Dellov sin

Noćas je ubacio 44 poena Spursima...Da li je ovo najbolja šuterska sezona jednog igrača ikada? Svakako nije daleko od te ocjene. Stephen Curry je srušio rekord Ray Allena po broj pogođenih trojki u sezoni, a zatim i svojim vanserijskim šutem izbacio favorizovane Denver Nuggetse iz plej-ofa. Ako zglobovi izdrže najbolji šuter lige u narednoj deceniji biće sin Della Currya, Steph.

Ne znam koliko se mlađi čitaoci sjećaju Della Currya (evo prilike da se aktivira Youtube), ali mogu da kažem da je bilo malo igrača u NBA koji su imali ljepši šut od dugogodišnjeg člana Charlotte Hornetsa.

Dell je čistim trzajem zgloba ispaljivao trojke i sa 10 metara, a njegova igra je uvijek izgledala kao da se ne napreže puno. Dell je pored NBA drafta bio biran i na MLB draftu i to od Baltimore Oriolesa ali srećom opredijelio se za košarku.

Kada sam čuo da njegov sin igra na univerzitetu Davidson i da igra bolje i od tate, jednostavno nije bilo šanse da propustim te utakmice. Bez i da sam gledao ijedan Stephov meč, pretpostavka je bila da nema šanse da Dellov sin ima loš šut i naravno prepostavka je bila pogrešna. Steph je imao vanserijski šut, onaj koji se viđa jednom ili dva puta u životu. Po završetku drugog razreda srednje škole Stephen je bio cijenjen srednjoškolski igrač na teritoriji North Caroline.

Pogađao je trojke u serijama ali je šutirao sa dvije ruke..."Sine, sa ovakvom mehanikom šuta nećeš daleko dogurati. To treba promjeniti odmah", rekao je Dell i natjerao sina da potpuno promjeni izbačaj.

Stephove muke tokom ljeta su bile velike. Novim načinom šutiranja nije mogao da pogodi ulaz u školu, kamoli koš. "Frustracija je bila ogromna. tokom ljetnih kampova te godine nisam mogao da pogodim ništa. Svi koji su gledali moje nastupe tog ljeta su me pitali zašto uopšte igram košarku."

Nakon nekih 50 dana upornog šutiranja nova mehanika je konačno počela da daje rezultate koji su vidljivi i danas.

Želja mladog Stepha je bila da igra ACC konferenciju (Duke, UNC, NC State, Wake Forest itd), jednu od najjačih u koledž košarci, samo što niko od timova iz ACC konferencije nije bio zainteresovan za njegove usluge. Jeste fantastičan šuter, ali je nizak, fizički slab i ne može da odigra dobru odbranu.

To je uglavnom Curry senior slušao od raznih košarkaških operativaca u ACC. Čak ni univerzitet koji je Dell završio, Virginia Tech nije želio da mu ponudi sportsku stipendiju. Rješenje je pronađeno u malom univerzitetu Davidson koji je do dolaska Stepha Currya posljednju pobjedu na NCAA turniru ostvario 1969 godine.

Prije nego što je odigrao ijedan meč na Davidsonu, trener Bob McKillop je izjavio:

"Samo sačekajte da vidite momka po imenu Steph Curry. On je nešto posebno!".

U tačnost njegovih riječi ostatak Amerike se uvjerio godinu dana kasnije. Na svakom NCAA turniru se pojavi neki mali univerzitet i neki igrač koji iz drugog plana postane zvijezda i pridobiju simpatije svih neutralnih posmatrača. Tako je bilo i sa Stephom Curryem i njegovim Davidsonom 2008 godine. U čudu sam gledao kako Steph sa konstitucijom učenika osmog razreda razbija najprije favorizovanu Gonzagu sa 40 poena(30 u drugom poluvremenu, 8/10 za tri poena), zatim Georgetown sa 30 poena ( 25 u drugom poluvremenu), pa najbolju odbrambenu ekipu turnira Wisconsin sa 33 poena gdje je i Lebron James u publici skakao kao malo dijete.

Na korak od F4 Davidson je zaustavio kasniji šampion ekipa Kansasa sa 59:57 iako je Steph ubacio 25 poena.

Steph te godine svjesno nije izlazio na draft jer je čitavu sezonu proveo na poziciji beka šutera, a gotovo svi skauti su bili složni u mišljenju da na toj poziciji u NBA nema šta da traži, tako da je u dogovoru sa trenerom McKillopom ostao je još jednu godinu kako bi se razvio kao plej i naučio da sam sebi kreira prostor za šut. Steph je sezonu bez timskog uspjeha (Davidson se nije ni plasirao na NCAA turnir), završio kao najbolji koledž strijelac sezone sa gotovo 29 poena po meču. NBA liga je čekala. Igrač kojeg svako ko sebe smatra ljubiteljem košarke mora da voli je u najjaču ligu svijeta stigao sa vanserijskim šutem i nadom svih navijača Golden Statea da je on taj, da je on spasilac.

Slično su mislili i saigrači osim onog najboljeg, Monta Ellisa. Upitan šta misli o draftovanju Stepha Currya, Monta je odmah ispalio:"Mi ne možemo igrati zajedno!", a zatim tu izjavu i potvrdio u praksi stalnim preskakanjem Currya u igri. Bez obzira na loš odnos sa nominalno prvi igračem tima koji ničim nije prouzrokovao, Curry je uspio da ostane fokusiran isključivo na teren.

"Na kraju dana zašto bih žalio sebe i razmišljao 'On me ne voli me šta da radim', ustvari to je učinilo da budem čak i dodatno koncentrisan. Uglavnom sam uživao na terenu".

Ko bi rekao da će stvari u Warriorsima posložiti trener prve godine, nekada odlični plej Mark Jackson. Curry je od dolaska u NBA(i njega je draftovao često genijalni Don Nelson) promjenio tri trenera u tri godine, sijaset saigrača te šeatao između pozicije pleja i beka šutera.

Na sve ovo treba dodati da je on igrač sa vjerovatno najviše distorzija skočnih zglobova u zadnje tri godine i da je ako izuzememo ovu sezonu do sada uglavnom imao velikih poteškoća da spoji jednu godinu bez povreda. Warriorsi su odlučili da pošalju Ellisa u Buckse za Andrew Boguta možda i ne baš najblistavije rješenje ali bilo je potrebno očistiti svlačionicu od negativnog uticaja. Iz Knicksa je stigao David Lee, draftovan je odlični šuter Klay Thompson (također sin poznatog NBA igrača Mychala Thompsona), potpisan potcijenjeni Jarret Jack i Carl Landry te preko drafta dovedeni jedan od najmoćnijih atleta u NBA Harrison Barnes koji se za sada odlično uklopio u tim i vođa Michigan Statea Draymond Green. Da ne zaboravim ni centra sa univerziteta Vanderbilt Festusa Ezelija. To je nukleus tima.

Pred početak ove sezone želja mi je bila da odgledam što više utakmica Golden State Warriorsa i nisam zažalio nijednog trenutka. Košarka se u Oaklandu obožava, samo što navijači Warriorsa već dugo vremena nemaju puno razloga za radost ili ona dolazi u vrlo malim količinama. Curry je nakon operacije skočnog zgloba i prošle sezone u kojoj je propustio većinu utakmica, ove godine bio zdrav u najvećoj mjeri. Publika je punila Oracle Arenu za gotovo svaku utakmicu, a Mark Jackson je sa odličnim asistentom Mikeom Maloneom uradio zaista dobar posao u pravljenju igre u napadu i odbrani. Opet sve je počinjalo i završavalo sa Stephom Curryem.

Ono što je Curry napravio je sezona koja će se prepričavati godinama kasnije. Arena u Oaklandu je godinama unazad najbučnija u ligi. U Oracleu se svaki dribling ili potez prati sa kolektivnim uzdasima. Većina gledalaca stoji, kao na koledž utakmicama, a ova sezona Stepha Currya zaista podsjeća na njegova remeke djela sa Davidsona samo protiv 500 puta jače konkurencije.

Teško je izbrojati koliko je puta Curry ispraćen ovacijama kompletne dvorane za svoje nastupe ove sezone, koliko su puta protivnički navijači zabezeknuto gledali dok Curry pogađa još jednu trojku koja ne dotiče mrežicu sa 10 metara. Razmislite malo...272 trojke u sezoni. NBA rekord koji je do prije 15 dana držao Ray Allen sa 269 pogodaka u sezoni 2005-06 je srušen, pri čemu je Ray Ray te godine šutirao 41% za tri poena. Steph ove sezone 3,5 pogođenih trojki po utakmici uz 45% realizacije!! (Steph je trenutno drugi svih vremena u NBA po procentu šuta za tri. Ispred njega je samo Steve Kerr koji je imao neporedivo manji broj pokušaja.

Steph je samo ove sezone na osam pokušaja za tri po utakmici!) Još je impresivniji podatak da je 40% Curryjevih pogođenih trojki iz driblinga! ("Kada je u pitanju preciznost šuta iz driblinga ja nikoga boljeg u životu nisam gledao!", kaže tata Dell). Čovjek čitavu godinu na svakoj tekmi pogađa fantastične šuteve iz igre jedan na jedan ili dva na dva. Maestralna kontrola lopte dovodi u ekstazu sve navijače Warriorsa (Sada već čuvena kombinacija driblinga kroz noge, iza leđa pa roling nakon čega slijedi trojka koja cijepa mrežicu, dok se odbrambeni igrač valja po parketu ili nešto traži tri metra dalje).

Baražna paljba u MSG sa 11 trojki i 54 poena, 47 Lakersima, 39 Portlandu, 35 San Antoniju, ko-zna-koliko utakmica sa četiri ili više pogođene trojke. Što je najvažnije u njegovoj igri nema sebičnosti i za sada Steph odlično balansira između traženja svog šuta i razigravanja saigrača.

"Moja selekcija šuta je uglavnom dobra. To su šutevi za koje duboko vjerujem da ću ih pogoditi svaki put.", kaže Steph.

Njegova igra je lišena bilo kakvog napora, uvijek ostanete začuđeni kako iz tako slabašnog tijela može da se izvuče tako jak izbačaj jer i kada šutira sa 10-11 metara Steph to radi čistim trzajem zgloba i ako lopta ne prođe kroz obruč pitate se kako je moguće da je promašio. Njegov šut za tri poena izgleda kao kada neko polaže loptu u koš.

Kada sam pomislio da sam od Stepha vidio sve ove sezone onda je došao plej-of. U prvoj utakmici uništio ga je veteran Andre Miller, još se i povrijedio David Lee. Izgledalo je da je prva runda kraj za Warriorse, ali je Steph opet izvukao zeca iz šešira. Upalila se "ljudska baklja"(sjajni nadimak koji mu je dao komentator Golden Statea Bob Fitzgerald).

U preostalih pet utakmica serije Curry je prosječno ubacivao 24 poena i djelio 9 asistencija. Pogodio je 23 trojke iz 53 pokušaja što je apsolutni rekord za igrača u prvih šest plej-of utakmica karijere. Ubacio je 22 poena u trećoj četvrtini 4.utakmice (samo sam čekao da pogodi trojku međunožjem, sve ostalo je uradio) i slomio volju Nuggetsa u tom meču.

Kada ga gledate istinski vjerujete da čim pređe pola terena može da pogodi šut. Warriorse očekuje polufinale zapada protiv Spursa, a NBA liga je dobila novu zvijezdu i šuterskog nasljednika Ray Allena i Reggie Millera...

Još samo da zglobovi izdrže....

Ne znam koliko se mlađi čitaoci sjećaju Della Currya (evo prilike da se aktivira Youtube), ali mogu da kažem da je bilo malo igrača u NBA koji su imali ljepši šut od dugogodišnjeg člana Charlotte Hornetsa.

Dell je čistim trzajem zgloba ispaljivao trojke i sa 10 metara, a njegova igra je uvijek izgledala kao da se ne napreže puno. Dell je pored NBA drafta bio biran i na MLB draftu i to od Baltimore Oriolesa ali srećom opredijelio se za košarku.

Kada sam čuo da njegov sin igra na univerzitetu Davidson i da igra bolje i od tate, jednostavno nije bilo šanse da propustim te utakmice. Bez i da sam gledao ijedan Stephov meč, pretpostavka je bila da nema šanse da Dellov sin ima loš šut i naravno prepostavka je bila pogrešna. Steph je imao vanserijski šut, onaj koji se viđa jednom ili dva puta u životu. Po završetku drugog razreda srednje škole Stephen je bio cijenjen srednjoškolski igrač na teritoriji North Caroline.

Pogađao je trojke u serijama ali je šutirao sa dvije ruke..."Sine, sa ovakvom mehanikom šuta nećeš daleko dogurati. To treba promjeniti odmah", rekao je Dell i natjerao sina da potpuno promjeni izbačaj.

Stephove muke tokom ljeta su bile velike. Novim načinom šutiranja nije mogao da pogodi ulaz u školu, kamoli koš. "Frustracija je bila ogromna. tokom ljetnih kampova te godine nisam mogao da pogodim ništa. Svi koji su gledali moje nastupe tog ljeta su me pitali zašto uopšte igram košarku."

Nakon nekih 50 dana upornog šutiranja nova mehanika je konačno počela da daje rezultate koji su vidljivi i danas.

Želja mladog Stepha je bila da igra ACC konferenciju (Duke, UNC, NC State, Wake Forest itd), jednu od najjačih u koledž košarci, samo što niko od timova iz ACC konferencije nije bio zainteresovan za njegove usluge. Jeste fantastičan šuter, ali je nizak, fizički slab i ne može da odigra dobru odbranu.

To je uglavnom Curry senior slušao od raznih košarkaških operativaca u ACC. Čak ni univerzitet koji je Dell završio, Virginia Tech nije želio da mu ponudi sportsku stipendiju. Rješenje je pronađeno u malom univerzitetu Davidson koji je do dolaska Stepha Currya posljednju pobjedu na NCAA turniru ostvario 1969 godine.

Prije nego što je odigrao ijedan meč na Davidsonu, trener Bob McKillop je izjavio:

"Samo sačekajte da vidite momka po imenu Steph Curry. On je nešto posebno!".

U tačnost njegovih riječi ostatak Amerike se uvjerio godinu dana kasnije. Na svakom NCAA turniru se pojavi neki mali univerzitet i neki igrač koji iz drugog plana postane zvijezda i pridobiju simpatije svih neutralnih posmatrača. Tako je bilo i sa Stephom Curryem i njegovim Davidsonom 2008 godine. U čudu sam gledao kako Steph sa konstitucijom učenika osmog razreda razbija najprije favorizovanu Gonzagu sa 40 poena(30 u drugom poluvremenu, 8/10 za tri poena), zatim Georgetown sa 30 poena ( 25 u drugom poluvremenu), pa najbolju odbrambenu ekipu turnira Wisconsin sa 33 poena gdje je i Lebron James u publici skakao kao malo dijete.

Na korak od F4 Davidson je zaustavio kasniji šampion ekipa Kansasa sa 59:57 iako je Steph ubacio 25 poena.

Steph te godine svjesno nije izlazio na draft jer je čitavu sezonu proveo na poziciji beka šutera, a gotovo svi skauti su bili složni u mišljenju da na toj poziciji u NBA nema šta da traži, tako da je u dogovoru sa trenerom McKillopom ostao je još jednu godinu kako bi se razvio kao plej i naučio da sam sebi kreira prostor za šut. Steph je sezonu bez timskog uspjeha (Davidson se nije ni plasirao na NCAA turnir), završio kao najbolji koledž strijelac sezone sa gotovo 29 poena po meču. NBA liga je čekala. Igrač kojeg svako ko sebe smatra ljubiteljem košarke mora da voli je u najjaču ligu svijeta stigao sa vanserijskim šutem i nadom svih navijača Golden Statea da je on taj, da je on spasilac.

Slično su mislili i saigrači osim onog najboljeg, Monta Ellisa. Upitan šta misli o draftovanju Stepha Currya, Monta je odmah ispalio:"Mi ne možemo igrati zajedno!", a zatim tu izjavu i potvrdio u praksi stalnim preskakanjem Currya u igri. Bez obzira na loš odnos sa nominalno prvi igračem tima koji ničim nije prouzrokovao, Curry je uspio da ostane fokusiran isključivo na teren.

"Na kraju dana zašto bih žalio sebe i razmišljao 'On me ne voli me šta da radim', ustvari to je učinilo da budem čak i dodatno koncentrisan. Uglavnom sam uživao na terenu".

Ko bi rekao da će stvari u Warriorsima posložiti trener prve godine, nekada odlični plej Mark Jackson. Curry je od dolaska u NBA(i njega je draftovao često genijalni Don Nelson) promjenio tri trenera u tri godine, sijaset saigrača te šeatao između pozicije pleja i beka šutera.

Na sve ovo treba dodati da je on igrač sa vjerovatno najviše distorzija skočnih zglobova u zadnje tri godine i da je ako izuzememo ovu sezonu do sada uglavnom imao velikih poteškoća da spoji jednu godinu bez povreda. Warriorsi su odlučili da pošalju Ellisa u Buckse za Andrew Boguta možda i ne baš najblistavije rješenje ali bilo je potrebno očistiti svlačionicu od negativnog uticaja. Iz Knicksa je stigao David Lee, draftovan je odlični šuter Klay Thompson (također sin poznatog NBA igrača Mychala Thompsona), potpisan potcijenjeni Jarret Jack i Carl Landry te preko drafta dovedeni jedan od najmoćnijih atleta u NBA Harrison Barnes koji se za sada odlično uklopio u tim i vođa Michigan Statea Draymond Green. Da ne zaboravim ni centra sa univerziteta Vanderbilt Festusa Ezelija. To je nukleus tima.

Pred početak ove sezone želja mi je bila da odgledam što više utakmica Golden State Warriorsa i nisam zažalio nijednog trenutka. Košarka se u Oaklandu obožava, samo što navijači Warriorsa već dugo vremena nemaju puno razloga za radost ili ona dolazi u vrlo malim količinama. Curry je nakon operacije skočnog zgloba i prošle sezone u kojoj je propustio većinu utakmica, ove godine bio zdrav u najvećoj mjeri. Publika je punila Oracle Arenu za gotovo svaku utakmicu, a Mark Jackson je sa odličnim asistentom Mikeom Maloneom uradio zaista dobar posao u pravljenju igre u napadu i odbrani. Opet sve je počinjalo i završavalo sa Stephom Curryem.

Ono što je Curry napravio je sezona koja će se prepričavati godinama kasnije. Arena u Oaklandu je godinama unazad najbučnija u ligi. U Oracleu se svaki dribling ili potez prati sa kolektivnim uzdasima. Većina gledalaca stoji, kao na koledž utakmicama, a ova sezona Stepha Currya zaista podsjeća na njegova remeke djela sa Davidsona samo protiv 500 puta jače konkurencije.

Teško je izbrojati koliko je puta Curry ispraćen ovacijama kompletne dvorane za svoje nastupe ove sezone, koliko su puta protivnički navijači zabezeknuto gledali dok Curry pogađa još jednu trojku koja ne dotiče mrežicu sa 10 metara. Razmislite malo...272 trojke u sezoni. NBA rekord koji je do prije 15 dana držao Ray Allen sa 269 pogodaka u sezoni 2005-06 je srušen, pri čemu je Ray Ray te godine šutirao 41% za tri poena. Steph ove sezone 3,5 pogođenih trojki po utakmici uz 45% realizacije!! (Steph je trenutno drugi svih vremena u NBA po procentu šuta za tri. Ispred njega je samo Steve Kerr koji je imao neporedivo manji broj pokušaja.

Steph je samo ove sezone na osam pokušaja za tri po utakmici!) Još je impresivniji podatak da je 40% Curryjevih pogođenih trojki iz driblinga! ("Kada je u pitanju preciznost šuta iz driblinga ja nikoga boljeg u životu nisam gledao!", kaže tata Dell). Čovjek čitavu godinu na svakoj tekmi pogađa fantastične šuteve iz igre jedan na jedan ili dva na dva. Maestralna kontrola lopte dovodi u ekstazu sve navijače Warriorsa (Sada već čuvena kombinacija driblinga kroz noge, iza leđa pa roling nakon čega slijedi trojka koja cijepa mrežicu, dok se odbrambeni igrač valja po parketu ili nešto traži tri metra dalje).

Baražna paljba u MSG sa 11 trojki i 54 poena, 47 Lakersima, 39 Portlandu, 35 San Antoniju, ko-zna-koliko utakmica sa četiri ili više pogođene trojke. Što je najvažnije u njegovoj igri nema sebičnosti i za sada Steph odlično balansira između traženja svog šuta i razigravanja saigrača.

"Moja selekcija šuta je uglavnom dobra. To su šutevi za koje duboko vjerujem da ću ih pogoditi svaki put.", kaže Steph.

Njegova igra je lišena bilo kakvog napora, uvijek ostanete začuđeni kako iz tako slabašnog tijela može da se izvuče tako jak izbačaj jer i kada šutira sa 10-11 metara Steph to radi čistim trzajem zgloba i ako lopta ne prođe kroz obruč pitate se kako je moguće da je promašio. Njegov šut za tri poena izgleda kao kada neko polaže loptu u koš.

Kada sam pomislio da sam od Stepha vidio sve ove sezone onda je došao plej-of. U prvoj utakmici uništio ga je veteran Andre Miller, još se i povrijedio David Lee. Izgledalo je da je prva runda kraj za Warriorse, ali je Steph opet izvukao zeca iz šešira. Upalila se "ljudska baklja"(sjajni nadimak koji mu je dao komentator Golden Statea Bob Fitzgerald).

U preostalih pet utakmica serije Curry je prosječno ubacivao 24 poena i djelio 9 asistencija. Pogodio je 23 trojke iz 53 pokušaja što je apsolutni rekord za igrača u prvih šest plej-of utakmica karijere. Ubacio je 22 poena u trećoj četvrtini 4.utakmice (samo sam čekao da pogodi trojku međunožjem, sve ostalo je uradio) i slomio volju Nuggetsa u tom meču.

Kada ga gledate istinski vjerujete da čim pređe pola terena može da pogodi šut. Warriorse očekuje polufinale zapada protiv Spursa, a NBA liga je dobila novu zvijezdu i šuterskog nasljednika Ray Allena i Reggie Millera...

Još samo da zglobovi izdrže....

Ne znam koliko se mlađi čitaoci sjećaju Della Currya (evo prilike da se aktivira Youtube), ali mogu da kažem da je bilo malo igrača u NBA koji su imali ljepši šut od dugogodišnjeg člana Charlotte Hornetsa.

Dell je čistim trzajem zgloba ispaljivao trojke i sa 10 metara, a njegova igra je uvijek izgledala kao da se ne napreže puno. Dell je pored NBA drafta bio biran i na MLB draftu i to od Baltimore Oriolesa ali srećom opredijelio se za košarku.

Kada sam čuo da njegov sin igra na univerzitetu Davidson i da igra bolje i od tate, jednostavno nije bilo šanse da propustim te utakmice. Bez i da sam gledao ijedan Stephov meč, pretpostavka je bila da nema šanse da Dellov sin ima loš šut i naravno prepostavka je bila pogrešna. Steph je imao vanserijski šut, onaj koji se viđa jednom ili dva puta u životu. Po završetku drugog razreda srednje škole Stephen je bio cijenjen srednjoškolski igrač na teritoriji North Caroline.

Pogađao je trojke u serijama ali je šutirao sa dvije ruke..."Sine, sa ovakvom mehanikom šuta nećeš daleko dogurati. To treba promjeniti odmah", rekao je Dell i natjerao sina da potpuno promjeni izbačaj.

Stephove muke tokom ljeta su bile velike. Novim načinom šutiranja nije mogao da pogodi ulaz u školu, kamoli koš. "Frustracija je bila ogromna. tokom ljetnih kampova te godine nisam mogao da pogodim ništa. Svi koji su gledali moje nastupe tog ljeta su me pitali zašto uopšte igram košarku."

Nakon nekih 50 dana upornog šutiranja nova mehanika je konačno počela da daje rezultate koji su vidljivi i danas.

Želja mladog Stepha je bila da igra ACC konferenciju (Duke, UNC, NC State, Wake Forest itd), jednu od najjačih u koledž košarci, samo što niko od timova iz ACC konferencije nije bio zainteresovan za njegove usluge. Jeste fantastičan šuter, ali je nizak, fizički slab i ne može da odigra dobru odbranu.

To je uglavnom Curry senior slušao od raznih košarkaških operativaca u ACC. Čak ni univerzitet koji je Dell završio, Virginia Tech nije želio da mu ponudi sportsku stipendiju. Rješenje je pronađeno u malom univerzitetu Davidson koji je do dolaska Stepha Currya posljednju pobjedu na NCAA turniru ostvario 1969 godine.

Prije nego što je odigrao ijedan meč na Davidsonu, trener Bob McKillop je izjavio:

"Samo sačekajte da vidite momka po imenu Steph Curry. On je nešto posebno!".

U tačnost njegovih riječi ostatak Amerike se uvjerio godinu dana kasnije. Na svakom NCAA turniru se pojavi neki mali univerzitet i neki igrač koji iz drugog plana postane zvijezda i pridobiju simpatije svih neutralnih posmatrača. Tako je bilo i sa Stephom Curryem i njegovim Davidsonom 2008 godine. U čudu sam gledao kako Steph sa konstitucijom učenika osmog razreda razbija najprije favorizovanu Gonzagu sa 40 poena(30 u drugom poluvremenu, 8/10 za tri poena), zatim Georgetown sa 30 poena ( 25 u drugom poluvremenu), pa najbolju odbrambenu ekipu turnira Wisconsin sa 33 poena gdje je i Lebron James u publici skakao kao malo dijete.

Na korak od F4 Davidson je zaustavio kasniji šampion ekipa Kansasa sa 59:57 iako je Steph ubacio 25 poena.

Steph te godine svjesno nije izlazio na draft jer je čitavu sezonu proveo na poziciji beka šutera, a gotovo svi skauti su bili složni u mišljenju da na toj poziciji u NBA nema šta da traži, tako da je u dogovoru sa trenerom McKillopom ostao je još jednu godinu kako bi se razvio kao plej i naučio da sam sebi kreira prostor za šut. Steph je sezonu bez timskog uspjeha (Davidson se nije ni plasirao na NCAA turnir), završio kao najbolji koledž strijelac sezone sa gotovo 29 poena po meču. NBA liga je čekala. Igrač kojeg svako ko sebe smatra ljubiteljem košarke mora da voli je u najjaču ligu svijeta stigao sa vanserijskim šutem i nadom svih navijača Golden Statea da je on taj, da je on spasilac.

Slično su mislili i saigrači osim onog najboljeg, Monta Ellisa. Upitan šta misli o draftovanju Stepha Currya, Monta je odmah ispalio:"Mi ne možemo igrati zajedno!", a zatim tu izjavu i potvrdio u praksi stalnim preskakanjem Currya u igri. Bez obzira na loš odnos sa nominalno prvi igračem tima koji ničim nije prouzrokovao, Curry je uspio da ostane fokusiran isključivo na teren.

"Na kraju dana zašto bih žalio sebe i razmišljao 'On me ne voli me šta da radim', ustvari to je učinilo da budem čak i dodatno koncentrisan. Uglavnom sam uživao na terenu".

Ko bi rekao da će stvari u Warriorsima posložiti trener prve godine, nekada odlični plej Mark Jackson. Curry je od dolaska u NBA(i njega je draftovao često genijalni Don Nelson) promjenio tri trenera u tri godine, sijaset saigrača te šeatao između pozicije pleja i beka šutera.

Na sve ovo treba dodati da je on igrač sa vjerovatno najviše distorzija skočnih zglobova u zadnje tri godine i da je ako izuzememo ovu sezonu do sada uglavnom imao velikih poteškoća da spoji jednu godinu bez povreda. Warriorsi su odlučili da pošalju Ellisa u Buckse za Andrew Boguta možda i ne baš najblistavije rješenje ali bilo je potrebno očistiti svlačionicu od negativnog uticaja. Iz Knicksa je stigao David Lee, draftovan je odlični šuter Klay Thompson (također sin poznatog NBA igrača Mychala Thompsona), potpisan potcijenjeni Jarret Jack i Carl Landry te preko drafta dovedeni jedan od najmoćnijih atleta u NBA Harrison Barnes koji se za sada odlično uklopio u tim i vođa Michigan Statea Draymond Green. Da ne zaboravim ni centra sa univerziteta Vanderbilt Festusa Ezelija. To je nukleus tima.

Pred početak ove sezone želja mi je bila da odgledam što više utakmica Golden State Warriorsa i nisam zažalio nijednog trenutka. Košarka se u Oaklandu obožava, samo što navijači Warriorsa već dugo vremena nemaju puno razloga za radost ili ona dolazi u vrlo malim količinama. Curry je nakon operacije skočnog zgloba i prošle sezone u kojoj je propustio većinu utakmica, ove godine bio zdrav u najvećoj mjeri. Publika je punila Oracle Arenu za gotovo svaku utakmicu, a Mark Jackson je sa odličnim asistentom Mikeom Maloneom uradio zaista dobar posao u pravljenju igre u napadu i odbrani. Opet sve je počinjalo i završavalo sa Stephom Curryem.

Ono što je Curry napravio je sezona koja će se prepričavati godinama kasnije. Arena u Oaklandu je godinama unazad najbučnija u ligi. U Oracleu se svaki dribling ili potez prati sa kolektivnim uzdasima. Većina gledalaca stoji, kao na koledž utakmicama, a ova sezona Stepha Currya zaista podsjeća na njegova remeke djela sa Davidsona samo protiv 500 puta jače konkurencije.

Teško je izbrojati koliko je puta Curry ispraćen ovacijama kompletne dvorane za svoje nastupe ove sezone, koliko su puta protivnički navijači zabezeknuto gledali dok Curry pogađa još jednu trojku koja ne dotiče mrežicu sa 10 metara. Razmislite malo...272 trojke u sezoni. NBA rekord koji je do prije 15 dana držao Ray Allen sa 269 pogodaka u sezoni 2005-06 je srušen, pri čemu je Ray Ray te godine šutirao 41% za tri poena. Steph ove sezone 3,5 pogođenih trojki po utakmici uz 45% realizacije!! (Steph je trenutno drugi svih vremena u NBA po procentu šuta za tri. Ispred njega je samo Steve Kerr koji je imao neporedivo manji broj pokušaja.

Steph je samo ove sezone na osam pokušaja za tri po utakmici!) Još je impresivniji podatak da je 40% Curryjevih pogođenih trojki iz driblinga! ("Kada je u pitanju preciznost šuta iz driblinga ja nikoga boljeg u životu nisam gledao!", kaže tata Dell). Čovjek čitavu godinu na svakoj tekmi pogađa fantastične šuteve iz igre jedan na jedan ili dva na dva. Maestralna kontrola lopte dovodi u ekstazu sve navijače Warriorsa (Sada već čuvena kombinacija driblinga kroz noge, iza leđa pa roling nakon čega slijedi trojka koja cijepa mrežicu, dok se odbrambeni igrač valja po parketu ili nešto traži tri metra dalje).

Baražna paljba u MSG sa 11 trojki i 54 poena, 47 Lakersima, 39 Portlandu, 35 San Antoniju, ko-zna-koliko utakmica sa četiri ili više pogođene trojke. Što je najvažnije u njegovoj igri nema sebičnosti i za sada Steph odlično balansira između traženja svog šuta i razigravanja saigrača.

"Moja selekcija šuta je uglavnom dobra. To su šutevi za koje duboko vjerujem da ću ih pogoditi svaki put.", kaže Steph.

Njegova igra je lišena bilo kakvog napora, uvijek ostanete začuđeni kako iz tako slabašnog tijela može da se izvuče tako jak izbačaj jer i kada šutira sa 10-11 metara Steph to radi čistim trzajem zgloba i ako lopta ne prođe kroz obruč pitate se kako je moguće da je promašio. Njegov šut za tri poena izgleda kao kada neko polaže loptu u koš.

Kada sam pomislio da sam od Stepha vidio sve ove sezone onda je došao plej-of. U prvoj utakmici uništio ga je veteran Andre Miller, još se i povrijedio David Lee. Izgledalo je da je prva runda kraj za Warriorse, ali je Steph opet izvukao zeca iz šešira. Upalila se "ljudska baklja"(sjajni nadimak koji mu je dao komentator Golden Statea Bob Fitzgerald).

U preostalih pet utakmica serije Curry je prosječno ubacivao 24 poena i djelio 9 asistencija. Pogodio je 23 trojke iz 53 pokušaja što je apsolutni rekord za igrača u prvih šest plej-of utakmica karijere. Ubacio je 22 poena u trećoj četvrtini 4.utakmice (samo sam čekao da pogodi trojku međunožjem, sve ostalo je uradio) i slomio volju Nuggetsa u tom meču.

Kada ga gledate istinski vjerujete da čim pređe pola terena može da pogodi šut. Warriorse očekuje polufinale zapada protiv Spursa, a NBA liga je dobila novu zvijezdu i šuterskog nasljednika Ray Allena i Reggie Millera...

Još samo da zglobovi izdrže....