanskog reditelja Anga Lija koji sa svojom kontroverznom i provokativnom pričom gostuje samo u Dvorani kulturnog centra i nigde više. I to u samo dva večernja termina. Iako se radi o jednom od najboljih filmova sa ovogodišnjeg FEST-a, pa još i o erotskoj, neki bi rekli i pornografskoj ekstravaganci, ovom skoro 3 sata dugom filmu predviđam vrlo kratak boravak na repertoaru.

Slutio sam da ću se neprijatno osećati na projekciji jer je i ono malo ljudi u dvorani znalo šta ih čeka, pa su oko mene uglavnom bili parovi, istina stidljivi i tihi, ali takva je naša publika. Ja sam bio solo. Weirdo, 100% su mislili svi ostali, a ja sam da ne bih izneverio očekivanja seo najbliže moguće platnu i navukao kapuljaču na glavu. Sa publikom sam tako skroz raskrstio. Ostala je još samo ta patriotska dilema – da li je u redu da gledam film iz Tajvana koji je već priznao znate-već-šta? Požuda je ipak bila snažnija. Gazirana pića sa leve, grickalice s desne strane i film je mogao da počne.

Inače, veliki sam fan Anga Lija. Obožavam skoro sve njegove filmove i sve njegove žanrove. I onaj njegov kaubojac i superherojski izlet u stripove i kung fu i Džejn Ostin i sve ostalo. Možda baš naročito rane kineske filmove – ''Eat, Drink, Men, Women'' sam gledao bezbroj puta i isto toliko se puta ugojio i rasplakao samo piljeći u ekran! Zato me je povratak u Kinu naročito zanimao.

Kina 1938-1942. Šangaj. Gospođa Mak je u stvari Vong Ćia Ći, studentkinja i glumica koja zajedno sa svojim drugarima želi da uradi nešto više za okupiranu i napaćenu zemlju nego što je to moguće učiniti patriotski obojenim pozorišnim predstavama. Njihova meta je mister Ji, kolaboracionista i izdajnik, vrlo moćan političar koji se nikada ne odvaja od svog brojnog obezbeđenja. Instantni plan nije moguće sprovesti i pre nego što se osvesti, Ćia Ći je već u zagrljaju neprijatelja. Naravno, stvari baš i nisu tako jednostavne.

Nije baš najjednostavnije ni reći da li je film ''Požuda, oprez'' špijunski triler ili erotska priča. Svejedno, Ang Li magija radi od prvog sekunda. Već je sam način na koji je uslikana i predstavljena epoha (Šangaj, okupacija) toliko spektakularan da ga je skoro nemoguće rečima dočarati. Ali to je i najmanje što se moglo očekivati od Lija. Kina je tu negde, između Istoka i Zapada, u kandžama drevnog okupatora, sa dekadentnom aristokratijom i stotinama hiljada izbeglica. Tenzija se oseća u svakom kadru – u ženskoj ma džong partiji, u prvom pojavljivanju Tonija Lunga, na licu debitantkinje Tang Vei, u njihovom prvom međusobnom susretu. Ipak, da bi se došlo do prvog sudara moraće da prođe više od sat vremena. Film je do tada samo i isključivo špijunski triler, politička pozadina je potencirana, strast, a naročito ljubav, nisu još ni na pomolu. Uostalom, dilema o tome šta je jače i starije od ova dva trajaće do samog kraja filma. Pa i mnogo posle njega.

U poslednju trećinu ulazimo ubeđeni da nam je sve jasno. Znamo ko su pozitivci, a ko negativci, ali u isto vreme kada započne veza između sadističkog kvislinga i nežne revolucionarke, počinju da se ruše i ostali već utvrđeni odnosi. U studentsku buntovnu akciju se uključuju pravi partizani i ubrzo ostajemo sami u krevetu sa naših dvoje junaka. A oni se ne razdvajaju.

Okej, uspeo sam da do sada samo jednom pomenem reč ljubav. Strast, i to ona animalna, požuda i to višegodišnja, silovanje a ne vođenje ljubavi – možda. Ali ljubav se ne manifestuje ni na jedan jedini način sve do samog razrešenja, kada dve prošaputane reči samo u nekoliko sledećih minuta odvedu ovu priču do samog ponora u kojem i simbolično završavaju svi likovi ovog filma. Magija se, ipak, kao i kod svih velikih filmova, nastavlja i po završetku filma.

Kao što sam i predvideo, parovi su se odmah razbežali, jedino sam ja ostao da piljim u kineska slova koja su promicala platnom. Čak su me i tetkice gledale podozrivo dok sam izlazio. Nisam obraćao pažnju, Tang Vei mi je i dalje bila u glavi. Šta sam ja to gledao, Kazablanku ili Otpisane? Nije mi puno vremena trebalo da štrikljiram ono prvo.

Ah da, umalo da zaboravim. Seks u filmu je senzacionalan. Extremely HOT! Na trenutke hardcore. I pravi je, 100 %. Nema dileme.


Pogledajte trejler







Ocene:
Ja: ****1/2

Miško Bilbija