• Izdanje: Potvrdi
Emisije
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Gradonačelnik Lob sitija

Iako ga već godinama smatraju najboljim playmakerom lige, Chris Paul nikada u svojoj karijeri nije igrao finale konferencije. Ovaj igrač je istovremeno i najbolji i nairitantniji saigrač i protivnik.

Nakon osam sezona u ligi i gomile individualnih priznanja, Paul i vječno izmučeni Clippersi pod vodstvom vrhunskog trenera konačno traže prodor u NBA finale. Njihova sudbina je u rukama nekoga ko je istovremeno i najbolji i nairitantniji saigrač i protivnik.

Chris Paul je uvijek imao opravdanje, tako barem kažu.

Njegova reputacija je do ove sezone uglavnom bila neokrznuta. Tu i tamo neko bi pomenuo kako nikada nije prošao dalje od drugog kruga play-offa, ali to je bilo to. Uglavnom se naglasak stavljao na njegov savršen dribling, pregled igre, nestvarno brze ruke, fotografsko pamćenje svih dešavanja na terenu.



Nedostatak timskog uspjeha se pripisivao nedovoljno dobrom ostatku tima, trenerima koji nisu za velike domete, lošoj situaciji u klubu. U posljednje tri godine nekako ste usput saznavali kako Chris ima povredu toga i toga nedoovoljno tešku da ga spriječi da primi zasluge ako dobro odigra i da se kaže da je borac, opet dovoljno tešku da ako nešto krene naopako, novinari i navijači kažu "ipak se muči, preteško mu je da igra".

Ove godine Clippersi su sklopili najbolji tim u svojoj istoriji, doveli su možda i najboljeg trenera kojeg su ikada imali. Ekipa je popunjena na svim pozicijama. Imaju najboljeg asistenta i kradljivca lopti, najboljeg skakača, imaju odlične šutere. Blake Griffin je postao jedan od najboljih NBA igrača. Izuzetno su zabavna ekipa za gledanje, a opet ove godine u njihovoj igri ima supstance. Onakve kakvu imaju ozbiljne ekipe koje nisu tu samo da zakucaju 10 alley-oopova i izmišljaju pozdrave na predstavljanjima nego da prije svega ostvare pobjedu. Tako je bilo sve dok Donald Sterling nije otvorio svoja usta....

Justin Gray je legenda Wake Foresta, jednog od čuvenih univerziteta na Tobacco Roadu, tamo gdje se igra najbolja koledž košarka u Americi. Gray je doživio sudbinu mnogobrojnih sjajnih koledž strijelaca koji su bili preniski da igraju beka šutera u NBA, a opet jednostavno nisu imali instinkt i sposobnost da igraju na mjestu organizatora igre u ligi. Evropa je obavezno slijedeća stanica.

Sreli smo se prije par godina  u Grčkoj i na pitanja kakav je zaista Chris Paul, Gray je odgovorio: "Genije. Kao i svaki genije u njemu ima malo ludila, malo opsjednutosti koja zna da izvuče ono najgore iz čovjeka. Mislim da je Chris spreman na sve kada utakmica počne."

Ako treba udariti u međunožje Juliusa Hodgea, nema problema. Ako treba otvoreno vrijeđati Mikea Krzyzewskog na sred utakmice, može i to. Ako treba ubiti u pojam saigrače preskakanjem u napadu zato što su promašili otvoren šut, ko im je kriv. Ako treba krenuti na Pau Gasola koji te bezazleno potapše po glavi, trebao je da zna da se to ne radi. Utakmica se igrala onako kako Chris hoće bez obzira na okolnosti i trenera. Tako je barem bilo do pojave Doca Riversa.

Paul je najbolji pick and roll igrač u ligi. Lopta je kod njega do ove sezone bila čitavu vječnost. Okrene jednom, ne sviđa mu šta vidi, vraća se nazad pa opet ispočetka. Kako nam je to plastično objasnio stari redar u New Orleans Areni. "Chris je van terena divan i kulturan. Na terenu je uvijek nadrkani mali čovjek koji se raspravlja sa svima i igra..."

Raspravlja se sa svima osim sa direktnim čuvarom..."Nikada ne provociram igrača koji me čuva. To mi ne treba. Naporno sam sam radio da postanem dobar igrač. Podrazumijeva se da mogu poentirati protiv bilo koga."

Chris Paul je prgav na terenu. Valjda drugačije i nije mogao da funkcioniše igrač koji je u mladosti uvijek bio biran posljednji ili uopšte nije bio biran.

Kada imaš 157cm visine u drugom srednje timovi se baš i ne tuku za tvoj usluge. Paul je u Americi postao poznat nakon jednog tragičnog događaja. Njegov deda Nathaniel Jones je bio prvi afroamerikanac vlasnik benzinske pumpe u Sjevernoj Karolini. U pitanju su 60-te godine kada su u svim dijelovima SAD-a tinjali rasni nemiri. Nathaniel je održao svoj biznis i bio osoba koja je uživala respekt. Prije njegovog 61-og rođendana ubijen je kod svog automobila dok je vadio namirnice iz gepeka. Nekoliko tinejdžera je pokušalo da ga opljačka. Pretučen je tom prilikom i njegovo srce nije izdržalo. Paulov otac je pronašao leš.

Na nagovor tetke Paul je u Nathanielovu čast  na prvoj sledećoj utakmici ubacio 61 poen za svaku godinu njegovog života. Zatim je namjerno promašio slobodno bacanje i izašao iz igre ispraćen ovacijama...

Tek u trećem srednje Chris Paul je dogurao do 178 cm visine. Njegova velika ljubav je bio univerzitet North Carolina, ali njima nije bio interesantan. Odlučio je da ostane blizu kuće. Da igra tamo gdje igrao i Tim Duncan. Dopao mu se trener Wake Foresta, Skip Prosser.

"Trening ne garantuje savršenstvo. Samo savršen trening garantuje savršenstvo", često je govorio Prosser koji je uvijek bio ličnost prepuna života. Igračima je citirao Ničea, Šekspira, Čerčila. Omalenom beku se dopalo to što je Prosser imao odgovor na svako od njegovih brojnih pitanja. Prvi put u svojoj istoriji Wake Forest je 2004 rasprodap dvoranu za čitavu košarkašku sezonu. Tim je pobjeđivao a ljudi su punili tribine da uživaju u majstorijama Chrisa Paula. Dvije godine nakon njegovog odlaska u NBA Prosser je preminuo od srčanog udara u 56 godini u naponu trenerske karijere....

Pred draft 2005 mnogi su bili nesigurni da li Chris Paul može biti vrhunski NBA play. Posebno je skeptična bila Atlanta. Između Derona Williamsa i Chrisa Paula, Hawksi su sa drugim pikom lucidno birali rezervnog igrača North Caroline Marvina Williamsa.

Ako je do drafta i bilo neke dileme oko Paulovih kvaliteta oni su isčezli već u predsezoni. Iako je zbog uragana Katrina većinu sezone njegov tim New Orleans igrao u Oklahoma Cityu, Paul je predvodio sve debitante u gotovo svim statističkim kategorijama. Od tada je krenulo i rivalstvo sa Deronom Williamsom koje je nažlost bilo kratkog daha. U sistemu Utah Jazza snažniji i viši Deron je imao više uspjeha u međusobnim duelima. Uostalom Utah predvođena Williamsom je u njegovoj drugoj sezoni dogurala do finala Zapada.

Paul je svoju sanšu dočekao 2008 godine kada je i upisao svoj prvi All star nastup. Chris je podigao Davida Westa do statusa All star igrača, Oživio je karijeru Tyson Chandlera sa svojim lob pasovima te produžio karijere Stojakovića i Petersona koji su čekali dodavanja na liniji za tri poena. New Orlans je imao vodstvo od 3-2 u polufinalu protiv San Antonia te sedmu utakmicu pred svojom publikom, ali znate već kako je igrati protiv mačke sa 50 života tj. Spursa...

U godinama nakon toga Paul nije ni prišao blizu polufinala zapada. Organizaciono Hornetsi nisu znali šta hoće, ekipa se polako osipala, a menadžment je postao svjestan da će teško zadržati svoju prvu zvijezdu. Dogovorena je razmjena igrača sa Los Angeles Lakersima. Paul i Bryant? nove titule za moćne Lakerse? Tako bi vjerovatno i bilo da se nije umješao komesar David Stern i poništio razmjenu. Naime, NBA liga je u tom periodu bila vlasnik Hornetsa. Tim je otet iz ruku grozomornog Georgea Shinna, koji ispostaviće se kasnije i nije bio loš kakvih sve gazdi ima u NBA. Iz dva pokušaja Paul je na kraju završio u Clippersima kod vječne "stipse raskopčane košulje" Donalda Sterlinga.

Nešto se Sterlingu desilo pod stare dane pa je odlučio da odriješi kesu za igračka pojačanja. Čovjek koji se povlačio po sudovima sa velikim brojem bivših uposlenika za desetak hiljada dolara je istresao oko 200 miliona dza dva maksimalna ugovora Paula i Griffina te čak napravio i razmjenu za trenera dovodeći Doca Riversa u tim. Upravo je Rivers odmah po dolasku napomenuo Chrisu Paulu kako nije uradio još ništa u karijeri te kako bi trebao brže da igra i da se ranije oslobađa lopte. "Paul je kao zmija. Ujed je smrtonosan. Ali ponekada previše čeka..."

Kada vam to govori Vinny Del Negro, onda očigledno ne dopire do ušiju ali kada Doc kaže onda Paul posluša. Griffin i Jordan su prošle sezone imali dosta nesuglasica sa Paulom. Njihova igra je tranzicija, Paul voli pozicioni napad. Paul primjećuje svaku grešku i pamti sve. Dobro, ponekad zaboravi poneku svoju. Blake i Deandre su nešto opušteniji. Vole život i izlaske. Vole ono što nudi Los Angeles. Stvorila se tenzija. Blake je smatrao da Chris "previše pametuje", Paul je smatrao da Blake "nije neki igrač".

Svlačionica se malo podijelila. Sve je to u red doveo dobri doktor Rivers. Popunjeni su na svim pozicijama. Možda i najbolja ekipa na papiru koja igra u zapadnoj konferenciji je igrala izvrsno do povrede Chrisa Paula. Širina koju imaju ove sezone im je pomogla da igraju dobro i nakon toga. Izdržali su povrede i drugih bitnih igrača. Ostvarili su 57 pobjeda, a onda je Sterling zamalo srušio sve. Onog trenutka kada je odlučio da objasni kakvi ljudi mu trebaju dolaziti na utakmice njegovog tima svi su pomislili da priča Clippersa još jednom završena i da je njihovo prokletstvo i lošu karmu zaista teško nadvladati. Ako je neko sumnjao zbog čega taj tim prati zla kob proteklih 30 godina tu je bio gazda ekipe lično da otkloni sve dileme...

Međutim seriju protiv Golden Statea su uspjeli da izguraju dijelom zbog brze reakcije Adama Silvera, najviše zbog majstorstva Doca Riversa. Doc je uspio da nekako poveže redove. Dogurali su do sedmog meča gdje je opet povrijeđeni Chris Paul(navodno vuče tri povrede) konačno odigrao sjajno jednu nokaut utakmicu u plej-ofu...

Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.

I ove godine Paul igra najviše pick and rolla u ligi, 20 napada Clippersa na svakoj tekmi pripadaju Chrisu i njegovoj igri dva na dva. Ali ove godine Chris baca prvi pas odmah Griffinu i pušta ga da kreira u kontranapadu. Ovo godine se Paul kao nikada prije oslobađa lopte mnogo ranije i ne izgleda kao osoba koja mora da kontroliše svaku kretnju i potez saigrača. Ove godine je i on svjestan da je vremena sve manje. Uostalom Steve Nash je u ligi 20 godina i nikada nije okusio finale.

Clippersi su izgleda pregurali i aferu Sterling sa minimalnim gubitcima. Djeluje da se svi na terenu žrtvuju za dobrobit tima. Može li ovo konačno biti godina Clippersa? Na putu im stoji MVP Kevin Durant i njegova Oklahoma ali ako je suditi po prvom meču kada je uništio Russella Westbrooka sa osam trojki i 32 poena Chris Paul je spreman i ne traži opravdanja.

Gradonačelnik za sada drži ključeve u svojim rukama...

Inicijalizacija u toku...

Komentari 49

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Milos

Realno najbolji plej u NBA.

david icke 94 ns

Edine , daj neku kolumnu o novom MVP , Kevin Durant :) Hvala unapred ! :)

Klinac

Samo naprijed Edine legendo! Mogao bi u jednom tekstu da objasnis sistem izvlacenja i dobijanja pikova na draftu. S obzirom na situaciju u kojoj 3/4 godine dobijaju Kavalirsi prvog pika. I da se osvrnes na predstojici draft.

Najnovije

Kolumnisti