Speed Racer (2008)
Režija: Endi i Lari Vahovski
Uloge: Emil Hirš, Suzan Sarandon, Džon Gudman, Kristina Riči, Metju Foks
Distribucija: Tak
Mnogo je simbolike bilo u subotnjem odlasku u bioskop. K. i ja smo se lako sporazumeli: suočeni sa apsolutno neizdrživim terorom zvanim Eurovision Song Contest, odlučili smo da tih par sati koliko ova odurna manifestacija traje, provedemo izolovani od ostatka sveta, u bioskopu. Čak je satnica bila takva da smo sve savršeno mogli da isplaniramo – nakon filma uzimamo kofu krilaca iz KFC-a i stižemo taman na vreme da otpratimo glasanje u prenosu, a da ne čujemo nijednu notu. Realno, samo mi je bilo bitno da ponovo ne pobedimo, jer ne bih mogao da izdržim još jednu dozu EVROTREŠA u svom okruženju. Ali onako intimno, u stvari sam navijao da osvojimo UBEDLJIVO poslednje mesto i da ispadnemo u drugu evro-pop ligu i da tako više nikada ne čujem u životu za ovu glazbenu priredbu.
No, to nema nikakve veze sa simbolikom iz prve rečenice. K. i ja smo se, u stvari, zaputili na ''Spid Rejsera'', novi film Matrix braće. Kasnili smo naravno, ali motivisan filmom koji se, koliko mi je bilo poznato, bavio upravo brzom vožnjom i odvažnim vozačima, stigli smo pred šoping mol/bioskop tačno na vreme. Da vidimo dvojicu pravih rejsera kako na 100 metara od Delta sitija dižu svoje moćne mašine na zadnji točak i uz ogromnu buku proleću pored nas. Iskreno sam bio oduševljen i njihovim umećem, ali i samim prizorom. Sutradan, u trenutku kada sam počeo da pišem ove redove, na TV-u se odvijala F1 trka u Monaku, pa sam i tu imao savršen saundtrek za pisanje. Sve je, dakle, bilo nekako idealno. Osim filma, naravno.
Nismo puno znali o filmu. Ja inače ne volim da unapred gledam trejlere ili čitam sinopsise, praktično ništa što ima veze sa filmom koji idem da gledam. Ipak, hajp je bio prilično jak pa sam naslućivao o čemu se tu radi, a bila su tu, naravno, i sama braća kao garant uzbudljivog i atraktivnog, ako već ne i ponovo nečeg revolucionarnog. Nema šta, poslastica u najavi. Režija: Endi i Lari Vahovski
Uloge: Emil Hirš, Suzan Sarandon, Džon Gudman, Kristina Riči, Metju Foks
Distribucija: Tak
Mnogo je simbolike bilo u subotnjem odlasku u bioskop. K. i ja smo se lako sporazumeli: suočeni sa apsolutno neizdrživim terorom zvanim Eurovision Song Contest, odlučili smo da tih par sati koliko ova odurna manifestacija traje, provedemo izolovani od ostatka sveta, u bioskopu. Čak je satnica bila takva da smo sve savršeno mogli da isplaniramo – nakon filma uzimamo kofu krilaca iz KFC-a i stižemo taman na vreme da otpratimo glasanje u prenosu, a da ne čujemo nijednu notu. Realno, samo mi je bilo bitno da ponovo ne pobedimo, jer ne bih mogao da izdržim još jednu dozu EVROTREŠA u svom okruženju. Ali onako intimno, u stvari sam navijao da osvojimo UBEDLJIVO poslednje mesto i da ispadnemo u drugu evro-pop ligu i da tako više nikada ne čujem u životu za ovu glazbenu priredbu.
No, to nema nikakve veze sa simbolikom iz prve rečenice. K. i ja smo se, u stvari, zaputili na ''Spid Rejsera'', novi film Matrix braće. Kasnili smo naravno, ali motivisan filmom koji se, koliko mi je bilo poznato, bavio upravo brzom vožnjom i odvažnim vozačima, stigli smo pred šoping mol/bioskop tačno na vreme. Da vidimo dvojicu pravih rejsera kako na 100 metara od Delta sitija dižu svoje moćne mašine na zadnji točak i uz ogromnu buku proleću pored nas. Iskreno sam bio oduševljen i njihovim umećem, ali i samim prizorom. Sutradan, u trenutku kada sam počeo da pišem ove redove, na TV-u se odvijala F1 trka u Monaku, pa sam i tu imao savršen saundtrek za pisanje. Sve je, dakle, bilo nekako idealno. Osim filma, naravno.
Na samom ulasku u salu za koju smo očekivali da će biti potpuno prazna u vreme TV prenosa Evrovizije, iznenadilo nas je prisustvo 4 klinca teen ili čak pre-teen uzrasta. Nas iznenadilo, njih evidentno razočaralo naše prisustvo u poslednjem trenutku – očigledno je bilo da su se i sami pripremili na praznu dvoranu. Pitao sam se koja je ovo ekipa koja će sutra otići u svoje škole, a da ne zna pojedinosti o Festivalu nad festivalima i zaključio da je ovo verovatno najkul dečja postava u svemiru. Respect, pre svega, ali i savršena fokus grupa, ispostaviće se kasnije. Klinci su dva sata divljali u bioskopu, trčali, urlali, navijali, palili svetla, ali mi smo sve stoički izdržali bez pretnji i intervencija. Skoro.
Pogledajte trejler
Spid Rejser je ime i prezime glavnog junaka koji je već na početku, kao dete, obdaren i predodređen da postane as. I cela njegova porodica je takva, posvećena automobilima i trkama – otac je i tvorac Maha 5, a stariji brat je već šampion na tom autu. No, stariji Reks je i neka vrsta otpadnika od sistema i takva mu je i sudbina – nakon neslaganja sa kompletnim trkačkim svetom, Reks gine za vreme jednog teškog relija, a telo mu nikada ne pronalaze.
U međuvremenu, taj događaj samo pojačava želju Spida da postane najveći i najbrži, ali i sam upada u istu zamku. Nepokolebljiv, i sam otkriva umešanost velikih korporacija u regularnost trkačke mašinerije i ulazi u otvoren rat sa svima. Na njegovoj strani, sada je samo familija i devojka Triksi, ali i misteriozni, maskirani trkač Rejser Iks. Zajedno, pokušaće da spasu porodični biznis, ali i čast trkačkog sporta uopšte.
Okej, zvuči prilično savršeno. Tu su svi elementi – osveta kao prvi motiv, misteriozni pomagač, familija kao podrška, borba protiv sistema i korporacija kao dodatna inspiracija, superherojske vozačke moći, miris benzina, škripa guma...Ipak, prvo razočaranje stiže već kod uvodnih akcionih scena koje izgledaju spektakularno, ali više kao kompjuterska simulacija, nego kao prava vožnja.
Dobro, znao sam da je ovo ekranizacija neke meni anonimne japanske anime i da mogu da očekujem takav vizuelni stil sa u isto vreme i retro i modernim elementima, ali i poluinfantilne dijaloge koje obično nalazimo u mangama ili japanskim crtaćima. Blesave frizure, agresivnu muziku, neprekidnu akciju i slično. I zaista, neke stvari ovde izgledaju senzacionalno – dizajn stilizovanih 70-ih uz tehnologiju budućnosti stvara fantastičan ambijent za dalji razvitak filma. Ali fascinacija izgledom i formom ne traje dugo. Neuobičajen narativni tok još malo produžava interesovanje za pričom, ali i to nekako brzo mine, pa već od druge trećine filma sve postaje zamorno. Ostatak filma gledamo kao neki ogroman video spot ispresecan dramskim segmentima. Akciju, bez obzira što i dalje izgleda kao napredna video igra, gledamo maksimalno pažljivo, a između toga uglavnom zevamo.
Fokus grupa se ponaša na isti način, ali u skladu sa svojim godinama. Dok traje vožnja, ili je muk u sali, ili se događaji glasno i strasno komentarišu. Kada akcija prestane, kreće trčanje po bioskopu, glasno dobacivanje i glupiranje. Mene, ipak, more i neke druge misli. Plašim se da ovakav model virtuelnog, anti-realnog filma ne postane novi standard u Holivudu. Braća su sa Matriksom već načinila sličan korak, ali mene brine da i ovo ne postane model i neka nova budućnost kinematografije.
Nonsens je jedina reč koju uspevam da isčeprkam iz sopstvenih misli, K. takođe. Obojica izlazimo sa identičnom ocenom, ali K. predlaže isti rasplet kao i prošle nedelje – dodatna zvezdica ''za uspešno bekstvo od pošasti Evrosonga''. Može. Sve može, samo da nestanu iz Beograda. Dodajem i pregršt zvezdica za junk food.
Ocene:
Ja: ***
K: ***
Miško Bilbija