Hairspray (2007)
Režija: Adam Šenkmen
Uloge: Džon Travolta, Mišel Fajfer, Kristofer Voken
Distribucija: Tak (DVD)
Trebalo je da bude potpuno drugačije. J. i ja smo se danima oštrili na Hortona i premijeru u Sava centru u nedelju ujutro, organizovali smo i N. da nam se pridruži, plan je bio i da se posle ode na neki dodatni nedeljni provod i znate već kako to ide sa dečurlijom. No, desilo se nešto drugo što takođe vrlo često ide sa klincima – subota uveče i temperatura preko 39 stepeni. Ceo dogovor se odmah raspao, a sa njim su lančano počeli da se ruše i ostali dogovori, da se odlažu ručkovi i da se klimaju dedlajni.
I taman sam seo da pišem pismo D-u kako ću, eto, prvi put nakon skoro 80 nedelja da propustim termin za slanje teksta i čak da tražim sabbatical od nedelju dana, kad mi je J. (oprez svima, kroz nekoliko dana 9), onako u polubunilu rekla kako ne bi bilo loše da pogledamo taj film koji mi stoji na stolu. ''To mora da je zanimljivo i za mene, rekla bih po omotu''.
Istina, moja nedavna poseta Taku rezultirala je sa dva naslova iz njihovog novog DVD kola. Na vrhu je stajao ''Lak za kosu'', rimejk, film koji mi (nam) je pobegao iz bioskopa, a koji sam ipak želeo da pogledam, iako nisam baš najsigurniji zašto. U startu, kada sam čuo da se ovaj rimejk uopšte snima, bio sam maksimalno skeptičan prema ideji pravljenja nove verzije prilično čuvenog Votersovog filma, a zatim i možda još čuvenije pozorišne predstave. Čemu sve to? Jel' možda falilo nešto originalu iz 1988? Jel' možda ova nova ekipa ima bolja rešenja od Riki Lejk i Divajna? Oće li neko možda bolje da uslika Baltimor od najslavnijeg građanina ovog grada? No way, unapred sam znao odgovor.
Ipak, nešto me je kopkalo. Uostalom, šta drugo čovek da radi u nedelju predveče kada je ekran zauzet u svakom slučaju. ''Bolje novi ''Lak za kosu'' nego Sonic the Hedgehog po stoti put'', mislio sam se ja. ''Bolje ''Lak za kosu'' nego Inter-Palermo'', mislila se J.Režija: Adam Šenkmen
Uloge: Džon Travolta, Mišel Fajfer, Kristofer Voken
Distribucija: Tak (DVD)
Trebalo je da bude potpuno drugačije. J. i ja smo se danima oštrili na Hortona i premijeru u Sava centru u nedelju ujutro, organizovali smo i N. da nam se pridruži, plan je bio i da se posle ode na neki dodatni nedeljni provod i znate već kako to ide sa dečurlijom. No, desilo se nešto drugo što takođe vrlo često ide sa klincima – subota uveče i temperatura preko 39 stepeni. Ceo dogovor se odmah raspao, a sa njim su lančano počeli da se ruše i ostali dogovori, da se odlažu ručkovi i da se klimaju dedlajni.
I taman sam seo da pišem pismo D-u kako ću, eto, prvi put nakon skoro 80 nedelja da propustim termin za slanje teksta i čak da tražim sabbatical od nedelju dana, kad mi je J. (oprez svima, kroz nekoliko dana 9), onako u polubunilu rekla kako ne bi bilo loše da pogledamo taj film koji mi stoji na stolu. ''To mora da je zanimljivo i za mene, rekla bih po omotu''.
Istina, moja nedavna poseta Taku rezultirala je sa dva naslova iz njihovog novog DVD kola. Na vrhu je stajao ''Lak za kosu'', rimejk, film koji mi (nam) je pobegao iz bioskopa, a koji sam ipak želeo da pogledam, iako nisam baš najsigurniji zašto. U startu, kada sam čuo da se ovaj rimejk uopšte snima, bio sam maksimalno skeptičan prema ideji pravljenja nove verzije prilično čuvenog Votersovog filma, a zatim i možda još čuvenije pozorišne predstave. Čemu sve to? Jel' možda falilo nešto originalu iz 1988? Jel' možda ova nova ekipa ima bolja rešenja od Riki Lejk i Divajna? Oće li neko možda bolje da uslika Baltimor od najslavnijeg građanina ovog grada? No way, unapred sam znao odgovor.
Okej, svi manje-više znaju priču: Baltimor, rane šezdesete. Trejsi je simpatična debeljuca koja iznad svega voli da peva i igra. Škola je baš i ne zanima previše. Jedino je uzbuđuje lokalni TV šou na čijem bi plesnom tamičenju žarko želela da nastupi. Segregacija joj je potpuno strana reč – ona je kroz pesmu i igru već uveliko integrisana. Ali, beli deo Baltimora baš i ne misli kao ona.
Naravno, može ovaj film da se prepriča i na neki drugi način, ali ja sam odabrao baš ovaj jer sam sa J. imao najviše problema baš sa tim crno-belim delom. Ništa nije shvatala.
''A zašto im ne daju da se i oni pojave na TV?''
''A zašto je ova teta (Mišel Fajfer) tako zla?''
''A zašto belci ne daju crncima da igraju?''
I slično. Odgovoriti na ta pitanja nije nimalo lako, zaista. Zadržao sam se na terminima 'moroni' i 'girl power'. Malo sam lupetao o lepoti različitosti, čini se da je to već znala.
I ja sam doživeo blagi šok. Prošlo je čitavih sat vremena od početka filma kada sam se setio da bi glavnu ulogu ovde trebalo da igra Džon Travolta, tako sam se barem sećao najave filma. Zgrabio sam omot DVD-a na kojem su stajali svi likovi iz filma, ali ni tu ga nije bilo. Sve dok nisam malo bolje pogledao i shvatio da naš Travolta ovde u stvari igra Divajna, to jest Trejsinu mamu. Veoma bizarno. Jedva prepoznatljivo. Ali i upečatljivo.
No, film i nije tako loš. J. je uglavnom sa mnom delila ocenu, ali u 'svojoj' verziji. Meni je bilo malo dosadno, njoj predugačko. Oboje smo uživali u Kvin Latifi. Eksploziji boja, kostima, plesa i pesme. Fenomenalnoj koreografiji. Dosta dobroj muzici (60's pop). Puno brbljanja. Pristojnoj zabavi. Odličnoj poruci. Konstantno 'dobrom osećaju' tokom gledanja. Dobrom kiču.
Ali ni blizu tako dobrom kao kod Votersa pre 20 godina. Ili, kao što je neko već napisao, Džon Voters, na Diznijev način.
Ocene:
J: ***1/2
Ja: ***
pogledajte trejler
Miško Bilbija