California je dala oko 350 NBA igrača - od onih koji su bili prolaznici, do Reggie Millera, Billa Waltona, Gary Paytona, Jasona Kidda, Paula Piercea, Russella Westbrooka, Andre Millera, Keitha Van Horna, Klaya Thompsona, Damiana Lillarda i niko od njih nije ubacio više poena tokom srednjoškolske karijere od - DeMarcusa Nelsona. Niko. Rekord od gotovo 3.500 poena za četiri godine i dalje stoji.

"Mislim da sam igrač kojeg je Duke najranije regrutovao. U to vrijeme sam igrao mnogo drugačiju košarku. Od mene se očekivalo da poentiram u svakoj utakmici i to sam i radio. Pazi, košarka u srednjoj školi u Californiji je ozbiljna stvar. Lakih protivnika nema. Svaki tim ima barem tri ozbiljna igrača. Mene je Krzyzewski gledao tokom jednog ljetnog turnira, gdje nam je protivnik bila ekipa iz koje sada trenutno u NBA igra 11 igrača!! Tu sam ubacio 35 poena i odmah poslije utakmice dobio ponudu za Duke".

Duke je trofejni koledž u Americi. Stvar je prestiža tamo studirati zato što je obrazovanje vrhunsko, o košarkaškom programu valjda ne treba posebno pričati. Ipak, ono što Duke prati sve ove godine je veliki animozitet koji prema njemu gaje svi protivnički navijači, a i većina neutralnih ljubitelja košarke u Americi se raduje kada Blue Devilsi izgube neki važan meč. Prema brojnim istraživanjima Duke je najomraženija sportska ekipa u SAD. Na tom polju su čak i iznad New York Yankeesa, koji su dugo vremena bili smatrani "Imperijom zla". Glavni stereotip koji prati košarkašku ekipu Dukea je da tamo igraju isključivo arogantni bijelci i "pokorni" afroamerikanci.

"Haha... Ma ni ja nisam volio Duke. Jednostavno takva je atmosfera bila prema toj ekipi. Meni su mnogo draži bili UCLA i Arizona, ali me je Duke najviše želio. Kada sam došao tamo onda sam shvatio koliko te priče jednostavno nisu tačne. Mislim da ljudima sa strane smeta što na Dukeu sve ima neki redoslijed i što trener zahtjeva totalno poštovanje pravila. Pokorni? Pa evo mog primjera. Smatram da sam normalna osoba. Ne treba valjda da budem uličar i siledžija da bi me neko 'priznao' u društvu".

Četiri godine na Dukeu Nelson je gotovo učio košarku ispočetka i prilagođavao se situaciji gdje nije bio prva napadačka opcija...

"Povrede su me uništile na prve dvije godine. Prvo sam zadobio frakturu palca na šuterskoj ruci, koja je zauvijek promijenila moj šut. Čitavu prvu godinu sam igrao sa metalnom pločicom i šrafovima u desnoj ruci, tako da gotovo i nisam gledao koš sa distance. Na drugoj godini sam počeo odlično, pa sam doživio frakturu skočnog zgloba, koja me je opet vratila na početak..."

Kroz sve dobre i loše dane, jedan je čovjek uvijek bio tu da pruži podršku - Mike Krzyzewski.

"Za mene je on najbolji trener u istoriji košarke. Nevjerovatno inteligentan i prilagodljiv. Traži od svakoga maksimum svakog dana, ali isto nudi i on sam - stalno. I dan danas brine o svojim bivšim igračima. O košarci sam naučio od njega, neću reći sve, ali gotovo sve. Trenirali smo baš mnogo. Trener je insistirao da budemo maksimalno fizički spremni od prvog dana mog dolaska. Pucali smo od snage. Tamo sam postao profesionalac."

Sa samo 4,5% masnoće u tijelu na 95kg, sa odrazom od gotovo jednog metra i rasponom ruku od 208 cm na 190 cm visine, Nelson je dočekao NBA draft 2008. godine.

"Bio sam optimista. Odlično sam odigrao na kampu pred draft. Mom agentu su dva NBA tima dala garancije da ću biti prva runda drafta. To se nije desilo. Onda je moj agent zvao timove u drugoj rundi da me ne biraju, kako bih imao otvorene opcije za predsezonske kampove. Bio sam razočaran."

Nelson se prije početka NBA sezone obreo u kampu tima za koji je navijao kao mali, Golden State Warriors. Poziciju playa na Dukeu nije igrao gotovo nikada, a to je pozicija gdje su ga svrstali svi NBA skauti. Golden State je napustio Baron Davis, povredu nakon pada sa motora je zadobio Monta Ellis. Warriorsi su imali samo pet igrača pod ugovorom. Nelson je dobio priliku da se bori za mjesto u timu.

"U predsezoni sam nadigrao Marcusa Williamsa (Lokomotiva Kuban) i CJ Watsona i odjednom je trener Don Nelson odlučio da ja budem startni play u prvoj utakmici sezone".

Idila nije trajala dugo. Ubrzo su Warriorsi poslali Nelsona u NBDL filijalu kako bi poradio na šutu sa distance, a malo zatim, bez obzira na njegove dobre igre, raskinuli ugovor, jer se Ellis vraćao nakon povrede. Kratko je dodirnuo ABA ligu, odigrao je samo jednu utakmicu za KK Zagreb ("To je bila loša odluka. Ti ljudi tamo su bili prilično sumnjivi. Pokušali su da nas prevare") i vratio se u NBDL, gdje je dobrim igrama zaradio poziv Chicago Bullsa...

"U NBA sam progutao nekoliko gorkih pilula. Prvo epizoda sa Warriorsima, gdje su mi obećavali višegodišnji ugovor, a zatim ništa, pa onda Bullsi. Ljetna liga koju sam odigrao nakon te prve sezone je bila možda i najbolja košarka koju sam igrao u životu, ali Chicago me je i dalje držao na ledu. Samo su obećavali i govorili da budem strpljiv. Prošla su dva mjeseca, a od njih nisam čuo ništa. Na kraju su me pozvali u predsezonski kamp. Ja sam tražio barem polugarantovani ugovor, da i oni pokažu neko povjerenje u mene, ali nisu pristali. Tada sam se okrenuo drugim opcijama umjesto NBA."

Nelson je konačno u Francuskoj uhvatio pravi evropski ritam. Konačno je nakon Dukea došlo malo stabilnosti u njegovoj profi karijeri, koja je do tog trenutka bila prilično turbulentna...

"Ne razmišljam tako često o NBA. Realan sam i gledam situaciju u kojoj sam trenutno i kako da tu budem što je moguće bolji. Iskreno, bude mi krivo kada vidim da igrači koje sam potpuno nadigrao na barem 10 utakmica sada potpisuju ugovore na 50 miliona dolara, ali u jednom trenutku shvatiš da je takva poslovna priroda našeg zanimanja. Da moraš na kraju dana imati sreću da budeš u pravo vrijeme na pravom mjestu. Meni se nije poklopilo. Mada znam da imam kvalitet da igram u NBA."

DeMarcus Nelson je prošle sezone pomogao Crvenoj zvezdi da nakon pauze duže od jedne decenije ponovo zaigra u Euroligi. Već tada je onima koji redovno prate ABA ligu postalo jasno da je Nelson igrač koji svojim pristupom na terenu pokreće tim i koji vrlo često čini jedinu razliku između pobjede i poraza...

"Ponosim se svojom odbranom, prije svega. To su mi usadili još na Dukeu, gdje mi je Coach K uvijek govorio da sam odličan u odbrani i da zbog mojih fizikalija mogu zaustaviti svakoga jedan na jedan. Ne udaram, ne saplićem, ne štipam. Jednostavno, igram čistu i agresivnu odbranu. U napadu volim da se nametnem u odlučujućim trenucima, kada su potrebni poeni ili da se iznudi neki faul".

Nelson je tokom ove sezone i po u Zvezdi stekao reputaciju igrača koji pogodi kada treba. Trojke su daleko od jakog segmenta njegove igre, ali kada je gusto Nelson će da spakuje šut za koji gotovo svi kažu da ne može da pogodi. Penale u karijeri šutira ispod 70%, ali u posljednja dva minuta DeMarcus onim svojim čudnim izbačajem uredno veže četiri ili pet slobodnih bacanja, iako je do tada šutirao 1-3 ili 1-4.



Prodor? Pa u ABA ligi vjerovatno niko nema bolji prodor i sposobnost završetka akcije u kontaktu...

"Samopouzdanje se vrlo lako gubi. Meni se to često dešava tokom nekih utakmica, ali u tim trenucima pričam sam sa sobom. Hrabrim se tako i uvjeravam sebe u pozitivan ishod. Samo pozitivno razmišljam. Kada je tijesan rezultat želim da uzmem loptu i da uradim nešto dobro za tim. Otac me je kao malog naučio da ne pokazujem emocije na terenu. Ne urlam nakon zakucavanja, ne unosim se u lice protivnicima. Jednostavno, ne želim da pokazujem kako se osjećam, bez obzira da li igrao dobro ili loše."

Zvezda je ojačala tim u odnosu na prošlu sezonu. Došao je Jenkins, došao je pa otišao Schilb, došli su Marjanović, Radenović i Dragićević, ali opet je dojam da ključ uspješne sezone leži u rukama DeMarcusa Nelsona.

"Plaćen sam da donosim pobjede. Nije bitno kako... da li je to koš ili dobra odbrana, znam da u neizvjesnim završnicama mogu na više načina da doprinesem dobrom rezultatu. Samo me to zanima. Ličnu statistiku odavno stavljam sa strane..."

California je dala oko 350 NBA igrača - od onih koji su bili prolaznici, do Reggie Millera, Billa Waltona, Gary Paytona, Jasona Kidda, Paula Piercea, Russella Westbrooka, Andre Millera, Keitha Van Horna, Klaya Thompsona, Damiana Lillarda i niko od njih nije ubacio više poena tokom srednjoškolske karijere od - DeMarcusa Nelsona. Niko. Rekord od gotovo 3.500 poena za četiri godine i dalje stoji.

"Mislim da sam igrač kojeg je Duke najranije regrutovao. U to vrijeme sam igrao mnogo drugačiju košarku. Od mene se očekivalo da poentiram u svakoj utakmici i to sam i radio. Pazi, košarka u srednjoj školi u Californiji je ozbiljna stvar. Lakih protivnika nema. Svaki tim ima barem tri ozbiljna igrača. Mene je Krzyzewski gledao tokom jednog ljetnog turnira, gdje nam je protivnik bila ekipa iz koje sada trenutno u NBA igra 11 igrača!! Tu sam ubacio 35 poena i odmah poslije utakmice dobio ponudu za Duke".

Duke je trofejni koledž u Americi. Stvar je prestiža tamo studirati zato što je obrazovanje vrhunsko, o košarkaškom programu valjda ne treba posebno pričati. Ipak, ono što Duke prati sve ove godine je veliki animozitet koji prema njemu gaje svi protivnički navijači, a i većina neutralnih ljubitelja košarke u Americi se raduje kada Blue Devilsi izgube neki važan meč. Prema brojnim istraživanjima Duke je najomraženija sportska ekipa u SAD. Na tom polju su čak i iznad New York Yankeesa, koji su dugo vremena bili smatrani "Imperijom zla". Glavni stereotip koji prati košarkašku ekipu Dukea je da tamo igraju isključivo arogantni bijelci i "pokorni" afroamerikanci.

"Haha... Ma ni ja nisam volio Duke. Jednostavno takva je atmosfera bila prema toj ekipi. Meni su mnogo draži bili UCLA i Arizona, ali me je Duke najviše želio. Kada sam došao tamo onda sam shvatio koliko te priče jednostavno nisu tačne. Mislim da ljudima sa strane smeta što na Dukeu sve ima neki redoslijed i što trener zahtjeva totalno poštovanje pravila. Pokorni? Pa evo mog primjera. Smatram da sam normalna osoba. Ne treba valjda da budem uličar i siledžija da bi me neko 'priznao' u društvu".

Četiri godine na Dukeu Nelson je gotovo učio košarku ispočetka i prilagođavao se situaciji gdje nije bio prva napadačka opcija...

"Povrede su me uništile na prve dvije godine. Prvo sam zadobio frakturu palca na šuterskoj ruci, koja je zauvijek promijenila moj šut. Čitavu prvu godinu sam igrao sa metalnom pločicom i šrafovima u desnoj ruci, tako da gotovo i nisam gledao koš sa distance. Na drugoj godini sam počeo odlično, pa sam doživio frakturu skočnog zgloba, koja me je opet vratila na početak..."

Kroz sve dobre i loše dane, jedan je čovjek uvijek bio tu da pruži podršku - Mike Krzyzewski.

"Za mene je on najbolji trener u istoriji košarke. Nevjerovatno inteligentan i prilagodljiv. Traži od svakoga maksimum svakog dana, ali isto nudi i on sam - stalno. I dan danas brine o svojim bivšim igračima. O košarci sam naučio od njega, neću reći sve, ali gotovo sve. Trenirali smo baš mnogo. Trener je insistirao da budemo maksimalno fizički spremni od prvog dana mog dolaska. Pucali smo od snage. Tamo sam postao profesionalac."

Sa samo 4,5% masnoće u tijelu na 95kg, sa odrazom od gotovo jednog metra i rasponom ruku od 208 cm na 190 cm visine, Nelson je dočekao NBA draft 2008. godine.

"Bio sam optimista. Odlično sam odigrao na kampu pred draft. Mom agentu su dva NBA tima dala garancije da ću biti prva runda drafta. To se nije desilo. Onda je moj agent zvao timove u drugoj rundi da me ne biraju, kako bih imao otvorene opcije za predsezonske kampove. Bio sam razočaran."

Nelson se prije početka NBA sezone obreo u kampu tima za koji je navijao kao mali, Golden State Warriors. Poziciju playa na Dukeu nije igrao gotovo nikada, a to je pozicija gdje su ga svrstali svi NBA skauti. Golden State je napustio Baron Davis, povredu nakon pada sa motora je zadobio Monta Ellis. Warriorsi su imali samo pet igrača pod ugovorom. Nelson je dobio priliku da se bori za mjesto u timu.

"U predsezoni sam nadigrao Marcusa Williamsa (Lokomotiva Kuban) i CJ Watsona i odjednom je trener Don Nelson odlučio da ja budem startni play u prvoj utakmici sezone".

Idila nije trajala dugo. Ubrzo su Warriorsi poslali Nelsona u NBDL filijalu kako bi poradio na šutu sa distance, a malo zatim, bez obzira na njegove dobre igre, raskinuli ugovor, jer se Ellis vraćao nakon povrede. Kratko je dodirnuo ABA ligu, odigrao je samo jednu utakmicu za KK Zagreb ("To je bila loša odluka. Ti ljudi tamo su bili prilično sumnjivi. Pokušali su da nas prevare") i vratio se u NBDL, gdje je dobrim igrama zaradio poziv Chicago Bullsa...

"U NBA sam progutao nekoliko gorkih pilula. Prvo epizoda sa Warriorsima, gdje su mi obećavali višegodišnji ugovor, a zatim ništa, pa onda Bullsi. Ljetna liga koju sam odigrao nakon te prve sezone je bila možda i najbolja košarka koju sam igrao u životu, ali Chicago me je i dalje držao na ledu. Samo su obećavali i govorili da budem strpljiv. Prošla su dva mjeseca, a od njih nisam čuo ništa. Na kraju su me pozvali u predsezonski kamp. Ja sam tražio barem polugarantovani ugovor, da i oni pokažu neko povjerenje u mene, ali nisu pristali. Tada sam se okrenuo drugim opcijama umjesto NBA."

Nelson je konačno u Francuskoj uhvatio pravi evropski ritam. Konačno je nakon Dukea došlo malo stabilnosti u njegovoj profi karijeri, koja je do tog trenutka bila prilično turbulentna...

"Ne razmišljam tako često o NBA. Realan sam i gledam situaciju u kojoj sam trenutno i kako da tu budem što je moguće bolji. Iskreno, bude mi krivo kada vidim da igrači koje sam potpuno nadigrao na barem 10 utakmica sada potpisuju ugovore na 50 miliona dolara, ali u jednom trenutku shvatiš da je takva poslovna priroda našeg zanimanja. Da moraš na kraju dana imati sreću da budeš u pravo vrijeme na pravom mjestu. Meni se nije poklopilo. Mada znam da imam kvalitet da igram u NBA."

DeMarcus Nelson je prošle sezone pomogao Crvenoj zvezdi da nakon pauze duže od jedne decenije ponovo zaigra u Euroligi. Već tada je onima koji redovno prate ABA ligu postalo jasno da je Nelson igrač koji svojim pristupom na terenu pokreće tim i koji vrlo često čini jedinu razliku između pobjede i poraza...

"Ponosim se svojom odbranom, prije svega. To su mi usadili još na Dukeu, gdje mi je Coach K uvijek govorio da sam odličan u odbrani i da zbog mojih fizikalija mogu zaustaviti svakoga jedan na jedan. Ne udaram, ne saplićem, ne štipam. Jednostavno, igram čistu i agresivnu odbranu. U napadu volim da se nametnem u odlučujućim trenucima, kada su potrebni poeni ili da se iznudi neki faul".

Nelson je tokom ove sezone i po u Zvezdi stekao reputaciju igrača koji pogodi kada treba. Trojke su daleko od jakog segmenta njegove igre, ali kada je gusto Nelson će da spakuje šut za koji gotovo svi kažu da ne može da pogodi. Penale u karijeri šutira ispod 70%, ali u posljednja dva minuta DeMarcus onim svojim čudnim izbačajem uredno veže četiri ili pet slobodnih bacanja, iako je do tada šutirao 1-3 ili 1-4.



Prodor? Pa u ABA ligi vjerovatno niko nema bolji prodor i sposobnost završetka akcije u kontaktu...

"Samopouzdanje se vrlo lako gubi. Meni se to često dešava tokom nekih utakmica, ali u tim trenucima pričam sam sa sobom. Hrabrim se tako i uvjeravam sebe u pozitivan ishod. Samo pozitivno razmišljam. Kada je tijesan rezultat želim da uzmem loptu i da uradim nešto dobro za tim. Otac me je kao malog naučio da ne pokazujem emocije na terenu. Ne urlam nakon zakucavanja, ne unosim se u lice protivnicima. Jednostavno, ne želim da pokazujem kako se osjećam, bez obzira da li igrao dobro ili loše."

Zvezda je ojačala tim u odnosu na prošlu sezonu. Došao je Jenkins, došao je pa otišao Schilb, došli su Marjanović, Radenović i Dragićević, ali opet je dojam da ključ uspješne sezone leži u rukama DeMarcusa Nelsona.

"Plaćen sam da donosim pobjede. Nije bitno kako... da li je to koš ili dobra odbrana, znam da u neizvjesnim završnicama mogu na više načina da doprinesem dobrom rezultatu. Samo me to zanima. Ličnu statistiku odavno stavljam sa strane..."

California je dala oko 350 NBA igrača - od onih koji su bili prolaznici, do Reggie Millera, Billa Waltona, Gary Paytona, Jasona Kidda, Paula Piercea, Russella Westbrooka, Andre Millera, Keitha Van Horna, Klaya Thompsona, Damiana Lillarda i niko od njih nije ubacio više poena tokom srednjoškolske karijere od - DeMarcusa Nelsona. Niko. Rekord od gotovo 3.500 poena za četiri godine i dalje stoji.

"Mislim da sam igrač kojeg je Duke najranije regrutovao. U to vrijeme sam igrao mnogo drugačiju košarku. Od mene se očekivalo da poentiram u svakoj utakmici i to sam i radio. Pazi, košarka u srednjoj školi u Californiji je ozbiljna stvar. Lakih protivnika nema. Svaki tim ima barem tri ozbiljna igrača. Mene je Krzyzewski gledao tokom jednog ljetnog turnira, gdje nam je protivnik bila ekipa iz koje sada trenutno u NBA igra 11 igrača!! Tu sam ubacio 35 poena i odmah poslije utakmice dobio ponudu za Duke".

Duke je trofejni koledž u Americi. Stvar je prestiža tamo studirati zato što je obrazovanje vrhunsko, o košarkaškom programu valjda ne treba posebno pričati. Ipak, ono što Duke prati sve ove godine je veliki animozitet koji prema njemu gaje svi protivnički navijači, a i većina neutralnih ljubitelja košarke u Americi se raduje kada Blue Devilsi izgube neki važan meč. Prema brojnim istraživanjima Duke je najomraženija sportska ekipa u SAD. Na tom polju su čak i iznad New York Yankeesa, koji su dugo vremena bili smatrani "Imperijom zla". Glavni stereotip koji prati košarkašku ekipu Dukea je da tamo igraju isključivo arogantni bijelci i "pokorni" afroamerikanci.

"Haha... Ma ni ja nisam volio Duke. Jednostavno takva je atmosfera bila prema toj ekipi. Meni su mnogo draži bili UCLA i Arizona, ali me je Duke najviše želio. Kada sam došao tamo onda sam shvatio koliko te priče jednostavno nisu tačne. Mislim da ljudima sa strane smeta što na Dukeu sve ima neki redoslijed i što trener zahtjeva totalno poštovanje pravila. Pokorni? Pa evo mog primjera. Smatram da sam normalna osoba. Ne treba valjda da budem uličar i siledžija da bi me neko 'priznao' u društvu".

Četiri godine na Dukeu Nelson je gotovo učio košarku ispočetka i prilagođavao se situaciji gdje nije bio prva napadačka opcija...

"Povrede su me uništile na prve dvije godine. Prvo sam zadobio frakturu palca na šuterskoj ruci, koja je zauvijek promijenila moj šut. Čitavu prvu godinu sam igrao sa metalnom pločicom i šrafovima u desnoj ruci, tako da gotovo i nisam gledao koš sa distance. Na drugoj godini sam počeo odlično, pa sam doživio frakturu skočnog zgloba, koja me je opet vratila na početak..."

Kroz sve dobre i loše dane, jedan je čovjek uvijek bio tu da pruži podršku - Mike Krzyzewski.

"Za mene je on najbolji trener u istoriji košarke. Nevjerovatno inteligentan i prilagodljiv. Traži od svakoga maksimum svakog dana, ali isto nudi i on sam - stalno. I dan danas brine o svojim bivšim igračima. O košarci sam naučio od njega, neću reći sve, ali gotovo sve. Trenirali smo baš mnogo. Trener je insistirao da budemo maksimalno fizički spremni od prvog dana mog dolaska. Pucali smo od snage. Tamo sam postao profesionalac."

Sa samo 4,5% masnoće u tijelu na 95kg, sa odrazom od gotovo jednog metra i rasponom ruku od 208 cm na 190 cm visine, Nelson je dočekao NBA draft 2008. godine.

"Bio sam optimista. Odlično sam odigrao na kampu pred draft. Mom agentu su dva NBA tima dala garancije da ću biti prva runda drafta. To se nije desilo. Onda je moj agent zvao timove u drugoj rundi da me ne biraju, kako bih imao otvorene opcije za predsezonske kampove. Bio sam razočaran."

Nelson se prije početka NBA sezone obreo u kampu tima za koji je navijao kao mali, Golden State Warriors. Poziciju playa na Dukeu nije igrao gotovo nikada, a to je pozicija gdje su ga svrstali svi NBA skauti. Golden State je napustio Baron Davis, povredu nakon pada sa motora je zadobio Monta Ellis. Warriorsi su imali samo pet igrača pod ugovorom. Nelson je dobio priliku da se bori za mjesto u timu.

"U predsezoni sam nadigrao Marcusa Williamsa (Lokomotiva Kuban) i CJ Watsona i odjednom je trener Don Nelson odlučio da ja budem startni play u prvoj utakmici sezone".

Idila nije trajala dugo. Ubrzo su Warriorsi poslali Nelsona u NBDL filijalu kako bi poradio na šutu sa distance, a malo zatim, bez obzira na njegove dobre igre, raskinuli ugovor, jer se Ellis vraćao nakon povrede. Kratko je dodirnuo ABA ligu, odigrao je samo jednu utakmicu za KK Zagreb ("To je bila loša odluka. Ti ljudi tamo su bili prilično sumnjivi. Pokušali su da nas prevare") i vratio se u NBDL, gdje je dobrim igrama zaradio poziv Chicago Bullsa...

"U NBA sam progutao nekoliko gorkih pilula. Prvo epizoda sa Warriorsima, gdje su mi obećavali višegodišnji ugovor, a zatim ništa, pa onda Bullsi. Ljetna liga koju sam odigrao nakon te prve sezone je bila možda i najbolja košarka koju sam igrao u životu, ali Chicago me je i dalje držao na ledu. Samo su obećavali i govorili da budem strpljiv. Prošla su dva mjeseca, a od njih nisam čuo ništa. Na kraju su me pozvali u predsezonski kamp. Ja sam tražio barem polugarantovani ugovor, da i oni pokažu neko povjerenje u mene, ali nisu pristali. Tada sam se okrenuo drugim opcijama umjesto NBA."

Nelson je konačno u Francuskoj uhvatio pravi evropski ritam. Konačno je nakon Dukea došlo malo stabilnosti u njegovoj profi karijeri, koja je do tog trenutka bila prilično turbulentna...

"Ne razmišljam tako često o NBA. Realan sam i gledam situaciju u kojoj sam trenutno i kako da tu budem što je moguće bolji. Iskreno, bude mi krivo kada vidim da igrači koje sam potpuno nadigrao na barem 10 utakmica sada potpisuju ugovore na 50 miliona dolara, ali u jednom trenutku shvatiš da je takva poslovna priroda našeg zanimanja. Da moraš na kraju dana imati sreću da budeš u pravo vrijeme na pravom mjestu. Meni se nije poklopilo. Mada znam da imam kvalitet da igram u NBA."

DeMarcus Nelson je prošle sezone pomogao Crvenoj zvezdi da nakon pauze duže od jedne decenije ponovo zaigra u Euroligi. Već tada je onima koji redovno prate ABA ligu postalo jasno da je Nelson igrač koji svojim pristupom na terenu pokreće tim i koji vrlo često čini jedinu razliku između pobjede i poraza...

"Ponosim se svojom odbranom, prije svega. To su mi usadili još na Dukeu, gdje mi je Coach K uvijek govorio da sam odličan u odbrani i da zbog mojih fizikalija mogu zaustaviti svakoga jedan na jedan. Ne udaram, ne saplićem, ne štipam. Jednostavno, igram čistu i agresivnu odbranu. U napadu volim da se nametnem u odlučujućim trenucima, kada su potrebni poeni ili da se iznudi neki faul".

Nelson je tokom ove sezone i po u Zvezdi stekao reputaciju igrača koji pogodi kada treba. Trojke su daleko od jakog segmenta njegove igre, ali kada je gusto Nelson će da spakuje šut za koji gotovo svi kažu da ne može da pogodi. Penale u karijeri šutira ispod 70%, ali u posljednja dva minuta DeMarcus onim svojim čudnim izbačajem uredno veže četiri ili pet slobodnih bacanja, iako je do tada šutirao 1-3 ili 1-4.



Prodor? Pa u ABA ligi vjerovatno niko nema bolji prodor i sposobnost završetka akcije u kontaktu...

"Samopouzdanje se vrlo lako gubi. Meni se to često dešava tokom nekih utakmica, ali u tim trenucima pričam sam sa sobom. Hrabrim se tako i uvjeravam sebe u pozitivan ishod. Samo pozitivno razmišljam. Kada je tijesan rezultat želim da uzmem loptu i da uradim nešto dobro za tim. Otac me je kao malog naučio da ne pokazujem emocije na terenu. Ne urlam nakon zakucavanja, ne unosim se u lice protivnicima. Jednostavno, ne želim da pokazujem kako se osjećam, bez obzira da li igrao dobro ili loše."

Zvezda je ojačala tim u odnosu na prošlu sezonu. Došao je Jenkins, došao je pa otišao Schilb, došli su Marjanović, Radenović i Dragićević, ali opet je dojam da ključ uspješne sezone leži u rukama DeMarcusa Nelsona.

"Plaćen sam da donosim pobjede. Nije bitno kako... da li je to koš ili dobra odbrana, znam da u neizvjesnim završnicama mogu na više načina da doprinesem dobrom rezultatu. Samo me to zanima. Ličnu statistiku odavno stavljam sa strane..."