Nemam pravo da zamjeram selektoru Gaučosa na izboru taktike. Odveo ih je u finale. Ali, fudbal se igra i za navijače, ne smije da izgubi notu spektakla. Te čarolije u igri Argentine nije bilo ni u tragovima. Dva šuta na gol Holandije u polufinalu Mundijala za 120 minuta... Suviše skromno.
Ni Mesi nije bio onakav kakvog smo navikli da ga gledamo u dresu Barselone. Povremeno bi zablistao, ali ništa od onog "mesijanstva“ kojim je očarao planetu. I takav je, ispostavilo se, bio ključna figura na putu Gaučosa ka finalu. To više govori o igri Argentine u smisli estetike fudbala. Za rezultat im svaka čast.
Za razliku od Argentine, drugi finalista je oduševio. Njemci su izgradili sasvim novi imidž. Nisu više samo trkači, u njihovoj igri ne dominiraju fizikalije. To je sada fudbal savršene tehnike i sjajnih kombinacija. Mislim da velike zasluge za proljepšavanje njemačkog fudbala ima Luj van Gal. On je stvorio novi imidž Bajerna, Hejnkes ga je prihvatio i nastavio, Gvardiola perfekcionizirao.
Joakim Lev je pametno preuzeo dobitnu formulu. Kičmu "pancera“ čine igrači Bajerna ali i svi drugi se uklapaju u taj sistem i on donosi rezultat. Drugi Mundijal zaredom su u finalu, na ovom su pokazali najviše bez obzira šta bude u završnom meču.
U Holandiji su svi ponosni na rezultat svoje reprezentacije na prvenstvu u Brazilu, iako su, naravno, i veoma tužni zbog eliminacije u polufinalu. Oduševljenje je, pored u svakom smislu dobrog rezultata, i posledica činjenice da su "lale“ na Mundijalu imali često u timu i o 7, 8 igrača iz domaćeg prvenstva. Kompletnu odbranu činili su im fudbaleri iz holandske lige.
Ipak, nijanse su prelomile ishod polufinala a jedna od njih je svakako bila odluka selektora da zamijeni neraspoloženog Van Persija Huntelarom, zbog čega nije imao mogućnost da ponovo da šansu Krulu da brani penale umjesto prvog golmana Silesena. Da je istrpio Persija, i imao Krula na gol-liniji u penal završnici...
Istina, i selektor Argentine je imao čudnu odluku u 108. minutu kada je izvršio treću izmjenu, rizikujući da u drugom produžetku ostanu sa desetoricom na terenu jer su povrede i grčevi u tom periodu česte. Ali, eto, taj rizik nije bio kažnjen. Na ruletu Holanđani su imali manje sreće.
O debaklu Brazila je izlišno trošiti riječi. Mislim da se od onoga što su pretpjeli u okršaju sa Njemačkom, neće oporaviti godinama. Nije tu u pitanju samo rezultatsko razočaranje. Ova selekcija od početka prvenstva nije prikazala ništa od onoga što se očekivalo od nje s obzirom na reputaciju imena koje nosi. U polufinalu djelovali su kao tim sakupljen na ulici, koji nema nikakvu organizaciju igre. Bez obzira što je jasno da ovaj Brazil nema vrhunske asove mimo Nejmara, nedisciplina i haos u koji su ponirali bili su sramni.
Katastrofa u polufinalu mogla je da se nasluti i u trenutku intoniranja himne. Vidjelo se po načinu na koji su pjevali himnu, da su u nekom čudnom stanju prekoncentracije, grča... Znam, trpjeli su ogroman pritisak, ali svejedno. Cijenu onakvog posrnuća plaćaće još dugo.
Žao mi je što u polufinalu nije prošla neka od reprezentacija koje su igrom to zasluživale. Prije svega Kolumbija i Čile. To bi bilo dobro za fudbal. Bez obzira na sve, svjedoci smo jednog veoma zanimljivog i atraktivnog šampionata koji će ostati upamćen po fenomenalnim golovima, senzacionalnim takmičarskim iznenađenjima.
Ono što ovaj Mundijal nije ponudio, jeste "eksplozija“ nekog velikog igrača. Nije bilo novog Maradone, Zika... Mesi djeluje iscijeđeno i tek povremeno zabriljira, Ronaldo je rano ispao sa Portugalom, Ibrahimović nije ni stigao na šampionat...
Iz moje vizure, individualno je ubjedljivo najviše pokazao Ajren Roben. Diktirao je tempo, davao golove, vodio je Holandiju do polufinala. Nažalost, znam da mu vjerovtno neće pripasti i zvanično titula najboljeg, jer se on bira iz neke od ekipa koje su ušle u finale. Pored njega, oduševio me je i Kolumbijac Džejms Rodrigez, i Belgijanac Divok Origi. Ovaj drugi će već na sledećem velikom turniru postati jedan od najboljih igrača Evrope.
Brazilcima će za oporavak trebati godine
Željko Petrović u svojoj poslednjoj mundijalskoj kolumni sumirao utiske sa šampionata u Brazilu.
Nemam pravo da zamjeram selektoru Gaučosa na izboru taktike. Odveo ih je u finale. Ali, fudbal se igra i za navijače, ne smije da izgubi notu spektakla. Te čarolije u igri Argentine nije bilo ni u tragovima. Dva šuta na gol Holandije u polufinalu Mundijala za 120 minuta... Suviše skromno.
Ni Mesi nije bio onakav kakvog smo navikli da ga gledamo u dresu Barselone. Povremeno bi zablistao, ali ništa od onog "mesijanstva“ kojim je očarao planetu. I takav je, ispostavilo se, bio ključna figura na putu Gaučosa ka finalu. To više govori o igri Argentine u smisli estetike fudbala. Za rezultat im svaka čast.
Za razliku od Argentine, drugi finalista je oduševio. Njemci su izgradili sasvim novi imidž. Nisu više samo trkači, u njihovoj igri ne dominiraju fizikalije. To je sada fudbal savršene tehnike i sjajnih kombinacija. Mislim da velike zasluge za proljepšavanje njemačkog fudbala ima Luj van Gal. On je stvorio novi imidž Bajerna, Hejnkes ga je prihvatio i nastavio, Gvardiola perfekcionizirao.
Joakim Lev je pametno preuzeo dobitnu formulu. Kičmu "pancera“ čine igrači Bajerna ali i svi drugi se uklapaju u taj sistem i on donosi rezultat. Drugi Mundijal zaredom su u finalu, na ovom su pokazali najviše bez obzira šta bude u završnom meču.
U Holandiji su svi ponosni na rezultat svoje reprezentacije na prvenstvu u Brazilu, iako su, naravno, i veoma tužni zbog eliminacije u polufinalu. Oduševljenje je, pored u svakom smislu dobrog rezultata, i posledica činjenice da su "lale“ na Mundijalu imali često u timu i o 7, 8 igrača iz domaćeg prvenstva. Kompletnu odbranu činili su im fudbaleri iz holandske lige.
Ipak, nijanse su prelomile ishod polufinala a jedna od njih je svakako bila odluka selektora da zamijeni neraspoloženog Van Persija Huntelarom, zbog čega nije imao mogućnost da ponovo da šansu Krulu da brani penale umjesto prvog golmana Silesena. Da je istrpio Persija, i imao Krula na gol-liniji u penal završnici...
Istina, i selektor Argentine je imao čudnu odluku u 108. minutu kada je izvršio treću izmjenu, rizikujući da u drugom produžetku ostanu sa desetoricom na terenu jer su povrede i grčevi u tom periodu česte. Ali, eto, taj rizik nije bio kažnjen. Na ruletu Holanđani su imali manje sreće.
O debaklu Brazila je izlišno trošiti riječi. Mislim da se od onoga što su pretpjeli u okršaju sa Njemačkom, neće oporaviti godinama. Nije tu u pitanju samo rezultatsko razočaranje. Ova selekcija od početka prvenstva nije prikazala ništa od onoga što se očekivalo od nje s obzirom na reputaciju imena koje nosi. U polufinalu djelovali su kao tim sakupljen na ulici, koji nema nikakvu organizaciju igre. Bez obzira što je jasno da ovaj Brazil nema vrhunske asove mimo Nejmara, nedisciplina i haos u koji su ponirali bili su sramni.
Katastrofa u polufinalu mogla je da se nasluti i u trenutku intoniranja himne. Vidjelo se po načinu na koji su pjevali himnu, da su u nekom čudnom stanju prekoncentracije, grča... Znam, trpjeli su ogroman pritisak, ali svejedno. Cijenu onakvog posrnuća plaćaće još dugo.
Žao mi je što u polufinalu nije prošla neka od reprezentacija koje su igrom to zasluživale. Prije svega Kolumbija i Čile. To bi bilo dobro za fudbal. Bez obzira na sve, svjedoci smo jednog veoma zanimljivog i atraktivnog šampionata koji će ostati upamćen po fenomenalnim golovima, senzacionalnim takmičarskim iznenađenjima.
Ono što ovaj Mundijal nije ponudio, jeste "eksplozija“ nekog velikog igrača. Nije bilo novog Maradone, Zika... Mesi djeluje iscijeđeno i tek povremeno zabriljira, Ronaldo je rano ispao sa Portugalom, Ibrahimović nije ni stigao na šampionat...
Iz moje vizure, individualno je ubjedljivo najviše pokazao Ajren Roben. Diktirao je tempo, davao golove, vodio je Holandiju do polufinala. Nažalost, znam da mu vjerovtno neće pripasti i zvanično titula najboljeg, jer se on bira iz neke od ekipa koje su ušle u finale. Pored njega, oduševio me je i Kolumbijac Džejms Rodrigez, i Belgijanac Divok Origi. Ovaj drugi će već na sledećem velikom turniru postati jedan od najboljih igrača Evrope.
Nemam pravo da zamjeram selektoru Gaučosa na izboru taktike. Odveo ih je u finale. Ali, fudbal se igra i za navijače, ne smije da izgubi notu spektakla. Te čarolije u igri Argentine nije bilo ni u tragovima. Dva šuta na gol Holandije u polufinalu Mundijala za 120 minuta... Suviše skromno.
Ni Mesi nije bio onakav kakvog smo navikli da ga gledamo u dresu Barselone. Povremeno bi zablistao, ali ništa od onog "mesijanstva“ kojim je očarao planetu. I takav je, ispostavilo se, bio ključna figura na putu Gaučosa ka finalu. To više govori o igri Argentine u smisli estetike fudbala. Za rezultat im svaka čast.
Za razliku od Argentine, drugi finalista je oduševio. Njemci su izgradili sasvim novi imidž. Nisu više samo trkači, u njihovoj igri ne dominiraju fizikalije. To je sada fudbal savršene tehnike i sjajnih kombinacija. Mislim da velike zasluge za proljepšavanje njemačkog fudbala ima Luj van Gal. On je stvorio novi imidž Bajerna, Hejnkes ga je prihvatio i nastavio, Gvardiola perfekcionizirao.
Joakim Lev je pametno preuzeo dobitnu formulu. Kičmu "pancera“ čine igrači Bajerna ali i svi drugi se uklapaju u taj sistem i on donosi rezultat. Drugi Mundijal zaredom su u finalu, na ovom su pokazali najviše bez obzira šta bude u završnom meču.
U Holandiji su svi ponosni na rezultat svoje reprezentacije na prvenstvu u Brazilu, iako su, naravno, i veoma tužni zbog eliminacije u polufinalu. Oduševljenje je, pored u svakom smislu dobrog rezultata, i posledica činjenice da su "lale“ na Mundijalu imali često u timu i o 7, 8 igrača iz domaćeg prvenstva. Kompletnu odbranu činili su im fudbaleri iz holandske lige.
Ipak, nijanse su prelomile ishod polufinala a jedna od njih je svakako bila odluka selektora da zamijeni neraspoloženog Van Persija Huntelarom, zbog čega nije imao mogućnost da ponovo da šansu Krulu da brani penale umjesto prvog golmana Silesena. Da je istrpio Persija, i imao Krula na gol-liniji u penal završnici...
Istina, i selektor Argentine je imao čudnu odluku u 108. minutu kada je izvršio treću izmjenu, rizikujući da u drugom produžetku ostanu sa desetoricom na terenu jer su povrede i grčevi u tom periodu česte. Ali, eto, taj rizik nije bio kažnjen. Na ruletu Holanđani su imali manje sreće.
O debaklu Brazila je izlišno trošiti riječi. Mislim da se od onoga što su pretpjeli u okršaju sa Njemačkom, neće oporaviti godinama. Nije tu u pitanju samo rezultatsko razočaranje. Ova selekcija od početka prvenstva nije prikazala ništa od onoga što se očekivalo od nje s obzirom na reputaciju imena koje nosi. U polufinalu djelovali su kao tim sakupljen na ulici, koji nema nikakvu organizaciju igre. Bez obzira što je jasno da ovaj Brazil nema vrhunske asove mimo Nejmara, nedisciplina i haos u koji su ponirali bili su sramni.
Katastrofa u polufinalu mogla je da se nasluti i u trenutku intoniranja himne. Vidjelo se po načinu na koji su pjevali himnu, da su u nekom čudnom stanju prekoncentracije, grča... Znam, trpjeli su ogroman pritisak, ali svejedno. Cijenu onakvog posrnuća plaćaće još dugo.
Žao mi je što u polufinalu nije prošla neka od reprezentacija koje su igrom to zasluživale. Prije svega Kolumbija i Čile. To bi bilo dobro za fudbal. Bez obzira na sve, svjedoci smo jednog veoma zanimljivog i atraktivnog šampionata koji će ostati upamćen po fenomenalnim golovima, senzacionalnim takmičarskim iznenađenjima.
Ono što ovaj Mundijal nije ponudio, jeste "eksplozija“ nekog velikog igrača. Nije bilo novog Maradone, Zika... Mesi djeluje iscijeđeno i tek povremeno zabriljira, Ronaldo je rano ispao sa Portugalom, Ibrahimović nije ni stigao na šampionat...
Iz moje vizure, individualno je ubjedljivo najviše pokazao Ajren Roben. Diktirao je tempo, davao golove, vodio je Holandiju do polufinala. Nažalost, znam da mu vjerovtno neće pripasti i zvanično titula najboljeg, jer se on bira iz neke od ekipa koje su ušle u finale. Pored njega, oduševio me je i Kolumbijac Džejms Rodrigez, i Belgijanac Divok Origi. Ovaj drugi će već na sledećem velikom turniru postati jedan od najboljih igrača Evrope.
