Nikola Nikić proslavio se u dresu sarajevskog Željezničara. Osim po golovima, ljubiteljima fudbala u bivšoj Jugoslaviji ostao je u sjećanju po svom humoru. Sada, u ulozi MONDO kolumniste, opisuje svoj doživljaj debija BiH na Mundijalu.
Zamisli ti, prva utakmica na Svjetskom prvenstvu. Protiv Argentine. U Brazilu. Na najčuvenijem stadionu Kad sagledamo sve, odigrali smo odlično. Organizovano, disciplinovano, muški, borbeno, što je za jednu reprezentaciju koja je debitant vrlo pozitivno.
Poslije "kilavog" i nesrećnog gola, nastavili smo da igramo smireno, kao da mi vodimo 1:0. U globalu je bilo veoma dobro, ali ono čime ne mogu biti zadovoljan je činjenica da smo jeftino primili oba gola.
Sad razumijem zašto mi matematika nikad nije bila draga. Dali smo dva gola, a izgubili smo 2:1! Činjenica je da Sead Kolašinac nije lijevi bek i to je cijeli svijet mogao da vidi. Argentinci su mnogo "probijali" po njegovoj strani. Preglomazan je, previsok, a kada ga je "Pape" (selektor BiH Safet Sušić) vratio prema centralnom dijelu terena bilo je mnogo bolje. Da nije bilo tog autogola, možda bi završilo 1:1. Ali, sada je teško hipotetički govoriti, šta bi bilo kad bi bilo. Ipak, uvjeren sam da je Sejad Salihović bio na terenu, da bi nam igra bila znatno lepršavija.
Ipak, Sušić nije imao mnogo izbora. Zbog povrede nije mogao da računa na Seju. Kasnije je gurnuo Senada Lulića na lijevu stranu, što mislim da je bio veoma dobar potez. Nije mi se svidio ni Ermin Bičakčić. Kod prvog gola "ostala" mu je glava, lopta ga je iznenadila.
Kod drugog je reagovao kao kad ja igram s rajom, pa pokušavam nešto petom. Umjesto da normalno izađe u blok, napravi opstrukciju igre ili faul, a on odigra onako "avlijaški". Pa to je strašni sud! Kasnije je to "Pape" vidio pa ga pomjerio na drugo mjesto, mada bih ga ja izveo iz igre.
Ali, ne treba kriviti pojedince. Fudbal je timska igra. Znam kada sam ja igrao, pa promašim deset prilika i onda dam gol, pa svi skandiraju "Nikola, Nikola", a ti poznati kada napraviš jedan kiks. Prva je utakmica i siguran sam da će u nastavku Mundijala svi odigrati još bolje. Miralem Pjanić me je oduševio, kao i Haris Medunjanin sa svojom smirenošću. I Edin Džeko će biti bolji, jer je protiv Argentine.
Mislim da su igrači na početku meča bili pod utiskom atmosfere na stadionu. Moje mišljenje je da je "Pape", ipak, morao već nakon desetak minuta u drugom poluvremenu da pravi korekcije. Vidjelo se da smo pali u tom periodu, Argentina nas je pritisla, pogotovo na sredini terena. Zvjezdan Misimović je odigrao odlično prvo poluvrijeme, ali je u nastavku izgubio snagu.
Promjenom formacije na 4-4-2 i igranjem sa dva napadača, mnogo toga se popravilo u igri. Ulaskom Vedada Ibiševića i Medunjanina, zaigrali smo mnogo smirenije i postigli i taj gol. Imali smo mnogo prilika. Da je Lulić uspio da pogodi, kada je Serhio Romero sjajno odbranio, bilo bi tu svega do kraja. Dobili bismo elan. I mali Izet Hajrović imao je dobrih šuteva, odigrao je odlično. Ma, svi su odigrali muški! Jednoj Argentini šutnuti 16 puta, od čega 11 u okvir, imati šest kornera, nije mala stvar.
Ali, ne mogu da shvatim da smo onako naivno mogli da primimo golove, naročito drugi. Pa nije to bio dupli pas na dva metra pa da ga pustimo onako! Na to sam ljut. Morali smo da "skinemo" Mesija ranije, morali smo da napravimo faul na dvadesetak metara. Mogao je mali Muhamed Bešić, koji je odlično odigrao, da pokuša nešto, ali mu je zasmetao Bičakčić, koji je u ključnom trenutku našao da pokušava petom. Umjesto da ga odnese na šesnaestercu, on našao da se "krevelji", onako, pravo šibicarski, avlijaški.
Ipak, ova partija može sve da nas hrabri. Znamo da igramo i to je svima jasno. Kada bih na skali od jedan do deset ocjenjivao našu igru, bila bi to osmica. I za stručni štab, i za ekipu. I to jaka. Mislim da poraz neće ostaviti posljedice po igrače. Za razliku od Hrvata, koji su četiri, pet dana pričali o sudijama, mi moramo što prije zaboraviti meč sa Argentinom. Jer ovo je turnirsko takmičenje. Odigrali smo odlično, ali izgubili. Kraj priče, idemo dalje. Imamo još dvije utakmice i siguran sam da ako ponovimo ovakvo izdanje, možemo proći grupu. Očekuju nas dvije lakše utakmice, ako se tako mogu nazvati, jer danas svako zna da igra.
Potrebna su nam najmanje četiri boda protiv Nigerije i Irana i prolazimo grupu. Ne smijemo ući potjenjivački. Moramo zaigrati još borbenije nego protiv Argentine, jer gadno je kad se opustiš i počneš razmišljati što nismo ovo, pa što nismo ono...
Svi mi pravimo kalkulacije.
Jutros kad sam se probudio, razmišljam šta i kako dalje. Valjalo bi nam da Nigerija i Iran u međusobnom meču odigraju neriješeno. S obzirom da odlučuje i gol razlika, siguran sam da će i jedni i drugi izgubiti bar dva razlike od "gaučosa". Ali, mi ipak moramo gledati prvo sebe. Sljedeća utakmica sa Nigerijom će mnogo toga odlučiti. I prije početka Mundijala, rekao sam da je ovo ekipa koja igra dugo zajedno i to mnogo znači. To kažem iz iskustva.
Kad je "Švabo" (Ivica Osim) sklopio ekipu Želje, pa igrali smo šest, sedam godina zajedno i stigli do polufinala Kupa UEFA gdje nas je eliminisao Videoton. Tako i reprezentacija BiH sada. "Pape" sada mora psihički da pripremi ekipu za naredna dva meča. Uloga trenera je tu veoma bitna, ali ipak su fudbaleri i njihov kvalitet najbitniji. A imamo ga i ja se uzdam u njega. Jer, ti možeš na klupi imati zajedno Murinja i Kapela, ali igrači su ti koji donose rezultat.
Ali, znate nas. Ako prođemo u drugi krug, malo je i osmina finala, pa četvrtfinale, pa malo polufinale, auuu, kad bi mogli do finala. Ako izgubimo u finalu, neće valjati (smijeh).
Ipak, pred momke ne treba stavljati nikakve imperative. Sam odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu je veliki uspjeh. Ali, od srca želim "zmajevima" da prođu u drugi krug, a kasnije šta bude...
Poslije "kilavog" i nesrećnog gola, nastavili smo da igramo smireno, kao da mi vodimo 1:0. U globalu je bilo veoma dobro, ali ono čime ne mogu biti zadovoljan je činjenica da smo jeftino primili oba gola.
Sad razumijem zašto mi matematika nikad nije bila draga. Dali smo dva gola, a izgubili smo 2:1! Činjenica je da Sead Kolašinac nije lijevi bek i to je cijeli svijet mogao da vidi. Argentinci su mnogo "probijali" po njegovoj strani. Preglomazan je, previsok, a kada ga je "Pape" (selektor BiH Safet Sušić) vratio prema centralnom dijelu terena bilo je mnogo bolje. Da nije bilo tog autogola, možda bi završilo 1:1. Ali, sada je teško hipotetički govoriti, šta bi bilo kad bi bilo. Ipak, uvjeren sam da je Sejad Salihović bio na terenu, da bi nam igra bila znatno lepršavija.
Ipak, Sušić nije imao mnogo izbora. Zbog povrede nije mogao da računa na Seju. Kasnije je gurnuo Senada Lulića na lijevu stranu, što mislim da je bio veoma dobar potez. Nije mi se svidio ni Ermin Bičakčić. Kod prvog gola "ostala" mu je glava, lopta ga je iznenadila.
Kod drugog je reagovao kao kad ja igram s rajom, pa pokušavam nešto petom. Umjesto da normalno izađe u blok, napravi opstrukciju igre ili faul, a on odigra onako "avlijaški". Pa to je strašni sud! Kasnije je to "Pape" vidio pa ga pomjerio na drugo mjesto, mada bih ga ja izveo iz igre.
Ali, ne treba kriviti pojedince. Fudbal je timska igra. Znam kada sam ja igrao, pa promašim deset prilika i onda dam gol, pa svi skandiraju "Nikola, Nikola", a ti poznati kada napraviš jedan kiks. Prva je utakmica i siguran sam da će u nastavku Mundijala svi odigrati još bolje. Miralem Pjanić me je oduševio, kao i Haris Medunjanin sa svojom smirenošću. I Edin Džeko će biti bolji, jer je protiv Argentine.
Mislim da su igrači na početku meča bili pod utiskom atmosfere na stadionu. Moje mišljenje je da je "Pape", ipak, morao već nakon desetak minuta u drugom poluvremenu da pravi korekcije. Vidjelo se da smo pali u tom periodu, Argentina nas je pritisla, pogotovo na sredini terena. Zvjezdan Misimović je odigrao odlično prvo poluvrijeme, ali je u nastavku izgubio snagu.
Promjenom formacije na 4-4-2 i igranjem sa dva napadača, mnogo toga se popravilo u igri. Ulaskom Vedada Ibiševića i Medunjanina, zaigrali smo mnogo smirenije i postigli i taj gol. Imali smo mnogo prilika. Da je Lulić uspio da pogodi, kada je Serhio Romero sjajno odbranio, bilo bi tu svega do kraja. Dobili bismo elan. I mali Izet Hajrović imao je dobrih šuteva, odigrao je odlično. Ma, svi su odigrali muški! Jednoj Argentini šutnuti 16 puta, od čega 11 u okvir, imati šest kornera, nije mala stvar.
Ali, ne mogu da shvatim da smo onako naivno mogli da primimo golove, naročito drugi. Pa nije to bio dupli pas na dva metra pa da ga pustimo onako! Na to sam ljut. Morali smo da "skinemo" Mesija ranije, morali smo da napravimo faul na dvadesetak metara. Mogao je mali Muhamed Bešić, koji je odlično odigrao, da pokuša nešto, ali mu je zasmetao Bičakčić, koji je u ključnom trenutku našao da pokušava petom. Umjesto da ga odnese na šesnaestercu, on našao da se "krevelji", onako, pravo šibicarski, avlijaški.
Ipak, ova partija može sve da nas hrabri. Znamo da igramo i to je svima jasno. Kada bih na skali od jedan do deset ocjenjivao našu igru, bila bi to osmica. I za stručni štab, i za ekipu. I to jaka. Mislim da poraz neće ostaviti posljedice po igrače. Za razliku od Hrvata, koji su četiri, pet dana pričali o sudijama, mi moramo što prije zaboraviti meč sa Argentinom. Jer ovo je turnirsko takmičenje. Odigrali smo odlično, ali izgubili. Kraj priče, idemo dalje. Imamo još dvije utakmice i siguran sam da ako ponovimo ovakvo izdanje, možemo proći grupu. Očekuju nas dvije lakše utakmice, ako se tako mogu nazvati, jer danas svako zna da igra.
Potrebna su nam najmanje četiri boda protiv Nigerije i Irana i prolazimo grupu. Ne smijemo ući potjenjivački. Moramo zaigrati još borbenije nego protiv Argentine, jer gadno je kad se opustiš i počneš razmišljati što nismo ovo, pa što nismo ono...
Svi mi pravimo kalkulacije.
Jutros kad sam se probudio, razmišljam šta i kako dalje. Valjalo bi nam da Nigerija i Iran u međusobnom meču odigraju neriješeno. S obzirom da odlučuje i gol razlika, siguran sam da će i jedni i drugi izgubiti bar dva razlike od "gaučosa". Ali, mi ipak moramo gledati prvo sebe. Sljedeća utakmica sa Nigerijom će mnogo toga odlučiti. I prije početka Mundijala, rekao sam da je ovo ekipa koja igra dugo zajedno i to mnogo znači. To kažem iz iskustva.
Kad je "Švabo" (Ivica Osim) sklopio ekipu Želje, pa igrali smo šest, sedam godina zajedno i stigli do polufinala Kupa UEFA gdje nas je eliminisao Videoton. Tako i reprezentacija BiH sada. "Pape" sada mora psihički da pripremi ekipu za naredna dva meča. Uloga trenera je tu veoma bitna, ali ipak su fudbaleri i njihov kvalitet najbitniji. A imamo ga i ja se uzdam u njega. Jer, ti možeš na klupi imati zajedno Murinja i Kapela, ali igrači su ti koji donose rezultat.
Ali, znate nas. Ako prođemo u drugi krug, malo je i osmina finala, pa četvrtfinale, pa malo polufinale, auuu, kad bi mogli do finala. Ako izgubimo u finalu, neće valjati (smijeh).
Ipak, pred momke ne treba stavljati nikakve imperative. Sam odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu je veliki uspjeh. Ali, od srca želim "zmajevima" da prođu u drugi krug, a kasnije šta bude...