Edina Avdic o Printezisu Olimpijakosu Evroligi.html

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ostali kolumnisti

DETE PIREJA I OSTALE RADOSTI....

Autor Edin Avdić
Autor Edin Avdić

Jorgos Printezis je pogodio uz zvuk sirene. Olimpijakos je izbacio Barselonu i plasirao se na Fajnal for Evrolige. Edin Avdić je smatrao to dovoljnim razlogom da napiše reč, dve o ovom momku. Ali, i o četvrtfinalnim utakmicama Evrolige.

Ko bi rekao da će momak svojevremeno proglašen neperspektivnim i nedovoljno dobrim za Olympiacos postati autor dva najpoznatija koša u evropi zadnje tri godine. Nakon Istanbula Printezis se ukazao i Barseloni. Olympiacos je uopšte neke od svojih najvećih pobjeda u istoriji ostvario upravo protiv Blau Grane.

Povezane vesti

Strpljivo je svako jutro čekao da ga neko od starijih saigrača odbaci na trening. Junior priključen prvom timu kao i svi juniori je maštao da zaigra za prvi tim. Od starta je igrao neobično. Kao da je izašao iz neke španske radionice sa svim onim izbačajima jednom rukom i šutem sa zemlje.

Jonas Kazlauskas je smatrao da nije dovoljno dobar. Otišao je za dobar ugovor u Unicaju, gdje je uglavnom nosio epitet predvidljvog igrača. "Zatvori mu roling u lijevo i to je to". Onda još slomio ruku i polako tonuo u zaborav. Da vam je neko prije pet godina rekao kako će Jorgos Printezis biti kralj neizvjesnih završnica i da ćemo njegove koševe pamtiti vjerovatno bi se kiselo nasmijali.

Odjelo ne čini čovjeka. Tako ni tetovaže ne čine Printezisa. Teško je naći pristojnijeg momka. Uglavnom gleda svoja posla, na terenu igra sportski. Mnogi grčki novinari kažu da sve ove dobre stvari nisu mogle da se dese normalnijoj osobi. Tako je Printezis postao pravi junak. Istanbul je za sva vremena. O težini šuta koji je tada pogodio je izlišno diskutovati. Pamtim da smo svi prežalili "Oli" na tribinama "Sinan Erden" dvorane. Ne prije finala nego odmah nakon što su savladali Barselonu. "To će biti 40 razlike", govorili su.

Igrači Olimpijakosa su djelovali potpuno relaksirano. "Šta ima veze opet će biti razbijeni"... Tako je i bilo - tri četvrtine. One "frljoke" lijevom i desnom rukom koje Printezis pogađa zatvrenih očiju su presudile i CSKA. Znate ko je bio na drugoj strani? Kazlauskas. Kako se sudbina pobrine za neke stvari.

Olimpijakos je u Rimu 1997. godine u finalu savladao Barselonu. Barsa se revanširala 2010. u Parizu. Dvije godine kasnije pojavio se Ivković sa tamo nekim Mancarisom koji je odigrao fantastičnu odbranu protiv Navara. Tada smo na velikoj sceni vidjeli i Papanikolaua, Slukasa... Pero Antić je svojevremeno opisao Jorgosa Barcokasa kao čovjeka koji upravlja avionom kojem je uključen autopilot. Kako je to tim koji zna šta treba da radi kada je bitno. Ta teza je uglavnom bila tačna u Londonu. Djeluje da je tačna i sada.

Ako ste mogli da čujete tajmaut Janisa Sferpulosa prije posljednjeg napada, ono što je on nacrtao i ono što se desilo na terenu su nebo i zemlja.

Sferopulos je nacrtao akciju za Spanulisa, njegov šut i kolektivni ofanzivni skok, a igrači su odigrali po osjećaju. Bili korz dvojicu za Slukasa, a ovaj bez gledanja za Printezisa kao da je to najnormalnije dodavanje na svijetu. I onda Printezis koji do tog trenutka nije pogodio ništa torpeduje Barselonu. Ovaj Olimpijakos je žilava ekipa. Otporna na sve promjene. Jedino ne mogu da objasne Olveru Lafajetu da stane. Oliver igra ono svoje iz Valensije tj. juuuriišš dok se pola dvorane hvata za glavu. Većinu tima nije u ljubavi sa Sferopulosom, ali odrađuju profesionalno sve svoje zadatke. Mnogima je zasmetao prvi Sferopulosov trening gdje je vjerovatno i iz nesigurnosti pokušao da se sakrije iza arogancije, ali ko te pita sada.



Olimpijakos je trećem F4 u zadnje četiri godine, sa tri različita trenera. Nekada odbačeni Dorsey, odlični Hines, Papanikolau, Pero Antić, Acie Law... danas Hunter, Dunston, Lafayette, trener, pomoćni trener. Dok su Spanulis, Printezis, Slukas, Mantzaris tu... gotovo da nije bitno ko su ostali. Ne igraju lijepo, daleko od toga... ali uvijek pronađu put. Na kraju je samo to bitno.

O BARSELONI...

Barselona je ove sezone imala možda i najbolji tim u zadnje tri godine ali na kraju neće vidjeti ni F4. Ćavi Paskval je 2011. pao protiv Panathinaikosa... sada protiv Olympiacosa. Oba puta u četvrtfinalu. Oba puta sa prednošću domaćeg terena. Olympiacos igra vrlo agresivno na pick and rollu. Visoki igrači iskaču i na 10 metara. Sa druge strane Barsa ima najboljeg dodavača među centrima i najboljeg u kratkom otvaranju nakon bloka - Antu Tomića. Baš zbog toga je izgledalo da će Olmpijakos morati drastično da mijenja svoj stil igre i da se prilagođava sposobnosti Tomića da sa pet metara dijeli pasove na sve strane. To jednostavno nije bio slučaj. Barsa tokom čitave serije nije napravila značajniju prednost na taj način. Vanjska linija sa izuzetkom Satoranskog koji je potpuno preuzeo mjesto glavnog organizatora igre je izgledala očajno. Kako reći Navaru da ostane na klupi? Svjestan je i Paskval da Navarro više ne može, ali kako mu to saopštiti nakon svega. A evidentno je da Juan Carlos kasni za barem dva koraka.

Vrlo bitan potez na utakmici pri vođstvu Barse od četiri razlike minut do kraja. Na prodor Spanulisa, Navarro od svih ljudi uskače u reket te ostavlja Mancarisa potpuno samog. Vangelis je u ovoj seriji pogodio 9 trojki iz 10 pokušaja. Da dobro ste pročitali. Ako to nije bilo dovoljno upozorenje onda je kamen od tablu sa devet metara koji napad prije toga trebao biti. Doduše Navarra nikada nećemo pamtiti kao Joe Dumarsa. Njegova prevaga je stizala u napadu ali to više nije slučaj. Previše izgubljenih lopti, previše driblinga u prazno, previše netačnih dodavanja.

Kako objasniti podrum u koji se spustio Huertas. Govorimo o padu forme koji traje već tri mjeseca. Kao da mu je neko ukrao lucidnost. Huertas nikada nije bio jednostavan igrač, njegovi potezi vas uvijek tjeraju da se znojite na klupi ali sada pored uobičajne napadačke sterilnosti i odbijanja da šutira iz normalnih pozicija ide i porcija grešaka koje redovno vide do poena iz kontre za protivnika. Brad Oleson nikada u karijeri nije šutirao ovako slabo ali to je posljedica učestalih povreda kao i kod Abrinesa koji jednostavno ne izgleda dobro nakon povrede. donedavno je letio po terenu sada je nestvarno spor. Pričali smo kako je Barsa konačno ove sezone dovelo sve ono što je nedostajalo prethodnih. Visokog pleja, pokretljivu četvorku, dovoljno šuta sa distance ali Justin Doellman npr. nije ni sjenka onog igrača iz Valencije. Naravno da u Barsi ne može da igra baš onako ali da je ovako neprimjetan na terenu, e to je zaista previše.

Mario Hezonja je posebno poglavlje. Jeste ga nekada teško kontrolisati, jeste tvrdoglav i pomalo na svoju ruku ali da takav talenat igra manje nego svojevremeno salon namještaja "Viktor Sada", za to je teško naći opravdanje. Po završetku serije Navarro je izjavio da su sudije krive za eliminaciju Barse. Eto, došli smo i do toga da se Navarro žali na suđenje. Bez namjere da se sada pričamo ko koga favorizuje, mada je opšte poznata priča da najveću sudijsku protekciju uživa CSKA, kako ne pomenuti potpunu izgubljenost francuza Eddiea Viatora sinoć? Daleko od toga da je Viator zloban ili tendeciozan - vjerovatno nije. On jednostavno ne umije. U utakmici sa cirka 350 kretanja u bloku upravo je Viator dva odsvirao kao faul u napadu. Među svim drugim stvarima koje je svirao.

REAL - EFES

Najveći sudijski gaf četvrtfinala desio se u Madridu u drugoj utakmici serije Real - Efes.

Zapisnički sto je ukrao nekih 20 sekundi na 3:26 do kraja meča i vođstva Efesa 78:73. Vrijeme za napad uredno teče ali se vrijeme do kraja utakmice ne pomjera što je kardinalna povreda pravila. Real je dobio taj meč trojkom Reyesa u završnici. Ukupan utisak je da je Efes bio taktički spremnija ekipa ali da je jednostavno individualni kvalitet Real za njih u ovom trenutku bio previše. Efes je imao dvocifreno vođstvo oba puta u Madridu ali oba puta nisu izdržali.

Thomas Huertel uz sve briljatne asistencije jednostavno pravio mnogo više driblinga nego što treba te gubio puno lopti na pritisak Reala. Treću su dobili sa zvukom sirene, u četvrtoj nisu imali odgovor na pogotke Rudya, Llulla i Rodrigueza. Odbrana je bila tu, sve je bilo rezonski ali šta da radiš kada protivinik pogađa sa jedne noge iz okreta mimo svih postulata košarke ili kada ti nakon fantastične odbrane neko pogodi trojku preko ruke sa devet metara na isteku napada. Efes ima odličnih mladih igrača, ima jasnu viziju igre ali će za korak više trebati barem tri pojačanja. do obećane zemlje ne možete ako će Perperoglu da rješava...

CSKA - PANATINAIKOS

Suđenje jeste bilo loše i kao što smo rekli javna je tajna da u toj kategoriji najviše protekcije ima CSKA ali nije baš bilo toliko loše da sumanuti Dimitris Janakopulos prijeti ubistvom i gotovo fizički nasrne na sudije u svlačionici. Redžep Ankarali je daleko od vrhunskog sudije ali da ga neko gađa svijećom u svlačionici te mu prijeti ubijanjem porodice to je previše pa makar došlo i od glavnog euroligaškog negativca Janakopulosa mlađeg!

Momak koji je dugo bio poznat po tome što ga je išamarao Dino Rađa je zbog tatinih godina dobio priliku da se razmaše i rezultati su vidljivi svuda. Nekada smo mu se smijali dok on i Gist jedan drugom urlaju u facu nakon sjajne blokade ali sada na sve treba dodati premlaćivanje novinara koji nisu po mjeri, tužbe na koje se svako sa dva grama mozga drži za glavu, otvoreno vrijeđanje Eurolige, Saveza, igrača, omalovažavanje vlastith trenera te upade u razne vrste kancelarija i svlačionica u pratnji batinaša.

CSKA je obrisao pod sa Panatinaikosom sa ili bez sudija. U prva dva meča su samo izmjene Dimitrisa Itudisa spasile PAO da ne izgube ukupno 100 razlike tako da je potez Dimitirsa Janakopulosa kao i obično bio sulud i bez nekog jasnog cilja. Opet kako očekivati jasan cilj od nekoga ko troši tatine pare...

FENERBAHČE - MAKABI

Prvi je F4 osigurao Fenerbahče. Već smo isali o njima pa samo da pomenemo par detalja. Razlika na klupama je ogromna. Gaj Gudes će možda jednom biti odličan trener ali u ovom trenutku razlika između njega i Željka Obradovića je zaista velika. Prije poena Goudelocka Fener je jednom kretnjom izbacio četiri igrača Maccabija i ostavio Drewa da igra jedan na jedan. Statistički Goudelock je najbolji igrač jedan na jedan u Euroligi ove sezone, što je i potvrdio u toj akciji. Jedinu pravu šansu Maccabi je imao u prvom meču kada su vodili 30 minuta i imali raspoloženog Parga, ali znate kako je sa Jeremyem. Prvo da pa onda uzme. Očekivalo se da Sofo napravi štetu u reketu Fenera ali je on bio potpuno neupotrebljiv.

Na kraju, nakon zaista odličnih mečeva od kojih je pet rješavano na jedno loptu u Madridu za trofej će igrati Fenerbahče - Real Madrid i CSKA - Olympiacos. Sve ovo u dvorani koja je postala crna mačka španske košarke i gdje će Real pred svojim navijačima tražiti treću sreću. CSKA je upravo u Madridu osvojio svoju zadnju evropsku krunu 2008. godine, a od Olympiacosa su gubili na F4 2012. i 2013. godine. Fenerbahče je prvi put u svojoj istoriji na Final Fouru ali na klupi ima najtrofejnijeg trenera i izuzetno opasan tim.

Madrid u maju....

Komentari 23

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

drvena marija

Po meni ce Real dobiti F4,ako je neko zasluzio oni su,a igra se u Madridu sto moze biti od velike vaznosti jer je Real kuci nevjerovatan.Mogao je efes voditi i 20 razlike,u madriu ih nikad nece dobiti,kao ni Fener u polufinalu bez obzira na Zeljka,Gloka i ostale...U drugom polufinalu kvalitet protiv zelje i borbenosti,a u ovakvim tekamama ovo drugo vrlo cesto dobije.pozdrav za sve ljubitelje kosarke.

drvena marija

@drvena marija Kao sto rekoh...potpuno zasluzeno

proka

malo komentara, neredovno objavljivanje kolumni cini svoje. ne znam gde su idolopoklonici ali sve u svoje vreme a Printezis je cini mi se trnutno jedna od najboljih 4.rki u evrokosarci

Najnovije

Kolumnisti

Inicijalizacija u toku...
loader