Naslov je iz posuđen iz čuvene rečenice bosanskog putopisca Zuke Džumhura koji je rekao da čovjek na
Balkanu od imovine treba samo da ima dva spremna kofera za bijeg (jedna od najvećih istina izrečena o ovim prostorima).
Čuli ste milion puta da se treneri dijele na one "koji su dobili otkaz i one koji će ga dobiti" i upravo ova dva citata najbolje opisuju trenerski posao. Puno, puno rada, a nagrada najčešće nije tako velika...ni blizu.
Nekada ste trener mogli da budete sa presavijenim sastavima timova kao što je to radio legendarni Red Auerbach. Red se uglavnom bavio otežavanjem boravka protivničkoj ekipi u dvorani(gostujuća svlačionica je uvijek bila urnebesno mala, a u njoj su bile moguće samo dvije temperature +40 ili -25. Vrlo je izvjesno bilo i da će neko od vlasnika protivničkog tima dobiti batine ako pokuša da skrene Redu pažnju na neke...khm nepravilnosti.
Auerbach je 1957. godine nokautirao vlasnika St. Louis Hawksa Bena Kernera nakon što su se Celticsi žalili da je jedan od koševa u St. Louisu niži od propisanog. Kerner je dojurio do Auerbacha i opsovao par puta, a zatim primio kroše iz okreta koji ga je patosirao. To se dešavalo par minuta prije početka treće utakmice NBA finala. Red nije isključen, kažnjen je sa 300 dolara nakon tekme, a Celticsi su ostvarili pobjedu i par mečeva kasnije osvojili titulu prvaka. Kernera iz ove perspektive nikome nije žao jer je bio dokazani rasista. Za Reda je to bila prva šampionska titula.
U narednih 10 godina još ih je osvojio devet.)
Nekada su sastanci nakon serije poraza izgledali ovako:
"Momci u prostoriji do nas je sanduk Jack Danielsa, četiri kartona piva i tri prostituke. Nakon što završite tamo želim da uđemo u seriju pobjeda...daj ruke...." Ovo je izgovorio Babe McCarthy trener New Orleans Bucsa 1969 godine u ABA ligi(prvoj ligi koja je imala liniju za tri poena.) Bucsi su nakon toga ušli u seriju od 13 uzastopnih pobjeda i sezonu završili sa omjerom 46:32. Poraženi su u drugoj rundi play-offa. Živa istina.
Čuveni Spencer Haywood je u svojoj autobiografiji napisao kako je angažvao plaćenog ubicu da ubije njegovog tadašnjeg trenera Paula Westheada zbog male minutaže. Haywood je po sopstvenom priznanju napustio trening pred finale protiv Philadelphije sa razmišljanjem:"Ovaj Westhead mora da umre!".Srećom kasnije se predomislio.
Mnogi stručnjaci kažu, mnogi se i slažu da je prvi pravi odmak od onoga "idemo sada, čvrsto u odbrani i pametno u napadu" napravio Bobby Knight. Studiozna priprema utakmica i želja da se oduzme protviniku ono što najbolje radi tu je Bobby Knight bio pionir. gledanje video snimak dok oči ne ispadnu i njemu i njegovim pomoćnicima. Bobby je izvlačio maksimum iz svake svoje ekipe i to je možda ultimativni kompliment koji jedan trener može dobiti - da su njegovi igrači uvijek igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti.
70-tih je u NCAA krugovima vladala priča da ako Bobby ima četiri dana za pripremu tekme - nema šanse da ga dobiješ.
Pomoćni treneri su proklinjali svaki poraz jer je slijedio cjelovečernja seansa uz gledanje videa i šutiranje komada namještaja. Jednom prilikom su Knight i njegovi pomoćnici nakon poraza u sobi za gledanje videa ostali 22 sata gledajući istu utakmicu dok je Bobby psovao sve što mu je palo na pamet i vraćao traku na početak uz obavezno:
"Ovo je horor, mislim da više nećemo dobiti nijednu utakmicu do kraja sezone".
Pomoćne trenere je spasio Al Mcguire (također legendarni trener) koji je kao stručni komentator došao da sa Knightom snimi intervju za NBC, Bobbyjevi pomoćnici su zamalo zaplakali od sreće.
Knight je bio toliko povećen poslu da je selektorski posao tokom Olimpijade u Los Angelesu 1984-te shvatio kao da vodi iskrcavanje na Normandiju(legendarna anegdota...prije finalne utakmice sa Španijom Michael Jordan se pojavio sa pogrešnim dresom, a još nekoliko igrača je iz soba ponijelo pogrešne trenerke. Knight je pomahnitao uz priču da niko nije spreman za finale. Jedan od pomoćnika je dva puta odlazio do drugog kraja grada gdje se nalazilo olimpijsko selo i konačno uspio da donese pravi dres za MJ-a i trenerke. Konačno kada se u svlačionici pojavio Bobby Knight potpuno van sebe i okrenuo tablu kako bi na njoj napisao ko su opasni igrači u španskom timu tu je bila zaljepljena poruka.
"Treneru," pisalo je, "nakon svih sranja koja smo prošli od priprema do večeras, nema šanse da izgubimo finale". Poruku je potpisao Michael Jordan. Knight je otkazao sastanak i poruku stavio u džep. Čuva je i dan-danas.
Knightovim pojavljivanjem krenula je era trenera koji mnogo pažnje posvećuju skautiranju protivinika koja je na svom vrhunucu danas. Pomoćni treneri u donašnjoj košarci za uglavnom mizeran novac doslovno skapavaju između dvije utakmice koristeći Synergy skauting i dvd materijal u pripremi akcija protivničkog tima te individualnih karakteristika igrača. Treneri koji po osjećaju vode utakmice sve teže prolaze. Jednostavno brojevi i video ne lažu, a treneri koji se previše oslanjaju na goli instinkt i koji ne posvećuju dovoljno pažnje pripremi utakmice u današnjoj košarci uvijek ostaju kratki.
NBA liga je odlaskom Jerry Sloana spala na samo Gregga Popovicha kao trenera koji vlada čvrstom rukom. Phil Jackson je svojeremeno izjavio da u NBA na svaku kritiku igraču morate da uputite pet komplimenata. Pat Riley je zamalo fizički napadnut od Shaquillea O'Neala nakon što mu je uputio kritiku da je predebeo za ozbiljnu košarku i tada je navnodno shvatio da više nema pravu komunikaciju sa većinom današnjih zvijeda. NBA liga je jednostavno liga igrača i tu treneri uvijek moraju da vode računa. Čak je i Ettore Messina na pitanje da li je tokom boravka u Lakersima išta rekao Kobeu Bryantu odgovorio:
"Šta da mu kažem? Pa on helikopterom dolazi na treninge."
U Evropi je također sve manje trenera koji vladaju bez pogovora. Žrtve su menadžera, vlasnika koji žele da budu treneri, nerealnih ambicija sredina u koje dolaze, primorani su na velike ustupke samo da bi izdržali koji mjesec duže. Kada čujete kakve i koliko su redovne plate trenerima mlađih kategorija na ovim prostorima dođe vam da plačete, a od njih se traži da imaju entuzijazam i proizvode igrače za budućnost. Inače, još uvijek nije pronađena hranjiva supstanca u riječi entuzijazam.
Vjerovatno ne postoji zanimanje u sportu koje je više izvrgnuto kritikama od trenerskog poziva.
Da li postoje treneri za koje nije jasno kako rade taj posao? Naravno da postoje i to uopšte nije sporno. Opet da li ste ikada čuli za trenera koji nije kritikovan i za kojeg mesar, taksista ili nastavnik istorije ne tvrde da bi bolje radili njegov posao? Naravno da niste. Čak se i za najbolje trenere u NBA i Evropi Phila Jacksona i Željka Obradovića se kaže da "mogu da pobjeđuju samo sa najboljim igračima tj. najvećim budžetima!?". Što je posebno tužno čak i ovakve kritike bez ikakvog smisla nailaze na plodno tlo kod određenog broja ljudi koji mudro klimaju glavom između dva srka prve dnevne kafe.
Na ovaj tekst me je ponukao nedavni odlazak Bože Maljkovića iz Cedevite. Pokušavao sam par dana da saznam prave razloge njegovg napuštanja tima i to nakon dvije pobjede u Euroligi ali bez rezultata. Niko nema pravu, čistu informaciju. Kuloarske priče idu od već poznate o nedisciplini dijela ekipe nakon presude haškog tribunala, preko neprijatnosti koje je navodno doživjela njegova supruga do priče o tome kako je Maljković već neko vrijeme tražio izlaznu strategiju iz kluba gdje su bili nezadovoljni njegovim radom. Pravu istinu teško da ćemo saznati.
Maljković je četvrti trener u jadranskoj ligi koji novu godinu neće dočekati na mjestu gdje je počeo sezonu, prvi koji je napustio klub. Laziću, Todorovu i Mršiću su se klubovi zahvalili na saradnji. Prema informacijama koje imam još u dva kluba jadranske lige trenerima se trese stolica, što bi značilo da bi otkaze do polovine decembra mogli da dobiju treneri u gotovo pola timova ABA(koja je počela 28.septembra!??).
U ligi gdje je prosječna plata pomoćnika oko 300 eura i to ako dobiju tri plate za sezonu ljube se od sreće, treneri su izgleda najpotrošnija roba.
Samo dva spremna kofera.....
Balkanu od imovine treba samo da ima dva spremna kofera za bijeg (jedna od najvećih istina izrečena o ovim prostorima).
Čuli ste milion puta da se treneri dijele na one "koji su dobili otkaz i one koji će ga dobiti" i upravo ova dva citata najbolje opisuju trenerski posao. Puno, puno rada, a nagrada najčešće nije tako velika...ni blizu.
Nekada ste trener mogli da budete sa presavijenim sastavima timova kao što je to radio legendarni Red Auerbach. Red se uglavnom bavio otežavanjem boravka protivničkoj ekipi u dvorani(gostujuća svlačionica je uvijek bila urnebesno mala, a u njoj su bile moguće samo dvije temperature +40 ili -25. Vrlo je izvjesno bilo i da će neko od vlasnika protivničkog tima dobiti batine ako pokuša da skrene Redu pažnju na neke...khm nepravilnosti.
Auerbach je 1957. godine nokautirao vlasnika St. Louis Hawksa Bena Kernera nakon što su se Celticsi žalili da je jedan od koševa u St. Louisu niži od propisanog. Kerner je dojurio do Auerbacha i opsovao par puta, a zatim primio kroše iz okreta koji ga je patosirao. To se dešavalo par minuta prije početka treće utakmice NBA finala. Red nije isključen, kažnjen je sa 300 dolara nakon tekme, a Celticsi su ostvarili pobjedu i par mečeva kasnije osvojili titulu prvaka. Kernera iz ove perspektive nikome nije žao jer je bio dokazani rasista. Za Reda je to bila prva šampionska titula.
U narednih 10 godina još ih je osvojio devet.)
Nekada su sastanci nakon serije poraza izgledali ovako:
"Momci u prostoriji do nas je sanduk Jack Danielsa, četiri kartona piva i tri prostituke. Nakon što završite tamo želim da uđemo u seriju pobjeda...daj ruke...." Ovo je izgovorio Babe McCarthy trener New Orleans Bucsa 1969 godine u ABA ligi(prvoj ligi koja je imala liniju za tri poena.) Bucsi su nakon toga ušli u seriju od 13 uzastopnih pobjeda i sezonu završili sa omjerom 46:32. Poraženi su u drugoj rundi play-offa. Živa istina.
Čuveni Spencer Haywood je u svojoj autobiografiji napisao kako je angažvao plaćenog ubicu da ubije njegovog tadašnjeg trenera Paula Westheada zbog male minutaže. Haywood je po sopstvenom priznanju napustio trening pred finale protiv Philadelphije sa razmišljanjem:"Ovaj Westhead mora da umre!".Srećom kasnije se predomislio.
Mnogi stručnjaci kažu, mnogi se i slažu da je prvi pravi odmak od onoga "idemo sada, čvrsto u odbrani i pametno u napadu" napravio Bobby Knight. Studiozna priprema utakmica i želja da se oduzme protviniku ono što najbolje radi tu je Bobby Knight bio pionir. gledanje video snimak dok oči ne ispadnu i njemu i njegovim pomoćnicima. Bobby je izvlačio maksimum iz svake svoje ekipe i to je možda ultimativni kompliment koji jedan trener može dobiti - da su njegovi igrači uvijek igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti.
70-tih je u NCAA krugovima vladala priča da ako Bobby ima četiri dana za pripremu tekme - nema šanse da ga dobiješ.
Pomoćni treneri su proklinjali svaki poraz jer je slijedio cjelovečernja seansa uz gledanje videa i šutiranje komada namještaja. Jednom prilikom su Knight i njegovi pomoćnici nakon poraza u sobi za gledanje videa ostali 22 sata gledajući istu utakmicu dok je Bobby psovao sve što mu je palo na pamet i vraćao traku na početak uz obavezno:
"Ovo je horor, mislim da više nećemo dobiti nijednu utakmicu do kraja sezone".
Pomoćne trenere je spasio Al Mcguire (također legendarni trener) koji je kao stručni komentator došao da sa Knightom snimi intervju za NBC, Bobbyjevi pomoćnici su zamalo zaplakali od sreće.
Knight je bio toliko povećen poslu da je selektorski posao tokom Olimpijade u Los Angelesu 1984-te shvatio kao da vodi iskrcavanje na Normandiju(legendarna anegdota...prije finalne utakmice sa Španijom Michael Jordan se pojavio sa pogrešnim dresom, a još nekoliko igrača je iz soba ponijelo pogrešne trenerke. Knight je pomahnitao uz priču da niko nije spreman za finale. Jedan od pomoćnika je dva puta odlazio do drugog kraja grada gdje se nalazilo olimpijsko selo i konačno uspio da donese pravi dres za MJ-a i trenerke. Konačno kada se u svlačionici pojavio Bobby Knight potpuno van sebe i okrenuo tablu kako bi na njoj napisao ko su opasni igrači u španskom timu tu je bila zaljepljena poruka.
"Treneru," pisalo je, "nakon svih sranja koja smo prošli od priprema do večeras, nema šanse da izgubimo finale". Poruku je potpisao Michael Jordan. Knight je otkazao sastanak i poruku stavio u džep. Čuva je i dan-danas.
Knightovim pojavljivanjem krenula je era trenera koji mnogo pažnje posvećuju skautiranju protivinika koja je na svom vrhunucu danas. Pomoćni treneri u donašnjoj košarci za uglavnom mizeran novac doslovno skapavaju između dvije utakmice koristeći Synergy skauting i dvd materijal u pripremi akcija protivničkog tima te individualnih karakteristika igrača. Treneri koji po osjećaju vode utakmice sve teže prolaze. Jednostavno brojevi i video ne lažu, a treneri koji se previše oslanjaju na goli instinkt i koji ne posvećuju dovoljno pažnje pripremi utakmice u današnjoj košarci uvijek ostaju kratki.
NBA liga je odlaskom Jerry Sloana spala na samo Gregga Popovicha kao trenera koji vlada čvrstom rukom. Phil Jackson je svojeremeno izjavio da u NBA na svaku kritiku igraču morate da uputite pet komplimenata. Pat Riley je zamalo fizički napadnut od Shaquillea O'Neala nakon što mu je uputio kritiku da je predebeo za ozbiljnu košarku i tada je navnodno shvatio da više nema pravu komunikaciju sa većinom današnjih zvijeda. NBA liga je jednostavno liga igrača i tu treneri uvijek moraju da vode računa. Čak je i Ettore Messina na pitanje da li je tokom boravka u Lakersima išta rekao Kobeu Bryantu odgovorio:
"Šta da mu kažem? Pa on helikopterom dolazi na treninge."
U Evropi je također sve manje trenera koji vladaju bez pogovora. Žrtve su menadžera, vlasnika koji žele da budu treneri, nerealnih ambicija sredina u koje dolaze, primorani su na velike ustupke samo da bi izdržali koji mjesec duže. Kada čujete kakve i koliko su redovne plate trenerima mlađih kategorija na ovim prostorima dođe vam da plačete, a od njih se traži da imaju entuzijazam i proizvode igrače za budućnost. Inače, još uvijek nije pronađena hranjiva supstanca u riječi entuzijazam.
Vjerovatno ne postoji zanimanje u sportu koje je više izvrgnuto kritikama od trenerskog poziva.
Da li postoje treneri za koje nije jasno kako rade taj posao? Naravno da postoje i to uopšte nije sporno. Opet da li ste ikada čuli za trenera koji nije kritikovan i za kojeg mesar, taksista ili nastavnik istorije ne tvrde da bi bolje radili njegov posao? Naravno da niste. Čak se i za najbolje trenere u NBA i Evropi Phila Jacksona i Željka Obradovića se kaže da "mogu da pobjeđuju samo sa najboljim igračima tj. najvećim budžetima!?". Što je posebno tužno čak i ovakve kritike bez ikakvog smisla nailaze na plodno tlo kod određenog broja ljudi koji mudro klimaju glavom između dva srka prve dnevne kafe.
Na ovaj tekst me je ponukao nedavni odlazak Bože Maljkovića iz Cedevite. Pokušavao sam par dana da saznam prave razloge njegovg napuštanja tima i to nakon dvije pobjede u Euroligi ali bez rezultata. Niko nema pravu, čistu informaciju. Kuloarske priče idu od već poznate o nedisciplini dijela ekipe nakon presude haškog tribunala, preko neprijatnosti koje je navodno doživjela njegova supruga do priče o tome kako je Maljković već neko vrijeme tražio izlaznu strategiju iz kluba gdje su bili nezadovoljni njegovim radom. Pravu istinu teško da ćemo saznati.
Maljković je četvrti trener u jadranskoj ligi koji novu godinu neće dočekati na mjestu gdje je počeo sezonu, prvi koji je napustio klub. Laziću, Todorovu i Mršiću su se klubovi zahvalili na saradnji. Prema informacijama koje imam još u dva kluba jadranske lige trenerima se trese stolica, što bi značilo da bi otkaze do polovine decembra mogli da dobiju treneri u gotovo pola timova ABA(koja je počela 28.septembra!??).
U ligi gdje je prosječna plata pomoćnika oko 300 eura i to ako dobiju tri plate za sezonu ljube se od sreće, treneri su izgleda najpotrošnija roba.
Samo dva spremna kofera.....
