...nekoliko puta je za dlaku otpremljen u druge timove, jedva je preživio obračun u noćnom klubu, a ući će u istoriju kao jedan od najboljih igrača Boston Celticsa svih vremena.
Nije bez razloga Shaquille O'Neal rekao da je Paul Pierce "#*% istina!"
Ko je imao priliku da izbliza gleda Paula Piercea kako igra košarku, ostao je zapanjen njegovom - sporošću. Prvo što se zapitate je "kako ovaj tip igra ovako dobro sa ovako sporim nogama?". U nekim trenucima izgleda kao da Pierce šeta od tačke A do tačke B i zatim se bez nekog vidnog napora diže na onaj svoj karakteristični šut sa visine penala i naravno pogađa.
Kada smo svojevremeno pitali pomoćnog trenera Celticsa Kevina Eastmana šta čini da Pierce uvijek pronađe prostor za šut, bez obzira na činjenicu da ga redovno čuvaju brži i eksplozivniji igrači, odgovor je glasio "Ramena. Paul ima vjerovatno najjača ramena u ligi!".
Bili smo začuđeni, otkud sad da Pierce ima takva ramena, ali je potvrda stigla i od jednog trenera sa ovih prostora, koji je u Los Angelesu individualno radio sa njim: "Kada Pierce krene u dribling uglavnom stigneš da ga zatvoriš nogama, ali onda slijedi kontakt ramenom kojim te potpuno razbije, kao da te udari kamion. To mu ostavlja dovoljno prostora za šut."
Na ovo se nadovezuju i izuzetno brze ruke. Dok Paulov prodor pod koš često djeluje kao da voziš Golf dizel planinskim putem, njegove finte i posebno driblinzi su u odnosu na ostatak kretnji nestvarno brzi i uvjerljivi. Kada gledate odbrambene igrače, Pierce uvijek pronalazi način da ih izbaci iz ravnoteže, s druge strane uvijek ima dovoljno snage da zadrži minimum sopstvenog balansa, bez obzira koliko težak bio šut koji pokušava. Ruke mu pomažu i u odbrani, jer je Paul Pierce bez obzira na svoje trome noge odličan defanzivac, uostalom sjetite se onog čuvenog povratka Celticsa iz 24 poena "minusa" u četvrtoj utakmici finala 2008, kada je Pierce tražio od Doca Riversa da on čuva Bryanta: "Treneru stavi mene na Kobea. Ja ću da ga zaustavim!"
U drugom poluvremenu Kobe je protiv Piercea šutirao 6-15 iz igre, a Paul mu je u direktnom duelu i izblokirao jedan šut.
Nije bez razloga Shaquille O'Neal rekao da je Paul Pierce "#*% istina!"
Ko je imao priliku da izbliza gleda Paula Piercea kako igra košarku, ostao je zapanjen njegovom - sporošću. Prvo što se zapitate je "kako ovaj tip igra ovako dobro sa ovako sporim nogama?". U nekim trenucima izgleda kao da Pierce šeta od tačke A do tačke B i zatim se bez nekog vidnog napora diže na onaj svoj karakteristični šut sa visine penala i naravno pogađa.
Kada smo svojevremeno pitali pomoćnog trenera Celticsa Kevina Eastmana šta čini da Pierce uvijek pronađe prostor za šut, bez obzira na činjenicu da ga redovno čuvaju brži i eksplozivniji igrači, odgovor je glasio "Ramena. Paul ima vjerovatno najjača ramena u ligi!".
Bili smo začuđeni, otkud sad da Pierce ima takva ramena, ali je potvrda stigla i od jednog trenera sa ovih prostora, koji je u Los Angelesu individualno radio sa njim: "Kada Pierce krene u dribling uglavnom stigneš da ga zatvoriš nogama, ali onda slijedi kontakt ramenom kojim te potpuno razbije, kao da te udari kamion. To mu ostavlja dovoljno prostora za šut."
Na ovo se nadovezuju i izuzetno brze ruke. Dok Paulov prodor pod koš često djeluje kao da voziš Golf dizel planinskim putem, njegove finte i posebno driblinzi su u odnosu na ostatak kretnji nestvarno brzi i uvjerljivi. Kada gledate odbrambene igrače, Pierce uvijek pronalazi način da ih izbaci iz ravnoteže, s druge strane uvijek ima dovoljno snage da zadrži minimum sopstvenog balansa, bez obzira koliko težak bio šut koji pokušava. Ruke mu pomažu i u odbrani, jer je Paul Pierce bez obzira na svoje trome noge odličan defanzivac, uostalom sjetite se onog čuvenog povratka Celticsa iz 24 poena "minusa" u četvrtoj utakmici finala 2008, kada je Pierce tražio od Doca Riversa da on čuva Bryanta: "Treneru stavi mene na Kobea. Ja ću da ga zaustavim!"
U drugom poluvremenu Kobe je protiv Piercea šutirao 6-15 iz igre, a Paul mu je u direktnom duelu i izblokirao jedan šut.
Od djetinjstva Piercea je pratio problem težine. Možda i zbog dežmekaste građe nije tako često pominjan kao neki talentovani igrač u Los Angelesu sve do trećeg razreda srednje škole. Na pitanje nastavnika šta će biti kada poraste Paul je svojeremeno rekao: "Planiram da budem smetlar!", "To je prilično dobar posao", uzvratio je nastavnik. Jednostavno malo afroameričke djece koja odrasta u Inglewoodu, dijelu L.A. najpoznatijem po kriminalu i bivšoj dvorani Lakersa, sanjaju neke velike snove.
Paul je kao i svi dječaci njegovih godina u komšiluku gledao Magica, Kareema, Worthya i Scotta i zatim imitirao njihove poteze na terenu. On i njegova dva najbolja druga su se budili u pola šest i zatim vježbali šut i driblinge dok ih je nadgledao pomoćni trener Scott Collins, inače lokalni policajac koji je tako vodio računa da djeca ne provode puno vremena na ulici i da im usadi radne navike.
Pierce je svako jutro dolazio znojav u školu: "Izgledali smo katastrofalno. Znojavi i prljavi smo dolazili na časove, ali opet, napredovali smo kao igrači, a najveći plus je bio što nećete baš sresti kriminalca na ulici u šest ujutro."
Stipendiju je dobio od Kansasa i čuvenog Roya Williamsa. Kako urbanom momku iz LA prodati priču da dodje u ruralni Lawrence? "Sine, ti si dio koji nedostaje da budemo šampioni", rekao je Roy Williams, a Pierce spakovao kofere i krenuo tamo gdje je košarka izmišljena.
Williams je od početka znao kakvog igrača ima, ali Pierceova volja često nije pratila njegov talenat. "Obožavam Paula", kaže Williams, "ali je on istovremeno osoba koja me je izluđivala!".
Nekoliko puta Pierce se na treninizima pojavljivao sa odsutnim izrazom lica i svaki put Roy Williams bi ga izbacio uz povik "Sa takvom facom na mom treningu nemaš šta da tražiš". Piercovi saigrači na koledžu bili su Jacque Vaughn, Raef LaFrentz, Scott Pollard, Billy Thomas, Jarod Hasse. U dvije godine su ostvarili omjer 69-6 ali titulu nisu osvojili.
Na draftu '98 je prije Piercea birano devet igrača. Ideja Celticsa je bila da uzmu Dirka Nowitzkog, ali je njega zgrabio Dallas, odnosno Don Nelson. Slijedeći je birao Boston, "Pierce uopšte nije bio u našim planovima. Kada je došao red da biramo, morali smo brzo da reagujemo...", prisjeća se tadašnji GM Chris Wallace. Paul nije odradio nijedan trening za Boston prije drafta, a na trening kamp je došao potpuno zapušten. "Uvijek smo kao djeca pričali da želimo da igramo za Lakerse, a tim za koji nikada ne želimo da igramo? Boston."
Tokom trening kampa Pierce je držao u svojoj svlačionici listu imena svih igrača biranih prije njega na draftu. Nakon treninga je ostajao da dodatno šutira i nakon svakog pogotka urlao "Nowitzki", "Olowokandi", "Bibby", "Carter", "Jamison". Celticsi su ubrzo otkrili da se Pierce na terenu ne plaši doslovno nikoga, ali i da utakmice protiv slabih protivnika igra slabo. Protiv dobrih? "Uvijek sam igrao bolje pod pritiskom. Što je protivnik bolji, bolja je i moja igra."
Paul je kao i svi dječaci njegovih godina u komšiluku gledao Magica, Kareema, Worthya i Scotta i zatim imitirao njihove poteze na terenu. On i njegova dva najbolja druga su se budili u pola šest i zatim vježbali šut i driblinge dok ih je nadgledao pomoćni trener Scott Collins, inače lokalni policajac koji je tako vodio računa da djeca ne provode puno vremena na ulici i da im usadi radne navike.
Pierce je svako jutro dolazio znojav u školu: "Izgledali smo katastrofalno. Znojavi i prljavi smo dolazili na časove, ali opet, napredovali smo kao igrači, a najveći plus je bio što nećete baš sresti kriminalca na ulici u šest ujutro."
Stipendiju je dobio od Kansasa i čuvenog Roya Williamsa. Kako urbanom momku iz LA prodati priču da dodje u ruralni Lawrence? "Sine, ti si dio koji nedostaje da budemo šampioni", rekao je Roy Williams, a Pierce spakovao kofere i krenuo tamo gdje je košarka izmišljena.
Williams je od početka znao kakvog igrača ima, ali Pierceova volja često nije pratila njegov talenat. "Obožavam Paula", kaže Williams, "ali je on istovremeno osoba koja me je izluđivala!".
Nekoliko puta Pierce se na treninizima pojavljivao sa odsutnim izrazom lica i svaki put Roy Williams bi ga izbacio uz povik "Sa takvom facom na mom treningu nemaš šta da tražiš". Piercovi saigrači na koledžu bili su Jacque Vaughn, Raef LaFrentz, Scott Pollard, Billy Thomas, Jarod Hasse. U dvije godine su ostvarili omjer 69-6 ali titulu nisu osvojili.
Na draftu '98 je prije Piercea birano devet igrača. Ideja Celticsa je bila da uzmu Dirka Nowitzkog, ali je njega zgrabio Dallas, odnosno Don Nelson. Slijedeći je birao Boston, "Pierce uopšte nije bio u našim planovima. Kada je došao red da biramo, morali smo brzo da reagujemo...", prisjeća se tadašnji GM Chris Wallace. Paul nije odradio nijedan trening za Boston prije drafta, a na trening kamp je došao potpuno zapušten. "Uvijek smo kao djeca pričali da želimo da igramo za Lakerse, a tim za koji nikada ne želimo da igramo? Boston."
Tokom trening kampa Pierce je držao u svojoj svlačionici listu imena svih igrača biranih prije njega na draftu. Nakon treninga je ostajao da dodatno šutira i nakon svakog pogotka urlao "Nowitzki", "Olowokandi", "Bibby", "Carter", "Jamison". Celticsi su ubrzo otkrili da se Pierce na terenu ne plaši doslovno nikoga, ali i da utakmice protiv slabih protivnika igra slabo. Protiv dobrih? "Uvijek sam igrao bolje pod pritiskom. Što je protivnik bolji, bolja je i moja igra."
Boston pod vodstvom Ricka Pitina nije uspijevao da pronađe pravi put. "Na koledžu sam u dvije godine izgubio šest tekmi. U Bostonu smo u prve dvije sedmice sezone imali seriju od devet poraza", prisjeća se Pierce.
Osim ljubavi prema košarci, Pierce je još od koledža iskazivao i ljubav prema noćnim izlascima. Njegov najbolji prijatelj Jason Crowe često pominje period kada su poslije zabave po klubovima on i Paul pripiti odlazili da nešto pojedu, a zatim trčali serije sprinteva na plaži od četiri do šest ujutro. "Igrali smo košarku, jurili djevojke i izlazili po klubovima. Sve to smo radili istim intenzitetom.", kaže Crowe.
U Celticsima partner za stalne noćne izlaske je bio Tony Battie. "U Bostonu su naši provodi po klubovima bili baš žestoki, ali bez obzira na to, Paul je uvijek bio prvi u dvorani. On je veliki takmičar u svemu. Ja bih došao u dvoranu oko 9 ujutro i pomislio 'e, sada sam stigao prvi', ali PP je u dvorani bio još od pola osam i tako svaki put."
Noćni izlazak 25. septembra 2000. godine je zamalo koštao života Paula Piercea. I danas je nejasno šta se tačno dogodilo u bostonskom klubu po imenu Buzz. U klub su kročili Tony Battie, njegov brat i Paul Pierce. Braća Battie su otišla do wc-a, a Pierce je započeo razgovor sa dvije djevojke. Verzija koja se najčešće može čuti je da je Pierceu prišao tip i rekao da se odmakne od njegove sestre. U roku od pola minute na igrača Bostona su skočile najmanje tri osobe. S leđa je dobio udarac bocom šampanjca u glavu, neko od njih je potegao nož i zadao Pierceu čak 11 uboda u leđa i vrat od kojih se jedan zaustavio na tri milimetra od srca!
Kada je Battie izašao iz wc-a njegov saigrač je ležao u lokvi krvi, iako i dalje pri svijesti. Uslijedila je ludačka vožnja do bolnice. Dok su ga vodili u operacionu salu Pierce je pitao ono što se pita u tim situacijama: "Doktore, hoću li ostati živ?"
Battie je plakao u čekaonici i narednih godinu dana krivio sebe. "Osjećao sam da sam ga ostavio na cjedilu. Da mu se nešto desilo ko zna šta bih uradio". Navijače Celticsa je uhvatila panika. Len Bias se predozirao kokainom, Reggie Lewisa je izdalo srce na terenu, a sada je i treća nada Bostona u povratak stare slave završila u bolnici.
Oporavak je bio čudesan. Paul je imao više sreće nego pameti. Nakon deset dana je izašao iz bolnice. Doktori su rekli da ne smije dizati ruke iznad glave još neko vrijeme, a dok je to saopštavano treneru Jimu O'Brienu, Pierce je već bio u dvorani i šutirao trojke. "Iz ove perspektive djeluje mi da sam se prebrzo vratio i pokušavao da sve to potisnem na silu. Razgovarao sam sa nekim psihijatrima ali to je bilo kratkog daha. Zatvorio sam se. Nisam se javljao nikome osim majci. Očekivao sam da će se moj otac javiti makar kada čuje šta mi se desilo, ali nije. To me je zabolilo više od svega."
Ožiljke od uboda je prekrio velikom tetovažom. Bijes je iskaljivao na terenu. I prije incidenta poznat kao brbljiv, Pierce se pretvorio u gotovo bezobraznog provokatora. Michaelu Jordanu je pogodio dvije trojke u lice, pa zatim i izblokirao njegov šut i rekao "Starče, idi u penziju, ovo više nije tvoja liga!".
Tokom ljeta je u Los Angelesu u jednoj utakmici toliko provocirao Magica Johnsona, da je inače uvijek mirni i nasmijani Magic krenuo na njega. Dok su ih bivši i sadašnji NBA igrači razdvajali Magic je urlao: "Ti si nula. Mala budala koja nije osvojila ništa. Ja imam pet titula, ti nikada ništa nisi osvojio!!" (Jedna veselija sekvenca. Tokom takmičenja u trojkama u Dallasu, PP je tako ušao u glavu mladom Stephu Curryu da ovaj u finalu nije mogao da pogodi gotovo ništa.)
Pierce tokom utakmica doslovno nije zatvarao usta. Provocirao je protivničke igrače, trenere, navijače. Igrao je sa mržnjom u očima i uspio da okrene i navijače Bostona protiv sebe. Svađa sa Georgeom Karlom tokom SP 2002. u Indijanapolisu nije pomogla. Karl je smatrao da Pierce gleda samo koš i da je sebičan. Paul je smatrao da je Karl loš trener.
Osim ljubavi prema košarci, Pierce je još od koledža iskazivao i ljubav prema noćnim izlascima. Njegov najbolji prijatelj Jason Crowe često pominje period kada su poslije zabave po klubovima on i Paul pripiti odlazili da nešto pojedu, a zatim trčali serije sprinteva na plaži od četiri do šest ujutro. "Igrali smo košarku, jurili djevojke i izlazili po klubovima. Sve to smo radili istim intenzitetom.", kaže Crowe.
U Celticsima partner za stalne noćne izlaske je bio Tony Battie. "U Bostonu su naši provodi po klubovima bili baš žestoki, ali bez obzira na to, Paul je uvijek bio prvi u dvorani. On je veliki takmičar u svemu. Ja bih došao u dvoranu oko 9 ujutro i pomislio 'e, sada sam stigao prvi', ali PP je u dvorani bio još od pola osam i tako svaki put."
Noćni izlazak 25. septembra 2000. godine je zamalo koštao života Paula Piercea. I danas je nejasno šta se tačno dogodilo u bostonskom klubu po imenu Buzz. U klub su kročili Tony Battie, njegov brat i Paul Pierce. Braća Battie su otišla do wc-a, a Pierce je započeo razgovor sa dvije djevojke. Verzija koja se najčešće može čuti je da je Pierceu prišao tip i rekao da se odmakne od njegove sestre. U roku od pola minute na igrača Bostona su skočile najmanje tri osobe. S leđa je dobio udarac bocom šampanjca u glavu, neko od njih je potegao nož i zadao Pierceu čak 11 uboda u leđa i vrat od kojih se jedan zaustavio na tri milimetra od srca!
Kada je Battie izašao iz wc-a njegov saigrač je ležao u lokvi krvi, iako i dalje pri svijesti. Uslijedila je ludačka vožnja do bolnice. Dok su ga vodili u operacionu salu Pierce je pitao ono što se pita u tim situacijama: "Doktore, hoću li ostati živ?"
Battie je plakao u čekaonici i narednih godinu dana krivio sebe. "Osjećao sam da sam ga ostavio na cjedilu. Da mu se nešto desilo ko zna šta bih uradio". Navijače Celticsa je uhvatila panika. Len Bias se predozirao kokainom, Reggie Lewisa je izdalo srce na terenu, a sada je i treća nada Bostona u povratak stare slave završila u bolnici.
Oporavak je bio čudesan. Paul je imao više sreće nego pameti. Nakon deset dana je izašao iz bolnice. Doktori su rekli da ne smije dizati ruke iznad glave još neko vrijeme, a dok je to saopštavano treneru Jimu O'Brienu, Pierce je već bio u dvorani i šutirao trojke. "Iz ove perspektive djeluje mi da sam se prebrzo vratio i pokušavao da sve to potisnem na silu. Razgovarao sam sa nekim psihijatrima ali to je bilo kratkog daha. Zatvorio sam se. Nisam se javljao nikome osim majci. Očekivao sam da će se moj otac javiti makar kada čuje šta mi se desilo, ali nije. To me je zabolilo više od svega."
Ožiljke od uboda je prekrio velikom tetovažom. Bijes je iskaljivao na terenu. I prije incidenta poznat kao brbljiv, Pierce se pretvorio u gotovo bezobraznog provokatora. Michaelu Jordanu je pogodio dvije trojke u lice, pa zatim i izblokirao njegov šut i rekao "Starče, idi u penziju, ovo više nije tvoja liga!".
Tokom ljeta je u Los Angelesu u jednoj utakmici toliko provocirao Magica Johnsona, da je inače uvijek mirni i nasmijani Magic krenuo na njega. Dok su ih bivši i sadašnji NBA igrači razdvajali Magic je urlao: "Ti si nula. Mala budala koja nije osvojila ništa. Ja imam pet titula, ti nikada ništa nisi osvojio!!" (Jedna veselija sekvenca. Tokom takmičenja u trojkama u Dallasu, PP je tako ušao u glavu mladom Stephu Curryu da ovaj u finalu nije mogao da pogodi gotovo ništa.)
Pierce tokom utakmica doslovno nije zatvarao usta. Provocirao je protivničke igrače, trenere, navijače. Igrao je sa mržnjom u očima i uspio da okrene i navijače Bostona protiv sebe. Svađa sa Georgeom Karlom tokom SP 2002. u Indijanapolisu nije pomogla. Karl je smatrao da Pierce gleda samo koš i da je sebičan. Paul je smatrao da je Karl loš trener.
Riječ sebičan se sve češće mogla čuti uz njegovo ime. Iz Bostona je otišao Jim O'Brien, došli su Doc Rivers i Danny Ainge, legenda tima na mjesto GM-a. Ainge je odmah otjerao Antoinea Walkera, Pierce je samo čekao poziv: "Osjećao sam da sam ja slijedeći. Iako nismo pričali bilo mi je jasno da mu se ne sviđa način na koji igram." Iako je nuđen na sve strane, spletom okolnosti ostao je u Bostonu. U playoffu 2005. protiv Indijane je zaradio isključenje zbog udaranja protivnika laktom. Dok je izlazio sa terena, Pierce je skinuo dres i vitlao njime iznad glave. Tvorac Celticsa Red Auerbach je kratko izjavio "Ovo je sramota".
Rivers je pokušavao od početka da ubijedi Piercea da vjeruje mladim saigračima Jeffersonu, Westu i Tony Allenu. Naišao je na zid. Pierce je igrao 1 na 5 razočaran u trenerske kvalitete Riversa i nesposobnost Aingea da dovede prava pojačanja. Kada je propala i posljednja šansa za razmjenu igrača (Pierce za prava na Chrisa Paula), Boston se našao u najgoroj mogućoj poziciji. Bez potrebnih elemenata za kvalitetnu razmjenu igrača, bez kvalitetnog nukleusa mladih igrača i sa glavnom zvijezdom koja je naizgled digla ruke od tima.
"Nije nas išlo. Stalno smo gubili utakmice i bilo je jasno da mu to strašno smeta, ali nijednog trenutka nije otkazao poslušnost. Radio je sve što mu se kaže. Tako se ne ponaša sebičan igrač.", izjavio je Doc Rivers.
Promjenu u njegov život u tim, po klub očajnim sezonama, donijela je današnja suruga Julie Landrum. Pierce je ponovo vratio dio svog starog optimizma kojeg je imao prije napada u klubu. Boston je u jednom trenutku izgubio 18 utakmica zaredom. Juile je svog tadašnjeg dečka ubjedila da ne ide u medije sa pričom kako želi napolje, da bude strpljiv.
Isplatilo se. Vlasnici Bostona su Piercu obećali da će odriješiti kesu za pojačanja, a Danny Ainge je povukao dva vanserijska poteza. Dolaskom Kevina Garnetta i Ray Allena, Pierce je opet mogao da bude onaj univerzalac kakav je bio na univerzitetu Kansas. O šampionskoj sezoni Bostona 2007-08 se manje-više sve zna.
Ja ću zauvijek pamtiti da je u finalu protiv Lakersa najbolji igrač na terenu u oba tima bio Paul Pierce. Kobe Bryant, Kevin Garnett, Ray Allen, Pau Gasol, svi su bili dvije stepenice ispod. PP se poigravao sa svojim čuvarima, pogađao kada treba, igrao odbranu, asistirao. Izgledalo je da sve radi kada poželi. Njegov čuveni šut za tri poena koji uvijek djeluje kao da neće dobaciti do koša je funkcionisao besprijekorno.
Rivers je pokušavao od početka da ubijedi Piercea da vjeruje mladim saigračima Jeffersonu, Westu i Tony Allenu. Naišao je na zid. Pierce je igrao 1 na 5 razočaran u trenerske kvalitete Riversa i nesposobnost Aingea da dovede prava pojačanja. Kada je propala i posljednja šansa za razmjenu igrača (Pierce za prava na Chrisa Paula), Boston se našao u najgoroj mogućoj poziciji. Bez potrebnih elemenata za kvalitetnu razmjenu igrača, bez kvalitetnog nukleusa mladih igrača i sa glavnom zvijezdom koja je naizgled digla ruke od tima.
"Nije nas išlo. Stalno smo gubili utakmice i bilo je jasno da mu to strašno smeta, ali nijednog trenutka nije otkazao poslušnost. Radio je sve što mu se kaže. Tako se ne ponaša sebičan igrač.", izjavio je Doc Rivers.
Promjenu u njegov život u tim, po klub očajnim sezonama, donijela je današnja suruga Julie Landrum. Pierce je ponovo vratio dio svog starog optimizma kojeg je imao prije napada u klubu. Boston je u jednom trenutku izgubio 18 utakmica zaredom. Juile je svog tadašnjeg dečka ubjedila da ne ide u medije sa pričom kako želi napolje, da bude strpljiv.
Isplatilo se. Vlasnici Bostona su Piercu obećali da će odriješiti kesu za pojačanja, a Danny Ainge je povukao dva vanserijska poteza. Dolaskom Kevina Garnetta i Ray Allena, Pierce je opet mogao da bude onaj univerzalac kakav je bio na univerzitetu Kansas. O šampionskoj sezoni Bostona 2007-08 se manje-više sve zna.
Ja ću zauvijek pamtiti da je u finalu protiv Lakersa najbolji igrač na terenu u oba tima bio Paul Pierce. Kobe Bryant, Kevin Garnett, Ray Allen, Pau Gasol, svi su bili dvije stepenice ispod. PP se poigravao sa svojim čuvarima, pogađao kada treba, igrao odbranu, asistirao. Izgledalo je da sve radi kada poželi. Njegov čuveni šut za tri poena koji uvijek djeluje kao da neće dobaciti do koša je funkcionisao besprijekorno.
Trebao bi nam poseban tekst da pobrojimo sve Paulove bitne koševe za Boston tokom karijere. Kako zaboraviti play off seriju sa Chicago Bullsima 2009, u kojoj su i jedan i drugi tim igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti. Pierce je sporo udriblavao na svoju poziciju oko slobodnog bacanja, dizao se na šut i pogađao. Svi u Bullsima su znali šta slijedi ali niko svih ovih godina ne može da zaustavi taj potez.
Nakon što je preživio još jedan prelazni rok u kojem se pominjalo njegovo ime, postaje jasno da će Paul Pierce kraj karijere dočekati kao član Bostona. Njegove suze nakon što je primio šampionski trofej i zagrljaj sa legendom Johnom Havlicekom ostaju vjerovatno segment za dokumentarac o trofejnim godinama Celticsa.
Pierce je među pet najboljih u većini statističkih kategorija najtrofejnijeg tima u NBA, a do penzije vjerovatno može da postane najbolji strijelac Bostona svih vremena. Nije loše za nekoga kome je Kevin McHale rekao da "Ne može nositi torbu Larry Birdu".
Zašto je Paul Pierce tako važan? Ne samo zbog poena, skokova, asistencija, važnih šuteva kada je gusto, mada je i toga bilo napretek. Ne. Pierce je važan zato što se periodično pojavi neko poput njega, ko je živi dokaz da košarka nisu samo brzina, odraz, snaga. Da neko prosječnih fizičkih predispozicija može da dominira u igri gdje naizgled svi lete i pucaju od snage. Zato je Paul Pierce istina. Košarkaška istina.
(foto: Guliver/Getty Images)
Nakon što je preživio još jedan prelazni rok u kojem se pominjalo njegovo ime, postaje jasno da će Paul Pierce kraj karijere dočekati kao član Bostona. Njegove suze nakon što je primio šampionski trofej i zagrljaj sa legendom Johnom Havlicekom ostaju vjerovatno segment za dokumentarac o trofejnim godinama Celticsa.
Pierce je među pet najboljih u većini statističkih kategorija najtrofejnijeg tima u NBA, a do penzije vjerovatno može da postane najbolji strijelac Bostona svih vremena. Nije loše za nekoga kome je Kevin McHale rekao da "Ne može nositi torbu Larry Birdu".
Zašto je Paul Pierce tako važan? Ne samo zbog poena, skokova, asistencija, važnih šuteva kada je gusto, mada je i toga bilo napretek. Ne. Pierce je važan zato što se periodično pojavi neko poput njega, ko je živi dokaz da košarka nisu samo brzina, odraz, snaga. Da neko prosječnih fizičkih predispozicija može da dominira u igri gdje naizgled svi lete i pucaju od snage. Zato je Paul Pierce istina. Košarkaška istina.
(foto: Guliver/Getty Images)
