Jedan od najboljih igrača univerziteta Duke svih vremena. Prvi koji je efikasno upotrebljavao naprednu statistiku u igri. Ono što su Paxson ili Kerr bili za Bullse, ono što je Horry bio za Rocketse, Lakerse i Spurse, to je Shane Battier za igru Miami Heata.
"Ne gledam utakmice koje odigram. Pamtim gotovo svaki detalj koji se desio tokom meča, tako da ne volim da gledam sebe kako igram. Stvari koje radim nisu obuhvaćene običnom statistikom, tako da se moj učinak uglavnom ne vidi u zapisniku. Dobru odbranu igram već 10 godina, ali tek nakon duela sa Kobeom Bryantom ljudi su počeli pričati o tome. U svojoj glavi ja sam svaku odigranu utakmicu odgledao nekoliko puta po njenom završetku i tačno znam šta sam uradio dobro, a šta loše" - Shane Battier
Synergy skauting je program koji je potpuno promjenio način pripreme utakmica za trenere, prvo u NBA i NCAA košarci, a zatim i u ostatku svijeta. U neka sada već davna vremena, većina ozbiljnih timova je pravila svoje ogromne video arhive, gdje su pohranjivali snimke protivničkih timova, igrača i mladih igrača koji bi mogli biti zanimljivi u budućnosti. Mnogi kažu da je najveću "video sobu" u košarci dugo vremena imao Michigan State, čiji su treneri predvođeni Tomom Izzom prikupljali podatke o gotovo svim igračima i timovima do kojih su mogli da dođu, po sistemu "možda nekada zatreba".
Synergy je učinio da vam je za sve akcije, pozive akcija, kretnje igrača, njihova omiljena mjesta sa kojih šutiraju, te procente realizacije iz svih pozicija i situacija potreban samo laptop i brz internet (vaš kolumnista ima tu sreću da Synergy skauting koristi već četiri godine). Program koji je u početku pravljen samo za NBA i NCAA, danas koriste svi relevantni timovi u svijetu košarke. U ABA ligu je stigao 2009. godine i maksimalno olakšao pripremu i skautiranje protivnika pomoćnim trenerima.
Iz Synergya možete da izvučete svaki koš svakog igrača u kompletnoj sezoni. Svaki igrač i tim su raščlanjeni po dijelovima terena i pozicijama. Koliko puta neki tim odigra pick'n'roll na određenoj utakmici, koliko puta po utakmici u sezoni. Koliko puta se igra jedan na jedan, koliko napada po utakmici ima određeni tim, koliko trče tranziciju, kakav im je ofanzivni skok. Kako određeni igrač šutira iz mjesta, kako iz driblinga. U koliko posto slučajeva ide u desnu, odnosno u lijevu stranu prilikom prodora, kakav je dodavač iz udvajanja, kako šutira kada izlazi bloka. Kako centar završava akcije kada je na lijevom niskom postu, kako na desnom. Kakav mu je procenat šuta kada se okrene ka srednini, kakav ka čeonoj liniji.
Jesam li nešto izostavio? Vjerovatno jesam ali možete i iz ovoga da shvatite kako je obiman program u pitanju i koliko pomaže timovima da se na najbolji mogući način pripreme za određenog protivnika. Moljakanje kolega iz drugih ekipa, šunjanje oko reportažnih kola u potrazi za snimkom meča je uz ovaj program svedeno na najmanju moguću mjeru.
Bez obzira na sve moguće pripreme, potrebno vam je osoblje koje će zamisli sa treninga i iz skauting izvještaja pretočiti na teren. Nema puno igrača koji su u stanju da procesuiraju sve što pročitaju ili što im se kaže, tako da treneri vrlo često moraju da vode računa o obimu informacija koje se prezentuju igračima, odnosno da saopšte ono što je bitno na najrazumljiviji mogući način. Većina kaže da je opasno pretrpati igrače informacijama, jer onda previše razmišljaju umjesto da instinktivno djeluju na terenu.
Jedan od rijetkih igrača koji prima enorman broj informacija pred svaku utakmicu i onda sve to sprovodi na terenu je Shane Battier.
"Ne gledam utakmice koje odigram. Pamtim gotovo svaki detalj koji se desio tokom meča, tako da ne volim da gledam sebe kako igram. Stvari koje radim nisu obuhvaćene običnom statistikom, tako da se moj učinak uglavnom ne vidi u zapisniku. Dobru odbranu igram već 10 godina, ali tek nakon duela sa Kobeom Bryantom ljudi su počeli pričati o tome. U svojoj glavi ja sam svaku odigranu utakmicu odgledao nekoliko puta po njenom završetku i tačno znam šta sam uradio dobro, a šta loše" - Shane Battier
Synergy skauting je program koji je potpuno promjenio način pripreme utakmica za trenere, prvo u NBA i NCAA košarci, a zatim i u ostatku svijeta. U neka sada već davna vremena, većina ozbiljnih timova je pravila svoje ogromne video arhive, gdje su pohranjivali snimke protivničkih timova, igrača i mladih igrača koji bi mogli biti zanimljivi u budućnosti. Mnogi kažu da je najveću "video sobu" u košarci dugo vremena imao Michigan State, čiji su treneri predvođeni Tomom Izzom prikupljali podatke o gotovo svim igračima i timovima do kojih su mogli da dođu, po sistemu "možda nekada zatreba".
Synergy je učinio da vam je za sve akcije, pozive akcija, kretnje igrača, njihova omiljena mjesta sa kojih šutiraju, te procente realizacije iz svih pozicija i situacija potreban samo laptop i brz internet (vaš kolumnista ima tu sreću da Synergy skauting koristi već četiri godine). Program koji je u početku pravljen samo za NBA i NCAA, danas koriste svi relevantni timovi u svijetu košarke. U ABA ligu je stigao 2009. godine i maksimalno olakšao pripremu i skautiranje protivnika pomoćnim trenerima.
Iz Synergya možete da izvučete svaki koš svakog igrača u kompletnoj sezoni. Svaki igrač i tim su raščlanjeni po dijelovima terena i pozicijama. Koliko puta neki tim odigra pick'n'roll na određenoj utakmici, koliko puta po utakmici u sezoni. Koliko puta se igra jedan na jedan, koliko napada po utakmici ima određeni tim, koliko trče tranziciju, kakav im je ofanzivni skok. Kako određeni igrač šutira iz mjesta, kako iz driblinga. U koliko posto slučajeva ide u desnu, odnosno u lijevu stranu prilikom prodora, kakav je dodavač iz udvajanja, kako šutira kada izlazi bloka. Kako centar završava akcije kada je na lijevom niskom postu, kako na desnom. Kakav mu je procenat šuta kada se okrene ka srednini, kakav ka čeonoj liniji.
Jesam li nešto izostavio? Vjerovatno jesam ali možete i iz ovoga da shvatite kako je obiman program u pitanju i koliko pomaže timovima da se na najbolji mogući način pripreme za određenog protivnika. Moljakanje kolega iz drugih ekipa, šunjanje oko reportažnih kola u potrazi za snimkom meča je uz ovaj program svedeno na najmanju moguću mjeru.
Bez obzira na sve moguće pripreme, potrebno vam je osoblje koje će zamisli sa treninga i iz skauting izvještaja pretočiti na teren. Nema puno igrača koji su u stanju da procesuiraju sve što pročitaju ili što im se kaže, tako da treneri vrlo često moraju da vode računa o obimu informacija koje se prezentuju igračima, odnosno da saopšte ono što je bitno na najrazumljiviji mogući način. Većina kaže da je opasno pretrpati igrače informacijama, jer onda previše razmišljaju umjesto da instinktivno djeluju na terenu.
Jedan od rijetkih igrača koji prima enorman broj informacija pred svaku utakmicu i onda sve to sprovodi na terenu je Shane Battier.
Battierov put nije priča o teškom djetinjstvu, odrastanju u neimaštini, bandama, krađama, bježanju od policije. Priča je potpuno drugačija. Kada je prije par godina među NBA igračima rađena anketa ko bi od njih mogao biti Predsjednik SAD-a, 80% je odgovorilo - Shane Battier. Za raliku od većine koja danas čini NBA ligu, Battier je odrastao u mirnom kraju Birminghama u saveznoj državi Michigan, sa oba roditelja, okružen "problemima" koje ima većina tinejdžera: ocjene, pubertet, sport i djevojke.
Srednja škola mu se zvala Detroit Country Day. Zašto je bitno ime? Jer je Battier u tu srednju školu stigao kao nasljednik velikog Chrisa Webbera. Jedan od najboljih srednjoškolskih igrača koje je Amerika vidjela, pohađao je školu za bogatu djecu i ostavio neizbrisiv trag. Ipak, jedina sličnost između Battiera i Webbera je bila nemogućnost uklapanja, bilo u školu gdje su većinu činila bogata bijela djeca, bilo sa afroameričkom djecom sa ulice, koja su igrala košarku na turnirima širom Detroita tokom ljeta.
Battier je u srednjoj školi bio jedino dijete iz mješovitog braka (otac afroamerikanac, majka bijelkinja) i to je činilo da se okrene sebi: "Nisam odmah znao ko je Chris Webber i nisam imao predstavu zašto se svaki moj potez gleda kroz prizmu onoga što je on uradio. Kada je bio Dan Martina Lutera Kinga, u razredu su svi odmah gledali u mene, kao da bih ja zbog boje kože trebalo da znam ko je bio on i zbog čega je bio važan. Uglavnom sam ručao sam i učio sam."
Njegov srednjoškolski trener Kurt Keener je prepoznao jednu izuzetnu košarkašku osobinu: "Shane ima nevjerovatnu sposobnost da saigrače na terenu čini boljima. Toliko je pametan. Jednostavno je tako. Kada je on u igri i preostala četvorica igraju bolje. Njegov problem je pretjerana nesebičnost. U debitantskoj sezoni s njim imali smo samo jedan poraz i to zato što nije želio da se nameće i šutira više od starijih igrača."
Srednju školu je Shane Battier završio sa tri titule državnog prvaka i priznanjem za najboljeg igrača i učenika: "Chris Webber je osvojio tri titule državnog prvaka i bio proglašen za najboljeg srednjoškolskog igrača. Isto sam uradio i ja, mada su u prvom srednje doslovno svi pričali kako nisam ni blizu njega."
Na završnoj godini Battier je dobio ponude najvećih programa u koledž košarci. Njegove ocjene su ga učinile jednim od učenika generacije i mogao je upisati bilo koji fakultet. Listu je suzio na Duke, Kentucky, Kansas, North Carolina, Michigan i Michigan State, dakle najbolji od najboljih. U cilju vrbovanja treneri često telefonom pozivaju mlade igrače. Shane je svakom od trenera odredio po jedan telefonski poziv u rasponu od sedam dana i to u trajanju od 15 minuta. Jednostavno je želio da se koncentriše na učenje i što bolje ocjene na završnoj godini. Kada je Rick Pitino, tada trener šampiona Kentuckya, pokušao da razgovora sa Battierom van dogovorenog termina, 17-godišnji Shane je odmah precrtao Kentucky sa liste!?
Na Duke je Battier sa sobom u paketu doveo i kasnijeg All Star igrača Eltona Branda, kojeg je nagovorio da zajedno igraju kako bi lakše osvojili titulu. Kod Mike Krzyzewskog Battier je postao poznat kao odličan defanzivac. Iznudio je najviše faulova u napadu u istoriji Dukea i tokom četiri godine univerzitetu donio 131 pobjedu, dva F4 i NCAA titulu 2001. godine pobjedom protiv Arizone (Duke je u prvoj Shaneovoj godini prokockao 17 razlike na turniru protiv kasnijeg šampiona Kentuckya. U finalu 1999. tim sa Brandom, Maggetteom, Langdonom, Aweryjem i Battierom je poražen od UCONN-a). Proglašen je za najboljeg koledž igrača 2001. godine, a njegov dres sa brojem 31 je stavljen van upotrebe.
Srednja škola mu se zvala Detroit Country Day. Zašto je bitno ime? Jer je Battier u tu srednju školu stigao kao nasljednik velikog Chrisa Webbera. Jedan od najboljih srednjoškolskih igrača koje je Amerika vidjela, pohađao je školu za bogatu djecu i ostavio neizbrisiv trag. Ipak, jedina sličnost između Battiera i Webbera je bila nemogućnost uklapanja, bilo u školu gdje su većinu činila bogata bijela djeca, bilo sa afroameričkom djecom sa ulice, koja su igrala košarku na turnirima širom Detroita tokom ljeta.
Battier je u srednjoj školi bio jedino dijete iz mješovitog braka (otac afroamerikanac, majka bijelkinja) i to je činilo da se okrene sebi: "Nisam odmah znao ko je Chris Webber i nisam imao predstavu zašto se svaki moj potez gleda kroz prizmu onoga što je on uradio. Kada je bio Dan Martina Lutera Kinga, u razredu su svi odmah gledali u mene, kao da bih ja zbog boje kože trebalo da znam ko je bio on i zbog čega je bio važan. Uglavnom sam ručao sam i učio sam."
Njegov srednjoškolski trener Kurt Keener je prepoznao jednu izuzetnu košarkašku osobinu: "Shane ima nevjerovatnu sposobnost da saigrače na terenu čini boljima. Toliko je pametan. Jednostavno je tako. Kada je on u igri i preostala četvorica igraju bolje. Njegov problem je pretjerana nesebičnost. U debitantskoj sezoni s njim imali smo samo jedan poraz i to zato što nije želio da se nameće i šutira više od starijih igrača."
Srednju školu je Shane Battier završio sa tri titule državnog prvaka i priznanjem za najboljeg igrača i učenika: "Chris Webber je osvojio tri titule državnog prvaka i bio proglašen za najboljeg srednjoškolskog igrača. Isto sam uradio i ja, mada su u prvom srednje doslovno svi pričali kako nisam ni blizu njega."
Na završnoj godini Battier je dobio ponude najvećih programa u koledž košarci. Njegove ocjene su ga učinile jednim od učenika generacije i mogao je upisati bilo koji fakultet. Listu je suzio na Duke, Kentucky, Kansas, North Carolina, Michigan i Michigan State, dakle najbolji od najboljih. U cilju vrbovanja treneri često telefonom pozivaju mlade igrače. Shane je svakom od trenera odredio po jedan telefonski poziv u rasponu od sedam dana i to u trajanju od 15 minuta. Jednostavno je želio da se koncentriše na učenje i što bolje ocjene na završnoj godini. Kada je Rick Pitino, tada trener šampiona Kentuckya, pokušao da razgovora sa Battierom van dogovorenog termina, 17-godišnji Shane je odmah precrtao Kentucky sa liste!?
Na Duke je Battier sa sobom u paketu doveo i kasnijeg All Star igrača Eltona Branda, kojeg je nagovorio da zajedno igraju kako bi lakše osvojili titulu. Kod Mike Krzyzewskog Battier je postao poznat kao odličan defanzivac. Iznudio je najviše faulova u napadu u istoriji Dukea i tokom četiri godine univerzitetu donio 131 pobjedu, dva F4 i NCAA titulu 2001. godine pobjedom protiv Arizone (Duke je u prvoj Shaneovoj godini prokockao 17 razlike na turniru protiv kasnijeg šampiona Kentuckya. U finalu 1999. tim sa Brandom, Maggetteom, Langdonom, Aweryjem i Battierom je poražen od UCONN-a). Proglašen je za najboljeg koledž igrača 2001. godine, a njegov dres sa brojem 31 je stavljen van upotrebe.
Kako to obično bude, dobre NCAA igrače biraju loši NBA timovi. Battier je došao u jednu od najgorih franšiza ikada, Vancouver Grizzliese, koji su se u tom periodu selili u Memphis. Battier se nije snalazio u igri Memphisa prepunoj sebičnih igrača. Imao je malu minutažu i djelovalo je da će biti još jedan od igrača Dukea koji nije opravdao očekivanja u NBA. Međutim i tu je do izražaja došla njegova nestvarna sposobnost da saigrače čini boljima.
Memphis je u njegovoj prvoj sezoni imao omjer 23-59. U trećoj 50-32 i plasman u plej-of. U plej-of Memphis se plasirao i naredne dvije godine sa Battierom, iako je Jerry West, tadašnji generalni menadžer Grizzliesa pokušavao na sve načine da ga se riješi.
Onda se pojavio Daryl Morey, pionir korištenja napredne statistike u NBA. Štreber je prepoznao štrebera.
Moreya je na mjesto generalnog menadžera Houston Rocketsa doveo vlasnik tima Leslie Alexander u želji da se promjeni kultura rada u ekipi koja se još uvijek tražila nakon zlatnih godina Hakeema Olajuwona. Alexander je želio da isproba novi način za vrednovanje igrača. Moreyeva pozadina je bila sve samo ne košarkaška. Njegovo obrazovanje je bilo izuzetno (Northwestern, MIT), a košarka velika ljubav. Morey je po dolasku u Houston shvatio da nema novca za dovođenje još jednog vrhunskog igrača jer je većina Salary Capa bila usmjerena na zadržavanje Tracya McGradya i Yao Minga. Potrebni su bili prije svega jeftini, komplementarni igrači, koji će donijeti poboljšanje u igri.
Moreyev tim statističara je koristeći Synergy skauting te naprednu plus-minus statistiku (dugo vremena u NBA samo su statističari Houstona imali adekvatnu formulu za računanje ove statistike koja vrlo često može da zavara. Stavite nekog igrača iz Solnoka u petorku sa Jordanom, Pippenom i Rodmanom pa će da ima +20 na parketu svaki put.) Na vrhu liste je bilo ime Shane Battier, koji u karijeri ima plus-minus statistiku +6 što više odgovara višestrukom All Star igraču nego nekome ko u karijeri ima 9 poena po utakmici.
"Kada su mi saopštili njegovu statistiku iz prethodnih sezona to nije bilo ništa posebno, ustvari bilo je loše. Daryl je morao da me nagovara neko vrijeme jer zaista nisam vidio zbog čega bi Shane bio tako važan", prisjeća se vlasnik Rocketsa Leslie Alexander.
Konvencionalne Battierove statistike su zaista bile skromne. Poeni, skokovi, asistencije, blokade, ukradene lopte. Sve je bilo ispodprosječno. Poentirao je uglavnom šutem za tri poena i to iz mjesta, kada dobije povratnu loptu ili ostane sam u korneru. Kako sam Morey kaže: "Ne zna da dribla, spor je i nema posebno dobru ravnotežu tijela".
Svojevremeno je veliki Michael Lewis za Battiera napisao: "Njegova igra je čudna kombinacija očiglednih slabosti i gotovo nevidljivih kvaliteta".
Memphis je u njegovoj prvoj sezoni imao omjer 23-59. U trećoj 50-32 i plasman u plej-of. U plej-of Memphis se plasirao i naredne dvije godine sa Battierom, iako je Jerry West, tadašnji generalni menadžer Grizzliesa pokušavao na sve načine da ga se riješi.
Onda se pojavio Daryl Morey, pionir korištenja napredne statistike u NBA. Štreber je prepoznao štrebera.
Moreya je na mjesto generalnog menadžera Houston Rocketsa doveo vlasnik tima Leslie Alexander u želji da se promjeni kultura rada u ekipi koja se još uvijek tražila nakon zlatnih godina Hakeema Olajuwona. Alexander je želio da isproba novi način za vrednovanje igrača. Moreyeva pozadina je bila sve samo ne košarkaška. Njegovo obrazovanje je bilo izuzetno (Northwestern, MIT), a košarka velika ljubav. Morey je po dolasku u Houston shvatio da nema novca za dovođenje još jednog vrhunskog igrača jer je većina Salary Capa bila usmjerena na zadržavanje Tracya McGradya i Yao Minga. Potrebni su bili prije svega jeftini, komplementarni igrači, koji će donijeti poboljšanje u igri.
Moreyev tim statističara je koristeći Synergy skauting te naprednu plus-minus statistiku (dugo vremena u NBA samo su statističari Houstona imali adekvatnu formulu za računanje ove statistike koja vrlo često može da zavara. Stavite nekog igrača iz Solnoka u petorku sa Jordanom, Pippenom i Rodmanom pa će da ima +20 na parketu svaki put.) Na vrhu liste je bilo ime Shane Battier, koji u karijeri ima plus-minus statistiku +6 što više odgovara višestrukom All Star igraču nego nekome ko u karijeri ima 9 poena po utakmici.
"Kada su mi saopštili njegovu statistiku iz prethodnih sezona to nije bilo ništa posebno, ustvari bilo je loše. Daryl je morao da me nagovara neko vrijeme jer zaista nisam vidio zbog čega bi Shane bio tako važan", prisjeća se vlasnik Rocketsa Leslie Alexander.
Konvencionalne Battierove statistike su zaista bile skromne. Poeni, skokovi, asistencije, blokade, ukradene lopte. Sve je bilo ispodprosječno. Poentirao je uglavnom šutem za tri poena i to iz mjesta, kada dobije povratnu loptu ili ostane sam u korneru. Kako sam Morey kaže: "Ne zna da dribla, spor je i nema posebno dobru ravnotežu tijela".
Svojevremeno je veliki Michael Lewis za Battiera napisao: "Njegova igra je čudna kombinacija očiglednih slabosti i gotovo nevidljivih kvaliteta".
Kada je Shane na terenu njegovi saigrači igraju bolje, često puno bolje, a njegovi protivnici igraju lošije, vrlo često - puno lošije. Battier nema neki prosjek skokova, ali kada je na terenu raste broj skokova njegove ekipe. Ne šutira puno, ali šutira uvijek iz pozicija iz kojih su po statistici njegovi procenti šuta najbolji. Ne gubi lopte, ne pravi glupe faulove i uvijek, ali uvijek prosljeđuje loptu bolje postavljenom saigraču. U odbrani čini da protivničkim najboljim strijelcima pada procenat šuta, mada niko od njih ne želi da prizna da je to zbog Shaneove odbrane: "Uglavnom kažu da su imali loše veče. Misle da sam ja metla od igrača i da ne mogu da ih čuvam."
Morey se naravno ne slaže sa ovakvim ocjenama: "Ja ga zovem Lego, jer kada je on na terenu sve se uklopi na svoje mjesto. Sve što ima veze sa pobjedom ekipe u jednoj utakmici i šta treba uraditi za tu pobjedu, e, tu je Shane nenadmašan."
Jednostavno, Battier je nenormalno nesebičan igrač. Legendarna je anegdota kako je prije utakmice sa Spursima tražio od trenera Ricka Adelmana da ga izbaci iz petorke i stavi na klupu kako bi ulazio u igru kada i Manu Ginobili ulazi u igru za Spurse i tako ga konstantno čuvao u odbrani. Nakon šuta, ako čuva igrača koji nije posebno dobar skakač, Battier će uvijek pomoći u građenju protivničkog najboljeg skakača. Do savršenstva je doveo izbijanje lopte do saigrača kada je nekoliko igrača u skoku. Sve su to stvari koje se ne vide na prvo gledanje ili u statistici ali koje itekako prave razliku između pobjede i poraza.
U svakoj utakmici nakon što "proguta" skauting izvještaj i nauči tendencije igrača kojeg će da čuva, Battier se trudi da ga usmjeri na pozicije iz kojih je njegov procenat šuta najslabiji. Battier ne pokušava da limitira broj poena svog protivnika nego da ga natjera da za taj broj poena potroši što više lopti i tako naruši ritam napada svoje ekipe.
Battierov specijalitet u odbrani i to je nešto što veliki broj igrača kopira u posljednje vrijeme je dlan na nekoliko centimetara od očiju napadača. Shane nikada ne ide da izblokira šut nego da svojom rukom zakloni pogled igraču koji se podigao na šut i na taj način ga natjera na promašaj. Taktika je izuzetno dobra jer nakon par ponavljanja iznervira napadača, koji počinje da gleda ka sudiji iako kontakta između njega i Battiera - nema. Drugi veliki kvalitet Battiera u odbrani je to što uvijek vodi računa da protivniku dopusti što manje slobodnih bacanja. Treći - sposobnost da iznudi faul u napadu.
Shane Battier je svoju magiju odradio i u Houstonu. Tim je prije njegovog dolaska imao omjer 34-48. Sa njim naredne godine 50-32. Rocketsi su imali i drugu najdužu seriju pobjeda u istoriji lige - 22 i sve sa stalnim povredama Yao Minga i T-Maca. Samo je jedan igrač konstantno bio tu.
Daryl Morey je ipak nakon dramatičnog pada T-Maca i prijevremene penzije Yao Minga morao da pronađe način da dovede jednu superzvijezdu, te je Houston konstantno bio uključen u razmjene igrača. U jednoj takvoj otpremljen je i Shane Battier. Miami je brzo reagovao i potpisao ugovor sa njim. Skeptika je bilo mnogo više nego onih koje je radovao njegov dolazak. Krilnih igrača Miami ima puno, moglo se čuti, umjesto koga će igrati Battier? Kako će on da pomogne nakon raspada u finalu protiv Dallasa?
Na početku je izgledalo da su kritičari u pravu. Skraćena sezona nakon štrajka je bila prilično loša za Battiera. Samo 5 poena po meču, loš procenat šuta, ali Miami je pobjeđivao. Onda je Lego krenuo u plej-ofu. Miami je zaigrao sa niskom petorkom najvećim dijelom zbog siline i moći Lebrona Jamesa, ali i zbog čuvenog žrtvovanja za tim Shanea Battiera. Igrajući kompletan plej-of van svoje prirodne pozicije, čuvao je Davida Westa, Stoudamirea, Hansbrougha, Garnetta, Bassa, Ibaku, pa kada treba Anthonya, Piercea, Duranta i koga sve ne.
U NBA finalu je ubacivao 12 poena po meču i pogodio 15 trojki iz 26 pokušaja u pet utakmica, te pomogao Lebronu Jamesu da osvoji prvu titulu šampiona. Inače, 57% šuta za tri poena je najbolji procenat realizacije ikada u NBA finalu za nekoga ko je ubacio barem 15 trojki.
Slučajnost? Brojevi ne lažu.
I za kraj, umesto pozdrava...
(foto: Guliver/Getty Images, Beta/AP)
Morey se naravno ne slaže sa ovakvim ocjenama: "Ja ga zovem Lego, jer kada je on na terenu sve se uklopi na svoje mjesto. Sve što ima veze sa pobjedom ekipe u jednoj utakmici i šta treba uraditi za tu pobjedu, e, tu je Shane nenadmašan."
Jednostavno, Battier je nenormalno nesebičan igrač. Legendarna je anegdota kako je prije utakmice sa Spursima tražio od trenera Ricka Adelmana da ga izbaci iz petorke i stavi na klupu kako bi ulazio u igru kada i Manu Ginobili ulazi u igru za Spurse i tako ga konstantno čuvao u odbrani. Nakon šuta, ako čuva igrača koji nije posebno dobar skakač, Battier će uvijek pomoći u građenju protivničkog najboljeg skakača. Do savršenstva je doveo izbijanje lopte do saigrača kada je nekoliko igrača u skoku. Sve su to stvari koje se ne vide na prvo gledanje ili u statistici ali koje itekako prave razliku između pobjede i poraza.
U svakoj utakmici nakon što "proguta" skauting izvještaj i nauči tendencije igrača kojeg će da čuva, Battier se trudi da ga usmjeri na pozicije iz kojih je njegov procenat šuta najslabiji. Battier ne pokušava da limitira broj poena svog protivnika nego da ga natjera da za taj broj poena potroši što više lopti i tako naruši ritam napada svoje ekipe.
Battierov specijalitet u odbrani i to je nešto što veliki broj igrača kopira u posljednje vrijeme je dlan na nekoliko centimetara od očiju napadača. Shane nikada ne ide da izblokira šut nego da svojom rukom zakloni pogled igraču koji se podigao na šut i na taj način ga natjera na promašaj. Taktika je izuzetno dobra jer nakon par ponavljanja iznervira napadača, koji počinje da gleda ka sudiji iako kontakta između njega i Battiera - nema. Drugi veliki kvalitet Battiera u odbrani je to što uvijek vodi računa da protivniku dopusti što manje slobodnih bacanja. Treći - sposobnost da iznudi faul u napadu.
Shane Battier je svoju magiju odradio i u Houstonu. Tim je prije njegovog dolaska imao omjer 34-48. Sa njim naredne godine 50-32. Rocketsi su imali i drugu najdužu seriju pobjeda u istoriji lige - 22 i sve sa stalnim povredama Yao Minga i T-Maca. Samo je jedan igrač konstantno bio tu.
Daryl Morey je ipak nakon dramatičnog pada T-Maca i prijevremene penzije Yao Minga morao da pronađe način da dovede jednu superzvijezdu, te je Houston konstantno bio uključen u razmjene igrača. U jednoj takvoj otpremljen je i Shane Battier. Miami je brzo reagovao i potpisao ugovor sa njim. Skeptika je bilo mnogo više nego onih koje je radovao njegov dolazak. Krilnih igrača Miami ima puno, moglo se čuti, umjesto koga će igrati Battier? Kako će on da pomogne nakon raspada u finalu protiv Dallasa?
Na početku je izgledalo da su kritičari u pravu. Skraćena sezona nakon štrajka je bila prilično loša za Battiera. Samo 5 poena po meču, loš procenat šuta, ali Miami je pobjeđivao. Onda je Lego krenuo u plej-ofu. Miami je zaigrao sa niskom petorkom najvećim dijelom zbog siline i moći Lebrona Jamesa, ali i zbog čuvenog žrtvovanja za tim Shanea Battiera. Igrajući kompletan plej-of van svoje prirodne pozicije, čuvao je Davida Westa, Stoudamirea, Hansbrougha, Garnetta, Bassa, Ibaku, pa kada treba Anthonya, Piercea, Duranta i koga sve ne.
U NBA finalu je ubacivao 12 poena po meču i pogodio 15 trojki iz 26 pokušaja u pet utakmica, te pomogao Lebronu Jamesu da osvoji prvu titulu šampiona. Inače, 57% šuta za tri poena je najbolji procenat realizacije ikada u NBA finalu za nekoga ko je ubacio barem 15 trojki.
Slučajnost? Brojevi ne lažu.
I za kraj, umesto pozdrava...
(foto: Guliver/Getty Images, Beta/AP)
