Prvi susret sa Ray Allenom imao sam na All-Staru 2008 u New Orleansu. Radili smo jedan duži intervju za OBN i već tu se vidjelo da sva ona priča o Rayu kao "neprikosnovenom profesionalcu" - apsolutno stoji. Allen nakon svakog pitanja sagovornika gleda u oči i odgovara, ne kaže previše ali i ne nudi tupe i besmislene odgovore (najtužnije intervjue je davao Amare Stoudamire koji se borio da dovrši svaku rečenicu.Nakon nekog vremena svi su navijali samo da privede odgovor kraju.
Mada, svako ko prati intenzivno NBA zna kroz kakvu je muku Amare prošao u djetinjstvu, tako da je njegov problem sa javnim govorom možda i razumljiv). U poplavi tetoviranih nosača NFL dresova, čovjek bez ijedne tetovaže i koji na utakmicu nije nikada došao u farmerkama(Allen na sve, ali baš sve utakmice nosi samo odjela) odudara u potpunosti.
Nešto kasnije na treningu istočne konferencije Ray Allen se odvojio od ostatka tima koji su izvodili gomilu egzibicija za predstavnike medija, i šutirao na pomoćni koš dok mu je lopte vraćao pomoćni trener Celticsa. To je od svih novinara pratio samo jedan tip iz redakcije Boston Globea i vaš dežmekasti kolumnista. Allen za sat i nekih 10-15 minuta intenzivnog šutiranja nije prmašio NIJEDNU loptu!?
Dok su Lebron, Howard i društvo zavrtali horoge sa pola terena Allen je metodično pogađao koš iz svih pozicija...serija slobodnih bacanja, šutevi sa pet metara, trojke iz kornera i sa krila...ponoviću... bez ijednog promašaja. Na kraju treninga Kevin Eastman(pomoćnik Doca Riversa) se nasmijao i pružio ruku Allenu. Uostalom šta reći za čovjeka koji kada promaši šut uvijek zna zbog čega je promašio:" Kada pogodim prvi obruč to je zato što se nisam dovoljno odrazio, kada pogodim drugi obruč to je zato što guram loptu umjesto da je izbacim. Kada izlazim iz bloka sa desne strane dovoljno mi je da krajičkom oka vidim obruč, ništa više, uopšte ne moram da okrećem stopala ka košu, znam da ću pogoditi...."
Ray Allen je inače vlasnik najbržeg šuta u NBA već godinama unazad. Njemu je u prosjeku dovoljno 0,7 sekundi za prijem lopte, skok i izbačaj. Uzmite u obzir koliko se Allen odrazi prilikom svakog šuta i da nikada ne šutira zemlje i tek onda možete da shvatite kakva je to brzina. U 90% slučajeva odbrambeni igrač nema nikakvu šansu.
Mada, svako ko prati intenzivno NBA zna kroz kakvu je muku Amare prošao u djetinjstvu, tako da je njegov problem sa javnim govorom možda i razumljiv). U poplavi tetoviranih nosača NFL dresova, čovjek bez ijedne tetovaže i koji na utakmicu nije nikada došao u farmerkama(Allen na sve, ali baš sve utakmice nosi samo odjela) odudara u potpunosti.
Nešto kasnije na treningu istočne konferencije Ray Allen se odvojio od ostatka tima koji su izvodili gomilu egzibicija za predstavnike medija, i šutirao na pomoćni koš dok mu je lopte vraćao pomoćni trener Celticsa. To je od svih novinara pratio samo jedan tip iz redakcije Boston Globea i vaš dežmekasti kolumnista. Allen za sat i nekih 10-15 minuta intenzivnog šutiranja nije prmašio NIJEDNU loptu!?
Dok su Lebron, Howard i društvo zavrtali horoge sa pola terena Allen je metodično pogađao koš iz svih pozicija...serija slobodnih bacanja, šutevi sa pet metara, trojke iz kornera i sa krila...ponoviću... bez ijednog promašaja. Na kraju treninga Kevin Eastman(pomoćnik Doca Riversa) se nasmijao i pružio ruku Allenu. Uostalom šta reći za čovjeka koji kada promaši šut uvijek zna zbog čega je promašio:" Kada pogodim prvi obruč to je zato što se nisam dovoljno odrazio, kada pogodim drugi obruč to je zato što guram loptu umjesto da je izbacim. Kada izlazim iz bloka sa desne strane dovoljno mi je da krajičkom oka vidim obruč, ništa više, uopšte ne moram da okrećem stopala ka košu, znam da ću pogoditi...."
Ray Allen je inače vlasnik najbržeg šuta u NBA već godinama unazad. Njemu je u prosjeku dovoljno 0,7 sekundi za prijem lopte, skok i izbačaj. Uzmite u obzir koliko se Allen odrazi prilikom svakog šuta i da nikada ne šutira zemlje i tek onda možete da shvatite kakva je to brzina. U 90% slučajeva odbrambeni igrač nema nikakvu šansu.
ROB NAVIKE
Čudnu stvar sam primjetio tokom finala protiv Lakersa. Pri dnu Allenovog dresa okačenog u svlačionici je uvijek bila linija povučena flomasterom. Malo sam se raspitao i odgovor je bio da Ray uvijek označi na dresu dokle će da ga upaše u šorc. Linija je uvijek na istom mjestu i šorc i dres moraju da izgledaju tačno onako kako je on zamislio, do tada ne izlazi na teren. Ista je stvar i sa čarapama. Moraju da budu jednako podignute u odnosu na patike, Allen i to mjeri dok se veterani PJ Brown i James Posey gurkaju laktovima i kroz osmijeh odmahuju glavama.
"Još u mladosti sam znao da imam neki promećaj, mada nisam bio siguran šta je u pitanju. Kada bih nogom zakoračio na neparnu stepenicu vraćao sam se kući i čekao da se obruši nebo."
Allenu je tokom srednje škole dijagnostikovan blaži oblik Opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Rayova rutina pred svaku utakmica je ista već 20 godina. Spavanje od 11:30 do 13:00h, piletina i riža u 14:30h, dolazak u dvoranu u 15:45 i onda istezanje. Nakon toga Allen ritualno brije glavu, zatim izlazi na teren i šutira tri sata(tačno tri sata). Tek nakon toga slijedi tuširanje i oblačenje dresa i konačno izlazak na teren i utakmica.
Allen se ovoga pridržava bez obzira da li je kući ili na gostovanju. Legendarna je priča kako Ray koji ne pije alkohol na gostovanjima nikada nije izašao u noćni život, prije ili poslije utakmice.
"Na gostovanja ne nosim puno stvari jer odjeću za noćne izlaske ostavljam kući. Ko želi u noćni provod može to da radi tokom čitavog ljeta. Previše sam uložio u košarku da bih to pokvario izlascima u klubove."
"Još u mladosti sam znao da imam neki promećaj, mada nisam bio siguran šta je u pitanju. Kada bih nogom zakoračio na neparnu stepenicu vraćao sam se kući i čekao da se obruši nebo."
Allenu je tokom srednje škole dijagnostikovan blaži oblik Opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Rayova rutina pred svaku utakmica je ista već 20 godina. Spavanje od 11:30 do 13:00h, piletina i riža u 14:30h, dolazak u dvoranu u 15:45 i onda istezanje. Nakon toga Allen ritualno brije glavu, zatim izlazi na teren i šutira tri sata(tačno tri sata). Tek nakon toga slijedi tuširanje i oblačenje dresa i konačno izlazak na teren i utakmica.
Allen se ovoga pridržava bez obzira da li je kući ili na gostovanju. Legendarna je priča kako Ray koji ne pije alkohol na gostovanjima nikada nije izašao u noćni život, prije ili poslije utakmice.
"Na gostovanja ne nosim puno stvari jer odjeću za noćne izlaske ostavljam kući. Ko želi u noćni provod može to da radi tokom čitavog ljeta. Previše sam uložio u košarku da bih to pokvario izlascima u klubove."
OD UCONNA DO MIAMIJA
Još na koledžu UConn Ray je bio noćna mora ne samo za protivnike nego i za saigrače koji nisu vodili računa gdje ostavljaju stvari, koliko se puta tuširaju i koji su neobrijani. Jim Calhoun, sada već bivši trener UConna(Calhoun je regrutovao Allena iz srednje škole u South Carolini gdje je ovaj većinu vremena igrao centra. Najveća Calhounova zamjerka je bila Allenov šut!?) je za cimere stavio Raya i Travisa Knighta (bivšeg igrača Lakersa) kojem lična higijena nije bila jača strana. Knight je nekako preživio sa rasporedom stvari u sobi ali kada je istisnuo zubnu pastu sa sredine tube - tu je bio njegov kraj. Allen ga je promptno izbacio iz sobe.
U Millwaukee je stigao u jednoj od najboljih draft generacija ikada, onoj iz '96-te, samo što su navijači Bucksa tražili Stephona Marburya koji je mijenjan u Wolvese, a za nagradu je Allen izviždan tokom drafta(Igrom sudbine tri godine kasnije Ray Allen je dobio glavnu ulogu u filmu "He got game" Spikea Leea koji govori upravo o životu Stephona Marburya. Marbury je odbio da glumi u tom filmu sa Denzelom Wasgingtonom, a Ray se herojski držao tokom scene grupnog seksa sa stvarnim porno glumicama, pardon zvijezdama Jill Kelly i Chasey Lain).
Allen je svoj prvi NBA ugovor ispregovarao sam i tako zadobio doživotno povjerenje vlasnika Bucksa, američkog senatora Herba Kohla( Kohl je poznat i po izjavi nakon što mu je Glenn Big Dog Robinson tražio 100 miliona dolara za prvi ugovor:"Sine evo tebi Millwaukee Bucksi, a ti meni daj 100 miliona").
Odlazak iz Bucksa je uslijedio nakon brojnih svađa sa trenerom Georgeom Karlom koji je Raya i njegovu suprugu Shannon zvao "Ken i Barbi". Godine u Seattlu su bile čudne. Ray je trpao kao u transu ali nekih velikih rezultata nije bilo. Mlada ekipa, vrlo dobar trener - Nate McMillan, ali ipak nedovoljno kvaliteta da na jakom Zapadu naprave nešto više od druge runde play-offa.
Ipak Ray je svojim trosatnim šutiranjem prije svake tekme i tamo zarazio većinu tima i tako usadio pozitivne navike mladim igračima prije svih Rashardu Lewisu(ponovo su saigrači, ovaj put u Miamiju) te stigao i da zamalo premlati Antonio Danielsa koji mu je uzeo standardno parking mjesto(Nekome ko je rob navike to jednostavno ne radite) prije utakmice sa Knicksima. Allen je ubacio 40 poena tu noć i kada je Daniels pokušao da se našali u finišu utakmice riječima:"Trebao bih češće da ti uzmem parking mjesto", Ray je nakon pogođenog slobodonog bacanja odbrusio:" Nikada više u životu"
U Bostonu je Ray došao do titule šampiona i postao igrač sa najviše ubačenih trojki u istoriji NBA. Žrtvovao je broj šuteva, minutažu i uopšte kontakt sa loptom ali je na kraju dana zgrabio trofej ( Vaš kolumnista je imao sreću da iz Bostona i Los Angelesa prenosi svih šest utakmica NBA finala 2008 u kojem je Ray Allen doslovno spržio Lakerse. Odlučujući koš u četvrtoj utakmici i onda baražna paljba sa sedam trojki u šestom meču koji je Boston dobio sa gotovo 40 razlike. Allen je postavio rekord sa 22 pogođene trojke u jednom NBA finalu).
Ipak stvari u Celticsima nisu išle glatko. Danny Ainge je pokušao da ga trejduje u tri navrata, igrač koji je u njemu na početku vidio idola je postao najveći neprijatelj - Rajon Rondo, sa Kevinom Garnettom je naučio da koegzistira(Ray na nekih sat vremena do tekme uvijek završi svoju pripremu i onda priča i šali se sa saigračima. U tom periodu KG ne komunicira ni sa rođenom majkom.), dok Paul Pierce nikada do kraja nije mogao da razumije Allenovu metodičnost:
"Ray je potpuno lud. Jednom sam promašio zakucavanje na zagrijavanju pred meč i on je od mene tražio da na svakom sledećem zagrijavanju promašim kucanje na takav isti način. Drugi put je tražio da sjednem na svoje mjesto u avionu jer promjenom mjesta narušavam harmoniju. Da svaki dan radim iste stvari kao on - ja bih se ubio".
Duboko nesretan zbog tretmana u Bostonu i to nakon osvojene titule, Allen je odlučio da za manje novca ode u redove najvećeg rivala. Teško da u NBA postoji igrač koji više cijeni Rayov šut od Lebrona Jamesa i teško da u NBA postoji tim kojem će taj šut više da znači s obzirom na stil igre od Miami Heata. Allen je prošle sezone sa 36 godina imao najbolji procenat šuta za tri poena u svojoj karijeri(45%), a iz lijevog kornera Ray Ray trojke šutira 58%(što je najbolji omjer igrač - pozicija u čitavoj ligi).
Činjenica da u Miamiju ne mora da trči kroz blokove koliko je to radio u Bostonu i može da čeka povratne lopte Jamesa, Wadea i Bosha znači da bi Allen bez problema mogao da igra do svoje 40 godine. To bi značilo još barem dvije sezone gledanja najljepšeg šuta koji se pojavio u NBA, a koji sa bogomdanim talentom nema puno veze, samo pitajte vlasnika...
"Svaki put kada mi kažu da je moj šut božiji dar ja se naljutim. Znam koliko treniram svaki dan, a siguran sam da Bog ima pametnija posla od zanimacije mojim skok-šutom."
U Millwaukee je stigao u jednoj od najboljih draft generacija ikada, onoj iz '96-te, samo što su navijači Bucksa tražili Stephona Marburya koji je mijenjan u Wolvese, a za nagradu je Allen izviždan tokom drafta(Igrom sudbine tri godine kasnije Ray Allen je dobio glavnu ulogu u filmu "He got game" Spikea Leea koji govori upravo o životu Stephona Marburya. Marbury je odbio da glumi u tom filmu sa Denzelom Wasgingtonom, a Ray se herojski držao tokom scene grupnog seksa sa stvarnim porno glumicama, pardon zvijezdama Jill Kelly i Chasey Lain).
Allen je svoj prvi NBA ugovor ispregovarao sam i tako zadobio doživotno povjerenje vlasnika Bucksa, američkog senatora Herba Kohla( Kohl je poznat i po izjavi nakon što mu je Glenn Big Dog Robinson tražio 100 miliona dolara za prvi ugovor:"Sine evo tebi Millwaukee Bucksi, a ti meni daj 100 miliona").
Odlazak iz Bucksa je uslijedio nakon brojnih svađa sa trenerom Georgeom Karlom koji je Raya i njegovu suprugu Shannon zvao "Ken i Barbi". Godine u Seattlu su bile čudne. Ray je trpao kao u transu ali nekih velikih rezultata nije bilo. Mlada ekipa, vrlo dobar trener - Nate McMillan, ali ipak nedovoljno kvaliteta da na jakom Zapadu naprave nešto više od druge runde play-offa.
Ipak Ray je svojim trosatnim šutiranjem prije svake tekme i tamo zarazio većinu tima i tako usadio pozitivne navike mladim igračima prije svih Rashardu Lewisu(ponovo su saigrači, ovaj put u Miamiju) te stigao i da zamalo premlati Antonio Danielsa koji mu je uzeo standardno parking mjesto(Nekome ko je rob navike to jednostavno ne radite) prije utakmice sa Knicksima. Allen je ubacio 40 poena tu noć i kada je Daniels pokušao da se našali u finišu utakmice riječima:"Trebao bih češće da ti uzmem parking mjesto", Ray je nakon pogođenog slobodonog bacanja odbrusio:" Nikada više u životu"
U Bostonu je Ray došao do titule šampiona i postao igrač sa najviše ubačenih trojki u istoriji NBA. Žrtvovao je broj šuteva, minutažu i uopšte kontakt sa loptom ali je na kraju dana zgrabio trofej ( Vaš kolumnista je imao sreću da iz Bostona i Los Angelesa prenosi svih šest utakmica NBA finala 2008 u kojem je Ray Allen doslovno spržio Lakerse. Odlučujući koš u četvrtoj utakmici i onda baražna paljba sa sedam trojki u šestom meču koji je Boston dobio sa gotovo 40 razlike. Allen je postavio rekord sa 22 pogođene trojke u jednom NBA finalu).
Ipak stvari u Celticsima nisu išle glatko. Danny Ainge je pokušao da ga trejduje u tri navrata, igrač koji je u njemu na početku vidio idola je postao najveći neprijatelj - Rajon Rondo, sa Kevinom Garnettom je naučio da koegzistira(Ray na nekih sat vremena do tekme uvijek završi svoju pripremu i onda priča i šali se sa saigračima. U tom periodu KG ne komunicira ni sa rođenom majkom.), dok Paul Pierce nikada do kraja nije mogao da razumije Allenovu metodičnost:
"Ray je potpuno lud. Jednom sam promašio zakucavanje na zagrijavanju pred meč i on je od mene tražio da na svakom sledećem zagrijavanju promašim kucanje na takav isti način. Drugi put je tražio da sjednem na svoje mjesto u avionu jer promjenom mjesta narušavam harmoniju. Da svaki dan radim iste stvari kao on - ja bih se ubio".
Duboko nesretan zbog tretmana u Bostonu i to nakon osvojene titule, Allen je odlučio da za manje novca ode u redove najvećeg rivala. Teško da u NBA postoji igrač koji više cijeni Rayov šut od Lebrona Jamesa i teško da u NBA postoji tim kojem će taj šut više da znači s obzirom na stil igre od Miami Heata. Allen je prošle sezone sa 36 godina imao najbolji procenat šuta za tri poena u svojoj karijeri(45%), a iz lijevog kornera Ray Ray trojke šutira 58%(što je najbolji omjer igrač - pozicija u čitavoj ligi).
Činjenica da u Miamiju ne mora da trči kroz blokove koliko je to radio u Bostonu i može da čeka povratne lopte Jamesa, Wadea i Bosha znači da bi Allen bez problema mogao da igra do svoje 40 godine. To bi značilo još barem dvije sezone gledanja najljepšeg šuta koji se pojavio u NBA, a koji sa bogomdanim talentom nema puno veze, samo pitajte vlasnika...
"Svaki put kada mi kažu da je moj šut božiji dar ja se naljutim. Znam koliko treniram svaki dan, a siguran sam da Bog ima pametnija posla od zanimacije mojim skok-šutom."
