Nekada najbolji junior Evrope i svjetski prvak sa Španijom, odlaskom u NBA je potpuno izgubio samopouzdanje. Povratkom u Real pod vođstvom Ettorea Messine, Sergio Rodriguez je odigrao neke od najlošijih utakmica u karijeri. Dolazak Pabla Lasa na klupu Reala je vjerovatno spasio njegov košarkaški život.

El Chacho sa bradom čarobnjaka Gandalfa i Real Madrid oduševljavaju iz utakmice u utakmicu.

Na krilima juniorskog zlata Rodriguez je naredne sezone proglašen za zvijezdu u usponu ACB lige. Njegov Estudiantes je dogurao i do finala play-offa, gdje je poražen od Barce. Sergio je već sa 18 godina u Estudiantesu imao oko 20 minuta po utakmici u Euroligi za šest poena i tri asistencije u prosjeku.

Još na pripremama za Eurobasket 2005. rodila se konekcija na terenu između Sergia i Rudy Fernandeza. Ono što će u Portlandu nositi nadimak "španska inkvizicija" je u suštini bila jednostavna akcija koju niko nije uspijevao da zaustavi. Rodriguez bi kontrolisao loptu na srednini terena i obično gledao u drugu stranu. Rudy Fernadez koji se još od kadetskih dana sjajno kretao bez lopte bi isfintirao svog čuvara, te uz čeonu liniju utrčao iza leđa odbrane.

Uslijedio bi perfektan lob pas i zakucavanje...

I tako jednom ili dva puta gotovo na svakoj utakmici španske reprezentacije. Ono što je postalo fascinantno kod ove akcije, osim činjenice da je igraju dva tipa koji ne djeluju da mogu odigrati takvo nešto, jeste nevjerovatna sposobnost i jednog i drugog da potpuno iznenade protivničku odbranu. Svi znaju da treba paziti utrčavanje uz čeonu liniju Rudya i lob pas koji slijedi, ali je odbrana gotovo svaki put potpuno zatečena tim potezom.

Ova i brojne druge majstorije Sergio Rodrigueza su bile u punom zamahu tokom SP 2006. godine u Japanu. Španija je prvi put u istoriji postala svjetski prvak,a Chacho Rodriguez je bio u transu. Imao je 20 godina i već bio bitan faktor u reprezentaciji koja je postala šampion svijeta. Njegov trener iz Estua i ujedno selektor Španije Pepu Hernandez je tačno znao šta da traži i šta će da dobije od virtuoza kakav je Rodriguez. Hajde što su se njegovim driblinzima i lucidnim asistencijama oduševljavali navijači, nego je i španska klupa padala u euforiju nakon pasova iz driblinga na zicer kroz kompletnu odbranu. Sergio je po mišljenju većine bio spreman za NBA. Tamo je i otišao.

Šta bi bilo da je Rodriguez zaista zaigrao u timu koji ga je originalno birao? Igrač sa njegovim pregledom igre bi vjerovatno dušu dao za sistem kakav su Phoenix Sansi i Mike D'Antoni forsirali tih godina. Plus što bi Chacho učio od Stevea Nasha. Ali Sunsi su kao i svih godina pod vodstvom Roberta Sarvera, uglavnom vodili računa kako da ostanu ispod gornjeg limita platnog spiska, tako da je Rodriguez za odštetu proslijeđen Portlandu i Nateu McMillanu.

Nate je čitav svoj igrački vijek u NBA izgradio na čvrstoj odbrani i igri u napadu bez trunke atraktivnosti. Takav je bio i kao trener. Zanimala ga je isključivo odbrana. U napadu su mogli i da se postižu golovi što se njega tiče. Šta ima veze što Rodriguez svako malo izazove uzdahe navijača u Rose Gardenu, kada ne klizi dovoljno dobro u stavu ili zapinje u blokovima. Da ne bude zabune... Nate McMillan je davao minute Rodriguezu, ali je ovaj već nakon prve greške u odbrani letio van igre i nakon nekog vremena počeo da gubi sampouzdanje i da se osvrće preko ramena. "Plašio sam se svake greške. Gledao ka klupi nakon svakog primljenog koša ili promašenog šuta."

Rodriguez je bio španski dijamant, igrač koji je rano dobio slobodu u igri i onda tu slobodu pravdao svojim vanserijskim potezima. Treneri u Španiji su bili zaljubljeni u njegov stil igre, ali to nije puno značilo McMillanu. Sve što je Nate vidio je bila loša individualna i timska odbrana, te vrlo skroman šut sa distance, koji je posebno dolazio do izražaja jer u NBA Sergio nije mogao da prodire kao u Evropi.

Portland je rješenje pronašao u treneru za šut Johnu Townsendu, jednom od najboljih u tom segmentu u čitavoj Americi. Townsend i Rodriguez su tako započeli svoje ljetne seanse, koje traju do današnjih dana. Na treninzima je uz Rodrigueza svoj šut popravljao i njegov najbolji drug Carlos Suarez. Townsend je promjenio način na koji Sergio drži loptu prilikom šuta, poziciju lakta te ga natjerao da šutira sa većim lukom.

Obično kažu da nije dobro kada igrač u seniorskoj košarci mijenja način na koji šutira, posebno ako nema dovoljno želje da novi način šutiranja utrenira do maksimuma, a Chacho nikada nije važio za posebno upornog kada su treninzi u pitanju.

Udarci su stizali jedan za drugim.

Garcia Aito Renneses je izostavio Rodrigueza sa liste putnika za OI u Pekingu, kako bi se napravio prostor za novog dragulja - Ricky Rubia. Tog ljeta Sergio je odradio prvu turu ljetnih treninga i sa nestrpljenjem čekao novu sezonu u Blazersima.

Ne da nije bilo bolje, bilo je čak i gore. nova tehnika šuta je davala samo sporadične rezultate. Rodriguez je mijenjao izbačaj od napada do napada. Ponekada pogađao, ali uglavnom promašivao. Život pod Nateom McMillanom je postajao sve teži. Ni dolazak Rudy Fernandeza nije promjenio stvari. Rudy je igrao. Chacho je bacao alley-oopove, provlačio lopte na polaganja saigrača iz nemogućih uglova, ali je u neizvjesnim završnicama uglavnom vrtio peškir na klupi.

Mijenjan je tamo gdje dobrih rezultata uglavnom nema, u Sacramento pa zatim u New York Knickse, gdje je konačno došao u sistem Mike D'Antonija, ali ni to nije pomoglo. D'Antoni je imao puno većih problema od spašavanja karijere Rodrigueza, koji kod D'Antonija jeste imao najveću minutažu u NBA karijeri, ali ta ekipa Knicksa, kao i sve druge proteklih godina, nije išla nikuda.

Poziv Reala Rodriguez je prihvatio objeručke. Ettore Messina je navodno vraćao Real na stare staze slave. Prekrasan grad koji Sergio dobro poznaje, liga u kojoj je izgradio ime i šansa da osvoji titulu evropskog prvaka. Idealan scenario? Malo sutra.

Mizerno samopouzdanje Rodrigueza talijanski trener je potpuno dotukao.

"Igrao sam pod ručnom čitavo vrijeme njegovog boravka ovdje."

Ettore Messina je imao jasnu viziju šta želi od playmakera, ali u toj viziji nije bilo puno mjesta za Chachove bravure. Kao i kod McMillana, za svaku grešku je letio na klupu i počeo da se pita da li on to uopšte može: "U jednom trenutku sam zaista posumnjao u svoje mogućnosti. Pitao sam da li ja mogu da igram košarku na vrhunskom nivou."

Spas je stigao u vidu Pabla Lasa. Laso je čitavu igračku karijeru proveo na mjestu playmakera. Dogurao je i do reprezentacije Španije. Znao je da Chacho mora da ima slobodu u igri i tu slobodu je i dobio. Šut na kojem je radio svakog ljeta sa 300 do 500 ubačenih lopti dnevno je konačno počeo da pogađa u kontinutetu. Prekoret karijere se desio tokom polufinala play-offa protiv Caje Laboral prije dvije godine.

Pri vodstvu Caje sa 2:1 u seriji te 14 razlike sredinom treće četvrtine Rodriguez je poludio, načisto. Vezao je četiri trojke bez promašaja, pogodio par šuteva sa poludistance, podijelio nekoliko asistencija te poraz pretvorio u pobjedu. Real se plasirao u finale, gdje je u pet utakmica poražen od Barce, a Sergio je trojke u playoffu šutirao 58%.

Od prošle sezone ponovo gledamo onog Rodrigueza koji je trebao da bude. Dočekao je i put na OI u London, gdje je osvojio srebrenu medalju, pustio je bradu i kosu i počeo da radi sve one svoje ludorije u punoj brzini, uz apsolutno odobravanje trenera. Real je nošen "barbinim" trojkama, prodorima i šutevima sa poludistance iz desnog driblinga kada se utakmica odlučuje konačno postao prvak Španije. Za korak su ostali kratki u Euroligi. Nakon Evropskog prvenstva u Sloveniji, gdje je sve oduševio lakoćom driblinga i asistencije, ponovo se javilo interesovanje NBA klubova, prije svih Clevelanda.

Sergio Rodriguez u ovom trenutku igra najbolju sezonu u karijeri. Za 20 minuta u prosjeku on je najbolji asistent u ligi, dakle kao rezervni play čovjek predvodi Endesa ligu u asistencijama sa 6,5 po utakmici. Trojke šutira 45%, dvojke 55%, slobodna bacanja 80%. Ubacuje oko 12 poena po utakmici. Real melje sve protivnike na početku sezone. Izjednačili su vlastiti rekord od 23 pobjede zaredom u svim takmičenjima iz 1961. godine, a pobjeđuju sa prosječno 20 razlike.

"Kraljevski klub" igra daleko najljepšu košarku u Evropi, a osnovni dodatak koji čini Real tako atraktivnim jeste riđobradi momak sa Tenerifa, koji se sa loptom pretvara u pravog mađioničara...

Nekada najbolji junior Evrope i svjetski prvak sa Španijom, odlaskom u NBA je potpuno izgubio samopouzdanje. Povratkom u Real pod vođstvom Ettorea Messine, Sergio Rodriguez je odigrao neke od najlošijih utakmica u karijeri. Dolazak Pabla Lasa na klupu Reala je vjerovatno spasio njegov košarkaški život.

El Chacho sa bradom čarobnjaka Gandalfa i Real Madrid oduševljavaju iz utakmice u utakmicu.

Na krilima juniorskog zlata Rodriguez je naredne sezone proglašen za zvijezdu u usponu ACB lige. Njegov Estudiantes je dogurao i do finala play-offa, gdje je poražen od Barce. Sergio je već sa 18 godina u Estudiantesu imao oko 20 minuta po utakmici u Euroligi za šest poena i tri asistencije u prosjeku.

Još na pripremama za Eurobasket 2005. rodila se konekcija na terenu između Sergia i Rudy Fernandeza. Ono što će u Portlandu nositi nadimak "španska inkvizicija" je u suštini bila jednostavna akcija koju niko nije uspijevao da zaustavi. Rodriguez bi kontrolisao loptu na srednini terena i obično gledao u drugu stranu. Rudy Fernadez koji se još od kadetskih dana sjajno kretao bez lopte bi isfintirao svog čuvara, te uz čeonu liniju utrčao iza leđa odbrane.

Uslijedio bi perfektan lob pas i zakucavanje...

I tako jednom ili dva puta gotovo na svakoj utakmici španske reprezentacije. Ono što je postalo fascinantno kod ove akcije, osim činjenice da je igraju dva tipa koji ne djeluju da mogu odigrati takvo nešto, jeste nevjerovatna sposobnost i jednog i drugog da potpuno iznenade protivničku odbranu. Svi znaju da treba paziti utrčavanje uz čeonu liniju Rudya i lob pas koji slijedi, ali je odbrana gotovo svaki put potpuno zatečena tim potezom.

Ova i brojne druge majstorije Sergio Rodrigueza su bile u punom zamahu tokom SP 2006. godine u Japanu. Španija je prvi put u istoriji postala svjetski prvak,a Chacho Rodriguez je bio u transu. Imao je 20 godina i već bio bitan faktor u reprezentaciji koja je postala šampion svijeta. Njegov trener iz Estua i ujedno selektor Španije Pepu Hernandez je tačno znao šta da traži i šta će da dobije od virtuoza kakav je Rodriguez. Hajde što su se njegovim driblinzima i lucidnim asistencijama oduševljavali navijači, nego je i španska klupa padala u euforiju nakon pasova iz driblinga na zicer kroz kompletnu odbranu. Sergio je po mišljenju većine bio spreman za NBA. Tamo je i otišao.

Šta bi bilo da je Rodriguez zaista zaigrao u timu koji ga je originalno birao? Igrač sa njegovim pregledom igre bi vjerovatno dušu dao za sistem kakav su Phoenix Sansi i Mike D'Antoni forsirali tih godina. Plus što bi Chacho učio od Stevea Nasha. Ali Sunsi su kao i svih godina pod vodstvom Roberta Sarvera, uglavnom vodili računa kako da ostanu ispod gornjeg limita platnog spiska, tako da je Rodriguez za odštetu proslijeđen Portlandu i Nateu McMillanu.

Nate je čitav svoj igrački vijek u NBA izgradio na čvrstoj odbrani i igri u napadu bez trunke atraktivnosti. Takav je bio i kao trener. Zanimala ga je isključivo odbrana. U napadu su mogli i da se postižu golovi što se njega tiče. Šta ima veze što Rodriguez svako malo izazove uzdahe navijača u Rose Gardenu, kada ne klizi dovoljno dobro u stavu ili zapinje u blokovima. Da ne bude zabune... Nate McMillan je davao minute Rodriguezu, ali je ovaj već nakon prve greške u odbrani letio van igre i nakon nekog vremena počeo da gubi sampouzdanje i da se osvrće preko ramena. "Plašio sam se svake greške. Gledao ka klupi nakon svakog primljenog koša ili promašenog šuta."

Rodriguez je bio španski dijamant, igrač koji je rano dobio slobodu u igri i onda tu slobodu pravdao svojim vanserijskim potezima. Treneri u Španiji su bili zaljubljeni u njegov stil igre, ali to nije puno značilo McMillanu. Sve što je Nate vidio je bila loša individualna i timska odbrana, te vrlo skroman šut sa distance, koji je posebno dolazio do izražaja jer u NBA Sergio nije mogao da prodire kao u Evropi.

Portland je rješenje pronašao u treneru za šut Johnu Townsendu, jednom od najboljih u tom segmentu u čitavoj Americi. Townsend i Rodriguez su tako započeli svoje ljetne seanse, koje traju do današnjih dana. Na treninzima je uz Rodrigueza svoj šut popravljao i njegov najbolji drug Carlos Suarez. Townsend je promjenio način na koji Sergio drži loptu prilikom šuta, poziciju lakta te ga natjerao da šutira sa većim lukom.

Obično kažu da nije dobro kada igrač u seniorskoj košarci mijenja način na koji šutira, posebno ako nema dovoljno želje da novi način šutiranja utrenira do maksimuma, a Chacho nikada nije važio za posebno upornog kada su treninzi u pitanju.

Udarci su stizali jedan za drugim.

Garcia Aito Renneses je izostavio Rodrigueza sa liste putnika za OI u Pekingu, kako bi se napravio prostor za novog dragulja - Ricky Rubia. Tog ljeta Sergio je odradio prvu turu ljetnih treninga i sa nestrpljenjem čekao novu sezonu u Blazersima.

Ne da nije bilo bolje, bilo je čak i gore. nova tehnika šuta je davala samo sporadične rezultate. Rodriguez je mijenjao izbačaj od napada do napada. Ponekada pogađao, ali uglavnom promašivao. Život pod Nateom McMillanom je postajao sve teži. Ni dolazak Rudy Fernandeza nije promjenio stvari. Rudy je igrao. Chacho je bacao alley-oopove, provlačio lopte na polaganja saigrača iz nemogućih uglova, ali je u neizvjesnim završnicama uglavnom vrtio peškir na klupi.

Mijenjan je tamo gdje dobrih rezultata uglavnom nema, u Sacramento pa zatim u New York Knickse, gdje je konačno došao u sistem Mike D'Antonija, ali ni to nije pomoglo. D'Antoni je imao puno većih problema od spašavanja karijere Rodrigueza, koji kod D'Antonija jeste imao najveću minutažu u NBA karijeri, ali ta ekipa Knicksa, kao i sve druge proteklih godina, nije išla nikuda.

Poziv Reala Rodriguez je prihvatio objeručke. Ettore Messina je navodno vraćao Real na stare staze slave. Prekrasan grad koji Sergio dobro poznaje, liga u kojoj je izgradio ime i šansa da osvoji titulu evropskog prvaka. Idealan scenario? Malo sutra.

Mizerno samopouzdanje Rodrigueza talijanski trener je potpuno dotukao.

"Igrao sam pod ručnom čitavo vrijeme njegovog boravka ovdje."

Ettore Messina je imao jasnu viziju šta želi od playmakera, ali u toj viziji nije bilo puno mjesta za Chachove bravure. Kao i kod McMillana, za svaku grešku je letio na klupu i počeo da se pita da li on to uopšte može: "U jednom trenutku sam zaista posumnjao u svoje mogućnosti. Pitao sam da li ja mogu da igram košarku na vrhunskom nivou."

Spas je stigao u vidu Pabla Lasa. Laso je čitavu igračku karijeru proveo na mjestu playmakera. Dogurao je i do reprezentacije Španije. Znao je da Chacho mora da ima slobodu u igri i tu slobodu je i dobio. Šut na kojem je radio svakog ljeta sa 300 do 500 ubačenih lopti dnevno je konačno počeo da pogađa u kontinutetu. Prekoret karijere se desio tokom polufinala play-offa protiv Caje Laboral prije dvije godine.

Pri vodstvu Caje sa 2:1 u seriji te 14 razlike sredinom treće četvrtine Rodriguez je poludio, načisto. Vezao je četiri trojke bez promašaja, pogodio par šuteva sa poludistance, podijelio nekoliko asistencija te poraz pretvorio u pobjedu. Real se plasirao u finale, gdje je u pet utakmica poražen od Barce, a Sergio je trojke u playoffu šutirao 58%.

Od prošle sezone ponovo gledamo onog Rodrigueza koji je trebao da bude. Dočekao je i put na OI u London, gdje je osvojio srebrenu medalju, pustio je bradu i kosu i počeo da radi sve one svoje ludorije u punoj brzini, uz apsolutno odobravanje trenera. Real je nošen "barbinim" trojkama, prodorima i šutevima sa poludistance iz desnog driblinga kada se utakmica odlučuje konačno postao prvak Španije. Za korak su ostali kratki u Euroligi. Nakon Evropskog prvenstva u Sloveniji, gdje je sve oduševio lakoćom driblinga i asistencije, ponovo se javilo interesovanje NBA klubova, prije svih Clevelanda.

Sergio Rodriguez u ovom trenutku igra najbolju sezonu u karijeri. Za 20 minuta u prosjeku on je najbolji asistent u ligi, dakle kao rezervni play čovjek predvodi Endesa ligu u asistencijama sa 6,5 po utakmici. Trojke šutira 45%, dvojke 55%, slobodna bacanja 80%. Ubacuje oko 12 poena po utakmici. Real melje sve protivnike na početku sezone. Izjednačili su vlastiti rekord od 23 pobjede zaredom u svim takmičenjima iz 1961. godine, a pobjeđuju sa prosječno 20 razlike.

"Kraljevski klub" igra daleko najljepšu košarku u Evropi, a osnovni dodatak koji čini Real tako atraktivnim jeste riđobradi momak sa Tenerifa, koji se sa loptom pretvara u pravog mađioničara...

Nekada najbolji junior Evrope i svjetski prvak sa Španijom, odlaskom u NBA je potpuno izgubio samopouzdanje. Povratkom u Real pod vođstvom Ettorea Messine, Sergio Rodriguez je odigrao neke od najlošijih utakmica u karijeri. Dolazak Pabla Lasa na klupu Reala je vjerovatno spasio njegov košarkaški život.

El Chacho sa bradom čarobnjaka Gandalfa i Real Madrid oduševljavaju iz utakmice u utakmicu.

Na krilima juniorskog zlata Rodriguez je naredne sezone proglašen za zvijezdu u usponu ACB lige. Njegov Estudiantes je dogurao i do finala play-offa, gdje je poražen od Barce. Sergio je već sa 18 godina u Estudiantesu imao oko 20 minuta po utakmici u Euroligi za šest poena i tri asistencije u prosjeku.

Još na pripremama za Eurobasket 2005. rodila se konekcija na terenu između Sergia i Rudy Fernandeza. Ono što će u Portlandu nositi nadimak "španska inkvizicija" je u suštini bila jednostavna akcija koju niko nije uspijevao da zaustavi. Rodriguez bi kontrolisao loptu na srednini terena i obično gledao u drugu stranu. Rudy Fernadez koji se još od kadetskih dana sjajno kretao bez lopte bi isfintirao svog čuvara, te uz čeonu liniju utrčao iza leđa odbrane.

Uslijedio bi perfektan lob pas i zakucavanje...

I tako jednom ili dva puta gotovo na svakoj utakmici španske reprezentacije. Ono što je postalo fascinantno kod ove akcije, osim činjenice da je igraju dva tipa koji ne djeluju da mogu odigrati takvo nešto, jeste nevjerovatna sposobnost i jednog i drugog da potpuno iznenade protivničku odbranu. Svi znaju da treba paziti utrčavanje uz čeonu liniju Rudya i lob pas koji slijedi, ali je odbrana gotovo svaki put potpuno zatečena tim potezom.

Ova i brojne druge majstorije Sergio Rodrigueza su bile u punom zamahu tokom SP 2006. godine u Japanu. Španija je prvi put u istoriji postala svjetski prvak,a Chacho Rodriguez je bio u transu. Imao je 20 godina i već bio bitan faktor u reprezentaciji koja je postala šampion svijeta. Njegov trener iz Estua i ujedno selektor Španije Pepu Hernandez je tačno znao šta da traži i šta će da dobije od virtuoza kakav je Rodriguez. Hajde što su se njegovim driblinzima i lucidnim asistencijama oduševljavali navijači, nego je i španska klupa padala u euforiju nakon pasova iz driblinga na zicer kroz kompletnu odbranu. Sergio je po mišljenju većine bio spreman za NBA. Tamo je i otišao.

Šta bi bilo da je Rodriguez zaista zaigrao u timu koji ga je originalno birao? Igrač sa njegovim pregledom igre bi vjerovatno dušu dao za sistem kakav su Phoenix Sansi i Mike D'Antoni forsirali tih godina. Plus što bi Chacho učio od Stevea Nasha. Ali Sunsi su kao i svih godina pod vodstvom Roberta Sarvera, uglavnom vodili računa kako da ostanu ispod gornjeg limita platnog spiska, tako da je Rodriguez za odštetu proslijeđen Portlandu i Nateu McMillanu.

Nate je čitav svoj igrački vijek u NBA izgradio na čvrstoj odbrani i igri u napadu bez trunke atraktivnosti. Takav je bio i kao trener. Zanimala ga je isključivo odbrana. U napadu su mogli i da se postižu golovi što se njega tiče. Šta ima veze što Rodriguez svako malo izazove uzdahe navijača u Rose Gardenu, kada ne klizi dovoljno dobro u stavu ili zapinje u blokovima. Da ne bude zabune... Nate McMillan je davao minute Rodriguezu, ali je ovaj već nakon prve greške u odbrani letio van igre i nakon nekog vremena počeo da gubi sampouzdanje i da se osvrće preko ramena. "Plašio sam se svake greške. Gledao ka klupi nakon svakog primljenog koša ili promašenog šuta."

Rodriguez je bio španski dijamant, igrač koji je rano dobio slobodu u igri i onda tu slobodu pravdao svojim vanserijskim potezima. Treneri u Španiji su bili zaljubljeni u njegov stil igre, ali to nije puno značilo McMillanu. Sve što je Nate vidio je bila loša individualna i timska odbrana, te vrlo skroman šut sa distance, koji je posebno dolazio do izražaja jer u NBA Sergio nije mogao da prodire kao u Evropi.

Portland je rješenje pronašao u treneru za šut Johnu Townsendu, jednom od najboljih u tom segmentu u čitavoj Americi. Townsend i Rodriguez su tako započeli svoje ljetne seanse, koje traju do današnjih dana. Na treninzima je uz Rodrigueza svoj šut popravljao i njegov najbolji drug Carlos Suarez. Townsend je promjenio način na koji Sergio drži loptu prilikom šuta, poziciju lakta te ga natjerao da šutira sa većim lukom.

Obično kažu da nije dobro kada igrač u seniorskoj košarci mijenja način na koji šutira, posebno ako nema dovoljno želje da novi način šutiranja utrenira do maksimuma, a Chacho nikada nije važio za posebno upornog kada su treninzi u pitanju.

Udarci su stizali jedan za drugim.

Garcia Aito Renneses je izostavio Rodrigueza sa liste putnika za OI u Pekingu, kako bi se napravio prostor za novog dragulja - Ricky Rubia. Tog ljeta Sergio je odradio prvu turu ljetnih treninga i sa nestrpljenjem čekao novu sezonu u Blazersima.

Ne da nije bilo bolje, bilo je čak i gore. nova tehnika šuta je davala samo sporadične rezultate. Rodriguez je mijenjao izbačaj od napada do napada. Ponekada pogađao, ali uglavnom promašivao. Život pod Nateom McMillanom je postajao sve teži. Ni dolazak Rudy Fernandeza nije promjenio stvari. Rudy je igrao. Chacho je bacao alley-oopove, provlačio lopte na polaganja saigrača iz nemogućih uglova, ali je u neizvjesnim završnicama uglavnom vrtio peškir na klupi.

Mijenjan je tamo gdje dobrih rezultata uglavnom nema, u Sacramento pa zatim u New York Knickse, gdje je konačno došao u sistem Mike D'Antonija, ali ni to nije pomoglo. D'Antoni je imao puno većih problema od spašavanja karijere Rodrigueza, koji kod D'Antonija jeste imao najveću minutažu u NBA karijeri, ali ta ekipa Knicksa, kao i sve druge proteklih godina, nije išla nikuda.

Poziv Reala Rodriguez je prihvatio objeručke. Ettore Messina je navodno vraćao Real na stare staze slave. Prekrasan grad koji Sergio dobro poznaje, liga u kojoj je izgradio ime i šansa da osvoji titulu evropskog prvaka. Idealan scenario? Malo sutra.

Mizerno samopouzdanje Rodrigueza talijanski trener je potpuno dotukao.

"Igrao sam pod ručnom čitavo vrijeme njegovog boravka ovdje."

Ettore Messina je imao jasnu viziju šta želi od playmakera, ali u toj viziji nije bilo puno mjesta za Chachove bravure. Kao i kod McMillana, za svaku grešku je letio na klupu i počeo da se pita da li on to uopšte može: "U jednom trenutku sam zaista posumnjao u svoje mogućnosti. Pitao sam da li ja mogu da igram košarku na vrhunskom nivou."

Spas je stigao u vidu Pabla Lasa. Laso je čitavu igračku karijeru proveo na mjestu playmakera. Dogurao je i do reprezentacije Španije. Znao je da Chacho mora da ima slobodu u igri i tu slobodu je i dobio. Šut na kojem je radio svakog ljeta sa 300 do 500 ubačenih lopti dnevno je konačno počeo da pogađa u kontinutetu. Prekoret karijere se desio tokom polufinala play-offa protiv Caje Laboral prije dvije godine.

Pri vodstvu Caje sa 2:1 u seriji te 14 razlike sredinom treće četvrtine Rodriguez je poludio, načisto. Vezao je četiri trojke bez promašaja, pogodio par šuteva sa poludistance, podijelio nekoliko asistencija te poraz pretvorio u pobjedu. Real se plasirao u finale, gdje je u pet utakmica poražen od Barce, a Sergio je trojke u playoffu šutirao 58%.

Od prošle sezone ponovo gledamo onog Rodrigueza koji je trebao da bude. Dočekao je i put na OI u London, gdje je osvojio srebrenu medalju, pustio je bradu i kosu i počeo da radi sve one svoje ludorije u punoj brzini, uz apsolutno odobravanje trenera. Real je nošen "barbinim" trojkama, prodorima i šutevima sa poludistance iz desnog driblinga kada se utakmica odlučuje konačno postao prvak Španije. Za korak su ostali kratki u Euroligi. Nakon Evropskog prvenstva u Sloveniji, gdje je sve oduševio lakoćom driblinga i asistencije, ponovo se javilo interesovanje NBA klubova, prije svih Clevelanda.

Sergio Rodriguez u ovom trenutku igra najbolju sezonu u karijeri. Za 20 minuta u prosjeku on je najbolji asistent u ligi, dakle kao rezervni play čovjek predvodi Endesa ligu u asistencijama sa 6,5 po utakmici. Trojke šutira 45%, dvojke 55%, slobodna bacanja 80%. Ubacuje oko 12 poena po utakmici. Real melje sve protivnike na početku sezone. Izjednačili su vlastiti rekord od 23 pobjede zaredom u svim takmičenjima iz 1961. godine, a pobjeđuju sa prosječno 20 razlike.

"Kraljevski klub" igra daleko najljepšu košarku u Evropi, a osnovni dodatak koji čini Real tako atraktivnim jeste riđobradi momak sa Tenerifa, koji se sa loptom pretvara u pravog mađioničara...