Kevin Garnet kolumna Edina Avdica

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ostali kolumnisti

KRAJ PUTA

Autor Edin Avdić
Autor Edin Avdić

Kolumna Edina Avdića o čoveku koji je obeležio eru NBA lige. Čovek koji je provocirao, koji je bio "tata odbrane" pick and rolla. Kevin Garnet - završava tamo gde je i počeo. U Minesoti.

Crtani filmovi. Gumena narukvica. Manijakalna posvećenost. Bezobzirno provociranje. Odani saigrač i drug istovremeno zlostavljač slabijih na terenu. NBA šampion. Tata odbrane pick and rolla. Čovjek koji je u istoriji košarke zaradio najviše od - košarke. Krug se zatvorio. Kevin Garnett završava put tamo gdje ga je i počeo - u Minnesoti.

"Gosn. Garnett, htjeli bismo da vam postavimo par pitanja", pokušao je francuski kolega.

Slušalice, zgrčena vilica i pogled kroz njega i kamermana.

Muk.

"Gosn. Garnett?", ponovo apel kolege.

Ništa.

Sposobnost Garnetta da uopšte ne primjeti 20 novinara u svlačionici i ne reaguje na bilo šta što oni pitaju je, pa... čudnovata. Ali, tako je. Garnett ne odgovara na pitanja prije tekme... učiš na greškama fracuskog kolege (ili na svojim dok zaljubljeno gledaš u djevojku za koju se ispostavi da je Kevinova supruga).

Rodio se na selu. Ruralna South Carolina. Tamo gdje je segregacija, barem tiha uvijek postojala. Gledao je kako par njegovih drugova za nogu linčuju jednog bijelog dečka iz škole koji je rekao: "Opet ćemo da vas vješamo...". Gledao je... kao i pola škole. I njega su zapakovali među krivce. Promjena klime je bila potrebna. Završio je u Chicagu.

Farragut akademija. Ronnie Fields i on. Ronnie je bio veći talenat. Tako barem kažu. Fizičke predispozicije za izvoz. Odraz iz mjesta od 127cm ali i potpuno odsustvo shvatanja igre i želje za radom. Ronnie je bio bek kojeg nije zanimalo da se usavršava. Mislio je da može preskočiti svakoga. I žensko "Ne" nije prihvatao na pravi način...

Garnett je oduvijek maštao da nosi zlatnu narukvicu. S obzirom da se njegova majka borila da osigura tri obroka dnevno za svoju djecu a kamoli nešto više, Kevin je našao prelazno rješenje, gumenjak. Ono što se kod nas koristilo za školjku jaja, Garnett je nosio oko ruke, pogodio je i pravu nijansu.

Fields i on su oduševljavali publiku u Chicagu. Kevin je izgledao kao vanzemaljac. Onako izdužen kada ga prvi put vidite pomislite da ima 230cm. Pa brzina, skočnost, okretnost, koordinacija pokreta.. .prosto nevjerovatna za nekoga od 211cm.

"Nikada nisam vidio dijete koje toliko uživa u svemu što ima veze sa košarkom. Ne samo igra, nego svaka vježba koja ima veze sa ovim sportom. Sve je radio maksimalno i sa zadovoljstvom. Na njegov talenat dodati takve radne navike. Nije bilo šanse da propadne." Tako je svojevremeno govorio Stan Hopkins, direktor škole u South Carolini.

Kevin je odveo Farragut akademiju do titule gradskog šampiona. Karte od 2 dolara su se prodavale po 60! Svi u Chicagu su htjeli da vide novo čudo od igrača ili da igraju protiv njega. Garnett nijedan izazov nije odbijao.

"Chicago me je oblikovao kao igrača. Išao sam po svim najboljim terenima. Mjestima gdje te nije strah da izgubiš basket nego život. Faulove niko nije dobijao. U tim okolnostima sam prvi put shvatio da ne terenu nema milosti. Trener Wolf Nelson mi je govorio ako si zvijer, budi zvijer."

Zbog njega je u sparnu dvoranu došlo 13 predstavnika NBA timova. KG nije imao ocjene da završi na koledžu i već tada se počelo govorkati da bi nakon 20 godina jedan igrač direktno iz srednje škole mogao u NBA. Tu su bili Flip Sounders i Kevin McHale. Većina se dosađivala dok je Kevin driblao, šutirao, skakao. McHalea je kupio odmah. Kevin se spustio do Kevina i dao mu par savjeta kako da popravi šut... ništa više.

Malo ko mašta da jednog dana obuče dres Minnesote, ali Garnettu je to bio pojam. McHale i Sounders su bacili kocku na peti izbor drafta i uzeli 19-godišnjaka direktno iz srednje škole. McHale je vjerovao od početka. Sličnog razmišljanja je bio i Flip Sounders koji je "malog" gurnuo u petorku u drugom dijelu sezone.

Naredne godine Minny je preko razmjene igrača dovela dijete New Yorka, jednog od najtalentovanijih ikada, Stephona Marburya. Samo nebo je bilo granica, zar ne?

Malo sutra!

"Ja da budem druga violina ovom seljaku!?", naglas je po svlačionici pričao Marbury. Kada si u New Yorku zvijezda od svoje 10 godine misliš da iznad tebe nema niko. Još te kazne tako što završiš u Minnesoti, još je fokus igre ovaj žgoljavi umjesto tebe kojem se klanjaju od Coney Islanda do Manhattna.

To je u krajnjoj liniji i koštalo Marburya. Nakon dvije godine je poslan u New Jersey gdje je prvi dan na patikama napisao: "Sve sam". Malo šta je shvatao na pravi način. Dobro, postoji i činjenica da je klinički lud, što smo kasnije saznali.

Kevin je međuvremenu manijakalno trenirao i u pauzama gledao crtane filmove. Šutni, zagradi, usmjeri na aut... sada daj transformerse i inspektora Gadžeta i tako ukrug. Sam Mitchell ga je uzeo pod svoje okrilje. Učio ga kako da veže kravatu, kako da se ophodi prema medijima, kojim djevojkama da vjeruje, kako da bude profesionalac. Minnesota je pogodila sa Kevinom Garnettom i onda promašila sve poslije toga, ili gotovo sve.

Ono što nisu uprskali čelnici tima, uzela je sudbina. Po povratku sa njegovog 24. rođendana poginuo je Malik Sealy, najbolji drug u ekipi. Ubio ga je pijani vozač, njega koji nikada nije okusio alkohol.

Wolvesi su na čistu silinu Kevina Garnetta usakakali u plej-of i tamo redovno ispadali u prvom krugu. Nije bilo podrške. Nije bilo pravih saigrača. Garnett je imao za 12 godina možda, ali samo možda, šestoricu pravih saigrača. Marbury, Cassell, Sprewell, Joe Smith, Wally Szczerbiak i Terrell Brandon. Mogli bismo dugo da diskutujemo o barem trojici od ove šestorice...

Zato je bilo novca. Kevinov menadžer je 1997. godine dogovorio produženje saradnje za šest godina vrijedno 126 miliona dolara. Ugovor je bio najveći u istoriji američkih timskih sportova. Novinari su pomahnitali.

Barkley je raspalio: "Šta sam ja igrao kada nedokazani klinici dobijaju ovakve pare!". Kažu da je ovaj ugovor direktno proizveo štrajk naredne sezone. Vlasnik tima Glen Taylor je prvobitno nudio 102 miliona za šest godina, kada je shvatio da će ostati bez temelja tima, popravio je ponudu.

Sklopiti dobar tim oko Garnetta je ostala misaona imenica za glavne ljude Timberwolvesa. Dali su pare ispd stola Joe Smithu i uhvaćeni su u tome. Novčane kazne, oduzimanje draft izbora itd.

Garnett je tokom intervjua sa Johnom Thompsonom zaplakao od frustracije i nemoći: "Tako mi je stalo da pobjeđujem, to je moja opsesija".

Wolvesi su imali jednu pravu sezonu za njegovih prvih 12 godina, onu 2003/04. Kevin je standardno igrao u petoj brzini i odnio priznanje za MVP igrača sezone. Ćelava glava je sijala od znoja, mišići na tijelu su pucali od zategnutosti. Garnett je stizao da odradi sve u dva pravca ali je razlika bila što je ovaj put imao Sama Cassella i Latrella Sprewella. Polomio je Chrisa Webbera u sedmoj tekmi polufinala zapada sa 32 poena i 21 skokom. Lakersi su se pobrinuli za njegovu crnu mačku Tima Duncana.... ali Cassella su izdala leđa, povrijedio se i reper u pokušaju Troy Hudson i loptu je morao da prevodi Fred Hoiberg...

Sprewell je ubrzo odbio 21 milion za tri godine: "KAKO ĆU DJECU DA PREHRANIM!?". Čelnici Minnesote standardno nisu imali predstavu šta dalje i taj tim se raspao nakon samo jedne sezone.

Garnett je ponovo ostao sam. Duncan je u međuvremenu uzeo i treću titulu, dok je Garnett udarao Ricka Rickerta u zube jer mu nije dopao način građenja na treningu. Titulu je uzeo i drugi najveći rival Rasheed Wallace i tu je KG prevrnuo potpuno. Duncan i Sheed su bili njegova mjerna granica na toj poziciji. Sheeda je poštovao, Duncana iz nekoga razloga nije nikada. Provocirao ga je, vrijeđao mu porodicu na uho, unosio mu se u lice, ali sve uzalud. Nije mogao da ga pokoleba...

Ni treći ugovor sa istim timom nije donio ništa osim love. Drugi put u karijeri KG je potpisao na 100+ miliona, ali je uvijek bio svjestan da pobjede definišu igrača. Koga god da pitate za Garnetta od ljudi koji ga dobro ili donekle znaju uvijek je isti odgovor: "Lojalan do bola i svojim drugovima drug do smrti"...

Jedan stari američki novinar nam je tokom nedavno završenog All Stara u New Yorku pričao kako je broj ljudi kojima je Garnett finansijski udahnuo novi život možda i trocifren a da to malo ko zna.

I kada je bilo potpuno jasno da Minnesota ide ka novom raspadu i kada je potpuno prestao da komunicira sa Kevinom McHaleom i vlasnikom tima Glenom Taylorom i kada je obrisao brojeve telefona i jednog i drugog, Kevin nije želio da napusti tim. Stariji su ga učili da veliki igrači započnu i završe karijeru na istom mjestu i tu nešto naprave. Međutim, to je u većini slučajeva bajka, pa bez obzira koliko dobri bili. Na kraju McHale je odigrao ljudski. Imao je boljih ponuda, ali je želio borcu bez mane da pokloni posljednju šansu za titulu. Otpremio ga je u Boston.

Tamo su od prvog minuta znali da cijene silnu energiju koju KG nosi sa sobom. Od početka priprema u Rimu, Garnett je bio svuda. Plaćao je zajedničke večere. Kupovao po tri najskuplja odjela svim trenerima i igračima sa kraja klupe. Tjerao Glena Davisa da plače pa ga ljubio u obraze. Urlao na svakog ko pogriješi u odbrani, a to je bio dio terena gdje je KG carevao prve godine u Bostonu. Tada pomoćnik Doca Riversa, Tom Thibodeau nije imao razloga da diže svoj promukli glas, Kevin je krpio sve rupe.

Gotovo svi su rekli da Pierce, Garnett i Allen ne mogu da fukcionišu. Da će im trebati vremena da se uigraju, a da vremena nemaju. Oni su sve završili u prvoj sezoni...

Nikada ne mogu da zaboravim atmosferu u TD Gardenu tokom šeste utakmice finala 2008. godine i kako je publika reagovala na svaki Garnettov potez. Ray Allen i Paul Pierce su institucije na svoj način, ali niko publiku u Bostonu nije mogao da raspali kao Garnett. Od udaranja glavom u konstrukciju prije meča do slavlja na kraju i onog čuvenog: "SVE je MOGUĆE!!!".

Celticsi su možda mogili i da odbrane naslov, ali je povreda koljena izbacila Garnetta iz plej-ofa, tako da mu je ostalo da sa klupe sipa uvrede na račun Bena Gordona, Joakima Noaha ("vadžajna tenis plejer") i Dwighta Howarda. Godinu kasnije prozor je i zvanično zatvoren porazom od Lakersa u sedmoj utakmici finala. Garnettova peta brzina više nije bila tako jaka.

Veliki igrači vrlo rijetko znaju kada je kraj. Malo ko ode u idealnim uslovima. Jordanov scenario je bio filmski pa opet ni Mike nije mogao da kaže dosta, nego se skinuo u Washingtonu. Garnett je kao i mnogi prije njega ostao godinu, dvije, pet... predugo. Ne, nije to novac. Ljubav je u pitanju. I on i mnogi prije njega previše vole to što rade da bi lako rekli zbogom. Na nagovor Piercea je došao u Brooklyn. Gledali smo na treningu Brooklyna kako se saigrači gurkaju dok Kevinu ispada čista lopta na ziceru. Kako se podsmjehuju na njegovu galamu ili kritike. Lavež je i dalje bio tu, ali ugriza više nije bilo.

Onda je Minnesota u pravom talasu promašaja, pogrešnih procjena, šokantnih gluposti, trenerskih vrteški konačno povukla jedan potez kakav obično vuku veliki timovi. Omogućila je svojoj legendi pravi oproštaj. Kevin će imati priliku da usmjerava i uči profesionalizmu Wigginsa i Levinea, da galami na Pekovića, Rubija i Martina i onda kada se oprosti krene stazama Michaela Jordana te kupi tim od Glena Taylora.

#edinmondo

Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.

  Karijera Kevina Garnetta nema mane. NBA titula, zlatna olimpijska medalja, MVP nagrada, nagrada za najboljeg odbrambenog igrača, 15 all star utakmica. Trenutno je na oko 327 miliona zarađenih dolara od NBA ugovora najviše u istoriji košarke (tu mu je jedina prijetnja Kobe Bryant).

O njemu bez problema možemo da govorimo kao o jednom od najboljih igrača u istoriji lige, svakako kao jednom od najboljih krilnih centara svih vremena...

"Košarka je moja kičma. Košarka je moje srce. Košarka je moja krv....".

A Minnesota je njegova kuća na kraju puta....

______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.

Inicijalizacija u toku...

Komentari 65

Komentar je uspešno poslat.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

affieee

Mcgrady definitivno mora imat svoje mjesto medju ovim tekstovima, molimo te Edinee nesto o tmac-u, najboljem ikada

motta

Odlican tekst, ne znam jeli bio tekst o Redzi Mileru to bi trebalo napisat.

Duća

Jedini igrač koji si naalazi u TOP 50 u svim kategorijama: poeni, skokovi, asistencije, blokade, krađe. Legenda živa.

Najnovije

Kolumnisti

loader