Potpuno je neverovatan splet okolnosti da do skora nisam imala kablovsku televiziju kod kuće. Mada, kad bolje razmislim, nisam imala ni antenu na krovu, tako da sam jedva videla i kanale koje sam, kao, videla.
Možda i bolje…
U svakom slučaju, dan kada nam je stigla kablovska je bio vrlo svečan (zar nije divno kad umete da cenite male stvari :). Tek kada su se na tv-u prikazali svi ti silni kanali, ja sam shvatila da smo dotad živeli u mraku srpskih nacionalnih, i beogradskih lokalnih tv stanica. Odjednom nam ostatak zemaljske kugle uopšte više nije bio tako daleko, i naša kablovska je iz milošte prozvana “prozorom u svet”. Od tada, u našoj kući retko gore srpski kanali (slobodno me prozovite anti-patriotom), dok su neki drugi postali sastavni deo našeg dana. Vh1 je pravo otkrovenje, pogotovo sad kad sam sa nekoliko koraka zagazila u tridesete, gde bi mi potpuno odgovarao kao alternativa mladalačkijem Mtv-u, uz svo dužno poštovanje.
Drugo, jako me je iznenadila jedna činjenica da u Srbiji ljudi masovno snimaju spotove!!!! Odjednom me zasula gomila hip-hop, pop, kvazi-pop, folk i raznih drugih spotova, od kojih nijedan nisam videla dok sam bila “običan smrtnik” bez kablovske. A bilo je tu i ok stvari, pa mi se samo postavilo pitanje “da li je moguće da ovaj spot niko nije pustio van kablovske?”.
Vidite, dođe se do svakavih saznanja.
Jedno od lepših je kako su Coldplay komponovali sve svoje hitove. O tome sam slušala u emisiji “Storytellers”, baš na pomenutom Vh1. Stigla mi je telefonska dojava (hvala Bogu, ne anonimna!) da je jedan od mojih omiljenih bendova na ekranu, i ostatak večeri sam provela uživajući u peglanju veša (!), i slušanju veoma zanimljivog koncepta te emisije. Naime, to izgleda kao MTV Unplugged, samo što bendovi između pesama pričaju o tome kako je koja pesma nastala, i uopšte o dogodovštinama zajedničkog rada. A Chris Martin stvarno neverovatno svira taj klavir. Milina.
Naravno, meni i Milici omiljena emisija je “Animal cops” na Animal planet-u. Dok je gledamo, ja razmišljam o tome kako svugde na svetu ima bolesno zlih ljudi, a Milica stalno juri do ekrana, njuška ga, i razmišlja kako da dođe do malih prijatelja koji je mame na druženja sa druge strane istog!
(Za vas koji niste čitali moje ranije rubrike, Milica je moja džumerica, spašena sa tri meseca kad su je predamnom udarila kola).
Eto, moj utisak je takav da je ponekad dovoljno da čujem britanski „posh“ izgovor čitačice vesti, tu i tamo zasvira i raspriča se Coldplay, animal cop spasi pokojeg psa, i eto mene u inostranstvu...Ovako bar ne moram da letim avionom (brrr!).
kolumna@mtsmondo.com