To defintivno nije slučaj ali utisak pojačava katastrofalna posjeta tokom utakmica drugog kruga koji je realno bio fijasko i jezivo klizavi parket dvorane Stožice na kojem se po utakmici prostru tri igrača, vrlo često u čistom kontranapadu.
Zašto je parket tako klizav nemoguće je objasniti, ali jeste i organizatori su do sada nudili uglavnom nemušta objašnjenja o vlagi i kondenzaciji što bi pilo vode da u dvorani ima bilo koga.
Ovako se dešavala da utakmica Grčka-Španija, apsolutni derbi i zaista kvalitetan meč, bude odigrana pred nekih 500 gledalaca u atmosferi škripe patika i trenerske galame kao da je u pitanju neki priremni turnir na planini. Pomalo smiješno zvuči podatak da je više gledalaca pratilo grupnu fazu takmičenja nego mečeve drugog kruga koji bi navodno trebao biti zanimljiviji. Razloga ima nekoliko. Cijene karata su prilično visoke i nema paketa za dnevni program kako je bio slučaj do sada i što bi trebalo da bude normalno.
Ovako su pauze između dvije tekme beskonačne dok se u suštini čeka da dvoranu kapaciteta 13 000 napusti 75 ljudi koji čak i ako imaju kartu za naredni meč moraju ponovo da prolaze proceduru ulaska. Termin od 14:30h ne pomaže nikome. Ako neko misli da je 14:30h radnim danom dobar termin za igranje utakmice evropskog prvenstva u bilo čemu taj nije svjestan svoje nesvjesti. Dobar broj igrača se žalio da je baš to vrijeme kada nakon ručka vole malo da zadrijemaju, čak i oni koji igraju u Španiji svoje mečeve nedeljom počinju u 12:00h ili pola sata kasnije. Uglavnom biće prilike da temeljito svedemo račune o Eurobasketu u odjavnoj kolumni nakon finala, sada nam predstoji najava četvrtfinala. Četvrtfinale bez Rusije, Grčke i Turske ali tu je Ukrajina kojoj je za nastup u četvrtfinalu davano oko 1 promila šanse. Svaka čast Mike Fratello....
SRBIJA 40% - 60% ŠPANIJA
Španija je pustila Italiju kako bi u četvrtfinalu išla na Srbiju. Španci su već jednom uradili gotovo identičnu stvar. Prošle godine u Londonu su pustili Brazil da ih pobjedi kako bi izbjegli Amerikance u polufinalu i nakon toga su se pored Francuske i Rusije provukli u finale Olimpijade. Sada žele da ponove nešto slično mada su kvalitetom daleko ispod tima koji je nastupao u Londonu.
Ovako ekipa je itekako ranjiva kada u probleme sa faulovima uđe Marc Gasol kao što smo vidjeli na primjeru Grčke. Jedina prava izmjena na poziciji centra Xavi Rey djeluje tako uplašeno da je zaboravio i ono što zna. Izlazak Gasola znači i manji pritisak Rubia, Rudya, Llulla i Calderona na vanjske linije protivnika što se može iskoristiti. Srbija je tokom ovog prvenstva kao i sve ostale ekipe igrala sporadično. Ipak tim Dušana Ivakovića ima dovoljan broj centara u rotacijih predvođenih Nenadom Krstićem da može uvesti Gasola u probleme. Upitnik je na vanjskoj liniji. Da li će igrati Stefan Marković, šta može Nemanja Nedović (koji ovaj Eurobasket igra vrlo solidno), da li Srbija može defanzivno da odgovori na bekove Španije.
Vrlo je bitno da vanjskih igrači pogode otvorene šuteve za tri poena, što baš i nije bila snaga ove reprezentacije te da iskontrolišu izgubljene lopte koje Španci u djeliću sekunde pretvaraju u lake poene. Važna stavka će biti i procenat sa linije penala gdje je Srbija ispromašivala sve i svašta do sada. Španija je bolja u svim statističkim kategorijama ali velika prednost Srbije je na klupi. Mislili smo da je Scariolo trener skromnih kapaciteta ali šta tek reći za Juana Orengu? Siroti Orenga još uvijek nije svjestan da ima pravo pozvati time-out i ako se uđe u egal završnicu vrlo je moguć njegov kiks.
SLOVENIJA 50% - 50% FRANCUSKA
Mogao bi da bude pravi spektakl i jedina utakmica za koju pouzdano znamo da će biti pred punim tribinama. Sloveniju nosi maestralni Goran Dragić koji igra u turbo pogonu u oba pravca. Brat Zoran je na ovom prvenstvu doktorirao ničije lopte, a kontranapad dva brata protivnici ispraćaju pogledom (kontra protiv Grčke Gorana Dragića je bio napad na rekord Usaina Bolta).
Ostatak ekipe igra i preko granice faula, tuku, grebu, povlače i kada im se otvori prostor poentiraju uz dosta muke. Slovenci ne mogu da pogode ulaz u dvoranu, bacaju građevinski materijal sa slobodnih bacanjaa ali vas toliko izmaltretiraju u odbrani da na kraju dignete ruke i predate se. Francuska je do sada izgledala pa...uglavnom tužno. Ako već Slovenci ne mogu da pogode olimpijski bazen šta tek reći za staru družinu od kamena - Francusku.
Mogli bi da ih smjestimo u lektiru Klesar Tadija Tegoba. Francuska ovdje može do pobjede jedino ako vidimo onog starog Tony Parkera koji je agresivan i koji ne djeluje kao da se tek ustao iz kreveta. Tony uglavnom vodi računa da se ne povrijedi ali to neće proći protiv braće Dragić. Ako Batum konačno pogodi nešto izvana(22% za tri na prvenstvu) i ako Diaw, Gelabale i De Colo odigraju u skladu sa svojim mogućnostima onda Francuska ide dalje. Slovenija djeluje mnogo kompaktnije a protiv trenerske mašte Vincenta Colleta može svako. Biće zanimljivo vidjeti mogu li Francuzi iskoristiti pritisak koji će definitivno osjećati Slovenci.
HRVATSKA 70% - 30% UKRAJINA
Šta znači jedna utakmica za samopouzdanje najbolji je primjer Hrvatske. Individualni kvalitet nikada nije bio sporan ali timski itekako jeste. Hrvatska je u pripremama gubila 20-30 razlike, došla na EP i tamo su im Španci zamalo ubili svu volju pobjedom 68:40. Prekretnica, ta jedna utakmica se desila protiv Gruzije, gdje je Hrtvatska visila kao luster i uz dosta sreće ostvarila pobjedu. Od tog trenutka krenuo je uspon i sada odjednom Hrvatska izgleda kao najsigurniji polufinalista EP.
Opet kako je ludo ovo prvenstvo zar neko može otpisati Ukrajinu bez obzira koliko njihov plasman među osam bio plod sticaja okolnosti nego realnog kvaliteta. Ne postoji učesnik EP koji je izgledao gore od Ukrajine u pripremnoj fazi. Od dresova, igre, ponaašanja pa nadalje. Sada se mogu boriti za plasman na Svjetski Kup. Gdje će Ukrajina tražitit svojju šansu? Prije svega u šuterskom ludilu. Osim Italije niko bolje ne šutira trojke na ovom EP od trupe Mikea Fratella.
Pogađaju ih 10 po utakmici uz 40% timske realizacije. Pooh Jeter igra fantastično i uz odličnog šutera Sergija Gladyra je velika prijetnja sa bekovskih pozicija. Realno gledajući Hrvatska ima mnogo kvalitetnije igrače i prednost na gotovo svakoj poziciji, plus su skakački dominantni što u ovakvim utakmicama koje se često dobijaju na mišiće znači puno. Opet ako neko na svijetu zna pripremiti odbranu za ovakve mečeve onda je to Mike Fratello.
LITVANIJA 60% - 40% ITALIJA
Da vam je nekao rekao da će Litvanija predvoditi neko EP po ružnoći igre vjerovatno bi ga proglasili ludim. Da vam je neko rekao da će Litvanija gurati loptu pod koš, lomiti table na otvorenim šutevima za tri poena i promašivati slobodna bacanja u serijama, dijagnoza bi bila ista. Litvanija zaista igra kako je već opisano i na pragu je polufinala.
Trojke su im na 32%, slobodna bacanja na 68%, najbolji strijelac repke je Kalnietis sa 9 poena po utakmici!? Čudno zvuči kada ovo napišem ali prednost Italije je na bekovskim pozicijama, Litvanije pod košem. Italijani su prejaka družina. 80% tima igra EP sa određenim viškom kilograma. Gentile, Belineli i Aradori vuku ozbiljne "gepeke" ali pogađaju sa svih pozicija. Daleko najbolji igrač je Gigi Datome sa isposničkim imidžom i bradom koja ga čini 15 godina starijim ali nas je natjerao da u potpunosti zaboravimo na Bargnanija i Galinarija.
Toliko igračke inteligencije jednog čovjeka odavno nije viđeno na evropskim parketima. Italija ima preko 40% timskog šuta za tri poena i gotovo 77% sa linije penala. U segmentu šuta su besprijekorni. Belineli, Diener i Cincarini vrte centralni pick n roll do besvjesti, a sa strane u sakou Julia Velasca sve posmatra Simone Pianigiani. Prednost je na strani Litvanije zbog kvalitetnije igre pod košem plus Kleize ali ako talijani budu šutirali kao do sada, inspektor Clouso će biti na ozbiljnim mukama.
