Džaba vam pjevanje himne kad je ispred Njemačka

Predrag Pašić centrira za poslednji napad. Ovo je njegova pozdravna kolumna, a mi mu se zahvaljujemo što je pristao da igra za MONDO tim.

Njemačka je zemlja sa fudbalskim sistemom na koji bi trebalo da se ugledaju sve zemlje svijeta!

Tamo u Bundesligi se igra njemački fudbal, utakmice gledaju njemački navijači, sistem i organizacija su uvijek na vrhunskom, njemačkom nivou. Tamo nema engleskih, ruskih ili malezijskih milijardera koji su vlasnici klubova i zato sam posebno srećan.

Mogu da konstatujem da je na Mundijalu u Brazilu pobijedio fudbal!

Nijemci su daleko najviše pokazali na Svjetskom prvenstvu, iako nisu u finalu protiv Argentine bili previše dominantni zbog defanzivnog sistema koji su "gaučosi" predstavili na Mundijalu.

Argentina i Brazil su "izvisile" jer su reprezentacije sastavljene od ispijenih zvijezda koje igraju u najvećim evropskim klubovima. I zato im je džaba što su snažno pjevali himne jer im je snaga iscrpljena igrajući za bogate klubove Evrope.

I zbog toga mi je drago što je Njemačka svjetski prvak. Nevjerovatno je da jedan Brazil ili jedna Argentina, koji su dosad na šampionatima plijenili lepršavošću u igri, magičnim fudbalskim potezima sada imaju najviše prekršaja. Obje selekcije su izgubile svoj identitet, barem onoliko koliko ja pratim Svjetska prvenstva i zato je sistem najvažniji. Čak i kad protiv njega stavite Lionela Mesija ili neku drugu zvijezdu.

Generalno gledano, Mundijal je bio fantastičan, možda i najbolji koliko pamtim!

Viđeno je mnogo sjajnih golova, nepredvidivih utakmica, ali ono po čemu ću ja pamtiti SP u Brazilu, a vjerovatno i drugi ljubitelji fudbala, je debakl "karioka" u polufinalu protiv Njemačke (1:7). Sve ostalo je manje vrijedno jer će taj rezultat dugo boljeti domaćina.

Za nas iz Bosne i Hercegovine je naravno najvažnije premijerno učešće "zmajeva", koji su pokazali da naša zemlja ima dobre igrače, ali da oni na žalost ne igraju u BiH već kao i u većini siromašnih zemalja traže svoj fudbalski put u bogatijim državama. I to nije dobro jer se tako gubi svoj identitet.

Takođe, u sociološkom smislu, šampionat u Brazilu je pokazao i da narod u toj zemlji ima gomilu velikih problema u životu, a fudbal je samo jedan segment života u kojem se možda najbolje ilustruje cjelokupno društvo. Ne mislim samo na razlike između bogatih i siromašnih već i na veliku korupciju. Zašto su napravili stadion u gradu koji nema ni prvoligaša ni drugoligaša?

Svi su ogorčeni na suđenje, najviše oni koje su direktno pogodile sudijske greške. Po meni, bilo je između lošeg i perfektnog u pojedinim fazama, ali dijeljenje pravde u fudbalu se kao takvo mora tolerisati jer nije bilo tandencioznih grešaka. Nije bilo ni političkih niti nekih drugih pobuda kod arbitara već zaista su sve one bile samo plod ljudske greške mada su direktno uticalo na rezultat. I BiH je protiv Nigerije kod pogotka Edina Džeke imala takav slučaj.

Ovo SP iznjedrilo je mnogo mladih igrača, što je sjajna stvar za budućnost fudbala, a prvo ime među njima je buduća svjetska zvijezda Hames Rodrigez, koji je ponio titulu prvog golgetera.

Ali, po meni najbolji igrač šampionata je golman Njemačke Manuel Nojer, a onda iza njega je Tomas Miler, koji nije možda bio najbolji u finalu, pa i Toni Kros do finala... I Arjen Roben je vrlo blizu...

Njemačka je zemlja sa fudbalskim sistemom na koji bi trebalo da se ugledaju sve zemlje svijeta!

Tamo u Bundesligi se igra njemački fudbal, utakmice gledaju njemački navijači, sistem i organizacija su uvijek na vrhunskom, njemačkom nivou. Tamo nema engleskih, ruskih ili malezijskih milijardera koji su vlasnici klubova i zato sam posebno srećan.

Mogu da konstatujem da je na Mundijalu u Brazilu pobijedio fudbal!

Nijemci su daleko najviše pokazali na Svjetskom prvenstvu, iako nisu u finalu protiv Argentine bili previše dominantni zbog defanzivnog sistema koji su "gaučosi" predstavili na Mundijalu.

Argentina i Brazil su "izvisile" jer su reprezentacije sastavljene od ispijenih zvijezda koje igraju u najvećim evropskim klubovima. I zato im je džaba što su snažno pjevali himne jer im je snaga iscrpljena igrajući za bogate klubove Evrope.

I zbog toga mi je drago što je Njemačka svjetski prvak. Nevjerovatno je da jedan Brazil ili jedna Argentina, koji su dosad na šampionatima plijenili lepršavošću u igri, magičnim fudbalskim potezima sada imaju najviše prekršaja. Obje selekcije su izgubile svoj identitet, barem onoliko koliko ja pratim Svjetska prvenstva i zato je sistem najvažniji. Čak i kad protiv njega stavite Lionela Mesija ili neku drugu zvijezdu.

Generalno gledano, Mundijal je bio fantastičan, možda i najbolji koliko pamtim!

Viđeno je mnogo sjajnih golova, nepredvidivih utakmica, ali ono po čemu ću ja pamtiti SP u Brazilu, a vjerovatno i drugi ljubitelji fudbala, je debakl "karioka" u polufinalu protiv Njemačke (1:7). Sve ostalo je manje vrijedno jer će taj rezultat dugo boljeti domaćina.

Za nas iz Bosne i Hercegovine je naravno najvažnije premijerno učešće "zmajeva", koji su pokazali da naša zemlja ima dobre igrače, ali da oni na žalost ne igraju u BiH već kao i u većini siromašnih zemalja traže svoj fudbalski put u bogatijim državama. I to nije dobro jer se tako gubi svoj identitet.

Takođe, u sociološkom smislu, šampionat u Brazilu je pokazao i da narod u toj zemlji ima gomilu velikih problema u životu, a fudbal je samo jedan segment života u kojem se možda najbolje ilustruje cjelokupno društvo. Ne mislim samo na razlike između bogatih i siromašnih već i na veliku korupciju. Zašto su napravili stadion u gradu koji nema ni prvoligaša ni drugoligaša?

Svi su ogorčeni na suđenje, najviše oni koje su direktno pogodile sudijske greške. Po meni, bilo je između lošeg i perfektnog u pojedinim fazama, ali dijeljenje pravde u fudbalu se kao takvo mora tolerisati jer nije bilo tandencioznih grešaka. Nije bilo ni političkih niti nekih drugih pobuda kod arbitara već zaista su sve one bile samo plod ljudske greške mada su direktno uticalo na rezultat. I BiH je protiv Nigerije kod pogotka Edina Džeke imala takav slučaj.

Ovo SP iznjedrilo je mnogo mladih igrača, što je sjajna stvar za budućnost fudbala, a prvo ime među njima je buduća svjetska zvijezda Hames Rodrigez, koji je ponio titulu prvog golgetera.

Ali, po meni najbolji igrač šampionata je golman Njemačke Manuel Nojer, a onda iza njega je Tomas Miler, koji nije možda bio najbolji u finalu, pa i Toni Kros do finala... I Arjen Roben je vrlo blizu...

Njemačka je zemlja sa fudbalskim sistemom na koji bi trebalo da se ugledaju sve zemlje svijeta!

Tamo u Bundesligi se igra njemački fudbal, utakmice gledaju njemački navijači, sistem i organizacija su uvijek na vrhunskom, njemačkom nivou. Tamo nema engleskih, ruskih ili malezijskih milijardera koji su vlasnici klubova i zato sam posebno srećan.

Mogu da konstatujem da je na Mundijalu u Brazilu pobijedio fudbal!

Nijemci su daleko najviše pokazali na Svjetskom prvenstvu, iako nisu u finalu protiv Argentine bili previše dominantni zbog defanzivnog sistema koji su "gaučosi" predstavili na Mundijalu.

Argentina i Brazil su "izvisile" jer su reprezentacije sastavljene od ispijenih zvijezda koje igraju u najvećim evropskim klubovima. I zato im je džaba što su snažno pjevali himne jer im je snaga iscrpljena igrajući za bogate klubove Evrope.

I zbog toga mi je drago što je Njemačka svjetski prvak. Nevjerovatno je da jedan Brazil ili jedna Argentina, koji su dosad na šampionatima plijenili lepršavošću u igri, magičnim fudbalskim potezima sada imaju najviše prekršaja. Obje selekcije su izgubile svoj identitet, barem onoliko koliko ja pratim Svjetska prvenstva i zato je sistem najvažniji. Čak i kad protiv njega stavite Lionela Mesija ili neku drugu zvijezdu.

Generalno gledano, Mundijal je bio fantastičan, možda i najbolji koliko pamtim!

Viđeno je mnogo sjajnih golova, nepredvidivih utakmica, ali ono po čemu ću ja pamtiti SP u Brazilu, a vjerovatno i drugi ljubitelji fudbala, je debakl "karioka" u polufinalu protiv Njemačke (1:7). Sve ostalo je manje vrijedno jer će taj rezultat dugo boljeti domaćina.

Za nas iz Bosne i Hercegovine je naravno najvažnije premijerno učešće "zmajeva", koji su pokazali da naša zemlja ima dobre igrače, ali da oni na žalost ne igraju u BiH već kao i u većini siromašnih zemalja traže svoj fudbalski put u bogatijim državama. I to nije dobro jer se tako gubi svoj identitet.

Takođe, u sociološkom smislu, šampionat u Brazilu je pokazao i da narod u toj zemlji ima gomilu velikih problema u životu, a fudbal je samo jedan segment života u kojem se možda najbolje ilustruje cjelokupno društvo. Ne mislim samo na razlike između bogatih i siromašnih već i na veliku korupciju. Zašto su napravili stadion u gradu koji nema ni prvoligaša ni drugoligaša?

Svi su ogorčeni na suđenje, najviše oni koje su direktno pogodile sudijske greške. Po meni, bilo je između lošeg i perfektnog u pojedinim fazama, ali dijeljenje pravde u fudbalu se kao takvo mora tolerisati jer nije bilo tandencioznih grešaka. Nije bilo ni političkih niti nekih drugih pobuda kod arbitara već zaista su sve one bile samo plod ljudske greške mada su direktno uticalo na rezultat. I BiH je protiv Nigerije kod pogotka Edina Džeke imala takav slučaj.

Ovo SP iznjedrilo je mnogo mladih igrača, što je sjajna stvar za budućnost fudbala, a prvo ime među njima je buduća svjetska zvijezda Hames Rodrigez, koji je ponio titulu prvog golgetera.

Ali, po meni najbolji igrač šampionata je golman Njemačke Manuel Nojer, a onda iza njega je Tomas Miler, koji nije možda bio najbolji u finalu, pa i Toni Kros do finala... I Arjen Roben je vrlo blizu...