Od Triglava do Vardara klupska košarka je već neko vrijeme na aparatima. Na prste jedne ruke možete prebrojati klubove koji su u stanju da zatvore budžet za jednu sezonu, o ozbiljnoj ulozi u evropskim takmičenjima je izlišno razmišljati.
Slična priča je sve više i u reprezentativnoj košarci koja je dugo vremena bila potvrda kvaliteta na ovim prostorima. Igrači nisu izbjegavali reprezentativne obaveze ili barem većinom nisu, uvijek je barem jedna ex-yu selekcija bila ozbiljan favorit za medalju. Na ovom Eurobasketu to nije slučaj.
Jeste, i dalje mlađe kategorije osvajaju kadetske i juniorske evropske i svjetske medalje. Najbolji juniori Evrope igraju za Hrvatsku, Srbiju, Bosnu ali u seniorima nešto ne štima. Seniorska reprezentacija je postala nužno zlo i vrlo malo igrača provjerenih vrijednosti igra u kontnuitetu za svoje nacionalne timove. Gomila je uvrijeđenih kojima smeta puno stvari, vrlo često ono što nikome ne smeta ali neki razlog za otkaz se uvijek pronađe.
Činjenica je da uspjeh i dobar rezultat čine atmosferu, čine da igrači i nakon napornih sezona hrle u reprezentaciju kako bi s lakoćom prošli pripreme i opet došli u situaciju da se bore za evropsku titulu. Opet kada izostane rezultat nema puno ljudi koji su u stanju da podnesu javnu kritiku, pa tako i košarkaši vrlo često ne znaju da se izbore sa tuđim mišljenjem kada stvari ne idu kako je očekivano. Phil Jackson je to najbolje sročio:" Dobar rezultat vrlo često pokrije planine problema. Dovoljan je samo jedan neuspjeh u ekipi koja ima odličnu hemiju i zajedništvo pa da se sve preko noći uruši."
Čim nema rezultata entuzijazam pada, odziv je slabiji, a i oni koji dođu na pripreme posao vrlo često posao odrađuju preko volje. Kada se najbolji ne odazovu treneri su prisiljeni da popunjavaju sastav igračima koji imaju želju ali nemaju potrebni kvalitet. Bez obzira na borbenost, želju, volju, kvalitet selektora na klupi na kraju dana vam je potreban individualni kvalitet za vrhunski rezultat.
Bez toga sve priče o motivaciji i žrtvovanju za ekipu su samo prazne priče. Uostalom, Sergio Scariolo je sa Španijom u punom sastavu dva puta zaredom dominantno osvojio Eurobasket, Pini Gershon je dva puta zaredom sa Maccabijem dominantno osvojio Euroligu. Kvalitet u većini slučajeva jednostavno garantuje najviši plasman.
Ko u ovom trenutku od ex-yu reprezentacija ima kvalitet za medalju? Realno niko, ali nećemo biti iznenađeni ako se barem jedna ovdašnja selekcija dokopa nekog odličja. Nekako bi to najprije mogla reprezentacija domaćina. Krećemo sa analizom upravo od domaće reprezentacije pa se spuštamo ka jugu.
SLOVENIJA
Nemaju nijednu medalju sa velikih takmičenja. Uvijek je neko otkazao ili se povrijedio pred sami početak takmičenja ili mu se nije dopalo zašto umjesto njega igra neko drugi. Najbliže su bili 2009 u Poljskoj ali tada su ih koštale povrede Bene Udriha i Gorana Dragića. Sada su daleko od svog najjačeg sastava ali bi mogli na mišiće da se uguraju u borbu za medalje.
Na prethodnom Eurobasketu su igrali vrlo dobru odbranu ali je manjkalo u napadu. Šuterski su bili prilično tanki i to im je i odredilo daljnji put. Ova selekcija je šuterski dosta jača od sastava koji je Božo Maljković vodio u Litvaniju i to odmah znači da nećemo gledati ono mučenje u napadu od prije dvije godine. Imaće prednost domaćeg terena i treba očekivati da na "silu" izvuku jednu ili dvije pobjede kada to bude potrebno. Ono što je krucijalno za Sloveniju jeste defanzivna moć ovo sastava. Petorka Goran Dragić, Jaka Blažič, Edo Murić, Jure Balažič i Mirza Begić može u odbrani da zaustavi bilo koga. Zoran Dragić, Vidmar i Joksimović su također vrlo solidni defanzivci.
Prva zvijezda tima je Goran Dragić, izuzetan atleta koji je značajno unaprijedio svoj šut i koji će da lomi protvinike u dva pravca. Uz Dragića kao prva opcija u napadu se nametnuo novi član Barcelone Boštjan Nachbar koji je posebno opasan sa pozicije krilnog centra. Za vanjski šut su pored Nachbara i Dragića zaduženi Domen Lorbek, Balažić i naravno Jaka Laković, s tim da i Blažič i Joksimović mogu da pogode otvorenu trojku. Božo Maljković je do sada u pripremama maksimalno pokušavao da ubrza igru u napadu kako bi iskoristio atletski moćnu vanjsku liniju. Velika mana ovog tima je nedostatak opcije pod košem. I Begić i Vidmar znaju ponešto na niskom postu ali nijedan nije legitimna napadačka opcija na koju možete računati u svakom meču. Biće zanimljivo vidjeti i kako će se izboriti sa pritiskom igranja kod kuće, odnosno da li će se kao neki prethodni slovenački timovi raspasti u ključnom trenutku.
HRVATSKA
Godine neuspjeha i razočaravajućih nastupa su ostavile dubok trag. Ova reprezentacija gubi i kao da to više nikoga ne pogađa. Na papiru Hrvatska je popunjena na svim pozicijama ali koja korist kada u dosadašnjem toku priprema djeluju tako raštimano da je to pomalo nevjerovatno.
Od Turske i Francuske su izgubili sa po 30 razlike, a poraženi su i od Njemačke koja bi teško napravila rezultat i na Evropskom prvenstvu za žene. Nisu u pitanju samo rezultati jer je to u pripremnom periodu najmanje bitno. Igra hrvatske reprezentacije je ono što pokazuje da vjerovatno opet neće napraviti ništa. Jasmin Repeša je ponovo selektor nakon što je Hrvatsku odveo na OI 2008 u Pekingu pa zatim napustio nacionalni tim nakon EP 2009 godine. Eurobasket u Sloveniji će propustiti Zoran Planinić i Marko Popović ali tu su Bojan Bogdanović, Ante Tomić, Roko Leni Ukić, Luka Žorić, Dario Šarić, Dontaye Draper, Marko Tomas, Lukša Andrić, Kruno Simon, Damjan Rudež. Većinom igrači koji igraju bitne uloge u respektabilnim klubovima, ali to zasada znači samo potpuno odsustvo timske igre.
Hrvatska pokazuje zavidan nivo nezainteresovanosti u odbrani a u napadu vlada prava anarhija, blokovi su nepostojeći ili mekani, ko uzme loptu taj i završava sve sam. Porazi i neuspjesi su postali nešto normalno i tako je već godinama. Hrvatska je u grupi sa Slovenijom, Španijom, Poljskom, Češkom i Gruzijom. Kvalitet za drugi krug definitvno imaju ali ko bi se iznenadio da svoje završe već u prvom krugu sa porazima od Poljske i Češke....
BOSNA I HERCEGOVINA
Sa otkazima nije bilo problema, barem ne u obimu kako su to imale ostale reprezentacije. Selektor Aco Petrović je odavno odredio 12 igrača za Eurobasket, a njihove uloge u timu su uglavnom jasne. Teletović će na svakom meču ispaliti svoju kvotu šuteva "dok mu ne utrne ruka" i biti prva, druga i treća opcija u napadu sve u isto vrijeme. Ovaj tim će otići onoliko daleko koliko ga član Brooklyn Netsa odvede. U NBA je igrao malo što može biti i dobro i loše tokom Eurobasketa.
Na playu je Amerikanac sa bosanskim pasošem Zach Wright tj. "Rondo za siromašne". Američki organizatori igre su kod Ace Petrovića oduvijek imali dovoljno slobode i generalno igrali dobro. Od Gerroda Abrama, preko Michaela Andersena, Chucky Atkinsa i Dontaye Drapera. Wright je brz, izuzetan u skoku pod oba koša, dobar u prodoru ali i skroman šuter. Uz Teletovića i Wrighta u ovom trenutku treći najvažniji igrač je Nihad Đedović. Nekada jedan od najtalentovanijih evropskih bekova, novi član Bayerna dobro koristi igru u tranziciji koju forsira novi selektor. Problem je njegov šut sa distance. Tokom kvalifikacija igra sa puno šuteva za tri poena, sa brzim završetcima napada i sa skromnom odbranom i skokom je bila dovoljna za plasman.
Za neki značajniji rezultat u grupi B biće potreban veliki napredak u skoku i odbrani. Reket će pokušati da zatvore novajlija u A timu bivši član Splita Andrija Stipanović te Nedžad Sinanović. Bvši član Hemofarma i najbolji strijelac Širokog Marko Šutalo je značajno pojačanje na vanjskim pozicijama uzimajući u obzir kratku klupu što je također jedna od mana ovog tima. Za samopouzdanje pobjeda u pripremama protiv Grčke je izuzetno važna. Prvi meč na EP reprezentacija BIH igra protiv Latvije i ishod tog meča bi vrlo lako mogao da odredi dalju sudbinu ove selekcije. Do sada se svim ex-YU reprezentacijama poklopilo na barem jednom EP, možda je vrijeme da se takvo nešto desi i reprezentaciji BIH...
SRBIJA
Do prije samo 10 dana izgledalo je da nemaju puno šanse, nakon brojnih otkaza, povrede Teodosića i problema sa leđima Lučića koji je i definitivno otpao ali je Dušan Ivković još jednom smućkao dobitnu formulu. Čak i ako Teodosić ne bude igrao ovo je selekcija koja će da grize u odbrani i gdje će lopta u napadu da traži najbolje postavljenog saigrača. Srbija ima odličan balans unutrašnje i vanjske igre i jasno je da će Ivković maksimalno da eksploatiše igru na niskom postu preko Krstića i Katića. Upravo je petorka sa Krstićem i Katićem u paru do sada pravila najviše problema protivničkim ekipama ne samo dobrom igrom leđima prema košu nego i šutem sa poludistance.
Ako se od Krstića očekivalo da bude nosilac igre, onda su nastupi Raška Katića pozitivno iznenadili sve. Katić se ponaša i igra kao da je u reprezentaciji već 10 godina. Novi član Fenera Nemanja Bjelica će dobiti dovoljno minuta i imati loptu u rukama da pokaže šta zna. Danilo Anđušić je fantastično šutirao u pripremnom periodu, može li tako da nastavi i na EP?
Upitnik je ko će sa vanjskih pozicija preuzeti odgovornost u tijesnim utakmicama. Bjelica je jedan odgovor, ali ko osim njega? Marković? Bogdanović? Nedović? Micić? To će biti zanimljivo za praćenje. Nakon turnira u Istanbulu jasno je da će ova reprezentacija biti izuzetno opasna. U nekom raspletu čini se da Srbija uz Sloveniju ima najviše šanse da se uključi u borbu za medalju od ex-Yu.
Dušan Ivković osim što je veliki trener je jednostavno taličan čovjek...Samo na jednom Eurobasketu u svojoj karijeri je ostao bez medalje...
CRNA GORA
Ambicije su pred početak priprema bile izuzetno velike. Ova selekcija je kvalifikacije u krnjem sastavu završila bez poraza i dva puta pobjedila Srbiju i Izrael. Međutim kako se primiče Eurobasket sve je teže vidjeti kako će to Crna Gora biti najprijatnije iznenađenje. Veliki hendikep je odustajanje Nikole Pekovića koji je nedavno potpisao ugovor života sa Minnesotom.
Neigranje Pekovića znači da će prva opcija pod košem biti Nikola Vučević koji je u Orlandu odigrao zaista odličnu sezonu. Uz njega poziciju krilnog centra drži Bojan Dubljević koji je briljirao u Valenciji i čiji će odličan šut za tri poena biti vrlo važan ovoj reprezentaciji. Dašić je igrao vrlo solidno u pripremnom periodu u kojem je Crna Gora uz Finsku odigrala najmanje utakmica od svih učesnika EP, samo šest. Selektor Luka Pavičević se još nije odlučio kojeg će američkog playa voditi na EP, da li učesnika kvalifikacija Taylora Rochestija ili realno kvalitetnijeg Tyrecea Ricea.
Na vanjskim pozicijama pored jednog od dvojice Amerikanaca će biti i braća Šehović, Nikola Ivanović i Aleksa Popović. Pod košem će podršku Vučeviću i Dubljeviću da pruža Milko Bjelica. Na papiru i dalje izgledaju dobro ali kao da nešto nedostaje pri čemu ne mislim na izostanak Pekovića. Vučević još uvijek traži formu, a njegove partije poput onih u Orlandu biće prijeko potrebne ovoj selekciji. U suprotnom ništa od drugog kruga...
MAKEDONIJA
Niko ne bije u odbrani kao reprezentacija Makedonije. Ne zato što su agresivni, nego zato što su "namazani". Gotovo kao da gledate rukometaše sa Kirom Lazarovom. Pero Antić ovjeri svakoga ko prođe kroz reket ili pokuša da napravi blok. Gečevski i Čekovski naravno ne zaostaju, a solidnu količnu udaraca po rukama dijele i braća Stojanovski. Znate već staru priču o tome kako "sudije ne mogu sve da sviraju".
Nakon loše sezone u Fenerbahčeu koji je pucao po svim šavovima Bo McCalebb u reprezentaciji Makedonije ponovo liči na sebe i igrača koji je oduševio apsolutno sve prije dvije godine u Litvaniji. Kada je raspoložen i kada nije ostao predugo u noćnom izlasku za McCalebbov prvi korak u Evropi i dalje nema prave odbrane. Apsolutno je nebitno ko ga čeka pod košem, Lester ide pravo na svakog centra i uglavnom poentira. Antić je nedavno potpisao ugovor sa Atlanta Hawksima, a u odbrani radi ogroman posao, te tako kompenzuje često sumnjivu selekciju šuta.
Gečevskog su nagovorili na izlazak iz penzije te još jednu reprezentativnu akciju prije konačnog oproštaja. Dobro će doći njegov osjećaj za blokade i pokoja trojka. Pod košem je i Predrag Samardžiski. Izvana vrebaju Vojdan i Damjan Stojanovski te Vlado ilijevski. Vojdan je u onoj legendarnoj pobjedi protiv Litvanije šutirao trojke 5/5. Klupa je prilično tanka ali tako je bilo i prije dvije godine. Novi selektor je poznato lice Aleš Pipan. Rezultat iz Litvanije teško mogu da ponove, ali da će nekoga da upropaste tu nema dileme.....
To bi bio presjek reprezentacija sa prostora bivše Jugoslavije.
Za medalju najviše šansi ima Slovenija pa zatim Srbija mada je realno da kao i prije dvije godine niko iz Ex-Yu ne dohvati pobjedničko postolje. Za drugi krug ršanse imaju svi, a opet možda samo jedna ili dvije selekcije sa ovih prostora prođu dalje. Ne treba sumnjati da ćemo u Sloveniji vidjeti veliki broj iznenađenja. Kao možda nikada do sada odlučivaće nijanse, jedna ili dvije lopte.
Eurobasket kreće za sedam dana, što znači da kreće i serija tekstova iz dežele.
Materijala će biti napretek...